sekundi do 27,3 minute (4053, 4060, BC517)
027856 Elektronička brava (PIC16F84)
027896 Open-Term-Monitor (TLC272, 6N139, LP2950)
-OS
-========================¬
¦ ¦
¦ D O D A T A K ¦
¦ ¦
L========================-
-==============================================================¬
¦ ¦
¦ N O V O ! ¦
¦ ¦
¦ Programi iz područja elektronike koji će dobro doći ¦
¦ svim elektroničarima pri proračunima, konstrukciji ¦
¦ elektroničkih sklopova, crtanju shema i izgleda ¦
¦ tiskanih pločica. ¦
¦ ¦
¦ Svi se programi mogu slobodno koristiti (Shareware), ¦
¦ a snimljeni su na disketi od 3,5'. ¦
¦ ¦
L==============================================================-
P O S T U P C I I Z R A D E T I S K A N I H
P L O Č I C A
+TP
Tiskane pločice mogu se izrađivati na više različitih načina. Metoda
izrade ovisi o željenoj kvaliteti gotovih pločica, količini i cijeni.
Kod pojedinačnih i maloserijskih izrada najčešće se tiskane pločice
izrađuju sitotiskom ili foto postupkom, a u najnovije vrijeme i tzv.
"transfer" postupkom.
SITOTISAK
Sitotisak je jedan od najstarijih tiskarskih postupaka. On se sastoji u
tome da se boja protiskuje na podlogu kroz vrlo finu tkaninu. Boja
prilikom tiska prolazi kroz otvore između niti tkanja na podlogu gdje se
formira otisak. Mjesta na kojima boja ne smije prolaziti kroz tkaninu
prekrivala su se nekada papirom, dok se danas prekrivanje vrši pomoću
foto osjetljivog laka ili foto osjetljive folije. Protiskivanje boje
vrši se pomoću rastirača ("rakl"). To je u stvari specijalna guma oštrih
bridova sa pogodnim držačem za ruke.
Ovisno o tome što, kako i na čemu se želi tiskati odabire se tkanina
određene debljine i gustoće niti, boja i rastirač. Za izradu tiskanih
vodova dobro je odabrati poliestersku tkaninu slijedeće finoće:
- tiskanje vodova: 110 HD
- tiskanje oznaka: 77 T
- tiskanje zaštitnog sloja ("stop lak"): 55 T
Rastirač treba biti oko 4 cm širi od "slike", a tvrdoća gume mora
iznositi od 70 do 75 šora.
IZRADA NAPRAVE ZA SITOTISAK
Naprava za sitotisak sastoji se od dva dijela, nepomičnog, podloge i
pomičnog, okvira ("sita").
Cijela naprava može se načiniti vrlo brzo. Preporuča se da se za podlogu
odabere vodonepropusna šperploča debljine 20 mm, a za ostale dijelove
neko kvalitetnije drvo. Na osnovnu ploču učvrsti se sa jedne strane
letva na koju se stavljaju dvije šarke (muške). Jedan par šarki se
probuši, a na muškom dijelu se nareže navoj. Uvrtanjem vijka sprečava se
neželjeno pomicanje okvira te omogućava točno pozicioniranje otiska.
STAVLJANJE TKANINE NA OKVIR
Osnovni uvjet za kvalitetan otisak je mehanički dobro načinjena naprava
te ispravno postavljena, dobro nategnuta i zaljepljena svila. Postoji
više različitih načina napinjanja svile na okvir, a ovdje će biti
objašnjen jedan jednostavan i svima dostupan način. Postupak je
slijedeći:
- načiniti pomočni okvir čije su unutarnje dimenzije oko 10 cm veće od
vanjskih mjera okvira ("sita");
- na pomočni okvir napeti (koliko je to moguće) i pričvrstiti pomoću
pribadača tkaninu i to tako da su niti tkanine paralelne sa stranicama
okvira;
- zaljepiti tkaninu na pomočni okvir pomoću nekog ljepila na bazi
gume (na pr. "neostik") ili sličnim;
- okvir staviti unutar pomičnog okvira i čvrsto stegnuti stezačima;
- tkaninu na okvir zaljepiti dvokomponentnim ljepilom;
- odrezati tkaninu uz rub okvira.
OSLOJAVANJE SITA
Oslojavanje je postupak nanašanja foto osjetljivog sloja ili foto
osjetljive folije na tkaninu. Kako se na tržištu može naći širok
asortiman ovih proizvoda, dobro je prilikom kupovine zatražiti savjet od
prodavača i proučiti popratnu dokumentaciju. Svi proizvođači uz svoj
proizvod daju i podrobna uputstva za njegovu primjenu te ih se potrebno
strogo pridržavati.
OSVJETLJAVANJE
Kada je foto sloj dobro osušen može se na njega prenjeti slika predloška
na slijedeći način:
- na stol postaviti spužvu (po mogućnosti crnu) veličine unutrašnjosti
okvira, a debljine nešto veće od debljine okvira;
- sito postaviti na spužvu tako da je tkanina sa gornje strane;
- pri prigušenom svjetlu staviti pozitiv predloška na sito prekriti ga
staklom i opteretiti utezima;
- osvjetliti sito prema preporukama proizvođača emulzije;
- nakon osvjetljavanja sito oprati pod mlazom hladne vode i pustiti da
se osuši.
PRIPREMNE RADNJE
Prije početka tiskanja treba načiniti još neke pripremne radnje kako bi
samo tiskanje bilo što jednostavnije i kvalitetnije. Treba učiniti
slijedeće:
- izrezati pločice, obrusiti rubove i odstraniti srh;
- staviti pločicu na radnu plohu;
- centrirati pločicu;
- učvrstiti držače (A);
- staviti pomične pločice (B);
- na pločicu staviti čist list papira;
- pomoću vijka podići okvir na određenu visinu;
- rukom podići okvir za otprilike 10 cm;
- staviti boju na tkaninu;
- rastiračem jednoliko prevući boju preko "slike";
- spustiti okvir;
- rastirač staviti ispred nanesene boje pod kutem od otprilike
75° te ga pritisnuti i jednoliko povući prema sebi;
- dignuti sito za oko 15 cm;
- boju rastiračem prevući ponovno preko "slike";
- okvir podignuti za oko 10 cm te izvaditi papir sa otiskom i provjeriti
dali je otisak dobar;
- ako je otisak loš postupak ponavljati sve dok se ne dobije dobar
otisak.
TISKANJE
Nakon što se na papiru dobiju dobri probni otisci prelazi se na
tiskanje pločica. Tok tiskanja je slijedeći:
- pločica odrezana na potrebnu veličinu, sa koje je skinut srh,
postavlja se na radnu plohu;
- oko ploče postavljaju se pomočne pločice (B), a zatim se spušta sito
i otiskuje slika povlačenjem rastirača;
- okvir se malo podigne a boja ponovno nanese rastiračem preko "slike";
- okvir sita se podiže, miču se pomočne pločice te se vadi pločica sa
otisnutom slikom vodova;
- pločica sa otisnutom slikom stavlja se na sušenje, a cijeli se
postupak ponavlja dok se ne otisne dovoljan broj pločica.
Po završenom tiskanju sito treba odmah oprati sa odgovarajućim otapalom
i ostaviti da se suši na mjestu gdje nema prašine.
FOTOPOSTUPAK
Izrada tiskanih pločica ovim postupkom svodi se zapravo na to da se na
bakrenu površinu buduće tiskane pločice nanese fotoosjetljivi lak koji
se osuši, a zatim se fotografskim postupkom na njega prenese izgled
tiskane pločice. Pločica se nakon toga stavlja u razvijač te na kraju u
otopinu za jetkanje. Kod nas se kao foto lak koristi gotovo isključivo
lak tvrtke Kontakt Chemie, koji na tržište dolazi pod oznakom "POSITIV
20".
Sam postupak izrade dosta je jednostavan. Najprije, a ovo je ujedno
i najvažniji dio posla, treba dobro očistiti bakrenu površinu pločice.
Praksa je pokazala da se površina najbolje očisti ako se prebrusi pomoću
čelične vune koja se koristi u domačinstvu za čiščenje posuđa. U prodaji
se mogu nači dvije vrste čeličnih vuna, sa ili bez kemijskih dodataka.
Za čiščenje bakrene površine treba koristiti samo čeličnu vunu koja ne
sadrži nikakvih kemijskih dodataka. Ovakovom vunom obrusi se cijela
površina pločice, pločica se zatim zakrene za 90 stupnjeva i postupak
još jednom ponovi. Nakon brušenja površina se nekoliko puta dobro
protrlja čistim papirom. Ovako očišćena pločica stavlja se na ravnu
površinu, najbolje na karton pogodne veličine. Bočica sa fotolakom se
protrese, a lak sa udaljenosti od otprilike 30 cm jednoliko poprska po
pločici. Za vrijeme prskanja u prostoriji treba biti prigušeno svjetlo.
Debljina laka na površini nesmije biti previše debela već toliko da on u
jednolikom sloju prekrije cijelu površinu. Poslije prskanja najbolje je
pločicu sta viti na potpuno mračno mjesto da se foto lak osuši. Pri
normalnoj sobnoj temperature već nakon 10 minuta površina će biti
dovoljno suha da se na nju ne ljepi prašina. Da bi se daljnji proces
sušenja ubrzao, dobro je pločicu zagrijati, najjednostavnije pomoću
sušila za kosu. Pločicu treba sušiti sve dok lak nije potpuno suh, a to
traje otprilike još 10 minuta.
Na osušenu površinu stavlja se sada predložak sa pozitivom izgleda
tiskanih vodova i osvjetli. Izvor svjetla mora sadržavati dosta VU
zračenja, te je za tu svrhu najbolje koristiti specijalnu UV lampu.
Dakako u nedostatku ovakove sepcijalne lampe pločica se može osvjetliti
i nekom drugom žaruljom koja daje dovoljno jaku svjetlost, na pr. živina
ili halogena. Za vrijeme sunčanih dana pločica se može osvjetliti i
pomoću sunčeve svjetlosti. Osvjetljena pločica stavlja se u razvijač,
koji se načini tako da se 9 gr. natrijevog hidroksida (NaOH) otopi u
litri hladne vode. Nakon otprilike dvije minute postupak razvijanja je
završen, a pločica se dobro ispere običnom vodom. Ovime je izrada
fotozaštitnog sloja završena i pločica se može staviti u otopinu za
jetkanje. Slično kao i kod oslojavanja sita i prilikom korištenja
fotolaka potrebno je dobro proučiti upute proizvođača koje su priložene
uz proizvod.
"TRANSFER" POSTUPAK
Ovaj postupak najnovijeg je datuma i razlikuje se od svih ostalih
postupaka. On se sastoji u tome da se najprije na specijalnu foliju
debljine 0,1 mm pomoću standardnog fotokopirnog aparata prekopira izgled
tiskane pločice. Fojija je dovoljno temperaturno stabilna da prilikom
kopiranja nemože doći savijanja folije. Fotokopiranjem se zapravo na
foliju nanosi boja (toner) koja se u slijedećoj fazi izrade mora
prenjeti na bakrenu površinu buduće pločice. Termičkom obradom boja sa
folije prelazi na bakrenu površinu i tu sada čini sloj otporan na
otopinu za jetkanje.
Zahvaljujući transfer foliji pojednostavnjuje se izrada tiskanih pločica
tako da se sada pločica može načiniti u samo nekoliko radnih operacija.
Postupak je slijedeći:
- željeni predložak izgleda vodova fotokopira se na foliju pomoću
normalnog fotokopirnog aparata;
- bakrena površina pločice se dobro očisti, a zatim se na nju pomoću dva
mala komadića ljepljive trake pričvrsti folija i to tako da boja
(toner) dođe sa strane bakra;
- pločica se na pogodan način zagrije na otprilike 140 stupnjeva, a
zatim se gumenim valjkom (dobro će poslužiti onaj koji se koristi u
fotolaboratoriju), nekoliko puta uz umjereni pritisak pređe preko
folije;
- ovako obrađena pločica se zatim ohladi, a folija polagano skine;
- ako je potrebno izvrši se potrebna korekcija otiska, najjednostavnije
vodootpornim flomasterom, nakon čega se pločica stavlja u otopinu za
jetkanje;
- trajanje jetkanja bakra ovisi o vrsti jetkala debljini bakrenog sloja
i samom tehnološkom postupku jetkanja, a ako su sve prethodne radnje
dobro učinjene kvaliteta gotove tiskane pločice biti će potuno
zadovoljavajuća.
Napomena :
Pločicu je najlakše zagrijati na potrebnu temperaturu uz pomoć glačala i
to tako da se temperatura glačala podesi na "pamuk", a glačalo okrene
radnom plohom prema gore. Na glačalo se zatim stavlja pločica koja se za
otprilike dvije minute zagrije na potrebnu temperaturu.
JETKANJE PLOČICA
Nakon što se na površinu bakra nekom od metoda (sitotisak, fotopostupak
...) nanese zaštitni sloj vrši se jetkanje nezaštičene bakrene folije.
Za tu svrhu koriste se različiti kemijski postupci, ali iskustvo
pokazuje da je za primjenu najpodesnija otopina solne kiseline,
vodikovog superoksida i vode. Otopinu valja prirediti kako slijedi:
770 ml vode
200 ml solne kiseline koncentracije 30 %
30 ml vodikovog superoksida koncentracije 30 %
OPREZ !
Solna kiselina i vodikov superoksid vrlo su agresivne i opasne tvari te
je prilikom rukovanja potreban najveći oprez!
Da bi se umanjila mogućnost nezgoda dobro je već unaprijed u pogodnoj
posudi izmješati vodu i solnu kiselinu, dok se vodikov superoksid
stavnja u otopinu neposredno prije jetkanja.
Pločice se stavljaju u načinjenu otopinu jedna pored druge, a zatim se
posuda blago pomiče sve dok se jetkanje ne završi. Mnogo bolja, brža,
sigurnija i ekonomičnija metoda je jetkanje u posebnom uređaju sa
jetkanje UJ1000. Ovim se uređajem može osim jetkanja vršiti razvijanje
fotoosjetljivog sloja, odmaščivanje i slično.
NA ŠTO TREBA OBRATITI POSEBNU PAŽNJU
PRI IZRADI TISKANIH PLOČICA
PREDLOŽAK
- Za predložak kristiti tanku poliestersku prozirnu foliju.
- Budući vodovi, mjesta lemljenja i sl. moraju biti potpuno neprozirni.
- Na predlošku označiti rub tiskane pločice, a kod dvoslojnih pločica i
stranu (strana elemenata ili strana lemljenja).
- Odabrati odgovarajuću širinu vodova i promjer lemnih mjesta.
- Regulatore i konektore postaviti uz rub pločice.
- Vodove za napajanje izvesti dovoljno širokim vodovima.
- Svi vodovi miraju biti što je moguće kraći.
- Lemna mjesta na koja se leme veći elementi trebaju biti što većeg
promjera.
- Označiti karakteristične točke.
- Na predlošku napisati naziv ili kodnu oznaku pločice.
SITOTISAK
- Za oslojavanje sita koristiti uvjek svježu emulziju.
- Raditi u suhoj prostoriji u kojoj nema prašine.
- Oslojeno i osušeno sito dobro je što prije osvjetliti.
- Rub rastirača mora biti uvjek oštar.
- Na sito staviti dovoljno boje da prekrije "sliku".
- Ne raditi na mjestu prejakog strujanja zraka (propuh).
- Pripremiti mjesto za odlaganje pločica.
- Pripremiti dovoljno papira za probne otiske.
- Obrusiti rubove pločica !!
- Pripremiti razređivač za boju i čiste krpe.
- Ne žuriti pri tiskanju.
- Nakon tiskanja odmah oprati sito.
FOTOPOSTUPAK
- Prije nanašanja fotolaka dobro očistiti bakrenu površinu.
- Sa površine odstraniti prašinu.
- Bocu fotolaka prije upotrebe dobro protresti.
- Fotolak nanašati na pločice u suhoj prostoriji gdje nema prašine.
- Pločicu osvjetliti neposredno nakon sušenja.
- Razvijač za fotolak pripremati korištenjem hladne vode.
- Uvjek pripremiti svjež razvijač.
- Fotolak držati na hladnom mjestu (hladnjak).
"TRANSFER" POSTUPAK
- Ne presavijati foliju.
- Prije kopiranja odrezati onoliko folije koliko je potrbno.
- Načiniti probni otisak na papiru.
- Kopiranje vršiti samo na kopirnim uređajima koji rade na tzv. "suhom"
postupku.
- Prije oslojavanja dobro je na foliju staviti jedan do dva
sloja tkanine.
- Pri oslojavanju pločice ne smije se prejako pritiskati
folija.
- Zaštitnu foliju odvojiti od pločice tek nakon što se pločica
ohladi.
-TP
INSTRUMENTI ZA MJERENJE DEBLJINE PREVLAKA NA
FEROMAGNETSKOJ PODLOZI
M I K R O N T E S T E R
MT 600 MT 1200
========================
+MT
Najnoviji instrumenti za mjerenje debljine nanosa na feromagnetskoj
podlozi rade na principu vrtložnih struja ili mjerenja jačine magnetskog
toka. Oni omogučavaju jednostavno, nerazorno, brzo i točno mjerenje
debljine nanosa nemagnetskih prevlaka (premazi, plastika, guma i sl.) na
feromagnetskoj podlozi. Sam postupak podešavanja i mjerenja je
jednostavan, pri čemu promjene temperature okoline ne utiču na točnost
mjerenja.
Instrument MT 1200 radi na principu mjerenja jačine magnetskog polja.
Ovim instrumentom mogu se mjeriti debljine nanosa nemetalnih ili
nemagnetskih materijala (aluminij, bakar, ...) na feromagnetskoj
podlozi. Za razliku od njega, instrument MT 1000 radi na principu
mjerenja vrtložnih struja i pomoću njega se mogu mjeriti debljine
nemetalnih nanosa na feromagnetskoj podlozi.
Oba mjerna instrumenta posjeduju tri mjerna opsega. Instrument MT 1200
izrađuje se sa mjernim opsezima od 0 ... 100, 0 ... 300 i 0 ... 1200 um,
dok se instrument MT 1000 izrađuje sa šest različitih podjela mjernih
opsega.
Podešavanje instrumenta i mjerenje je vrlo jednostavno i brzo.
Preklopnikom se odabere najniže mjerno područje, sonda instrumneta
prisloni se na metalnu mjernu podlogu (koja se isporučuje uz instrument)
a regulatorom "ZERO" podesi se kazaljka instrumenta na nulu. Nakon toga
na metalnu podlogu stavi se etalonski listić a regulatorom "CAL" podesi
se potreban otklon kazaljke instrumenta. Ovime je postupak podešavanja
završen i može se otpočeti sa mjerenjima.
Za napajanje instrumenta može se koristiti baterija od 9 V,
nikal-kadmijev akumulator ili gradska mreža. Tokom mjerenja poseban
elektronički sklop kontrolira stanje izvora napajanja, a zvučnim
signalom opominje na njegovu istrošenost. Osim automatskog moguća je i
ručna kontrola izvora napajanja postavljanjem centralnog preklopnika u
položaj Batt".
OSNOVNE TEHNIČKE KARAKTERISTIKE MJERNIH INSTRUMENATA
MT 1200
=======
PRINCIP RADA: mjerenje jačine magnetskog polja
MJERNA PODRUČJA: 0 ... 100 um
0 ... 350 um
0 ... 1200 um
TOČNOST MJERENJA: 5 %
NAČIN PRIKAZIVANJA REZULTATA: analogni
TEMPERATURNO PODRUČJE: 0 ... 50 C
NAJMANJA POVRŠINA MJERENJA: 10 x 10 mm
NAJMANJA UDALJENOST O RUBA: 4 mm
NAPAJANJE INSTRUMENTA:
- alkalna baterija od 9 V,
- nikal-kadmijev akumulator ili
- gradska mreža.
DIMENZIJE INSTRUMENTA: 100 x 140 x 35 mm
TEŽINA INSTRUMENTA: 345 g
INSTRUMENT SE ISPORUČUJE SA:
- alkalnom baterijom od 9 V,
- kompletom za baždarenje,
- uputstvom za upotrebu i
- odgovarajućom kutijom.
MT 1000
=======
PRINCIP RADA: mjerenje debljine pomoću vrtložnih struja
MJERNA PODRUČJA: instrumentse isporučuje sa mjernim područjem
2B, ali se može odabrati i neko drugo mjerno
područje
TOČNOST TOČNOST MJERENJA: 5 %
NAČIN PRIKAZIVANJA REZULTATA: analogni
TEMPERATURNO PODRUČJE: 10 ... 50 C
NAJMANJA POVRŠINA MJERENJA: 10 x 10 mm
NAJMANJA UDALJENOST OD RUBA: 5 mm
NAPAJANJE INSTRUMENTA:
- alkalna baterija,
- nikal-kadmijev akumulator ili
- gradska mreža.
DIMENZIJE INSTRUMENTA: 100 x 140 x 35 mm
TEŽINA INSTRUMENTA: 360 g
PROMJER AKTIVNOG DIJELA SONDE: 2 mm
INSTRUMENT SE ISPORUČUJE SA:
- mjernim područjem 2B,
- alkalnom baterijom od 9 V,
- kompletom za baždarenje,
- uputstvom za upotrebu i
- odgovarajučom kutijom.
GARANCIJA, ODRŽAVANJE I SERVISIRANJE
Proizvođač MIKRON TESTERA, BART elektronika, daje za svaki instrument
jednogodišnju garanciju i osigurava kompletan servis instrumenta.
NABAVKA I ISPORUKA INSTRUMENTA
Instrument se može naručiti direktno kod proizvođača, a rok isporuke je
10 dana po izvršenoj uplati.
M I K R O Č E Š A LJ 3 0 M 5 0 0
==================================
30M500 je pomagalo za jednostavno i brzo mjerenje debljine svježeg
premaza na ravnoj površini. Koristi se kod nanašanja premaza, a posebno
u djelatnosti antikorozivne zaštite u brodogradnji, mostogradnji,
strojogradnji, kemijskoj industriji, industriji vozila,
itd.
MIKROČEŠALJ 30M500 načinjen je od visokopoliranog čelika posebnog
oblika koji podsjeća na dvostruki češalj. Početni i krajnji zubac sa
svake strane mnogo su širi od ostalih zubaca i služe za određinanje
referentne ravnine. Svi ostali zupci više su ili manje kraći od
referentnih zubaca. Koliko je koji zubac kraći piše uz svaki pojedini
zubac. Postupak mjerenja debljine premaza vrlo je jednostavan. Na
ravnu površinu svježeg namaza okomito se pritisne MIKROČEŠALJ tako da
referentni zupci sigurno dođu do podloge na koju je nanesen premaz.
Nakon nekoliko trenutaka pločica se okomito odmakne od površine i
pogleda koji je zadnji zubac bio u doticaju sa premazom. Iz veličine
zadnjeg zupca koji je bio u doticaju sa premazom i veličine prvog
slijedeŠeg zupca nije sada teško odrediti kolika je debljina
premaza.
TEHNIČKE KARAKTERISTIKE
MJERNO PODRUČJE: 30 ... 500 um
BROJ MJERNIH ZUBACA: 16
PROSJEČNA TOČNOST MJERENJA: cca 10%
MATERIJAL: visokopolirani nerđajući čelik
MASA: 10 g
DIMENZIJE: 58 x 30 mm
OPREMA: navlaka od skaja
MIKROČEŠALJ 30M500 može se naručiti direktno kod proizvođača, BART
elektronike, a isporučuje se odmah po izvršenoj uplati.
-MT
Želimo Vam mnogo uspjeha u gradnji uređaja!
Zagrebu, 01. 09. 2006.
Dostları ilə paylaş: |