Te u zagrebu filozofski fakultet

Izvještaj

Na natječaj objavljen u «Novom listu» 9. prosinca 2005. godine za izbor se prijavio samo jedan kandidat: dr. sc. Darko Dukovski, izv. prof.
I. Životopis kandidata
Dr Darko Dukovski rođen je u Puli 1960. godine. U Puli je završio osnovnu školu i gimnaziju te 1984. diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dvopredmetnu grupu povijesti i filozofije. Magistrirao je na istom fakultetu 1989. godine s radom „Nacionalni blok u Istri 1920-1921. godine“, a 1993. doktorirao je također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom „Fašistički pokret u Istri 1919-1929. godine“.

Od diplomiranja radi u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, potom u Povijesnom muzeju Istre u Puli, gdje je položio stručni ispit za kustosa. Kasnije radi u Osnovnoj školi Tone Peruška u Puli kao profesor povijesti. Godine 1996. promaknut je u znanstveno-nastavničko zvanje docenta te otada radi kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Puli (danas Filozofski fakultet) gdje predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću. Od 2001. godine u stalnom je radnom odnosu na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Godine 2002. promaknut je u zvanje izvanrednog profesora. Na matičnoj instituciji predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću te Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe od 16-18. stoljeća.

Kandidat je sudjelovao na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima, bio jedan od prvih nastavnika na Odsjeku za povijest u Puli te u Rijeci.

II. Znanstvena djelatnost

Kandidat je do sada sedam knjiga od kojih je posljednje tri objavio u razdoblju od 2002. do 2006., odnosno od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje, 51 izvorna znanstvena rada, odnosno radova iz časopisa s međunarodnom recenzijom, radova u zbornicima s domaćih ili međunarodnih znanstvenih skupova od kojih 15 od posljednjega izbora u zvanje.

Ovom izvještaju prilažemo kraće prikaze triju posljednjih knjiga te kraće prikaze nekoliko znanstvenih radova:

1. 
   Istra: Kratka povijest dugog trajanja – od prvih naseobina do danas, Društvo hrvatskih književnika ogranak Pula, Pula, 2004. (282 str, 21 cm) (stručni rad) = bodova 9,41
   

Darko Dukovski prezentira povijest Istre od grčkoga naseljavanja, potom vremena rimskih osvajanja, srednjovjekovlja, mletačke, pa razdoblja austrijske vladavine, Napoleona, fašističke Italije, osebujnosti istarskog antifašističkog pokreta, egzodusa u vrijeme SFRJ do današnjih dana. Bez obzira govori li o problemu glavnoga grada, savezničkim planovima ili kulturološkim smjernicama ne podliježe niti jednoj osobnoj strasti, argument i povijesna faktografija su neupitni. U uvodu Dukovski izriče misao koja bi mogla biti njegov moto u ovoj kratkoj istarskoj povijesti: “Ova knjiga govori poglavito o ljudskim odnosima i vezama; povijest je to rata i mira, patnji i uspjeha, epidemija, smrti i života, civilizacijskih uspona i padova, konačno - povijest je to nas samih, nekad i sad. To je pokušaj promišljanja, rekonstrukcije i psihologijske analize, memento (o) svima onima koji su svojim postojanjem, nadama, razočaranjima, patnjama, maštovitošću i razaranjem u skupnim sjećanjima i iskustvima višeslojnoga, složenog multietničkog i multikulturnog društva ostavili traga”.

U svojoj je knjizi Dukovski koristio brojnu literaturu kao i primarne izvore, sakupljene u arhivima i u tisku.

2. 
   Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća, (1800.-1914.), knj. 1. Zagreb, 2006. (sveučilišni udžbenik, pregledni rad) = bodova 16,50
   

Radi se o prvom dijelu o povijesti naroda i nacija srednje i jugoistočne Europe od kraja 18. do početka 20. stoljeća raspodijeljenom u šest velikih poglavlja – 1. pod naslovom „Razdoblje revolucija i restauracije: građansko društvo i stvaranje nacionalne svijesti (1804. - 1830.)“ (str. 33–84), 2. „Apsolutizam, revolucije, samouprave i ustavi (1830.-1860.)“ (85-136), 3. „Geopolitičke predodžbe i državotvorne ideje političke oporbe Srednje i Jugoistočne Europe (1830.-1878.) “ (137-156), 4. „Srednjoeuropski i balkanski preustroji (1861.-1878.)“ (157-196) te 5. „Srednjoeuropska ekspanzija na Balkan“ (197-275). Posljednje poglavlje je naslovljeno „Umjesto zaključka: Društvene i gospodarske usporednice Srednje i Jugoistočne Europe s kraja 19. stoljeća (str. 278-288). Autor opisuje razdoblje u kojem gotovo kod svih naroda na tom prostoru, iako u različitim ritmovima, počinje izgradnja modernog društva koja podrazumijeva nove kapitalističke odnose i industrijsku privredu, narodne preporode, nacionalne pokrete, nove nacionalne političke, kulturne i ekonomske vrijednosti i strukture, nacionalnih institucija itd. To je ujedno i razdoblje izgradnje modernih nacija i zatim nacionalnih država na tom širem prostoru. Na prostoru srednje i jugoistočne Europe stvaraju se u tom razdoblju između naroda mnogostruke međusobne veze i odnose, plodna i vrlo raznorodna suradnja, ali se javljaju i silni međusobni sukobi. Teško je ako ne i nemoguće razumjeti povijest bilo kojeg naroda (pa tako i hrvatskog) na tom prostoru ako ne upoznamo i povijest njegova okružja: odnose i veze tog naroda sa drugima narodima, nacijama i kulturama u široj regiji. U tom pogledu, ova je knjiga i doprinos proučavanju odnosa između naroda. Knjiga je pisana na temelju dobrog poznavanja suvremene literature, a u njoj je autor dao pregled svih ključnih povijesnih pojava i procesa u 19. stoljeću koji vode do izgradnje zasebnih nacionalnih vrijednosti i nacija, ali i pokazao njihovu međuovisnost. Na hrvatskom, pa ni na širem prostoru, nije postojala knjiga takve vrste, koji bi ujedno bio i sintetički povijesni pregled za taj prostor u navedenom vremenu. Naposljetku su pridodani i literatura, kazalo osobnih imena, kazalo mjesta i pojmova te zemljovidi.

3. 
   Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća, (1914.-1999.), knj. 2. Zagreb, 2006. (sveučilišni udžbenik, pregledni rad) = bodova 21
   

Radi se o razdoblju koje je obuhvatilo razdoblje od 1914. do 1999. godine, odnosno od početka Prvog svjetskoga rata praktički sve do danas. Knjiga je podijeljena na šest velikih poglavlja: 1. „Prvi svjetski rat i Pariški mirovni ugovor (1914.-1920.)“, 2. „Razdoblje gorkog mira (1921.-1939.)“, 3. „Drugi svjetski rat (1939.-1945.)“, 4. „Poratno razdoblje podijeljenosti i nesnošljivosti (1945.-1960.)“, 5. „Razdoblje bunta, kriza i netrpeljivosti (1960.-1989.)“, 6. „Društveno-političke i geopolitičke promjene: Još ne - povijest (1989.-1999.)“ te naposljetku „Umjesto zaključka: opet o Mitteleuropi i Balkanu“.

Dukovski opisuje „stoljeće ekstrema“, kako ga naziva Eric Hobsbawm, koje počinje balkanskim ratovima, raspadom Osmanlijskog carstva, ali i međusobnim sukobima naroda na Balkanu, nastavlja se Prvim svjetskim ratom, raspadom Habsburške monarhije i stvaranjem Jugoslavije. Zatim je uslijedilo još razornije razdoblje: pojava fašizma, ekstremnog i agresivnog nacionalizma, nemiri u Europi i Drugi svjetski rat. Te su promjene (nacionalne, političke, društvene, privredne, tehnološke, kulturne itd.) bile sudbonosne za sve narode na prostoru srednje i jugoistočne Europe. Bile su sudbonosne i za hrvatski narod. Nestao je jedan svijet i nastao drugi. No i taj drugi svijet, stvoren nakon Drugog svjetskog rata, svijet druge Jugoslavije i socijalističkog društva na tom širem prostoru, raspao se krajem 20. stoljeća. A nakon toga Europa nudi izgradnju novoga svijeta: europsku uniju i post-moderno društvo.

Autor u osnovi, koliko to dopušta sintetički pregled ovog sveučilišnog udžbenika, dobro prati sve te promjene, procese i probleme malih naroda na tom prostoru. U vlastitoj interpretaciji događaja i zbivanja, analizi pokreta i prikazivanja utjecajnih ličnosti, primjerice, u znatnoj je mjeri obradio i mnoge društvene i političke fenomene, primjerice, problematiku republikanizma/demokracije i totalitarizma. Na zanimljiv je način autor nastojao riješiti i složeni problem "komunističkih država. Naime, one, kao takve, nisu «postojale»; bile su to sredine lijevoga totalitarizma (Albanija). Obrađuje i "boljševičku" pretvorbu rumunjske države i društva koja ide u pravcu "desovjetizacije", tu je i očiti nacionalizam Bugarske, izrastanje nove Jugoslavije, okretanje Grčke i Turske Zapadu. Naime, upravo u ovome razdoblju, prema Dukovskome, nestaje klasična Mitteleuropa i Balkan, a kao "problem željezne zavjese" nastaje i problem "političkoga nastanka" Zapada i Istoka.

Iduće je razdoblje obilježeno integracijskim idejama evropske zajednice, ali i lomova u zemljama i društvima zemljopisnoga prostora o kojemu je riječ u ovome rukopisu, ponekad čak i za povjesničare apsolutno neočekivanih. Autor znalački pokriva ovo razdoblje. Pri koncipiranju sadržaja i pisanju oba dijela udžbenika Dukovski koristi suvremene metode zapadne historiografije. Naposljetku su pridodani i literatura, kazalo osobnih imena, kazalo mjesta i pojmova te zemljovidi.

4. Slika socijalno-gospodarskih procesa na Pazinštini prve polovine 20. stoljeća s posebnim osvrtom na Gračišće, Gračaški zbornik, Pazin 2002, 57-74. = bodova 1,3
Autor opisuje socijalno-gospodarske procese u vremenu prije Prvog svjetskoga rata, u međuratnom razdoblju, dakle, za talijanske vladavine, te nakon Drugog svjetskoga rata u novonastaloj jugoslavenskoj federaciji. U žiži njegova interesa su demografska kretanja i migracije u europske i vaneuropske zemlje, preustroj industrijskih poduzeća. Bavi se i izmjenom elita, odnosno posve novom socijalnom stratifikacijom koja se promijenila od vremena talijanske do vremena jugoslavenske vlasti. Naposljetku na temelju arhivske građe daje podatke i o higijensko-zdravstvenim prilikama.
5. Negativne gospodarske, socijalne i političke prilike u Istri (1945-1954), u: Dijalog povjesničara/istoričara 6, Zagreb 2002, 277-293. = bodova 1,2
Temeljni gospodarski proces u novostvorenoj jugoslavenskoj federaciji nakon rata bila je ubrzana industrijalizacija, no ona je vodila propadanju poljodjelstva i stagniranju stočarstva. Usto, narodna je vlast u Istri euforično podlegla i pogrešnim procjenama o gospodarskoj samodovoljnosti Istre. Organi političke, a dijelom i vojne vlasti, ubrzano se birokratiziraju, a njihovo djelovanje štetno djeluje na ukupnu situaciju. Jedna od najočiglednijih posljedica jest iseljavanje Talijana (pa i Hrvata) koje je bilo motivirano političkim, a kasnije i gospodarskim razlozima.
6. Političke grupacije i stranke na Buzeštini 1918.- 1929. Antifašizam na Buzeštini : narodnooslobodilački pokret 1941.-1945. Savez antifašista Grada Buzeta, Izdavačko poduzeće Reprezent Račice, Pučko otvoreno učilište Buzet, 2003. 13-28. = bodova 0,45
Autor daje prikaz političkih grupacija i stranka na Buzeštini tijekom razdoblja talijanske vlasti. Otkriva da su se one razvijale na jedna malo drugačiji način nego u ostalim dijelovima Istre zbog svoga nacionalnog sastava. Naime, na Buzeštini je obitavalo uglavnom hrvatsko stanovništvo. Stoga pristaša i članova talijanskih političkih stranaka, odnosno fašističkoga pokreta i stranke nije bilo mnogo. To je za posljedicu imalo propadanje gospodarstva i iseljavanje hrvatskog življa.
7. Grad u potrazi za identitetom, u: Pula – Tri tisuće godine mita i stvarnosti, CASH, Pula 2005, 230-262. = bodova 2,27
Autor je napisao kraći sintetički prikaz povijesti Pule od 1945. do kraja 20. stoljeća. Bilo je to doba, kako kaže „kada se traži identitet“. Naime, brojni stanovnici Pule u poratnim su godinama napustili grad, a doseljeno je novo stanovništvo. Devastirane su brojne zgrade i tvornice. Oporavak je bio relativno brz. Dukovski se bavio i biografijama značajnih ljudi, kulturnim životom, sportom, poviješću zdravstvenih ustanova.
8. Model egzodusa: Istarski Il grande esodo 1945.-1956. godine. (Uzroci i posljedice) Dijalog povjesničara-istoričara 7 / Fleck, Hans-Georg ; Graovac, Igor (ur.). - Zagreb : Friedrich Naumann Stiftung , 2003, 307-326. = bodova 1,2
Autor iz kuta socijalno-povijesnih istraživanja, drugačije nego prije, kad je o tom problemu govorio isključivo kao "političkom" događaju, pokušava odgovoriti na pitanje što se to događalo u Istri od 1945. do 1956. u smislu demografskih promjena i što bitno je utjecalo na promjenu etničke slike Istre ali i na “ mentalnu konfiguraciju” istarskog društva u procesu stalnih društvenih i političkih mijena. " Model” demografskih mijena u poratnoj Istri do 1955. u sebi nosi ključnu dvojbu: da li je egzodus bio planiran ili je to “samo” politička pogreška? Ako i ne odgovorimo na ovo pitanje, sigurno je jedno: demografske su promjene umnogome uzrokovale društvenu, gospodarsku, kulturnu pa i političku prijelomnicu istarsku. Već mi se sada čini da će se odgovor moći naći negdje “između” dvije dvojbe. Demografske promjene u Istri nakon II. svjetskog rata najviše su ovisile o procesu iseljavanja stanovništva koji se odvijao od 1945. do 1969. kada ovaj proces prestaje. Osim iseljeničke problematike demografiji Istre pridonosi i odnos nataliteta i mortaliteta u poratno vrijeme teških zdravstveno-higijenskih prilika. Demografska politika nije bila poticana pronatalitetnim čimbenicima jer socijalna politika nije ovaj proces uopće uzimala u obzir. Jednostavno se s njome nije bavila. Rad se temelji na relevantnoj arhivskoj građi i literaturi.

9. Politički atributi gospodarstva istarskoga poraća (1945.-1950.) Vojna in mir na Primorskem / Pirjavec, Jože ; Bajc, Gorazd ; Klabjan, Borut ; (ur.). - Koper : Univerza na Primorskem, ZRS Koper, Zgodovinsko društvo , 2005.. 183-200. = bodova 2,7

Dukovski na temelju izvorne građe analizira temeljne gospodarske procese (politički uvjetovane) u novonastaloj jugoslavenskoj federaciji nakon rata – jedan od najvažnijih jest ubrzana industrijalizacija, koju je Istra u drugačijim uvjetima već doživjela u prvoj polovini XX. stoljeća. Zbog promijenjenih političkih i društvenih odnosa ovi su procesi, piše Dukovski, "bili dosta frustrirajući". Ustrajnost na industrijalizaciji nužno je dovelo do propadanja poljodjelstva i stagniranje stočarstva. Ipak, za istarsko je selo nakon rata najznačajnija bila Odluka Oblasne narodne skupštine od 26. studenog 1946. godine, kojom je započela agrarna reforma. Poništeni su svi kolonatski odnosi (ugovori) bez obzira na trajanje, a razriješeni su i svi napoličarski i zakupni odnosi. Konačno poništene su sve dražbe seljačkih imanja od 1. siječnja 1919. godine, ako se radi o imanjima hrvatskog i slovenskog stanovništva. Međutim, stanovništvo Istre, prema Dukovskome, već je primijetilo da iza izrečenih parola o bratstvu i jedinstvu a posebice o jednakosti ne stoji nikakvo jamstvo vlasti jer se sama vlast ponekad i pored deklariranih stavova nije tako ponašala. Ionako napeta atmosfera oko Zone A i B STT i uopće pitanje Julijske Krajine podgrijavana je posljedicama Rezolucije Informbiroa koje su imale razoran učinak na komunistički pokret na tom prostoru. Sredstva se u tom srazu sukoba ideja, osjećaja i nacionalnih interesa, nisu birala. Rad se temelji na još ne korištenoj arhivskoj građi.
10. Socijalna i zdravstvena realnost istarskoga poraća 1945.-1955. Annales: Anali za istrske in mediteranske študije (1408-5348), ZRS, Kopar, 14 (2004.), 1; 35-46 = bodova 2,07

Prikazane su socijalne, zdravstvene i higijenske prilike kroz analizu arhivske građe u Istri neposredno nakon II. svjetskog rata. Dukovski govori o teškoj situaciji zdravstva uopće, nedostatku bolnica, opreme, kadrova. Govori o epidemijama, visokoj smrtnosti, skrbi za invalide i beskućnike. To je prvi pokušaj da se predstavi probleme zdravstva u poratnoj Istri.

11. Hrvatska područja u III. Reichu, Rijeka (1330-6995) 2. Rijeka, (2005.); 269-283 = bodova 1,24
Od početka rata do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, te nastanka Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. pa do kapitulacije Italije rujna 1943. godine, veliki dio današnje Hrvatske bio je pod talijanskom vojnom upravom ili je uključen u administrativno-pravni sustav Kraljevine Italije. Međutim od listopada 1943. pa do kraja rata u svibnju 1945. Istra, Rijeka, Kvarnersko primorje i dio Gorskog kotara priključena III. Reichu kao Operacijska zona Jadransko primorje. Kandidat opisuje glavne značajke događanja na tom području.
12. Izgradnja socijalističke prosvjete, kulture i sporta u poratnoj Istri (1945.-1955.) Acta Histriae, ZRS, Kopar, (1318-0185) 14 (2006.), 2; 253-280 = bodova 3,51
Autor na temelju do sada nekorištene arhivske građe analizira fenomen izgradnje "socijalističke" kulture. Bilježi da je tijekom 40-ih i 50-ih godina XX. stoljeća, Istra doživljavala niz političkih, gospodarskih i društvenih prekretnica i prijelomnica koje su bitno utjecale na njen svekoliki razvoj, a posebice na promjene mentalne sastavnice kolektivne memorije istarskoga stanovništva. Najvažnije su se povijesne prijelomnice događale, prema Dukovskom, u prvih deset poslijeratnih godina (1945-1955). Ovo je razdoblje najbolji primjer brzih nepredvidivih mijena u povijesno kratkom, ali kaotičnom vremenu. Razdoblje, u kojemu su i najmanje deklinacije od onih regularnih, očekivanih, znale dovesti do snažnih i odlučujućih globalnih promjena, a značaj ovih promjena je tolika da predstavljaju ključ razumijevanja svekolikih povijesnih procesa u Istri sve do kraja XX. stoljeća. Osim toga, kaotične promjene u brzim izmjenama događaja iz temelja su mijenjale sudbine obitelji i pojedinaca. Autor se fokusira na probleme koji su iz tih procesa proizlazili i koji su stvarali specifično povijesno okruženje i stvarnost.
III. Nastavna djelatnost
Od godine 1996. kandidat radi kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Puli (danas Filozofski fakultet) gdje predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću. Od 2002. na Filozofskom fakultetu u Rijeci predaje Svjetsku povijest u 20. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe u 20. stoljeću te Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću i Povijest srednje i jugoistočne Europe od 16-18. stoljeća.

Bio je mentor 15 diplomanada na Odsjeku za Povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci (9) i Puli (6). Koordinator je ECTS za preddiplomski i dodiplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Rijeci i jedan od tvoraca programa novoga preddiplomskoga i dodiplomskog studija povijesti na Filozofskim fakultetu u Rijeci. Napisao je do sada dva sveučilišna udžbenika i jedan priručnik (Udžbenici su predstavljeni, a priručnik je napisan prije), koji se koriste u nastavi na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Puli i Zagrebu.

IV. Stručna djelatnost
Darko Dukovski je sudjelovao na više desetaka simpozija i konferencija, objavio je više prikaza i recenzija knjiga, sudjelovao je u nizu znanstvenih projekata. Od izbora u zvanje 2002. do 2007. godine sudjelovao je na 12 međunarodnih i 11 domaćih znanstvenih i stručnih skupova.

Bio je član povjerenstava za davanje mišljenja o ispunjenju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavna zvanja. Od 2003. voditelj je projekta „Istra i Rijeka u 'Hrvatskom proljeću' 1971-1972.“ a od 2006. voditelj je projekta "Istra i Rijeka: Prijelazno razdoblje sjedinjenja s Hrvatskom (1943.-1954.). Angažiran je u mnogim drugim međunarodnim (5) i domaćim (2) projektima, aktivnostima i komisijama, između ostaloga i u zajedničkoj Hrvatsko-slovenskoj povijesnoj komisiji.

Sudjelovao je na 3 pozivna predavanja, televizijskim emisijama, radio emisijama HRT-a i sl.