Opis namaza allahova poslanika sallallahu alejhi ve sellem

IMAM MUHAMED IBN IDRIS EŠ-ŠAFI,RAHIMHULLAHU

Nije mi poznat niti jedan direktan tekst od imama Šafije, rahimehullahu, da je on drugačije gledao na ostavljača namaza osim da je on KAFIR, i ako su njegovi učenici odnosno drugovi prenijeli određeni broj stavova o ne Tekfiru ostavljača namaza, kao što to bilježe neki od njegovi sljedbenika od koji su: Es-Sabuni u „Aqidetu Es-Selef“ i imam Nevevi u dijelu „El-Medžmu“ kao i drugi. Prenosi nekoliko imama od imam Šafije, rahimehullahu, da je on gledao (smatrao) KAFIROM ostavljača namaza kao što to bilježi imam Tahavi, rahimehullahu, u „Mušeklu El-Asar“ i „Muhtesar Ihtilafu El-Ulema“ pa čak se prenosi da je on, imam Šafija, rahimehullahu, smatrao KAFIROM onoga ko ostavi namaz tako da on izađe iz svoga vremena. Također, sam imam Šafija je ukazao na ne tekfir ostavljača namaza i to u općenitom stavu kao što je došlo u knjizi „El-Umm“ gdje je rekao:

„Kada bi čovjek ostavio namaz tako da izađe iz svoga vremena, ta on se sam izložio (stavio) u ružnu i nezahvalnu poziciju, osim ako mu Allah oprosti.“

Znači: On se nalazi u Allahovim rukama tj. Njegovoj volji, a u toj poziciji ne bude niko osim MUSLIMAN RASIPNIK (nemarnik). Tako da nema niko pravo da porekne općenito tekfir i stav imama Šafije spram ostavljača namaza. A vjerojatno, ovdje se misli na jedan namaz koji izađe iz svoga vremena kao što je to slučaj sa vanjštinom mezheba imama Ahmeda. Pa kaže: „Ukoliko čovjek ostavi namaz da izađe iz svoga vremena...“ i vjerojatno je ovo njego zadnji stav osim onoga koji je rekao imam Tahavi, rahimehullahu, ili pak ono što je prenio Tahavi odnosi se za neobaveznost naklanjavanje namaza. Dok u riječima od imama Šafije, rahimehullahu, koji spominje izlazak namaza iz njegovog vremena ustvari je dokaz da se misli na jedan namaz, jer u protivnom ne bi bilo koristi od spominjanja namaza ukoliko se on potpuno ostavi (dakle svi namazi).

الإمام أبو حنيفة النعمان

(80 هـ -150 هـ)

IMAM EBU HANIFE, RAHIMEHULLAHU

Poznat i raširen stav imama Ebu Hanife, rahimehullahu, po pitanju OSTAVLJAČA NAMAZA jeste da on nije smatrao da je on KAFIR, a što je od njega prenijelo mnoštvo njegovi učenika i drugova od njih je: Imam Tahavi u knjizi „El-Mušekil“ a također i u „Muhtesar Ihtilafu El-Ulema'“ a na čemu su bili i njegovi šejhovi kao što je Hammad Ibn Ebi Sulejman i drugi. Spomenuo je Es-Sebki u dijelu „Tabekatu Eš-Šafije“ raspravu između imama Ahmeda i imama Šafije, rahimehullahuma, po pitanju ostavljača namaza:

Rekao je Šafija imamu Ahmedu: O Ahmede , da li ti kažeš da je on KAFIR?

Kaže Ahmed: Da

Pa reče Šafija: Ukoliko biva KAFIROM, pa kako će da (čime) postane MUSLIMAN?

Reče Ahmed: Reći će „LA ILAHE ILLALLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH“.

Reče Šafija: Pa taj čovjek nije ni napustio te riječi (on i dalje izgovara to).

Reče Ahmed: Postat će musliman tako što će klanjati!

Reče Šafija: Namaz kafira nije ispravan, i ne možemo njemu na osnovu namaza da potvrdimo ISLAM.

Pa je ušutio imam Ahmed!!!

Ova priča nema osnova, jer nije došla ispravnim putem i ovu priču je spomenuo Es-Sebki, al sa nesigurnim (neispravnim) dokazima koji nisu prikladni da se prenose i da se pripisuju ovoj dvojici imama,velikana ovoga ummeta.

Sve ovo rečeno, a i mnogo toga što je nemoguće da se spomene ukazuje da se ostavljanje namaza ne dešava samo jednim stanjem, a dovoljno je što smo kazali riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i mnoge predaje od imama i vođa ovoga ummeta od selefa i halefa (potonji generacija).

حكم القضاء لمن ترك الصلاة عامدا

PROPIS NAKLANJAVANJA NAMAZA ZA ONOGA KO GA NAMJERNO OSTAVI

KO OSTAVI NAMAZ NAMJERNO, tako da izađe njegovo vrijeme bez šerijatski opravdanog razloga - stav većine islamski učenjaka je da ta osoba biva obavezna da naklanja taj namaz, kao što je slučaj sa čovjekom koji namjerno tokom ramazana prekine post, on također biva obavezan da naposti taj dan. No, ispravan stav jeste da on nije obavezan da naklanja taj namaz, jer nema dokaza u šerijatu za takvo nešto nego će da poveća broj dobrovoljni namaza i da se pokaje dok je samo ostavljanje namaza veći prestup od ne naklanjavanja!

Sam propis nadoknade odnosno naklanjavanja je zaseban šerijatski propis koji zahtjeva dokaz da bi se po tome radilo, a nema dokaza za tu mes'elu. Namaz je moguće obaviti u njegovo vrijeme ili pak naklanjati ili ponoviti u slučaju potrebe...no, sve prethodno rečeno samo ako postoji Božanski dokaz (El-Vahj) a ne znam niti jednog od ashaba, radijjallahu anhum, da je rekao da se namaz naklanja kada ga ostavi namjerno spram onoga što se prepisuje određenim ashabaima.

Rekao je Ibn Redžeb:

„Ne poznajem niti jedan govor od ashaba da je neko od njih rekao da onaj ko ostavi namaz biva obavezan da ga naklanja, pa čak da nema jasan stav niti od tabina također osim što se prenosi od En-Nehia.“

A ono što mi je poznato od najjači predaja po ovome pitanju jeste stav Hasana El-Basrija kao što to bilježi El-Mervezi gdje je rekao:

„Kada čovjek ostavi jedan namaz namjerno, on taj namaz neće NAKLANJATI.“

Komentarišući riječi Hasana El-Basrija, rekao je Muhammed Ibn Nasr: Riječi hasana mogu se dvojako da razumiju:

• 
  Da je ustvari Hasan tekfirio onoga ko ostavi namaz NAMJERNO, pa iz toga razloga on nije smatrao obaveznim da naklanja taj namaz – kafir nije obavezna da nadoknadi nešto od farzova tokom svoga KUFRA (nevjerstva).
  
• 
  Ukoliko se razumije iz Hasnovi riječi da on nije tekfirio takvu osobu koja ostavi namaz namjerno, pa on je gledao na to kao obavezu koju je Allah propisao u određeno vrijeme da se obavi, pa ukoliko ne bi to učinio u tome vremenu on bi u stvari bio GREŠNIK jer je ostavio FARZ u vremenu u kome mu je propisan (naređen). Pa ukoliko bi došao sa tim namazom nakon njegova vremena, on bi ustvari došao s nečim u drugom ne obavezno vrijeme pa tako da mu to ustvari i ne koristi. I ovaj stav su poduprli mnogi učenjaci kao što su: Ibn Hazm, Ebu Abdurahman (suvremenik Šafije) a to je također i stav El-Humejdija koji se bilježi u knjizi aqide u posljednjem dijelu knjige „El-Musned“ na što je ukazala određena ulema i imami kao Berbehari, Ibn Betta i Dževdžezani.
  

Također nije obavezno i ne razumije se da onaj ko kaže da je obavezna osoba koja ostavi namaza da ga naklanja da ustvari ona time ne biva kafir jer Ishak Ibn Rahavej, rahimehullahu, je smatrao da čovjek koji ostavi namaz namjerno biva kafir, no ukoliko se pokaje biva obavezan da naklanja namaze koje je propustio namjerno!

I ono što želim da pojasnim jesu ustvari pet dnevni namaza koje je Allah Uzvišeni, propisao za svoje robove u Svojoj knjizi i jezikom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj namaz je pojašnjen od samog početka pa sve do kraja a sam govor o onome što se radi prije i nakon namaza je jako opširan i velik tako da ćemo se mi koncentrirati na ono što je bitno i neophodno da se spomene!!!

آداب المشي إلى الصلاة