Uvod u islam
Yüklə 3,08 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- ŠTO JE S ISLAMOM DANAS
- LEKCIJA Drugi ključ: m
- Treći ključ
Mamac za darove Darovi svih vrsta igrali su značajnu ulogu u napredovanju islama. Muhamed je sam slao plijen, poklone i novac ne-muslimanima koje je želio da mu postanu prijatelji i saveznici. Dr. Muhamed A. Khalaf - Alah kaže daje Muhamed jednom dao četvorici Jjudi po stotinu deva svakome, samo da bi ih preobratio na islam. Khalaf - Alah također da kada su neki ljudi došli Muhamedu, oni bi veličali islam ukoliko im je dao poklone ili ga kritizirali ukoliko im nye dao ništa (1973, 237). Također, prema Welhau-semu, Kalif Omer Ibu Abd el Aziz slao je poruke vođama Sinda (u današnjem Pakistanu) da će ih učiniti kraljevima ukoliko se obrate na islam. Oni su se obratili i uzeli arapska imena. Oslobađanje od poreza bilo je drugi vid privlačenja. Utvrđena je činjenica da su se stotine tisuća ljudi obratili na islam samo da bi izbjegli plaćanje religijskih poreza koji su bili nametnuti ne - muslimanima. 15. Razmislite o slijedećoj izjavi: "Muhamed se oslanjao samo na religijski poziv na islam pri stvaranju obraćenika". U svoje bilježnice napišite da li se slažete s tim ili ne i obrazložite svoje stanovište. Povojjno stanje u svijetu Starije u svijetu bilo je vrlo povoljno za širenje islama u Muhamedovo doba i neposredno nakon njega. Političke fragmentacije Politička klima propadanja i razdora pogodovala je arapskim osvajačima. Meka je pala pod snagama islama dvije godine prije smrti Muhameda. Sunce je zašlo nad Perzijskim i Rimskim carstvom, a tiranija bizantinskih size rana stvorila je opasni duh pobune. U Europi su postojale brojne unutarnje podjele i konflikti. U Španjolskoj su se kraljevi i vladari borili međusobno za stjecanje kontrole. Suradnja Klima političke fragmentacije značila je da su u nekim situacijama Uudi željeli surađivati s vojskama islama. Muslimanski vojnici često su primali pomoć iz zemlje koje su željeli pokoriti. Mnogi povjesničari kažu daje nazočnost velikog broja Arapa u Al Samu (Sirija i Palestina) i Iraku bila glavni faktor u pripremanju puta za islamska osvajanja u tim područjima. Ovi povjesničari vide islamsko širenje na tom području ne kao religijsku pobjedu, nego kao uspješni ali unutarnji arapski nacionalistički pokret. Islamskim trupama u nekim mjestima pomagali su kršćani. Kopti u Egiptu dobrodošlicom su dočekali muslimane i pomagali im. Egipćani su bili teško pritisnuti od bizantinskih vladara. Bizantinci su također proganjali egipatske kršćane, stoga što su prihvatili monofizitizam. To znači da su Egipćani gledali na islamske trupe ne kao na osvajače nego kao na osloboditelje. 16. U svoje bilježnice objasnite zbog čega su egipatski kršćani gledali na islamske osvajače kao na osloboditelje. Navodno je bilo i slučajeva kada su muslimani iskazivali prijateljstvo kršćanima. Jedan nestorijanski biskup nije Arape koji su došli u Damask smatrao neprijateljima kršćanstva nego braniteljima. On je izvijestio da su oni poštovali pastore i svece te davali darove crkvama i samostanima. Alfred Guillaume kaže: "Začuđujuća brzina arapskog napredovanja na istok i zapad bila je zbog suradnje lokalnih kršćana zagađenih bizantinskom okrut-nošću i ugnjetavanjem. Sve što su Arapi trebali učiniti bilo je poraziti neprijateljske trupe; a to je bilo razmjerno lako stoga što ih je stanovništvo u Siriji srdačno dočekalo i udružilo s njima snage, dok su u Egiptu načinili poseban mir, govoreći da bizantinska sila mora biti uništena. Tek kada su muslimanski Arapi naišli na opoziciju na krajnjem zapadu, susreli su se s ozbiljnom provjerom. U Egiptu i arapskom svijetu prihvaćeni su kao osloboditelji (1954,19). Muslimani i kršćani često su surađivali. U Perziji i Egiptu, na primjer, muslimani su ovisili o kršćanima u radu vlade i interpretaciji lokalnih dokumenata. Preko kršćanskih učenjaka u narodima koje su pokorili muslimani su stekli pristup antičkim klasicima. Stotinama godina prije nego je zapadna Europa čula za Platona, Aristotela i ostale grčke filozofe, ovi veliki filozofi bili su poznati muslimanima. Kršćani su također pomogli arapskim osvajačima u području obrazovanja, privrede i znanosti. Will Durant kaže da su nestorijanski kršćani u Siriji "preveli Bibliju, Aristotela i Galena na sirijski, te igrali važnu ulogu u upoznavanju muslimana s grčkom znanošću, medicinom i filozofijom"(1950,49). Pomoć koju su Židovi pružili muslimanskim osvajačima bila je nezamjenjiva. Na prvom mjestu Židovi su bili ti koji su izrazili dobrodošlicu Muhamedu i njegovim sljedbenicima kada su iz Meke pobjegli u Medinu. Muhamed je kasnije, kada se učvrstio u Medini, protjerao Židove. Povijest Španjolske pruža nam drugi primjer židovske suradnje. Španjolski Židovi bili su prvi koji su predložili arapsko osvajanje Španjolske. Mnogo su propatili pod kraljevima kasnog sedmog stoljeća. Antižidovski osjećaji porasli su te su Židove proganjali. Mnogi su izgubili imetak i morali otići. Kada su došli muslimani, Židovi koji su još bili u Španjolskoj prihvatili su sljedbenike islama i surađivali s njima. Nadalje, Židovi u Damasku, Konstantinopolu i na Balkanu, te centralnoj Europi pomogli su muslimanima u osvajanju tih područja. 17. Kada je islamska vojska napredovala Kroz Arabiju, Siriju, Egipat i Španjolsku, Židovi i kršćani su:
Slaba religijska fronta U vrijeme Muhameda i njegovih neposrednih sljedbenika, religijska situacija među poganima i kršćanima bila je označena slabošću. Vjerovanje u tradicionalne arapske i perzijske bogove je bljedilo, a kršćane su mučile hereze i razdor. Među hereticima bili su monofiziti u Egiptu i Siryi, te donatisti u Sjevernoj Africi. Neke su se grupe mrzile i borile međusobno. Većina kršćana u Iraku tijekom vladavine Abasija bili su nestorijanci. Njihov patrijarh imao je pravo živjeti u Bagdadu, prijestolnici carstva. Jakobitska kršćanska mairjina također je željela da njihov patrijarh živi u Bagdadu, ali ih je nestorijanski patrijarh spriječio u tome. Ove su se dvije sekte međusobno optuživale pred kalifskim vijećem. Progonstvo je također igralo ulogu u slabljenju crkve. Kalif Omer Ibriel Khatab prisilio je kršćane iz Najrana da napuste Arabiju i odu u Irak ili Siriju. Konfiscirao je njihovu imovinu u Arabiji i dao im drugu zemlju u Iraku i Siriji umjesto toga (Welhansen, 1958,291). Deportacija nije bila jedino islamsko oružje. Mnogi kršćani bili su prisiljeni na obraćenje na islam, bilo kao pojedinci ili kao grupa. Jednom je Kalif Al Mahdi naredio obraćenje 5000 kršćana. 18. Spojite termin (desno) s primjerom ili definicijom (lijevo). (Možda će vam biti potreban rječnik na kraju knjige.) .... a grupa koja je držala ne ortodoksni stav da je jedinstvo između dvije Kristove prirode voUa, a ne u biti.
. . . . b ne ortodoksni nauk da je utjelovljeni Krist imao samo jednu, božansku prirodu .... c nauk u kojem je svećenikova uloga u davanju sakramenata stvarna, a ne samo kao sredstvo .... d stanovište crkve u Sjevernoj Africi suprotno rimskom stanovištu .... e kršćani u Siriji koji su se držali monofizitizma ŠTO JE S ISLAMOM DANAS? Iako sam se bavio faktorima koji su doprinijeli širenju islama na početku, vidim paralelnu situaciju danas koja uzrokuje preporod islama u današnje vrijeme. Tijekom protekla dva desetljeća uspavani div se probudio te doseže svoje potencijalno područje, svijet! Poduprti novcem islamskih vlada, muslimanski misionari šire se po cjelom svijetu. Da bi namamili ne -muslimana na obraćenje na islam, misionari mu mogu obećati ženu, posao, izuzeće od služenja vojnog roka, i velikodušni novčani dar. U Africi se dijele darovi u hrani da bi se pridobilo Afrikance na obraćenje na islam. Crni američki kršćanski svećenik rekao mi je da se u Chicagu crncima daje smještaj i posao ukoliko postanu muslimani. Jedan drugi crni američki svećenik iz Memphisa, Tennesee, rekao mi je isto. Ovi financijski i materijalni vidovi privlačenja najjače su oružje koje islam danas koristi da bi povećao svoj položaj. Jasno, mamac darovima mje samo stvar prošlosti. Osim davanja darova, islamski misionari nude i druge stvari, obično lažne i isprazne. Muslimani pokušavaju prikazati islam kao veliko bratstvo, koje nije rasističko, ne obraća pažnju na boju, klasu ili bogatstvo. Solidarnost ume uvijek se prikazuje kao objekt ponosa. Podjele se zataškavaju, nedostatak simpatija među raznim muslimanskim grupama krije se pod debelim velom. Realnost je da je san o jednoj svjetskoj državi pod stijegom islama pretvoren u noćnu moru svađama, nerazumijevanjem, mržnjom, zavjerama, borbama, ratovima, i krvoprolićem koji nastavljaju dijeliti braću ume. Slijedeće važno oružje kojim se diče muslimani je "visoki moralni standard islama nasuprot dekadenciji Zapada". Ova takozvana moralna superiornost je opsjena. Ja nisam zapadnjak. Ali želim nešto odmah raščistiti. Grijeh nije monopol jedne kulture ili dijela naroda. Pripada cijelom čovječanstvu. Od doba Adama, čovjek i žena su grješnici i njihova kultura je dekadentna i okaljana. "Zapadnjački moralni standardi su izopačeni," kaže muslimanski misionar, "i svoje dekadencije izvoze nama". Neka od područja koja muslimani vole navoditi kao primjere korupcije su slobodno ponašanje žena, seksualna nemoralnost, filmovi koji prikazuju seksualnu nemoralnost, pijanstvo i homoseksualnost. Istina je da su ovi i drugi grijehovi karakteristika čovjeka u njegovoj izopačenosti - čovjeka bilo gdje i bilo u kojem periodu povijesti. Rukopisi i dokumenti pokazuju da su isti grijesi bili prisutni i kroz povijest islama. Abasidski kalifi nisu morali čekati tisuću godina da bi im Europljani izvezli nećudorednost! Ovi politički i religijske vođe vodili su živote obilježene rastrošnošću i razuzdanošću neviđenim na Zapadu. Islamski rukopisi otkrivaju da je Kalif Watheq bio homoseksualac. Mladići su mu oduzeli pamet i sposobnost vladanja. Kalifa Al - Amina nisu zanimale žene. On je kupovao eunuhe za svoje seksualne užitke. Suvremenije pjesnik ispjevao o njegovu životu: Kalifat izgubljen! Vladar prevarant Korumpirani princ Savjetnik neznalica! Kalifova sodomija je zaista čudo! Fondah 1988,127-128 Yazid Ben Mu'awaya bio je nazvan "vinski princ" jer je uvijek bio pijan. Ahwalid Iben Abdal Malek pio je po cijele dane. Kalif Hesham pio je čak i petkom nakon molitve. Ahwalid Ben Yazid imao je bazen ispunjen vinom. Običavao bi se skinuti, ući u bazen i ostati tamo dok se nivo vina u bazenu ne bi vidno smanjio. Abu Nawas, poznati arapski pjesnik musliman u osmom stojeću, bio je poznat kao "vinski pjesnik" zbog svoje ljubavi prema piću. On je bio blizak prijatelj dvojici kalifa u Bagdadu. Jedna od njegovih poznatih pjesama koje izražavaju njegovu ljubav prema vinu kaže; Kada umrem, sahranite me Pored vinove loze Ona će natapati moje kosti Nakon moje smrti, sokovima Iz svog korijenja. Al-Wahlid Jazid bio je također sklon vinu. Kao muslimanski vladar koji je živio u raskoši, danonoćno je pio. Evo nekoliko stihova njegova pjesništva: 0 Jaziđe! Daj mi piće Daj mi piće Bačvu pića Tako sam ushićen Vrijeme je za glazbu Daj mi, daj mi piće Moji su grijesi mnogi 1 ne mogu se okajati! - Fondah,88 Krajem 19. st. Arapi su naučili kralja Muanga iz Ugande da prakticira sodomiju. Kralj je to pokušao sa mladim kršćanskim dječacima. Kada su oni to odbili, naredio je njihovo smaknuće. U to je doba bilo nemoguće da netko odbije kraljeve želje (Neill 1964,385). Muškarci nisu bili jedini koji su se bavili takvom korupcijom: Waladah B. Mustakfi bila je kalifova kćer i glasovita pjesnikinja. Bila je oštro kritizirana zbog svoje opscene poezije i upitnog odnosa s prekrasnom mladom ženom Mudžah. Waladah se nikada nije udavala (Ferusa 1977, 71-73). Kada je kalifat premješten u Damask, voda vojske glavnog Kalifa Jazid B.Muzweyaha pokorio je Medinu. Tijekom tri dana nakon osvajanja, njegove su trupe ubile četiri tisuće muslimana i silovale tisuću neudanih djevojaka. Nakon toga, kada su građani Medine odbili postati kalifovi robovi, trupe su odrubile glave njih nekoliko tisuća. Uključujem ove primjere ne zbog toga što je Zapad pravedan. Nikako, Niti su moje obrana grijeha Zapada. Ono što želim istaknuti je da su i islamska i ne - islamska kultura okaljane grijehom i da je Isus Krist iskupitelj za obje. Stoga muslimani ne mogu isticati superiornost islamskog morat. Preporod islama danas predstavlja složenu sliku. Na neki način, predstavlja manju prijetnju jer lažne tvrdnje mogu biti izložene. S druge strane, opasniji je nego ikada. Muslimanska militantnost nije stvar prošlosti. Čak i danas muslimanski vođa kaže da "je prolijevanje krvi heretika sveta dužnost svih muslimana" (Ibraham 1983,83). Krađa novca od ne-muslimana i prolijevanje njihove krvi je zakonito kod nekih ekstremnih grupacija (Youssef 1980,83). 19. Ovtjje su navedene četiri obilježja islama karakteristična za današnji islam. U svoje bilježnice navedite što vi mislite da je značenje svakog od njih za kršćanske misije.
Nadam se da vam je ovaj kratki pregled povijesti islama pomogao da stvorite jasniju sliku o prošlim osvajanjima i današnjem statusu islama. U slijedećoj lekciji pozabavit ćemo se više islamom kao religijom. Zaokružite slovo ispred točnog odgovora: 1 Križarski ratovi započeli su za vrijeme dinastije
2 Glavni grad Abasija, Bagdad osvojili su 1258.
3 Od slijedećih nacija jedna ima 90% muslimansku populacrju. To je.
4 Jedini od glavnih vodenih putova koji nije pod kontrolom islama je:
5 Po mišljenju muslimana bogatstvo i moć islama danas je razvoj koji je:
6 Muslimansko osvajanje Španjolske prvo su sugerirali a) Arapi koji su tamo živjeli b)Kopti
7 U Iraku je tijekom vladavine Abasrja retigtfa bila slaba zbog rivalstva između
Upišite T ispred točne rečenice, odnosno N ispred netočne. .... 8 Od početka svoje religijske karijere Muhamed je smatrao Židove svojim neprijateljima .... 9 Islamski misionari mogu s pravom tvrditi da su islamski moralni standardi superiorni onima na Zapadu .... 10 Neki muslimanski vođe danas zastupaju nasilje protiv ne • muslimana .... 11 Kuran zagovara smrtnu kaznu za one koji napuste islam , . . . 12 Islam obećava ulazak u Raj onima koji poginu u džihadu Napišite kratki primjer za svaku od slijedećih tajni koje se kriju iza uspjeha islama u prošlosti i sadašnjosti. .... 13 Muhamed je prilagodio svoju poruku svojoj publici .... 14 Muhamed je izražavao brigu za socijalne i religijske potrebe .... 15 Islam ima vidrjivu žarišnu točku .... 16 Muslimani su gorljivi u stvaranju obraćenika na islam .... 17 Financijski darovi daju se onima koji postanu muslimani
10 Vaš odgovor trebao bi uključiti slijedeće: a) Kuran diktira smrtnu kaznu za odmet- ništvo, b) Muslimani su bili oslobođeni plaćanja religijskog poreza, c) Musliman ske misionare financiraju njihove vlade. 1 a 3} Otoman e 1) Omejevići b 2)Abasije f 3) Otoman c 2) Abasij g 2) Abasije d 1) Omejevići 11 c) doktrina apsolutnog Božjeg jedinstva 2 Vaš odgovor. Očito, kolonijalni podanici
12 uspjeh njegovih ranih vojnih pohoda 3 d) sjeverne Afrike 13 d) daje izravne naredbe za to 4 e) sto 14 Vaš odgovor. Ova izreka znači da gdje god musliman ide, on nosi islam,, svoj "šator", sa sobom. Iako se prilagođava svojoj novoj zemlji, on ostaje musliman. 5 c) jedna milijarda 15 Vaš odgovor. Ova tvrdnja je netočna, stoga
16 Vaš odgovor. Egipatske kršćane proganjali su bizantinski vladari stoga što su prihva tili monofizitizam. To znači da su oni vidje- li islamske osvajače kao one koji će im pomoći da pobjegnu od progona Bizanti-naca. 7 Riječi koje nedostaju su: jedna polovina, šest, vodeni putovi, jedna petina. 17 a) surađivali su s njima S b) produžavajući broj sati tijekom kojih se može jesti 18 a 4) nestorijanci b 3} monofizitizam c 1) donatizam d 1) donatizam e 2) jakobiti 9 a) pravac u kojem je netko okrenut za vrijeme molitve 19 Vaši odgovori: Ovo su neki od mogućih
d) kršćanske misije u islamskom okruženju moraju osnovati crkve koje se autentični izraz kršćanskog bratstva, jedinstva i ljubavi. LEKCIJA Drugi ključ: m Naličje islama Prethodna lekcija predočila vam je prvi ključ razumijevanja islama. U njoj ste razmotrili tajne fenomenalnog širenja islama. Naučili ste činjenice o njegovoj snazi i što njegov preporod znači za kršćanske misy e danas. Drugi ključ razumijevanja islama je sagledavanje njegovih religijskih dimenzija. Islam je arapska riječ koja označava pokornost, predanje i popustljivost. Kao religija, islam predstavlja potpunu poslušnost volji Boga u svemu. Musliman je osoba koja se pokorava Bogu prema islamskoj vjeri. Čak i povijesni likovi koji su živjeli prjge islama, u Kuranu se nazivaju muslimanima. To uključuje Abrahama (Sura 3:6,7), Židovske proroke (Sura 5:47) i Isusove učenike (Sura 3:52). Pojavljuje se nekoliko pitanja kada se istražuje religijski aspekt islama. Na primjer, što islam podučava? Što nudi? Što zahtijeva? Postoje li varijacije i razlike unutar okvira islama? Ako postoje, koje su? Ova lekcija donosi odgovore na ta pitanja. Kada se proučavaju unutarnje institucije islama, pojavljuju se tri osnovna obilježja: din ili religija, uma ili Muhamedova nacija, i sekte ili podjele unutar islama. Naše razmatranje ovih obilježja pomoći će nam da shvatimo što znači biti musliman. Din Umma Islamske sekte Kada završite ovu lekciju, trebali biste biti u stanju:
1. Kako ste opazili, ovaj udžbenik sadrži mnoge ključne riječi i na hrvatskom i na arapskom. Svakako pogledajte u rječnik da biste naučili puno značenje svake od njih. Pitanja s njima u vezi biti će uključena u završni ispit. 2. Da biste maksimalno profitirali od pitanja i testova, uvijek napišite svoj odgovor prije no pogledate rješenja. To će vam pomoći da povećate svoju sposobnost pamćenja i izražavanje onoga što ste naučili.
pranje faanif Šiiti analogija hurije Sunniti
DIN
Arapska riječ din u osnovi znači vjera ili religija. U islamu, pak, ima mnogo šire implikacije. Znači religija u kulturnom okruženju i s povijesnom pozadinom. U ovom svjetlu islam je tada politički, sudbeni, ob r azovni , religij ski i k ulturni s ustav. Pogledaj mo sljedeće karakteristike islama. Uvjjek prisutni oćut Boga Muslimani štuju Boga i govore onjemu.Onje centar njihove filozofije. On je jedan - Suvereni Stvoritelj, Svemogući Vladar, Neprikosnoveni Sudac, Onaj koji sve planira - i apsolutan u svojoj volji. Prosječni muslimani spominju ime Božje nekoliko puta dnevno. Na početku dana, za vrijeme obroka, tijekom razgovora, često kažu bismila. ("u ime Boga"). Drugi izrazi poput inša'Allah ("Ako Bog da") subhan Allah ili elhamdu lillah ("hvaljen Bog"), mašala ("kako lijepo"), iAllahu ekber ("Bog je velik") su neki od najčešćih koje se tijekom dana mogu čuti u muslimanskoj zajednici. Tipični odgovor na obično pitanje "Kako si?" nije "Dobro hvala" nego "Slava Bogu". Treba , ipak, napomenuti da ljudi koriste takve izraze više zbog tradicije i navike nego zbog religije. Ove fraze ne moraju obavezno izražavati svjesnu vjeru, iako je vjera u Božje postojanje norma i neupitna je. On je jedan Muslimani vjeruju da je Bog jedan. Njegova jednost je jednostavna i apsolutna. Njemu nema ravnog. Zapravo, Muhamed nije prvi Arapin koji je predstavljao Alaha kao jedinog Boga. Njegov otac, rođen u pred -islamskoj obitelji, zvao se Abd - ulah, sluga Božji. Čak i prije islama, mnogi su Arapi štovali samo Alaha. Nazivali su se hanifl. Vjerovanje u apsolutnu Božju jednost je toliko važno da se smatra najvažnijim načelom islamske teologije. Reći ćemo više o tome kasnije. On je iznad svega Muslimani drže da je Bog superioran i iznad svega. On je stvoritelj, ali je mnogo iznad svog stvorenja i nije u njega uključen. On je svuda. On vidi i nadgleda ljude, ali ostaje daleko od njih. On je vječan, dok su svi ostali smrtni. On je savršen u veličanstvu i ljepoti. On je svemoćan. On je apstraktan i ljudi ga ne mogu shvatiti. Oni ga čak ne bi trebali ni pokušavati objasniti. On je iznad analogije. Za muslimana, znati realnost Boga ili njegovu bit ne dolazi u obzir. On je udaljen i nedostupan, ali vrlo blizak na misteriozan način.
Božja volja je vrhovna i on čini što želi. On prašta kome želi praštati i kažnjava koga želi kazniti. Ljudi nisu Bo^ja djeca, nego njegove sluge ili robovi i ne smiju dovoditi u pitanje i protestirati protiv tvjegove volje. Bez obzira koliko netko bio blizak Bogu, on je još uvijek rob (abdim) u nazočnosti Svemogućeg. Islam potpuno odbacuje kršćanski koncept osobnog Oca Boga zbog straha da to umanjuje Božju veličinu (Sura 5:18). Osim toga, koncept da "je Bog ljubav" ne postoji u Kuranu , Prema svetoj knjizi islama Božja ljubav je rezervirana samo za dobre ljude (Sura 3:76; 9:4; 2:195; 3:146). Uz to, islam uči da Boga nije briga za ljudsku patnju i ne vidi ništa loše ili problematično u takvoj ideji. 1 U islamskom razmišljanju ljudi su u odnosu na Boga:
Netko je usporedio islamsko razumijevanje Boga sa sucem koji sjedi u udobnoj stolici u staklom ograđenoj prostoriji s klima uređajem, na kr^ju igrališta s preprekama. Dok se ljudi natječu, sudac daje nagrade ili kazne pojedincu na osnovu toga je li prešao sve prepreke na igralištu. Za kršćane takav "sudac" ne može biti pravedan ukoliko i sam nije pretrčao prepreke na igralištu. Prema kršćanskoj doktrini Bog je izabrao put patnje. Kroz utjelovljeirje se identificirao sa patirjom čovjeka, i to ga nye ponizilo ili umanjilo njegovu slavu i veličinu. U islamu Bog manifestira svoju suverenost slanjem, u kršćanstvu dolaskom. U islamskoj teologiji raspon odnosa Boga s ljudima je kroz objavu i proroke, u kršćanskoj teologiji, Bog ide tako daleko da daje sam sebe u ljubavi. Srce evanđelja je u tome da je Bog sam preuzeo inicijativu trazetya i spašavanja ljudi. On je posjetio ijude i komunicirao s njima. Takav je koncept totalno nerazumljiv i neprihvatljiv islamu, koji uči da Bog stoji daleko od čovjeka. Oni sami moraju inicirati promjenu svoje situacije (Sura 8:53; 13:11). Kršćani vjeruju da je Božja suverenost najbolje ilustrirana u njegovom dubokom suosjećanju za bespomoćnog, grješnog čovjeka, i njegovoj samo - davajućoj ljubavi za bijednu i pokvarenu ljudsku prirodu. Vječni, suvereni Kralj svemira također je suosjećajan, pun ljubavi Otac! Muslimanski um odbija takvu ideju, smatrajući ju nespoznatljivom. Islam uči da čovjek prvo treba voljeti Boga i slušati njegove zapovijedi. Onda će Bog ljubiti njega (Sura 3:31). U Hadisu čitamo kako Bog kaže: "Ako mi moj sluga prilazi sa žrtvama, približit će mi se toliko da ću ga voljeti. A jednom kada ga zavolim, postat ću za njega uho kojim čuje, oko kojim vidi, ruka kojom udara, noga kojom hoda. A ako zatraži, dat ću mu, a ako ustreba moju pomoć, pomoći ću mu." 2 Nasuprot islamskom učenju, kršćanstvo uči da je Božja suverenost najbolje ilustrirana:
U Kuranu Bog ima mnogo imena. Muslimani su uzeli njih 99 i nazivaju ih "divnim imenima Božjim". (Neki smatraju daje to bilo učinjeno kako bi se zadovoljili politeistički poganski Arapi koji su obožavali mnogo Božjih kćerki koje je Muhamed sve svrgnuo. Kakogod, smatram da se ova teorija ne može potvrditi.) Ovih 99 imena govore Božjim o karakteristikama i atributima. Iako se neka od imena dotiču samilosti i milosrđa, većina ih je povezana s Njegovom moći, silom i osvetom. Tako je On velik, uspravan, uzvišen. On je sudac, Kralj sudnjeg dana, itd.. Ponekad netko dobiva dojam daje islamski Bog nestalan, stoga što dok vodi ravnim putem, također ponekad vodi ljude pogrešnim putem. Štoviše, ponekad donosi štetu i destrukciju. Ponekad je opisan i kao "onaj koji upropaštava", "onaj koji primorava" , ili "tiranin", "bahat"- što sve ima negativan smisao (Cragg 1964,43). Čak i najodaniji musliman nije siguran hoće li ga Bog prihvatiti na sudnji dan ili ne, da li će doći u raj ili u pakao. Ebu Bekir (prvi muški obraćenik, Prorokov najbliži prrjatelj i prvi muslimanski kalif nakon Muhameda) jednom je rekao: "Tako mi Boga, nikad ne bih vjerovao Božjoj prepredenosti čak i s jednom nogom u raju." U stvarnosti, način na koji mi razmišljamo o Bogu očituje se u našim djelima. Išak Ibraham kaže da "...čovjekovo ponašanje je najuvjerljivija demonstracija njegovog shvaćanja Boga; a njegov koncept Boga vrši velik utjecaj na njegov način djelovanja"(1983,63). To je točno za muslimane kao i za pripadnike drugih religija. A. N- Tozer ovako komentira naš koncept Boga: Ono što nam je na umu kada razmišljamo o Bogu, najvažnija je stvar o nama. Povijest čovječanstva će vjerojatno pokazati da nijedan narod nije narastao iznad religije, a duhovna povijest čovjeka će sigurno pokazati da ni jedna religija nije bila veća od njene ideje Boga. Štovanje ovisi o tome da li su mišljenja štovatelja ° Bogu visoka ili niska. Stoga je najozbiljnije pitanje pred crkvom uvijek sam Bog, a činjenica o bilo kojem čovjeku nije ono što on kaže ili učini, nego ono što on u svom srcu misli o Bogu. Mi imamo tendenciju prema tajnom zakonu duše da se krećemo prema našoj mentalnoj slici Boga (1961,9). G.Campbell Morgan slično razmišlja, ali na nešto drukčiji način: Sve u životu čovjeku ovisi o karakteru njegovog štovanja. Ono što se štuje tome se služi. Ta služba ovisi o karakteru onoga što se štuje (1959,43). George W. Peters kaže sljedeće: Koncept Boga kod ljudi određuje kvalitetu i karakter religije i života, progres ili stagnaciju kulture. On je centralan, fundamentalan i izravan u svim filozofijama religije i pogledima na svjjet i na život (1984,101). 3 Napišite broj kategorije (desno) ispred svake rečenice koja joj pripada (lijevo). .... a Bog je milostiv 1.Islamski koncept Boga
b Bog se može ponašati nestalno .... c Bog je udaljen i nedostupan d Bog pokazuje ljubav prema čovjeku .... e Bog je osobni otac f Bog je suveren ..,. g Boga ne zanima ljudska patnja Utjecaj Muhamedove ličnosti Tiskano je mnoštvo knjiga o životu Muhameda. Milijuni njegovih sljedbenika proučavali su i divili se njegovoj ličnosti. Izgleda da u mislima i svakodnevnom životu nekih muslimana možemo otkriti da se Bog nekako povukao, te da je Muhamed sve više preuzimao mjesto prominentne ličnosti. Vjerovanja o Muhamedu Bog je tako strašan, tako veličanstven, tako nedohvatljiv. Ali Muhamed je čovjek - on je dostupniji. Muslimani više bivaju njime impresionirani. On je legenda, On je njihov heroj. Njegovim se imenom zaklinju. Slave njegova dostignuća i elaboriraju detalje njegovog svakodnevnog života. Kako Ray Registar objašnjava: "Muslimani su razvili auru svetosti oko Muhameda. Njegov svaki čin kao čovjeka postao je primjer svakodnevnog života svakog predanog muslimana."(l 979,25). Razmotrite sljedeća vjerovanja o Muhamedu.
Štovanje Muhameda Mogu se zamijetiti naznake obožavanja i štovanja, te gotovo pobožanjstvivanje Muhameda, iako muslimani tvrde da ga ne obožavaju, a on sam ih je poticao da obožavaju samo Boga. Razmotrimo sljedeće:
4 U svoje bilježnice napišite kratki sažetak o važnosti Muhameda u islamu. Uključite tvrdnje o njegovom karakteru, poruci, što on čini za muslimane i čime ga muslimani smatraju. Utjecaj knjige Kako je Bog toliko iznad čovjekovog razumijevanja, čovjek ga nije u stanju definirati. Čak i ako ga netko pokuša opisati riječima "Bog je tfubav", kao što to čine kršćani, to bi moglo značiti da on nije mržnja. Ako netko kaže "Bog je dobar", to bi moglo značiti da on mje zao. Muslimani vide takve opise kao propisane granice Božje prirode. Ideja da je Bog ograničen neprihvatljiva je muslimanima. Islam ući da netko može poznavati Boga jer se on objavio i otkrio prorocima da vode ljude pravom stazom. Prema islamu, Bog je poslao Kuran najvećem proroku, Muhamedu. Islam je religija s knjigom -Kuranom. Za muslimane Kuran je konačno otkrivanje. To je najveća knjiga po svom jeziku, stilu i značenju. Čita se, uči, studira, pamti i recitira. Njegov je sadržaj svet. Kao knjiga se ne smije koristiti olako i nepažljivo. To je ključna i centralna deklaracrje religije, što ju čini ekstremno važnom za muslimane. Ona uvelike utječe na njih u svim vidovima života i aktivnostima. 5 Unutar islama Kuran se smatra
Pet dužnosti islama Postoji pet dužnosti na kojima bi trebala stajati religrja svakog muslimana. To su najvažnije aktivnosti za sve muslimane kroz čitav život. To su:
Mujezin poziva vjernike na molitvu sa minareta džamije ili slično. Muslimani se pripremaju za molitvu ritualnim pranjem nogu, ruku, usta i nosa (Kuran 5:8-9) i drugih dijelova (Kuran 5:128). Nitko se ne može obratiti Bogu dok nije čist. Muhamed je opisao ovaj ritual kao "polovinu vjere i ključ za molitvu". On također kaže da kad musliman opere lice tijekom ritualnog pranja, svaki grijeh koji je počinilo njegovo lice opere se vodom. Kada ritualno pere noge, peru se grijesi koje su počinile njegove noge. "Bog neće prihvatiti tvoje molitve dok ne obaviš ritualno pranje."(Buhari). Vjernik je okrenut licem prema Meki i moli samo na arapskom, bez obzira koji mu je materinji jezik. Dok ponavlja napamet naučene izjave, on naizmjenično stoji, kleči ili klanja. Tijekom molitve muslimani potvrđuju postojanje Boga, njegovu jednost i druge atribute. Također prizivaju Božje blagoslove na Muhameda i Abrahams. Zatim pozdravljaju ostale vjernike. 3. Post (saumun). Tijekom mjeseca muslimanske godine, ramazana, od svakog se muslimana zahtijeva post od zore do zalaska sunca, uz iznimke za bolesne, one koji putuju, trudnice, majke koje doje i malu djecu. Kako se žene tijekom menstrualnog ciklusa smatraju nečistima, one nemaju obvezu posta u to vrijeme. Kako muslimanska godina slijedi lunarni kalendar, ramazan pada u različite mjesece solarnog kalendara. Svake solarne godine on je četrnaest dana ranije nego prethodne godine. Post znači potpunu apstinenciju od jela, pića, pušenja, parfema i bračnih odnosa. Tijekom ramazana usporava se životni ritam. Produktivnost je niska, a emocije rastu. Povećava se broj nesreća i odsutnost s posla. Vladini uredi, škole i firme imaju skraćene radne dane. Svakog dana nakon zalaska sunca muslimani prekidaju post. Idućih nekoliko sati traje fešta. Prosječna obitelj potroši više za hranu tijekom ramazana nego u bilo koje drugo vrijeme godine. To stvara veliki ekonomski teret kućanstvima s ograničenim primanjima. Iako svi muslimani slave ramazan, u stvarnosti se mnogi od njih ne drže striktno posta. Ali, većina ih tvrdi da poste zbog poštovanja spona zajednice i straha od kritike. 4. Milodar (zakat). Davanje milodara dužnost je koja se zahtijeva od
Neki kažu da sustav milodara u muslimanskim društvima često stvara klasu profesionalnih prosjaka i obeshrabruje ustanovljavanje društvenih institucija koje se brinu za potrebite i fizički hendikepirane osobe. 5. Hodočašće (hadž). Svaki odrasli muslimani koji si to može priuštiti, bio to muškarac ili žena, dužan je posjetiti Ćabu u Meki barem jednom u životu. Ovo hodočašće naziva se hadž. Obavlja se tijekom dvanaestog mjeseca lunarnog kalendara. Svaki hodočasnik nosi bijelu, bešavnu odjeću, uzdržava se od bračnih odnosa, brijanja, sisanja, rezanja noktiju i uzima učešće u određenim obredima. Musliman koji je obavio ovo hodočašće stiče počasni naziv hadžija. 6 Ponovite prethodni odjeljak. Zatim u svoje bilježnice napišite pet osnovnih dužnosti koje se zahtijevaju od muslimana i ukratko opišite svaku. Pokušajte to uraditi bez gledanja u udžbenik. Druga osnovna vjerovanja Uz koncept Boga i pet religijskih dužnosti muslimana, islam uči i o sljedećem: Proroci Islam uči da ima stotine tisuća proroka. Sam Kuran imenuje ih samo 28. Mnogi od njih su biblijski likovi, dok su dvojica povijesne osobe: Luqman (vjerojatno Ezop) i Dvorogi (Aleksandar Veliki). Glavni proroci su oni koji su primili objave. To su: Mojsrje koji je primio Toru (Petoknjižje), David koji je primio Zubur (Psalme), Isus koji je primio Indžil (Evanđelje) i Muhamed koji je primio Kuran. U islamu misija proroka uključivala je i duhovni i materijalni svijet. Muhamedova duhovna misija bila je da bude Božji glasnik. Njegova primjena poligamije prihvaćena je kao dio njegove zemaljske, fizičke misije. Tako u njegovom životu okrutnost i pijetet idu ruku pod ruku, kao i ratovanje s molitvom i borba s postom.
Prema Kuranu čovjek je slab (Sura 4:32), hirovit (Sura 41:49-51), lakom (Sura 17:102), i ponosi se bogatstvom (Sura 96:6). Ovaj je pogled primjenjiv na svakoga. Islam ne pravi razliku između duhovne i tjelesne osobe. 1. Grijeh. Grijeh je čin prekidanje ritualnog kodeksa. Biblijsko učenje da je grijeh stanje srca koje ožalošćuje Boga i uzrokuje prekid odnosa između čovjeka i Boga nepoznato je u islamu. Vrhovno Biće nije povrijeđeno grijehom koji čovjek počini niti to ikako utječe na njega. Shodno tome, pojedinci se ne moraju žrtvovati za iskupijenje grijeha. Dobra dijela poput molitve, posta, milodara itd. služe kao zamolba Bogu da oprosti grijehe. Međutim, čak i ako su nečija dobra djela brojna i nadilaze zla djela, on ne može biti siguran u spasenje. Nijedan musliman ne može izjaviti da je siguran da je već zaradio ili primio oproštenje grijeha. To će znati tek sudnjeg Dana. A tada, čak i ako njegova dobra djela nisu dovoljna, „Bog je milostiv". Ako Bog želi oprostiti, on će to učiniti. Tako se musliman nastavlja nadati da će Bog previdjeti njegove promašaje na Sudnji dan. Islam dijeli grijeh u dvije kategorije - onaj blag i onaj ozbiljan. Bog oprašta blage grijehe, ali ne i ozbiljne (Sura 53:32). Evo nekih primjera ozbiljnog grijeha, koji se spominje u Kuranu: ne vjerovanje u Boga, odbijanje Muhameda i optuživanje Muhameda da laže, nezahvalnost (Sura 39:3; 67:6; 77:24; 79:35). Evo primjera blagog grijeha: seksualna nemoralnost, iskorištavanje robova, nepoštenje u trgovini, ogovaranje, ubijanje ženske novorođenčadi, neumjerenost u alkoholu, krađa (Sura 2:168; 61:18,24; 60:13; 81:9; 89:20; 24:34). Biblija kaže da je grijeh stanje srca. To je otuđenje od Boga. Vanjski simptomi ovog stanja su pogrešni postupci poput povrede božanskih i ljudski odredbi. Drugim riječima, grijeh (stanje srca) je korijen grijeha (čovjekova djela). Kuran se uopće ne dotiče dubljeg koncepta grijeha. Na neki način, potpuno previda korijen grijeha. Postoje grijesi, ali u Kuranu on je vanjska slabost - ne bolest srca. 7 Upravo ste proučili kuransku ideju grijeha. Zasnovano na tome, koje biblijske izjave bi musliman najlakše razumio?
2. Moralni kodeks. Islam ima etički kodeks koji zadivljuje. On brani preljub, kockanje, alkohol, svinjetinu. Ohrabruje poštenje, velikodušnost, poštovanje. Oštra se kazna predviđa za prekršitelje. Evo primjera: ruka lopova treba se odrezati (Sura 5:38), pre^jubnika treba išibati sa stotinu udaraca (Sura 24:2,3). Na drugom mjestu kaže da se preljubnika treba kamenovati na smrt. U svakodnevnom je životu je moralni standard mnogo labaviji od onog idealnog, navedenog u Kuranu. Laganje, psovanje i prekršaji različitih vrsta prolaze bez da ih se nazove grijehom. Slučajevi moralne korupcije i doktrinarne hereze, koji se prakticiraju diskretno ili tajno, mogu se posvuda naći. Islam dopušta osvetu: "oko za oko, zub za zub" (Sura 5:45). On također uči daje obrezivanje bitni i neophodni dio vjere. Najčešća kuranska riječ za brak je ona koja se upotrebljava za seksualni odnos. Svaki bi se musliman trebao ženiti. Ženina osnovna dužnost je da rada djecu. Muškarcu je dozvoljeno imati četiri žene odjednom i neograničen broj konkubina. "Ženite žene koje vam se sviđaju, po dvije, po tri i po četiri" (Sura 4:3). Neke ekstremne sekte interpretiraju taj redak kao da je dozvoljeno do devet žena (dva plus tri plus četiri je devet). Oni to argumentiraju time da redak ne kaže dvrje ili tri, nego dva i tri. Osim toga oni tvrde da je sam Muhamed imao devet žena odjednom. Muškarac ima pravo rastati se od žene iz bilo kojeg razloga ili bez razloga. Čak se može ponovno s njom opet oženiti i opet se rastati (Sura 2:235,237). Ali ako se rastane od nje tri puta i ponovo se želi s njom ženiti, može to učinit samo ako se ona uda za drugog čovjeka koji se nakon toga rastane od nje. Tada mu ona može biti žena četvrti puta (Sura 2:230). Žena se ne može tražiti razvod ni iz kojeg razloga.
Općenito, muškarac je superioran u odnosu na ženu i ima ju pravo tući. Kuran kaže: "Muškarci upravljaju ženama jer je Alah oblikovao (i uzdigao) jedne iznad drugih i jer oni (muškarci) troše svoje imutke, za izdržavanje žena. Dobre žene su pokorne (Bogu) i čuvaju dijelove koje je Bog držao u tajnosti. A one (žene) za koje se bojite da će biti nepokorne savjetujte ih, ostavite ih u posteljama (ne prilazite im), i istucite ih, a ako vam se pokore, ne iznalazite protiv njih nikakva razloga (da im učinite nasilje). Zaista je Bog uzvišen i velik." (Sura 4:34) Kuran također kaže da su muškarci iznad žena, da žena može naslijediti samo pola od onoga što nasljeđuje njen brat, te da žena mora nositi feredžu (Sura 2:228; 4:10; 24:31). Muhamedove su žene za vrijeme obraćanja muškarcima uvijek morale stajati iza pregrade. Mnoge obrazovane muslimanke danas nalaze načina da reinterpre-tiraju kuranske navode o feredžama da bi ih mogle skinuti. 1920. godine, egipatska feministica Huda Ša'ravi, skinula je svoju feredžu, a mnoge su je muslimanke slijedile. 8 Na osnovi islamskog učenja, kakav bi položaj u muslimanskom društvu zauzimala žena bez djece?
Anđeli postoje i svatko tko to zaniječe je nevjernik. Anđeli su duhovna bića s krilima i imaju različite odgovornosti. Anđeo Džibril, kojeg se ponekad miješa sa Svetim Duhom u islamu smatra se onim koji je prenio nadahnuće Kurana Muhamedu, Neki su anđeli zaduženi da zapisuju čovjekova dobra i zla dijela. Druga kategorija duhovnih bića je džin. Njih postoji mnoštvo. Neki su pravedni, a neki zli. Stvoreni su od vatre. Oni jedu, piju i imaju spolne odnose! Zli džin ponekad povrjeđuju ljude i pomažu opsjenarima. Cesto imaju oblik životinja. Cesto opsjedaju ljude. Muhamed je bio poslan džinu. Oni dobri koji su ga poslušali postali su muslimani (Sura 72:1,2,14, 15). Fazlur Rahman objašnjava islamski koncept Sotone u svojoj knjizi "Glavne teme Kurana": "Kuran konstantno govori o Sotoni ne kao o protu-Božjem principu (iako je on bez sumnje buntovnik protiv Boga i utjelovljenje buntovne naravi) nego kao o protu-ljudskoj sili, koja neprekidno pokušava zavesti čovjeka da skrene sa svog prirodnog "pravog" puta u devijantno ponašanje (1980,18). Sudbina
Glavni oblik islama drži da se sve događa zato "stoje pisano" - sve je predodredio Bog. On je odlučio o svemu što će se dogoditi i to poslao (Sura 5:51-53; 65:3). Bog neke vodi pogrešnim, a druge pravim putem (Sura 2:7; 7:177,178; 14:4; 32:13; 74:32), Ovaj fatalistički pogled vodi ljude do toga da nemaju osjećaj moralne odgovornosti, jer ukoliko je sve predodređeno sudbinom, tko sam ja da mrjenjam ono što je Bog napisao? Sreća, nezgoda, smrt, nesreća i neuspjeh često se pripisuju Alahu. Fatalizam je duboko usađen u islam i usporava čovjeka u djelovanju i odgovornosti. To znači da je stav muslimana prema životu bitno različit od stava kršćana. Intelekt i poticaj su ograničeni konceptom Boga (Abd-Al-Masih, 10). Sudnji dan Prema islamskom vjerovanju postoji "Sudnji dan". Nitko mu ne zna časa. Kada dođe, svatko će biti podvrgnut sudu. Knjige koje su vodili anđeli bit će otvorene, i Bog, sudac, će vagom mjeriti težinu djela svakog čovjeka. Oni čija dobra djela prevagnu nad zlima, bit će uvedeni u raj. Oni čija zla djela prevagnu nad dobrima bit će poslani u pakao. Ipak, sve to ukoliko Bog to želi. Kazna ili nagrada ovisit će o njegovoj krajnjoj odluci. U islamu je strah od sudnjeg dana najjača motivacija vjernika da bi vodio dobar život i tako zavrijedio počasno mjesto kod Boga u životu koji će doći. Raj, prema islamu, je mjesto vječnog zadovoljstva i zabave, senzualnog užitka, te jedenja i pijenja (Sura 13:35; 55:46-55). Muslimani vjeruju da tamo ima četrdeset djevica svake noći za svakog vjernika. Tamo je također i vrt ispunjen stablima smokve, maslina, datulja i grožđa. Tamo su i rijeke svježe vode (Sura 13:35). Vjernike će posluživati tamno - oke hurije, i piti će vino iz zlatnih pehara (Sura 44:54; 56:15-23; 35-37; 55:56, 58,70-74). Ukoliko se žena uda za dva, tri ili više muževa tijekom života, moći će izabrati za kojeg se želi udati u Raju. Muhamed je rekao: "Ona će izabrati onoga koji ima najbolji karakter i zatražit će od Boga da joj dopusti udati se za njega"(Al-Jazeery 1934, 24), Nasuprot tome, pakao je vatra koj a proždire. To je mjesto vječne kazne za nevjernike (Sura 57:42-44; 104:4-7). 9 Zaokružite slovo ispred točne rečenice:
zlih djela koje zapisuju anđeli d) I u učenju islama i u učenju kršćanstva pakao je mjesto kazne 10 Pročitali ste komentar Abd-Al-Masiha da su poticaji za pravednošću ograničeni islamskim konceptom Boga. U svoje bilježnice napišite kratko objašnjenje onoga što vi mislite da taj komentar znači. UMMA
Umma (ummet) na arapskom znači nacija. Svi muslimani u cijelom svijetu pripadaju zajednici koja se naziva "Prorokova nacija" ili "Muhamedova nacija". Sastoji se od ljudi svih boja i kultura ili zvanja. Nema rasnih ili nacionalnih barijera. Idealistički, geopolitičke granice ne bi trebale biti od ikakvog značenja. Ultimativna odanost članova zajednice je odanost islamu. Umma ima distinktivna obilježja. Veze zajednice Među različitim svjetskim društvima, islamske grupacije mogu tvrditi da imaju najjači osjećaj zajednice. Razmotrite osnovni koncept "Kuće islama" i "Kuće rata", dva tabora u koje je islam podrjelio svijet. U "Kući islama" islamski zakon je pravilo. U "Kući rata" nalaze se svi ne-muslimani. Islam se među njima mora proširivati snagom mača. "Kuća islama", umma, povezana je jakim vezama.
Muslimani su ponosni na svoju religiju i dužnosti koje ona nameće -vjerovanje, molitve, post, milodar i hodočašće. Ovih pet zahtjeva, najjasnijih simbola islama, stvaraju kod muslimana snažni osjećaj za solidarnost i zajedništvo. Oni ne oklijevaju obznaniti da su muslimani, spremno se javno moleći i izjavljujući da poste ili daju milodar, te da su posjetili Meku. Ne smijemo ipak pomisliti da su ove dužnosti jednake po važnosti sa vezama u zajednici. Hodočašća s posjetom Ćabi možda je najemocio-nalnije, te stoga i najjače od pet dužnosti. Muslimani u cijelom svijetu spremni suživotom zaštititi Ćabu. Autorovo je miš^enje da ukoliko Ćaba ikad bude uništena, islam bi se mogao suočiti s izumiranjem. Povijest i kalendar Muslimani, iako različitih nacionalnosti i rasa, smatraju povijest islama svojom poviješću. Čak i filipinski ili indijski musliman gleda na rane dane islama kao na povijest svojih predaka. Nadalje, svi se muslimani drže islamskog lunarnog kalendara. Njegova je uporaba važna zbog najmanje dva razloga. Prvo, kalendar datira od Muhamedove hidžre iz Meke u Medinu kada je islamska umma postala stvarnost. Stoga služi kao podsjetnik na uspjeh i identitet. Drugo, kalendar diktira kada se slave muslimanske svetkovine. Na primjer, događaji poput ramazanskog posta, svečanosti pri završetku posta, proslava žrtvovanja, te rođenje Muhameda, računaju se uporabom lunarnog kalendara. Islamski zakon Sljedeći ujedinjujući čimbenik muslimanske zajednice je islamski zakon, ili šerijat. Šerrjat sadrži božanske zapovijedi koje reguliraju čitav život, Bog je dao ova pravila da služe kao osnova za odnos muslimana sa Svemogućim, jednih s drugima, s ljudima općenito, sa okolinom te sa svijetom. Tako šari'a sadržava čitav niz aspekata ljudske egzistencije: materijalni i duhovni, religijsku praksu, političke aktivnosti, društveno ponašanje, odnose među ljudima, jedenje i pijenje, itd. Islam je legalistički. Ravnati se po zakonu i držati ga znači izvršavati Božju volju. Čak i male islamske zajednice u ne - muslimanskim društvima zahtijevaju pridržavanje tog zakona. Aktualni slučaj je serviranje obroka nekih avio kompanija. Sada se često služi s naznakom da je meso halal (dopušteno) - što znači daje životinja ubijena prema islamskom zakonu - i bez svinjetine. Odakle je došao šerijat? Mogu se istražiti četiri izvora. Prvi je izvor Kuran. Zapovijedi i pravila iz Kurana dio su zakona. Drugi izvor je sunna. Ovaj primjer Proroka kako je navedeno u Hadisu slijedi se u područjima gdje Kuran ne daje naputke. Treći je izvor idžma. Idžma je koncenzus učenih ljudi u stvaranju suda o određenim predmetima raspravljanja. Četvrti je izvor kijas. Riječ kijas znači anologija. Ukoliko ne postoji pravilo koje bi pokrilo određeni slučaj ili određenu okolnost, muslimani primjenjuju anologiju s Kuranom i sunnom da bi došli do zakona koji je obvezujući za islamsku zajednicu. Tako su Kuran i sunna preliminarni izvori islamskog zakona. Ostala pravila prihvaćena su kroz koncenzus analognim rasuđivanjem.
Osjećaj superiornosti sljedeća je značajka ume. Muslimani smatraju islam najsavršenijom religijom, a Muhameda posljednjim i najvećim prorokom. Vjeruju daje Kuran konačna objava od Boga čovjeku. U stvari, Kuran izvještava u prilog ovom uzvišenom stavu. Npr.: "Vi ste najbolji narod koji se pojavio među ljudima. Naređujete dobro, a sprječavate zlo, vjerujete u Boga". (Sura 3:110; 5:3; 33:40) Netolerancija prema drugim religijama Islam je definitivno netolerantan prema ostalim religijama. Kuran ne - muslimane označava neprijateljima Boga i Muhameda, te potiče muslimane da vode rat protiv takvih ^udi (Sura 5:33). Većina muslimanskih sljedbenika shvaća to doslovno. Evo navoda koji ilustrira osjećaje mnogih muslimana prema kršćanima: "Toleriranje kršćana, primanje njihove pomoći, odobravanje štovanja prema njihovoj religiji... smatra se povredom islamskog zakona i suprotno je našoj religiji...." (Tonati 1967, 401). Općenito, kad god se muslimanska zajednica suoči sa susjednom zajednicom ne-muslimana, njihov negativni stav jasno je vidljiv. To je netolerancija koja se manifestira latentnim antagonizmom i nepomir-ijivim duhom sumnjičavosti i nepovjerenja. Čak i manji incidenti mogu dovesti do animoziteta protiv ne-muslimana i njihovog proganjanja. Islam ne može prihvatiti situaciju u kojoj se njegovi sljedbenici podređuju vladavini ne-muslimana. Dozvolite mi da to ilustriram. Kada su katolici pokorili Španjolsku, neki su muslimani ostali u tim krajevima. Mnogi islamske vođe optužili su te ljude za herezu, i nevjernost stoga Što su ostali živjeti pod vladavinom ne-muslimana. Tvrdili su da su ti ljudi prihvatili živjeti u "Kući rata", radije nego da ostanu u "Kući islama". Od tih muslimana se tražilo da isele iz tog područja. Abdu Al-Ala Maududi, koji je živio od 1903.-1979., i bio plodonosan pakistanski autor, nije vidio kako bi muslimani mogli sačuvati svoj identitet pod hindu vladavinom u Indiji. On je tvrdio da je muslimanova prava nacionalnost islam. Maududi se snažno suprotstavio učešću indijskih muslimana u indijskoj borbi za nezavisnost od Britanaca. Kao musliman, on se bojao da bi hindu vladavina donijela zlo i opasnost poput, kako je on vjerovao, Britanaca. 13 Po vašem mišljenju, zbog čega muslimani smatraju da je nametale ne-muslimanske političke vlasti muslimanima prijetnja islamu? Napišite svoj odgovor u bilježnicu. Situacije koje su postojale u Španjolskoj i Indiji nisu jedini primjeri. Općenito, muslimani smatraju kada islamskom zajednicom vlada ne-muslimanska sila, ona postaje "Kuća rata". Stoga se musliman ne bi trebao pokoriti ne-muslimanskim vlastima. Kamo vodi takva netolerancija? Razmotrimo dva područja.
Postoji stav straha koji se širi islamom. Kao rezultat toga, muslimani pokazuju tendenciju ka sumnji i nepovjerenju prema drugim religijama, posebice kršćanstvu. Kada je islam pokorio različite narode, muslimani su im dali dvije mogućnosti: da se obrate na islam ili da budu ubijeni mačem. Ljudi su se obraćali na islam zbog straha od smrt, S ovom povijesnom pozadinom, Muslimani se boje da ukoliko ikada dođu pod vlast ne-muslimana, njihovi će ih podjarmitelji prisiliti da napuste islam. Mnogi događaji ilustriraju ovu paranoju. Al-Madina, cijenjene novine u Saudijskoj Arabiji, ističu: "Javlja se moderna obnova starih križarskih ratova kršćana protiv islama, ovaj put pod pokroviteljstvom SAD-a u nesvetoj zajednici sa cionizmom..." (Siječanj 8,1982). Muslimani spremno odgovaraju na agitaciju bez razmatranja razloga ili ciljeva. Samo im se treba reći da je pitanje religijsko i da je njihova religija u opasnosti. Odmah su spremni sakupiti se i demonstrirati uzvikujući "Alah je velik!". Samo postojanje kršćanstva i kršćanske crkve je kritika islama. Zašto? Kršćanstvo uči daje Isus Krist zadnja objava Boga ljudima, daje Biblija potpuna i savršena riječ Božja i vodič za čovječanstvo, daje Krist Bog koji je postao čovjek, da je Bog tri osobe u jednom božanstvu i da je Isus umro na križu da otkupi grješnike. Islam odbija sve ove doktrine stoga što su kontradiktorne Kuranu i smatraju se ozbiljnom prijetnjom. Činjenica da se kršćani i dalje drže ovih vjerovanja ukazuje muslimanima da su kršćani izravno protiv islama, te ga potpuno odbacuju. Muhammad A. Samman izražava mišljenje mnogih muslimana. On tvrdi da su cionizam, kršćanstvo i marksizam u zavjeri protiv islama, te da imaju isti cilj - uništiti muslimansku vjeru. Stoga muslimani moraju zaboraviti svoje ideološke i političke razlike, te se ujedinjeni boriti protiv opasnosti koja prijeti njihovoj egzistenciji (1974,381). Korijeni takve paranoje nalaze se u samom Kuranu. Muslimani, npr., imaju naputak da se čuvaju ne- muslimana i da se s njima ne sprijateljuju: "0 vjernici, ne uzimajte prijatelje između drugih koji se neće ustezati da vam (ne) učine zlo. Oni vam žele učiniti štetu. Mržnja se pokazuje iz njihovih usta a još je veća (mržnja) koju kriju u sebi. Mi vam objašnjavamo znakove ako ste pametni." (Sura 3:118). Kuran također daje naputak muslimanima da izbjegavaju prijateljstvo sa Židovima i kršćanima: "0 vjernici! Ne uzimajte Židove i kršćane za prijatelje! Oni su jedni drugima prijatelji. Njihov je i onaj od vas koji ih uzima za prijatelje." (Sura 5:51).
Drugi dokaz netolerancije je džihad. Ova arapska riječ znači borba, a odnosi se na rat koji muslimani vode protiv ne-muslimana. Džihad je religyska dužnost. Kad se od sljedbenika islama zahtijeva post, isto se tako zahtijeva i vođenje rata (usporedite Suru 2:182 i 216. "...trebate postiti" i ... "trebate se boriti"). Svi Kuranski stihovi koji daju muslimanima naputke o vođenju džihada su iz doba Medine. To je logično stoga što su u Meki muslimani bili malobrojni i slabi. U Medini je islam postao jak, i Muhamed je stekao mnogo novih obraćenika. Izjave o džihađu svrstavaju se u dvije grupe u Kuranu. Jedna grupa ohrabruje muslimane na vođenje rata, a druga opravdava ili brani taj rat. Na početku Muhamedove misije, on je davao naputke svojim sljedbenicima da obrate ljude na islam sa "mudrošću i dobrim pripovijedanjem" jer "ne treba biti uporabe sile u religiji" (Sura 2:256; 16:125). Ipak, u Medini je džihad proglašen religijskom dužnošću: "O Poslanice, bodri vjernike na borbu." (Sura 8:65). Taj rat je protiv ne-muslimana. "Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte idolopoklonike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte ih i postavljajte im svakovrsne zasjede!" (Sura 9:6). Židovi i kršćani se eksplicitno spominju kao ciljevi (vidi Sura 9:29-35). Svrha takvog rata je obraćenje ne-muslimana na islam: "Borite se protiv njih sve dok smutnja ne bude (istrijebljena), a vjera u Alaha (primljena!)" (Sura 2:193). Dalje, kroz povijest islama muslimani su se borili protiv drugih muslimana jer su jedni druge smatrali nevjernicima. Vođe, želeći uliti hrabrost i požrtvovnost u svoje trupe, primjenjivali su ime i načela džihada za takove ratove. Kada su se Iran i Irak borili više od desetljeća, taj među-muslimanski rat nazvan je džihadom od obje zaraćene vlade. Danas bi većina muslimana opravdavala i ohrabrivala sirenje islama mačem. Samo mali broj njih bi pokušao interpretirati ove zapovijedi Kurana na popustljiv način. H.A.R. Gib kaže da pogled na islam kao na osvajačku religiju drže njegovi sljedbenici; teolozi nalaze opravdanja za to u Kuranu, pravnicima je to bila osnova za muslimanski zakon, a masa ljudi je to prihvatila. Ekspanzija islama džihadom smatrala se božanski određenom, i vrhovnim dokazom svog božanskog podrijetla (1932,24). Muslimani ubijeni za vrijeme džihada ne smatraju se mrtvima, već živima u prisutnosti svog Gospoda (Sura 3:169-170.). Grijesi su im oprošteni (Sura 3:195), a nagrada velika (Sura 4:74). 14 Prema mišljenju muslimana, širenje Islama džihadom je dokaz da on ima ISLAMSKE SEKTE Iz naših prethodnih diskusija možemo vidjeti da islam ne pravi razliku između civilnih i religijskih vlasti ili civilnog i religijskog zakona. Religija i država su jedno. Nakon smrti Muhameda, mnogi ljudi koji su se bili prisiljeni obratiti na islam vratili su se na prijašnju vjeru. Također je bilo mnogo sukoba i borbi oko prevlasti među islamskim vođama. Pojavile su se podijele i polarizacije. ljudi se opravdavali svoje podijele religijskim razlozima. Drugim riječima, političke razlike preuzele su religijski izgled. Kao rezultat toga islamske sekte su se počele pojavljivati ogromnom brzinom. Danas ima mnoštvo sekti, pod-sekti, grana pod-sekti, škola teologije i prava, mističnih grupa, tajnih udruženja, itd.... Ukratko ćemo obraditi najveće grupacije: Sunnite i Šiite. Također ćemo razmotriti i neke manje grupe. Dvije glavne grupe
Gotovo 90% muslimana su sunniti (sunnije). To je ortodoksna grana islama. Kao što i govori njihovo ime, oni su sljedbenici sunne -Muhamedove tradicije, djelatnosti i životnog stila. Šiiti Riječ štit na arapskom znači pristaša. Odnosi se na grupu koja je stala uz Aiyu, Muhamedovog rođaka, i zeta, te osnovala njegovu stranku. Članovi su smatrali njega i njegove potomke, zakonskim kalifima nakon Muhameda. Šiitslri imam, njihov vođa, je neoboriv u svojim odlukama. Za njegove se zapovijedi vjeruje da dolaze od Boga, a njegova volja je Božja volja. Šiiti čine oko 10% svjetske populacije muslimana. Uglavnom žive u Iranu i Iraku. (U Iranu, većina muslimana su šiiti; u Iraku otprilike njih polovica.) Ostale manje sekte
7. Sufiji (islamski mistici). Islamski sufizam je pod velikim utjecajem indijskih filozofija. Sufiji želi biti blizu Boga. On prolazi kroz proces pokajanja, pročišćavanja i napuštanja svijeta. Sufiji vjeruju da je duh čovjeka odsjaj Božanskog Duha kojem se obvezno vraća. Oni također drže da je Duh Božji u svemu što je on stvorio. Sam Bog je savršena ljubav i ljepota i svačiji cilj bi trebao biti apsorbiranje u tu ljubav. IS Spojite ime islamske sekte (desno) sa svakom od rečenica koja ju objašnjava (lijevo). .... a ova velika sekta pristala uz Alija smatra svog imama nepogrešivim
.... b ovoj sekti pripadaju islamski mistici .... c većina muslimana pripada ovoj sekti d čovjek je slobodni moralni posrednik .... e imam je pogrješiv; grupa nepogrješiva .... f grupa započela kao pristaše Alija, a zatim se okrenula protiv njega. Kao što ste vidj eli, religija islama obuhvaća sav život. Niti teologija niti politika ne mogu se shvatiti izolirano. Ali islam nije statički skup ideja ili vjerovanja. Danas se u njemu događaju dramatične promjene. Naša sljedeća lekcija usredotočuje se na ove promjene i njihovo značenje. Zaokružite slovo ispred točnog odgovora: 1 Najbitnya dogma islamske teologije je
2 Da bi se postalo muslimanom, mora se samo:
3 Islamski koncept Boga NE uključuje ideju:
4 Od sljedećih grijeha prema Kuranu je najozbiljniji:
5 Počeci džihada nalaze se u
Učenja o Muhamedu, Kuranu, grijehu i Sudnjem danu dio su islamskog vjerovanja. U prazni prostor ispred svake rečenice upišite A ono što predstavlja islamsko stanovište B ono što ne predstavlja islamsko stanovište
.... 8 strah od slanja u pakao na Sudnji dan motivacija je za vođenje čistog Života 9 Bog je zabrinut zbog ljudske patnje .... 10 Grijeh prekida čovjekov odnos s Bogom 11 Sve što se događa, bilo dobro ili loše, predvidio je Bog Odgovorite ukratko na slijedeća pitala.
14 Objasnite zbog čega muslimani smatraju postojanje kršćanstva prijetnjom islamu 15 Navedite i opišite dvije najveće islamske sekte Odgovori na pitanja 8 Žena bez djece vjerojatno bi imala vrlo niski status, s obzirom da je ženina osnovna dužnost udati se i rađati djecu. 1 b) robovi 9 točna je rečenica d) 2 đ) samo-dav^jućasuosjećajnost 10 Vaš odgovor. Islamsko stanovište je da će
3 a 3. koncept Boga i u islamu i u kršćan stvu c 1. islamski koncept Boga d 2. kršćanski koncept Boga e 2. kršćanski koncept Boga f 3. koncept Boga i u islamu i u kršćan stvu g 1. islamski koncept Boga 11 d) uma 4 Vaš odgovor trebao bi uključivati sljedeće: muslimani vjeruju da je Muhamed prvi stvoren te da je krajnji i najveći prorok. Oni vjeruju da je on čist, bezgrješan, nepogrješiv u presudama i sposoban posredovati. On je iznad svih i njegova poruka pomaže ljudima da postignu savršenstvo. U nekim molitvama njega zazivaju. 12 c) kijas (analogija) 5 a) konačna objava 13 Vaš odgovor. Takvo nametanje bilo bi prijetnja islamu stoga što islam nije samo religija nego i država. Da bi islam došao do punog izražaja, muslimanima moraju u svemu vladati zakoni islama. 6 Vaš popis i opis trebali bi odgovarati pet dužnosti opisanih u lekciji. 14 božansko porijeklo 7 Vaš izbor. Musliman bi vjerojatno najlakše
15 a 3) Šiiti b 4) Sufiji c 5) Sunniti d 2)Kadarije e 1) Haridžije f 1) Haridžije BILJEŠKE
LEKCIJA Treći ključ: 5 Promjenjivo lice islama Promjena nije nova islamu. Tijekom Muhamedovog života, islam se neprestano mijenjao. Prorok je neprekidno mijenjao neka pravila ili običaje. U početku je Muhamed slijedio židovski običaj puhanja u rog za poziv sljedbenika na molitvu. Zatim je razmatrao uporabu zvona, kao što su činile kršćanske crkve. Konačno se odlučio za čovjeka koji će pozivati. Od tada poziv obav^a čovjek koji jednostavno viče sa džamije ili koristi zvučnik; ponekad se upotrebljava i snimka. Muhamed je također mijenjao pravac kible. U ranom periodu Medine, on je govorio svojim sljedbenicima da budu okrenuti prema Jeruzalemu, zbog svojih dobrih odnosa sa Židovima. Kako su ti odnosi postajali lošiji, on je promijenio kiblu prema Meki. Ali ove rane promjene izgledaju beznačajne u usporedbi sa dramatičnim preokretima danas. Unatoč Muhamedovoj tvrdnji "da su sve inovacije đavole djelo", islamsko društvo prolazi kroz rapidnu transformaciju. Ova lekcvja objašnjava te sadašnje trendove. Islam pod pritiskom Rane promjene Doktrinarna nefleksibilnost Pet pravaca:
Kada završite ovu lekciju, trebali biste biti u stanju:
rječniku i naučite njihovo značenje. Kada završite lekciju, uradite tekst i provjerite svoje odgovore. ukinuće fundamentalizam džemaat Hulefai Rrašidin sinkretizam zaroastrianizam Yüklə 3,08 Mb. Dostları ilə paylaş:
|