Psihologija duše

3

Bezuvjetna ljubav prema sebi: drugi zlatni ključ za psihološko i duhovno zdravlje
«Ako postoji panaceja ili lijek za sve u životu, to je ljubav prema sebi.»

PAUL SOLOMON, DUHOVNI UČITELJ I KANAL ZA UNIVERZALNI UM

Ako je razvoj osobne snage prvi zlatni ključ ka psihološkom i duhovnom zdravlju, tada je bezuvjetna ljubav prema sebi zasigurno drugi zlatni ključ.

Osobna snaga i ljubav prema sebi su sastavni dijelovi zdravog koncepta o sebi i slike o sebi. Najvažniji odnos u životu neke osobe je njen odnos prema samoj sebi. Ako smo u lošem odnosu sami sa sobom, bit ćemo u lošem odnosu i sa svima ostalima. Ako smo van središta u sebi, kako možemo biti centrirani u dodiru s drugima?
Ljubav prema sebi započinje s razumijevanjem da postoje dvije vrste ljubavi u svijetu. To su uvjetovana ljubav i bezuvjetna ljubav.
Uvjetovana ljubav je egoistična ljubav. Bezuvjetna ljubav je duhovna ljubav. Ova vrsta ljubavi se primjenjuje na druge, no što je najvažnije najprije se odnosi na nas same.
Prvo ključno pitanje koje se svatko od nas mora pitati je da li volimo sebe uvjetovano ili bezuvjetno. Bezuvjetna ljubav prema sebi je bazirana na razumijevanju da mi posjedujemo vrijednost i da smo vrijedni ljubavi jer nas je Bog stvorio. Mi smo sinovi i kćeri Božje. Bog ne pravi smeće. Naravno mi smo vrijedni. Ako mi nismo vrijedni, tada ni Bog nije vrijedan. Drugim riječima rečeno, naša vrijednost i vrijednost ljubavi je duhovno naslijeđe.
Ako ne vjerujete u to, tada vaš ego iskoračuje i govori: «Ja imam drugačiju interpretaciju.» Vaš ego kaže da su vaša vrijednost i vrijednost ljubavi bazirani na udovoljavanju određenim uvjetima. Vi morate imati određenu vrstu fizičkog tijela. Vi morate ići u koledž, posjedovati novac, imati dobro plaćen posao, biti na određenom društvenom položaju, biti savršeni, biti duhovni, meditirati, vježbati, imati odnose, imati dobre ocjene, biti uspješni i tako dalje.
Mnoge od ovih stvari su veoma plemenite da težimo ka njima i preporučujem vam da to nastavite činiti. Međutim, one nemaju nikakve veze sa vašom ljubavi prema sebi i osobnom vrijednosti.
Vaša ljubav prema sebi i osobna vrijednost dolaze iz toga tko ste vi, a ne iz toga što činite. Ne postoje uvjeti koje morate ispuniti. Vi možete sve u svojem životu činiti ispravno ili činiti sve pogrešno, a vaša vrijednost i koliko ste vrijedni ljubavi su iste. To se ne može jasnije naglasiti.
Dobra metafora za razumijevanje toga je da zamislite kako ste upravo dobili bebu. Mora li ta beba išta učiniti kako bi posjedovala vrijednost ili značaj? Mora li izgledati na određeni način? Zar ne postoji urođena vrijednost u iskri života? Naravno, vaša beba je vrijedna i vrijedna je ljubavi. Zar ne nastavljate voljeti to dijete kako odrasta čak i ako upadne u nevolje ili ako padne iz testa pravopisa u prvom razredu?
Dolazim do točke, a to je da postoji razlika između duše koja je dijete i djetetovog ponašanja. Duša je uvijek vrijedna ljubavi i posjeduje vrijednost. Ponašanje ne mora uvijek biti takvo. To je izrazito važno razlikovati i to trebamo napraviti sa sobom i s drugima.
Vodeći ovu analogiju korak dalje, mi smo Božja djeca. On nas je rodio. Zar ne mislite da nas On voli kao što biste vi voljeli svoje dijete? I zar ne mislite da nas On nastavlja voljeti čak iako činimo pogreške u duhovnoj školi zvanoj život na Zemlji?
Stoga je pitanje: «U kojoj dobi dijete gubi svoju urođenu vrijednost?» Čini se da je svi mi posjedujemo do određene dobi. To je poprilično smiješno ako razmislite o tome. Bog nas voli premda je naše ponašanje često loše. Zasigurno bi On više volio da se priberemo, no On nas voli čak i ako to ne napravimo.
Druga faceta ljubavi prema sebi koja je ovdje iznijeta je da mi moramo voljeti sami sebe kao što nas Bog voli – bezuvjetno! Isus je rekao: «Trebate voljeti svog susjeda kao samoga sebe.» Primjećujete da on nije rekao da volite svog susjeda, a mrzite sebe.
Gdje se nalazite na duhovnom putu možete odrediti po tome koliko mnogo volite svog susjeda i koliko mnogo volite samoga sebe. Mi također trebamo učiti dozvoliti samima sebi da osjetimo Božju ljubav. Božja ljubav je poput sunca. Ona uvijek sjaji. Pitanje je samo da li ćemo dozvoliti samima sebi da je primimo.

Jedna od mojih omiljenih metafora je da smo mi dijamanti s blatom na sebi. Bog nas je stvorio pa smo dijamanti. Naše pogrešno egoistično negativno razmišljanje je bacilo blato na nas. U ovoj knjizi pokušavam sprati s vas iluziju pogrešnog razmišljanja i pokazati vam «pravog vas». Vaš istinski identitet je Krist, savršena kreacija Božja. Samo egovo pogrešno, negativno, pesimistično interpretiranje vas dovodi do toga da se osjećate bezvrijedni ili ne vrijedni ljubavi.

Zemlja je škola. Naše pogreške nam se ne uzimaju za zlo. Grijesi ne postoje. Postoje samo pogreške. Neki vjeruju da je grijeh poput neke mrlje na našem karakteru koja se ne može ukloniti. To je apsurdno. Pogreške su pozitivne. Jeste li to dobro čuli i razumjeli? Pogreške su pozitivne! Vi ne skrećete sa svojeg puta kako bi ih činili. No ako se dogode, vi učite iz njih.
Svaka pogreška je prerušeni blagoslov jer uvijek postoji zlatni grumen mudrosti koji trebamo naučiti. Mi učimo na lagani način ili kroz školu teških udaraca. Mi smo u ovoj školi kako bismo upoznali sebe i tako upoznali Boga. Zakoni upravljaju Božjim univerzumom. Postoje fizički zakoni, psihološki zakoni i duhovni zakoni. Mi učimo kroz činjenje pogrešaka a zatim činjenje prilagodbi.
Duhovni put uz planinu je pet koraka naprijed i četiri nazad, sedam naprijed a zatim šest nazad. Nemojte prihvatiti igru ega o stvaranju tog nemogućeg perfekcionističkog standarda po kojem su pogreške neprihvatljive. Duh vjeruje u težnju za savršenstvom, a na pogreške gleda kao na nešto pozitivno i neizbježno.