Opis namaza allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem


BONTON (PONAŠANJE) PRI ODLASKU U MESDŽID



Yüklə 1,26 Mb.
səhifə6/34
tarix30.11.2017
ölçüsü1,26 Mb.
#33397
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   34

BONTON (PONAŠANJE) PRI ODLASKU U MESDŽID


Namaz je propisan da se ide i obavlja u mesdžidima i zato su oni sagrađeni, a Allah dželleša'nuhu je propisao da se obavlja džematski kao što je to u riječima:

I zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!“

Došlo je mnogo predaja od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o samom bontonu i načinu odlaska u mesdžide.

Propisano je da čovjek kada nijjeti da ide u mesdžid izađe iz svoje kuće pod abdestom za svaki namaz, pa ukoliko bi klanjao pet dnevni namaza sa jednim abdestom nema smetnje za to. Također propisano je da čovjek ide na namaz sa smirenošću i polahko kao što je to propisano prilikom obavljanja samoga namaza. U vjerodostojnoj zbirci od imama Muslima bilježi se hadis koji se pripisuje Ebu Hurejri, radijjallahu anhu:

Kada neko od vas krene u (zanijeti) namaz ta one je u NAMAZU.“

Pa ovo upućuje da je obaveza da svako onaj ko krene ka mesdžidu da se opskrbi (odgoji) odgojem samoga namaza ostavivši brzinu (žurbu) a pridržavajući se skrušenosti i smirenošću svim dijelovima tijela, a ovo je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onome ko izađe ka mesdžidu da ne isprepleće svoje prste a to je povezao sa hoda ka mesdžidu i namaza.

Prenosi se hadis od Semame El-Hannata, a on od Udžre zabrana o prepletanju prsta tokom odlaska u mesdžid, no ovaj hadis nije Sahih (ispravan), bilježi imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i drugi:

حَدَّثَنَا إِسْمَاعِيلُ بْنُ عُمَرَ حَدَّثَنَا دَاوُدُ بْنُ قَيْسٍ عَنْ سَعْدِ بْنِ إِسْحَاقَ بْنِ فُلَانِ بْنِ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ أَنَّ أَبَا ثُمَامَةَ الْحَنَّاطَ حَدَّثَهُ أَنَّ كَعْبَ بْنَ عُجْرَةَ حَدَّثَهُ قَالَ سَمِعْتُ رَسُولَ الله صَلَّى الله عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: إِذَا تَوَضَّأَ أَحَدُكُمْ فَأَحْسَنَ وُضُوءَهُ ثُمَّ خَرَجَ عَامِدًا إِلَى الصَّلَاةِ فَلَا يُشَبِّكْ بَيْنَ يَدَيْهِ فَإِنَّهُ فِي الصَّلَاةِ.
Kada neko od vas uzme abdest na najljepši način pa izađe ciljajući namaz neka ne prepleće prste svoje između ruku jer je on u NAMAZU.“30
I ovaj hadis nije ispravan kao što rekosmo, jer je El-Hanat u senedu nepoznat i njegovi su hadisi na stepenu munkera (odbačeni) rekao je o njemu Darekutni: „Nepoznat, odbačen!“
Bilježi se hadis o zabrani prepletanja prstiju u mesdžidu od Ebi Seida El-Hudrija, radijjallahu anhu, ali i on također nije ispravan a ispravnim putem je preneseno od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, da je vidio Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno da prenosi u hadisu:
... zatim je ustao i otišao do drvena stuba u mesdžidu te se na njega naslonio i isprepletavši prste ruku...“
A također dobro nam je poznat hadis u kome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Vjernik je za vjernika kao građevina...“
Nakon čega je pokazao praktično to prepletavši prste ruku.
Također se bilježi hadis u Buharinoj zbirci hadisa od Ibn Omera, radijjallahu anhu, da je rekao:
حَدَّثَنَا حَامِدُ بْنُ عُمَرَ عَنْ بِشْرٍ حَدَّثَنَا عَاصِمٌ حَدَّثَنَا وَاقِدٌ عَنْ أَبِيهِ عَنْ ابْنِ عُمَرَ أَوْ ابْنِ عَمْرٍو: شَبَكَ النَّبِيُّ صَلَّى الله عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَصَابِعَهُ.
Prepleo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje prste.”
I na osnovu ovoga sam imam Buhari smatrao to dozvoljenim a sam je pisajući svoj sahih stavio poglavlje „Poglavlje o prepletanju prstiju u mesdžidu i drugdje“ i na osnovu ove dozvole razumije se da ukoliko je to dozvoljeno da se čini u mesdžidu onda je i drugdje preče da bude dozvoljeno!

Također, osoba koja ide ka mesdžidu ići će tako da ne trči dakle običnim hodom po riječima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se bilježi u zbirkama vjerodostojni hadisa:


حَدَّثَنَا آدَمُ قَالَ حَدَّثَنَا ابْنُ أَبِي ذِئْبٍ قَالَ حَدَّثَنَا الزُّهْرِيُّ عَنْ سَعِيدِ بْنِ الْمُسَيَّبِ عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى الله عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَعَنْ الزُّهْرِيِّ عَنْ أَبِي سَلَمَةَ عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى الله عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: إِذَا سَمِعْتُمْ الْإِقَامَةَ فَامْشُوا إِلَى الصَّلَاةِ وَعَلَيْكُمْ بِالسَّكِينَةِ.

Kada čujete Ikamet (poziv), iditi na namaza sa smirenošću.“31


I ovo je općenita naredba koja obuhvata sve namaze pa makar ta osoba i bila Imama (predvodnik u namazu). Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,je rekao onima koji su žurili na namaz kada je jedne prilike klanjao ljudima, pa je čuo neke kako žure u pozadini pa u sahihu od imama Buharija se bilježi hadis od Ebi Katade, radijjalahu anhu, da je rekao:
Dok smo jedne prilike klanjali sa Allahovim Poslanikom čuli smo galamu (buka, lupa) ljudi pa kada je klanjao rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
حَدَّثَنِى إِسْحَاقُ بْنُ مَنْصُورٍ أَخْبَرَنَا مُحَمَّدُ بْنُ الْمُبَارَكِ الصُّورِىُّ حَدَّثَنَا مُعَاوِيَةُ بْنُ سَلاَّمٍ عَنْ يَحْيَى بْنِ أَبِى كَثِيرٍ أَخْبَرَنِى عَبْدُ الله بْنُ أَبِى قَتَادَةَ أَنَّ أَبَاهُ أَخْبَرَهُ قَالَ بَيْنَمَا نَحْنُ نُصَلِّى مَعَ رَسُولِ الله -صلى الله عليه وسلم- فَسَمِعَ جَلَبَةً. فَقَالَ « مَا شَأْنُكُمْ ». قَالُوا اسْتَعْجَلْنَا إِلَى الصَّلاَةِ. قَالَ « فَلاَ تَفْعَلُوا إِذَا أَتَيْتُمُ الصَّلاَةَ فَعَلَيْكُمُ السَّكِينَةُ فَمَا أَدْرَكْتُمْ فَصَلُّوا وَمَا سَبَقَكُمْ فَأَتِمُّوا ».
Upitao ih je Allahov Poslanik: Šta je vama? Pa su rekli: Požurili smo na namaz! Pa je rekao: „Ne činite to, kada dođete (stupite) u namaz budite smireni (polahko to učinite) pa ono što stignete klanjajte a ono što vas je prošlo dopunite.“32
Pojedini učenjaci smatraju da nema smetnje da čovjek malo požuri ukoliko se boji da će ga proći rekat, ili pak da će imam da preda selam, na osnovu predaja odnosno postupka pojedini ashaba, radijjalahu anhum, kao što se bilježi od Abudllah Ibn Omera, a što zabilježio imam Malik u „Muveta“ od Nafia a on od Ibn Omera da je jedne prilike čuo Ikamet a bio je pored Bekije (mezarja) pa je požurio (ubrzao hod) na namaz.
Također, bilježi imam Ibn Ebi Šejbe u svome Musanefu od Imare Ibn Amira a on od Ibn Mesuda radijjallahu anhu da je rekao:
Najpreči hod (žurba) je prema namazu.“
Rekao je imam Ahmed, rahimehullahu:
Nema smetnje da čovjek kada čuje Ikamet da požuri na namaz kako bi stigao na prvi Tekbir sve dok to ne pređe u žurbu (trčanje) neprimjerno.“
Prenosi se od nekoliko ashaba da su oni smatrali pokuđenim da se žuri na namaz pa i kada bi se bojao da će ga proći rekat, ovo se prenosi od Enesa, Sabit Ibn Zejda i Ebi Zerra, radijjalahu anhum.

Bilježe Ibn Ebi Šejbe, AbduRezak, Ibn Munzir od Ebi Nezra a on od Ebi Zerra radijjallahu anhu da je rekao:

Kada bude proučen Ikamet neka niko od vas ne ide drugačije ka namazu osim kako je to išao prije samoga Ikameta.“
Bilježi Ibn Ebi Šejbe od Sabita a on od Enesa, radijjallahu anhu, da je rekao:
Izašao sam sa Zejd Ibn Sabitom u mesdžid pa sam ubrzao hod ka mesdžidu no, on me je uhvatio (sprečio).“
I sve što je čovjek udaljeni od mesdžida pa on ima veću nagradu (kada ide ka mesdžidu) zbog mnoštva koraka kao što prenosi imam Muslim, rahimehullahu, u hadisu Džabira, radijjallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Beni Selem kada je htjeo da približi svoju kuću ka mesdžidu:
O Beni Seleme vaša kuća vama doprinosi nagradu, vaša kuća vama doprinosi nagradu (ostavlja trag).“

Pa ukoliko čovjek može da smanji svoje korake ka mesdžidu a da ga time ne prođe ništa od namaza – ta on ima veću nagradu inšaAllah, a Allahova milost i dobrota su neizmjerne.



الدعاء والذكر عند الخروج للصلاة

Yüklə 1,26 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   34




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©muhaz.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

gir | qeydiyyatdan keç
    Ana səhifə


yükləyin