Opis namaza allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem


VRIJEME USTAJANJA NA NAMAZA JE USLJED UČENJA IKAMETA (KADA SE ČUJE IKAMET)



Yüklə 1,26 Mb.
səhifə10/34
tarix30.11.2017
ölçüsü1,26 Mb.
#33397
1   ...   6   7   8   9   10   11   12   13   ...   34

VRIJEME USTAJANJA NA NAMAZA JE USLJED UČENJA IKAMETA (KADA SE ČUJE IKAMET)

Propisano je da čovjek ustaje na namaz kada muezin prouči ikamet odnosno za vrijeme koje je dovoljno da čovjek stane u saff i da poravna isti, kako bi stigao prvi tekbir. Ne postoji niti jedan dokaz koji tačno govori odnosno upućuje koje je to vrijeme kada se treba da ustane na namaz, rekao je imam Malik, rahimehullahu u „Muveta“:


Ja ne smatram da ljudi trebaju da ustaju na namaz u vrijeme koje je ograničeno (neposredno vrijeme prije namaza) jer to nije dovoljno za sve. Među njima ima koji su debeli (teški) i oni koji su pokretni i lahki.“
Razišla se ulema oko vremena u kome bi klanjač ustao na namaz, odnosno kod koje riječi Ikameta da to uradi, na nekoliko mišljenja:

Stava da se treba ustati na namaza kada se čuju prve riječi ikameta „ALLAHU EKBER“ je nekoliko učenjaka od selefa oni su: Eš-Šafi Davud, Ibn Musejjeb, Salim Mevla Abdullah Ibn Omer, Ibn Šihab Ez-Zuhri, Irak Ibn Malik, Ebu Kilabe i Omer Ibn AbdulAziz.

Prenosi Ibn Šihab da su oni prije njega odnosno ljudi ustajali na namaz kada bi muezin rekao: „ALLAHU EKBER“.

Prenosi Seid Ibn Abdu-l-Berr od Kusluma Ibn Zijada El-Meharibija a on od Zuhrija od Ibn Musejjeba da je rekao:


Kada kaže muezin „ALLAHU EKBER“ obavezno je ustajanje (vadžib).“
Bilježi El-Esrem i Abdu-l-Berr od Ismail Ibn Ajjaša od Amra Ibn Muhadžira da je rekao: Čuo sam Omer Ibn AbdulAziza da je rekao:

Kada čuješ poziv ikameta budi prvi koji će se odzvati.“

Te je rekao: vidio sam Omer Ibn AbdulAziza, Salima Ibn Abdullaha, Ebu Kilabe, Irak Ibn Malik, Muhammed Ibn Kaba, Zuhrija da su svi oni ustajali na namaz kada bi čuli prve riječi ikameta.

Na stavu da se treba ustati kada se čuju riječi muezina „KAD KAMETI SALAH“ su nekoliko učenjaka i imama od njih su: Ahmed Ibn Hanbel što je ustvari stav imama Malika, Hasana El-Basrija, Ibn Sirina i drugih.

No, ni za jedan od ovih spomenuti stavova nema predaje od Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Bilježi Ibn Ebi Šejbe i Ibn Abdu-l-Berr od Ibn Mubareka od Ebu Jale da je rekao:

Vidio sam Enes Ibn Malika da kada bi čuo riječi muezina KAD KAMETI SALAH da bi skočio (stao u namaz).“
Prenosi se predaja od Ibn Sirina a što bilježi Ibn Ebi Šejbe u svome Musanefu da je Hasan i Ibn Sirin smatrali pokuđenim ustajanje na namaz prije riječi KAD KAMETI SALAH.

Stav imam Ebu Hanife i stanovnika Kufe je bio da se treba ustati kada se čuju riječi: HAJJA ALA El-FELAH.

Na osnovu svega rečenoga ne može se preferirati niti jedno mišljenje jer nema niti za jedan od spomenuti stavova dokaz koji bi uputio dozvolu i praksu, kao što je rekao Imam Malik da on ne zna vrijeme koje je ograničeno odnosno vrijeme u kojem bi trebao klanjač da ustane na namaz, osim da se to razlikuje od čovjeka do čovjeka, pa se ovaj propis veže ustvari za stizanje prvoga tekbira sa imamom i ovo je ono što je ispravnije i preče da čovjek ustaje na namaz prije nego imam donese tekbir a što bi mu osiguralo vrijeme da može poravnati i popuniti saffove, a naravno i za svaki sunnet koji je vezan za to vrijem kao što je upotreba Misvaka i slično. Ukoliko bi se desilo da imam ne bude u mesdžidu a ikamet bude proučen onda nije obaveza da klanjači ustaju sve dok ne vide imama a na ovom je džumhur učenjaka. Bilježe dvojica imama, Buhari i Muslim od Abullah Ibn Ebi Katade od Ebu Katade da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
وَحَدَّثَنِى مُحَمَّدُ بْنُ حَاتِمٍ وَعُبَيْدُ الله بْنُ سَعِيدٍ قَالاَ حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ سَعِيدٍ عَنْ حَجَّاجٍ الصَّوَّافِ حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ أَبِى كَثِيرٍ عَنْ أَبِى سَلَمَةَ وَعَبْدِ الله بْنِ أَبِى قَتَادَةَ عَنْ أَبِى قَتَادَةَ قَالَ قَالَ رَسُولُ الله -صلى الله عليه وسلم- «إِذَا أُقِيمَتِ الصَّلاَةُ فَلاَ تَقُومُوا حَتَّى تَرَوْنِى».
Kada bude proučen ikamet ne ustajte dok me ne vidite.“42
Imam neće donijeti početni tekbir sve dok muezin ne završi potpuno ikamet, a ukoliko bi donio tekbir prije toga namaz bi mu bio ispravan, al je tim svojim postupkom prekršio Sunnet. Ovo se prenosi od Ibrahim, a isto je rekao Sufjan Es-Sevri i Ebu Hanife to bilježi Ibn Ebi Šejbe u svome Musanefu od Mugire da je rekao:

Ja sam čuo glas Muezina nakon što je Ibrahim donio početni tekbir, a bio je imam.“


Ovo je bilo u njihovom vremenu kada je muezin išao na krov mesdžida da uči Ezan, no, u današnje vrijeme je stvar drugačija i ono što je bitno da se spomene jeste da ne treba muezin ili bilo ko drugi da zauzima mjesto u mesdžidu (pravi rezervaciju) jer to nije od sunneta, nego baš suprotno tome.
ما يشرع قوله وفعله قبل الإحرام

ŠTA JE DOZVOLJENO DA SE ČINI PRIJE POČETNOG TEKBIRA (EL-IHRAM)

Nije preneseno od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je učio neku dovu ili zikr prije početnog tekbira, nego to se vrijeme upotrebi za poravnavanje i popunjavanje saffova i upotrebe Misvaka. A što se tiče nečega od riječi također se ništa ne prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je izgovarao osim naredbe ljudima da poravnaju saffove. A sve ono što spominju neki od učenjaka Fikha to spada u NOVOTARIJE i to nije praksa niti Allahova Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, a niti generacija poslije njega Ashaba i Tabina.


تسوية الصفوف

PORAVNAVANJE SAFFOVA

Poravnavanje saffova je sunnet po konsenzusu islamski učenjaka, dok su neki otišli da smatraju to VADŽIBOM, a meni nije poznat niti jedan učenjak od selefa, svejedno uzevši u obzir ono što je preveo imam Buhari u svojoj knjizi sahih kada je rekao: „Grijeh onoga ko ne poravna saffove“ te se iz ovoga vidi da je on smatrao poravnanje saffove vadžibom (obaveznim), dok je imam Ibn Hazm rekao i smatrao da onaj ko ne poravna saff njegov namaz (njihov) nije ispravan.

Omer Ibn Hattab, radijjallahu anhu, je udarao stopalo (petu) onoga ko ne bi poravnao saff, tako je jedne prilike udario stopalo Ebu Usmana En-Nehdija da bi poravnao saff.

Također, prenosi se od Suvejd Ibn Gafle da je on rekao:


Bilal je imao običaj da poravnava saffove i da udara naša stopala u namazu kako bi se poravnali.“
I u ovome neki vide ustvari obaveznost (vudžub) poravnanja saffova.

No, odgovor na ovo prethodno jeste da je u mnogo slučajeva Omer Ibn Hattab, radijjallahu anhu, udarao ashabe kako bi sproveli jedan sunnet ili ostavili nešto što nije propisano, tako da ovaj postupak ne može da se uzme kao dokaz da je to ustvari vadžib, može samo da se razumije potvrda toga dijela ili postupka.


أفضل وقت لأداء الصلاة

Yüklə 1,26 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   6   7   8   9   10   11   12   13   ...   34




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©muhaz.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

gir | qeydiyyatdan keç
    Ana səhifə


yükləyin