Te u zagrebu filozofski fakultet

Kršćanstvo i/ili filozofija – ranokršćanski odnos prema filozofiji, u: «Filozofija i filodoksija» - Zbornik radova sa znanstvenog skupa Zagreb, 19.-20. prosinca 2002., Institut za filozofiju, Zagreb, 2004, str 77-90. (izvorni znanstveni članak). U članku se razmatra susret kršćanstva, koje je nastalo u semitskom ambijentu, s antičkom kulturom, osobito filozofijom, stavovima pojedinih ranokršćanskih autora. Isus nije bio filozof niti je namjeravao izgraditi neki posebni filozofijski sustav. U propovijedanju se koristio religijskim, a ne filozofskim govorom Isto vrijedi i za kršćanski nauk u novozavjetnim spisima. Napuštanjem Palestine i židovsko-semitskog načina razmišljanja te ulaskom u grčko-rimski kulturni i religijski ambijent, kršćanstvo se neizbježno moralo susresti i s antičkom filozofijom. Najraniji kršćanski pisci radije su uspoređivali kršćanstvo s filozofijom nego s Platonovim pojmom teologije. Prisutnost pojma logosa u novozavjetnim spisima, pogodovala je povezivanju s nekim pravcima grčke filozofije, osobito s platonizmom i stoicizmom. Ipak, susret kršćanstva i filozofije nije od početka uvijek bio ni idiličan niti jednostavan. Velike razlike u odnosu spram grčke filozofije nalazimo već kod ranokršćanskih pisaca drugog stoljeća. Početna dilema kršćanstvo ili filozofija postupno se pretvara u uvjerenje o korisnosti filozofije za jasnije izražavanje vjerskih dogmi i izgradnju teologije. Već u vrijeme velikih kršćanskih filozofa i teologa Augustina, Ambrozija i drugih, filozofija je prihvaćena kao bitna sastavnica u obrazlaganju kršćanskih istina. Početnu sumnja u filozofiju (kršćanstvo ili filozofija) sve više zamjenjuje uvjerenje o potrebi međusobnog prožimanja (kršćanstvo i filozofija), a tek će kasnije teologija filozofiju početi smatrati svojom sluškinjom.

Ranokršćanski odnos vjere i politike – Crkve i države, u: «Obnovljeni život», LIX 4 (2004), 415-468. (izvorni znanstveni članak). Isus nije bio ni revolucionar ni politički anarhist, pokazuje to i njegova izjava: "Podajte caru carevo a Bogu Božje" (Mt 22,21), kojom je jasno razdijelio religiozno i političko područje. Za kršćanski odnos spram države i politike indikativno je najranije razdoblje kršćanske povijesti. Upravo tu treba tražiti korijene pozitivnih ali i negativnih rješenja tih odnosa, sve do naših dana. Od početka su kršćani nastojali izgraditi pozitivan stav prema državi, premda se ona neprijateljski odnosila prema kršćanstvu. U vrijeme progona, do vladavine cara Konstantina početkom IV. stoljeća, kršćani su redovito molili za državne poglavare i nastojali biti lojalni građani, premda su često doživljavali teške nepravde i okrutne progone. Ono što kršćani nikako nisu prihvaćali bilo je uplitanje države u vjersko područje, osobito nametanje poganstva i obožavanje cara. Ranokršćanski su intelektualci, posebice apologetski pisci drugog stoljeća, u svojim spisima i teorijski razradili kršćanski stav o državi i političkoj vlasti. Dolaskom Konstantina na vlast i izdavanjem Milanskog edikta o toleranciji (313.), uvjeti su života za kršćane bitno poboljšani, no odnos vlasti, ovaj puta kršćanske, spram Crkve i vjere nije se bitno promijenio. Dobre i loše posljedice pretjerane povezanosti vjere i politike brzo su uočili ranokršćanski pisci i na njih su jasno upozorili. Članak predstavlja zanimljiv doprinos povijesti filozofije politike.

Ranokršćanski odnos prema novcu, u: Ivan Koprek (ur.) Religije i novac – Zbornik radova međunarodnog simpozija održanog u Zagrebu 11. prosinca 2004., FTI, Zagreb 2005, str. 65-75. (izvorni znanstveni članak). Riječ je o ranokršćanskom odnosu spram novca i privatnog vlasništva, o novcu kao političko-religijskom pitanju u kontekstu kršćanskih ideala. Posebno je obrađen Augustinov stav o novcu i privatnom vlasništvu. Ranokršćanski stavovi spram novca (i općenito ekonomije) nisu znatno različiti od antičkih židovskih i grčko-rimskih koji su ekonomiju i ekonomijska dobra podredili načelu općeg dobra (bonum commune). Osobito je stoički «humanistički socijalizam», koji je u privatnome vlasništvu vidio raspad idealnog naravnog reda, utjecao na kršćanske stavove o novcu i materijalnim dobrima. Uzrok kvarenja izvorne ljudske naravi i pogrešnih stavova o materijalnim dobrima kršćani su pronašli u istočnome grijehu. Činjenica da su ranokršćanski pisci u vezi s materijalnim dobrima uglavnom govorili o dužnostima i o jednakosti među ljudima i dužnostima predstavljala je dobar put do uspostavljanja jednakosti i u pravima. Razloge zašto se to nije dogodilo treba tražiti u činjenici da bogataši nisu ozbiljno uzimali moralna načela zapisana u Evanđelju, a na što često upozoravaju i ranokršćanski pisci. Članak je zanimljiv doprinos povijesti socijalne filozofije. Isti je članak objavljen i na engleskom pod naslovom Early Christian attitude towards money, u: "Disputatio philosophica – International Journal on Philosophy and Religion", Zagreb, 1, 2005, 37-45.

Feminizam ili poslanje žene?, u: «Nova prisutnost – časopis za intelektualna i duhovna pitanja», broj III/1, 2005, str. 55.–63. (stručni članak). Autor argumentira u prilog teze da filozofijsko promišljanje pomaže jasnijem poimanju žene, njezina odnosa i uloge u društvu. Bez ispravnog shvaćanja ljudske naravi, a ona jednako pripada ženi i muškarcu, lako se upada u jednostranost i isključivost stavova i djelovanja. Diferencira pojam služenja od potčinjavanja i robovanja.

Korijeni suvremenog gnosticizma, “Obnovljeni život”, (61) 2 2006, 175-186. (pregledni članak). U današnjem svijetu, jake sekularizacije ali i buđenja nove religioznosti, abrahamovski monoteizam stoji pred brojnim izazovima. Autor članka upozorava na izazove koje donosi nova religioznost i religijski pokreti koji većinom imaju gnostička obilježja. Autor prvo donosi prikaz drevnog gnosticizma, za koji se može kazati da je mješavina istočnjačkog dualizma, antičke mitologije i filozofije te židovsko-kršćanske vjerske tradicije. Istaknuta je razlika između pojmova gnosticizam i gnoza. Gnoza znači poseban oblik spoznaje božanskih tajni pa u tom se smislu može govoriti i o kršćanskoj i islamskoj gnozi. Gnosticizam pak označuje religiozni nauk, pokret i sekte koji se javljaju u I. i II. stoljeću, a na njih se oslanja i "novi gnosticizam", koji se ne može u potpunosti poistovjetiti s onim drevnim, no stari i novi gnosticizam pokazuju mnoge zajedničke crte. Nakon općenitog prikaza drevnog gnostičkog nauka, autor naznačuje religijske i osobito magijske izazove koje suvremeni gnosticizam postavlja pred vjernike Abrahamove vjerske baštine. Kao primjer posebne sličnosti s drevnim gnosticizmom i izazov abrahamovskoj vjerskoj tradiciji istaknut je New age, koji nije strukturirani pokret nego galaksija skupina, tendencija i različitih ponašanja unutar kojega cvjetaju novi magijski pokreti i nove religije.

Nije nužno kvantificirati te radove, budući da je očigledno kako je njihova brojčana vrijednost veća od 54 boda.

Pored prikazanih članaka dr. Mišić je objavio i velik broj znanstvenih i stručnih radova iz područja teologije i religijskih znanosti, kao i stanovit broj recenzija i prikaza. Uredio je i dva zbornika iz područja religijskih znanosti: Crkva i zdravo društvo, Zagreb 1999. str. 196., te Oči vjere, Zagreb 2002, str. 264.

Dr. Mišić sudjelovao je referatima na većem broju međunarodnih i domaćih skupova, i to, kao pozvani predavač na sljedećima:

1. 
   "Obiteljska ljetna škola", Zagreb, Fratrovac 38, g. 1989. tema: Žena u spisima ranokršćanskih pisaca. Objavljeno u OŽ XLV (1990) 495-511.
   
2. 
   Simpozij: "Novi religiozni pokreti", 15.-16. studenoga 1996. Zagreb, Palmotićeva 31. Organizator FTI i FF Družbe Isusove. Tema: Sekte u ranom kršćanstvu.
   
3. 
   Simpozij: "Reinkarnacija i/ili uskrsnuće", 21. i 22. studenoga 1997. Zagreb, Palmotićeva 31. Organizator FTI i FF Družbe Isusove. Tema: Problem smrti i umiranja u ranokršćanskoj literaturi.
   
4. 
   Znanstveni kolokvij: Filozofija Antuna Bauera, svibanj 1998. Zagreb, Jordanovac 110, Organizator FF Družbe Isusove. Tema: Bauerova kritika materijalizma.
   
5. 
   Znanstveni kolokvij: Fides et ratio, svibanj 1999. Zagreb, Jordanovac 110, Organizator FF Družbe Isusove. Tema: Otački vidici odnosa vjere i razuma.
   
6. 
   Znanstveni simpozij (međunarodni): Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije, Zagreb 13.-25. lipnja 1999. Organizator Institut za filozofiju iz Zagreba. Tema: Sličnosti u Plotinovu i Petrićevu poimanju jednog (-unum).
   
7. 
   Znanstveni skup (međunarodni): Filozofija i filodoksija, Zagreb 19.-20. prosinca 2002. Organizator Institut za filozofiju iz Zagreba. Tema: Kršćanstvo i/ili filozofija - ranokršćanski odnos prema filozofiji.
   
8. 
   Znanstveni skup: Naša Crkva i domovina u svjetlu trećeg Papinog posjeta Hrvatskoj. Organizator KBF- Teologija u Rijeci, 6.- 8. listopada 2003. Tema. Uloga žene – ontološki vid.
   
9. 
   Znanstveni skup (međunarodni): Izazovi abrahamovskom monoteizmu, Zagreb 22. i 23. travnja 2004. Organizator: Islamski centar Zagreb, Znanstvenoistračivački institut «Ibn Sina «, Sarajevo. Tema: Suvremeni izazovi drevnog gnosticizma.
   
10. 
    Znanstveni skup (međunarodni): Religija i novac, Zagreb, 11. prosinca 2004. Organizatori FFDI u Zagrebu ZŠEM i Centar za poslovnu etiku FFDI. Tema: Ranokršćanski odnos prema novcu.
    
11. 
    Znanstveni skup (međunarodni): Filozofija, znanost, religija/ Philosophy, science, religion, Sarajevo, 20.-23. travnja 2005., Organizatori: Odjel za filozofiju Matice Hrvatske Zagreb; Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu; Vrhbosanska katolička teologija u Sarajevu; Filozofsko društvo Theoria Sarajevo, Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» Sarajevo; tema: Vjera i/ili razum.
    
12. 
    Znanstveni skup (međunarodni): Prostor, vrijeme, beskonačnost, Zagreb, 9. prosinca 2005. Organiztator: Institut za filozofiju u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 54/V. Tema: Augustinovo poimanje vremena.
    

13. Znanstveni skup (međunarodni). «Suvremenost dijaloga», Zagreb,

10.-11.ožujka 2006. Organizatori; Svjetska konferencija religija za mir; Mešihat islamske zajednice u Hrvatskoj; Kulturni centar pri veleposlanstvu IR Iran; Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu. Tema predavanja: Suvremenost dijaloga – religijski pristup.

14. Znanstveni skup (međunarodni): Teologija u dijalogu s drugim

znanostima, Đakovo, 20. listopada 2006. Organizator: Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu; tema: Dužnost ili pravo na smrt. Etičke dvojbe oko ljudske smrti.

Dakle, kao pozvani predavač sudjelovao je na osam međunarodnih i na šest drugih znanstvenih skupova.

NASTAVNI RAD

Dr. Mišić predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu od 1989., prvo kao asistent, pa onda kao viši asistent (1994.), docent (iste godine), te, konačno, izvanredni profesor (od 12. prosinca 2000. godine). Dosad je na dodiplomskom odnosno preddiplomskom studiju predavao ili predaje sljedeće obvezne kolegije:

1. 
   Metafizika (Ontologija) – svake godine, jedan semestar, 4 sata tjedno;
   
2. 
   Filozofija prirode (Kozmologija) – svake godine, jedna semestar, 2 sata tjedno;
   
3. 
   Povijest kršćanstva I. – prije izbora u sadašnje zvanje;
   
4. 
   Ranokršćanska književnost – svake godine , jedan semestar, 2 sata tjedno;
   

kao i izborne kolegije (na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju) – pojedini je kolegij predavao jednom unutar studijskog ciklusa, i ne ponavljaju se svake godine:

1. 
   Kršćanska arheologija
   
2. 
   Hrvatski renesansni filozofi
   
3. 
   Samosvijet – nauk sv. Augustina
   
4. 
   Plotin – nauk o hipostazama
   

Također je držao i drži seminare i vježbe, a neke od tema bile su:

1. 
   Augustin – «Ispovijesti»
   
2. 
   Augustin – «Božanska država»
   
3. 
   Problem zla u povijesti filozofije
   
4. 
   Biblija i Kur'an - usporedni tekstovi
   
5. 
   Hrvatski filozof Franjo Petrić
   
6. 
   Smrt kao filozofsko-religijski problem
   
7. 
   Važniji filozofski pojmovi
   

Bio je mentor pri izradi 24 diplomska, jednog magistarskog i jednog doktorskog rada.

Za studentske je potrebe objavio sljedeća skripta:

1. 
   Ranokršćanska arheologija, Zagreb 1989.
   
2. 
   Renesansna filozofija, Zagreb 1996.
   
3. 
   Ranokršćanska književnost - Patrologija, Zagreb 1998.
   
4. 
   Filozofija prirode, Zagreb 2000.
   
5. 
   Metafizika, Zagreb 2003.
   

STRUČNI RAD

Dr. Mišić bio je prodekan, a sada je u drugom mandatu i dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove. Član je Stručnog vijeća Hrvatskih studija i Vijeća društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Također je i član uredničkog vijeća časopisa Obnovljeni život, kao i savjeta časopisa Disputatio philosophica – International Journal on Philosophy and Religon. Član je evropske udruge isusovačkih filozofa (JESFIL) i hrvatskog društva za promicanje filozofije. Organizirao je više simpozija, znanstvenih kolokvija, izdavanje knjiga i zbornika, bilo kao urednik, bilo pak kao recenzent. Napisao je i više desetaka članaka u popularnim časopisima, više natuknica za Hrvatsku encikolopediju, te sudjelovao u brojnim stručnim i popularizacijskim emisijama na radiju i televiziji.
ZAKLJUČAK

Dr. sc. Anto Mišić ima doktorat znanosti iz područja filozofije, objavio je dio disertacije, pored toga objavio je dvije knjige i najmanje 15 izvornih članaka, od čega najmanje jedanaest u publikacijama vrsnoće a1, kao i veći broj stručnih članaka. Na temelju toga on ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Kako je on više od 17 godina kontinuirano držao nastavu na visokoškolskoj ustanovi, objavio pet skripta, bio mentor za 24 diplomska rada, jedan magisterij i jednu doktorsku disertaciju, obavljao vodeće dužnosti na visokom učilištu i u stručni sveučilišnim tijelima, te referatima sudjelovao na osam međunarodnih i više drugih znanstvenih skupova, ispunjava i uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u području za koje se natjecao.

Dr. H. Lasić
ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Hrvoje Lasić, rođen je 16. siječnja 1942. u Širokom Brijegu (BiH), klasičnu gimnaziju je završio u Bolu na Braču; studij filozofije i teologije započinje u Dubrovniku, nastavlja na KBF-u u Zagrebu, završava na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu/Švicarska; na Sveučilištu u Fribourgu/Švicarska (Universitas Friburgensis Helveticorum) 1970. magistrirao je radom La notion de la vie chez saint Jean (Poimanje života kod sv. Ivana). Pod vodstvom prof. Philiberta Secretana, filozofa, i prof. Nicolasa Hervéa, teologa, 19. 12. 1977. uspješno je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Les aspects philosophiques et théologiques du débat R. Garrigou-Lagrange - Maurice Blondel sur le problème da la vérité (Filozofijski i teologijski aspekti rasprave R: Garrigoua-Lagrangea i M. Blondela o problemu istine), u čijem sklopu je priredio i obradio korespondenciju ove dvojice autora pod naslovom: Maurice Blondel – Garrigou-Lagrange – Correspondance (1922-1946), što je objavljeno kao poseban svezak. Rješenjem od 9. svibnja 1992. (Br. 07-120/3-1992.) nostrificirao je doktorsku diplomu na Sveučilištu u Zagrebu.

Od 1981. predaje filozofiju i religijsku kulturu (srednjovjekovnu i novovjekovnu filozofiju, fenomenologiju i filozofiju religije) na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i Zagrebu, član je Stručnog vijeća Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, sudjeluje u poslijediplomskom studiju Hrvatskih studija te na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove; 23. 11. 1989. imenovan je po crkvenim propisima izvanrednim profesorom na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, a 28. 12. 1995. na istovjetan način i redovnim profesorom na istoimenom fakultetu (nakon što je Kongregacija za katolički odgoj u Vatikanu dala svoj “nihil obstat”). Sudjelovao je na međunarodnim simpozijima u zemlji i inozemstvu. Tek je 1995. objavio svoju prvu knjigu, pod naslovom Čovjek u svjetlu transcendencije. Koautor je i urednik knjige Dominikanci u svijetu i na hrvatskim prostorima; filozofijsko-religijskim ogledima povremeno nastupa na Hrvatskom radiju III. program, član je uredničkog vijeća nekoliko znanstvenih časopisa: Obnovljeni život (Zagreb), Disputatio philosophica (Zagreb – Innsbruck), pročelnik je Odjela za dijalog s nekršćanima Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić”, član je Matice hrvatske – Odjel za filozofiju (Zagreb); član je Hrvatskog filozofskog društva – Odjel “kršćanska filozofija” (Zagreb). 1975/76. bio je asistent Moralne teologije na Sveučilištu u Fribourgu/Švicarska. Više puta je bio ravnatelj (regens) studija Hrvatske dominikanske provincije; 1998. godine pokrenuo je međunarodni projekt «Studijski tjedan» u Dubrovniku – permanentno obrazovanje studenata dominikanske obitelji pod pokroviteljstvom europskih provincijala (IOPE).
ZNANSTVENI RAD

Dr. Lasić objavio je jednu knjigu, i to:

Čovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno određenje ljudskog bića, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 1995. - 359 str. (Bibloteka Filozofski niz; knj. 7). - Predgovor: str. 9-10. - Bibliografija: str. 351-359 i uz tekst Summary. Knjiga tematizira naravnu i nadnaravnu dimenziju čovjeka, posebno njegovo «nadnaravnom određenju» koje dolazi do izražaja na razne načine i u raznim oblicima tijekom njegova postojanja u svijetu. Riječ je zapravo o ljudskoj žeđi, «potrebi» za «nadnaravnim», transcendentnim, o nečem drugom što čovjek ne nalazi u sebi, u naravnom redu; o podrijetlu i uzrocima jedne takve «potrebe» trajno prisutne u čovjeku; o nedostatnosti i nedovršenosti ljudskog bića i konačno, o vjerovanju u mogućnost ispunjenja ove «praznine» i konačnog dovršenja ljudskog bića u povezivanju s nadnaravnim, transcendentnim, apsolutno savršenim Bićem, «jedino nužnim» i bezuvjetno vječnim Uzrokom svega što u vremenu nastaje i nestaje, Temeljem na kojemu sve počiva i sve se događa, najvišim Umom koji sve uređuje i čini da bude, s Mišljenjem Mišljenja koje svemu daje smisao. Ovom se problematikom posebno bavio francuski filozof Maurice Blondel, koji je u središtu autorovih pokušaja traženja odgovora na takva pitanja.

Pristupnik je uredio jedan zbornik (Dominikanci u svijetu in a hrvatskim prostorima, Zagreb 2003.), koji je, međutim, filozofijski irelevantan, a objavio je i više priručnika kao skripta.

Među njegovim se znanstvenim radovima mogu spomenuti sljedeći:

Nepoznati Blondel (izvorni znanstveni rad u: Bogoslovska smotra, 3, 1979., 307-322). Autor govori o Mauriceu Blondelu na temelju njegovih djela: prvo donosi Blondelovu biografiju, zatim uvodi u njegovo intelektualno obrazovanje i razvoj njefgove filozofske misli u njegovim dijelima i spisima. Drugi dio posvećen je znanstvenom istraživanju svega što se dosada pisalo o Mauriceu Blondelu kod Hrvata i kod Slovenaca. Prema Mauriceu Blondelu nužno je promatrati sve vidike ljudskog i božanskog djelovanja u globalnom usavršavanju i u cjelovitom dovršenju čovjeka; jer se cjelovita filozofija treba baviti čitavom stvarnošću i svim dimenzijama ljudskog bića.

Albert Veliki – posrednik integralnog aristotelizma u kršćanstvu (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 2, 1981., 115-134). U povodu sedamstote obljetnice smrti autor prikazuje Alberta Velikoga kao začetnika i posrednika integralnog aristotelizma u kršćanstvu: Albert Veliki kao začetnik i posrednik uvođenja cjelovitog aristotelizma u kršćanstvo; aristotelovska filozofija kao novost u kršćanskom shvaćanju svijeta; stajalište Alberta Velikoga i Tome Akvinskoga u odnosu na filozofijske sustave u stvaranju katoličke filozofije; posljedice i značenje uvođenja aristotelovske filozofije u kršćansku kulturu i intelektualni svijet.

Maurice Blondel – mislilac “katoličke filozofije” (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 1, 1984., 3-19.). Autor predstavlja misao Mauricea Blondela u odnosu na filozofiju i vjeru. Prvo razmatra njegova filozofijska istraživanja u području vjere s ciljem da sazna u kojem smislu, pod kojim jamčenjem i u kojoj mjeri, predmet vjere, koji je bitno nadnaravnog reda, može postati predmetom filozofije. U samom čovjeku se nalazi neka «praznina», kao neko mjesto uređeno za nadnaravni život koji jedino božansko može ispuniti. Tu Blondel vidi mogućnos susreta između naravnoga i nadnaravnoga u subjektu koji misli. Zahvaljujući ovom susretu kao «zagrljaju» naravnoga s nadnaravnim, otvara se za filozofiju mogućnost da dosegne nadnaravni predmet vjere. U tom smislu je opravdano govoriti o «kršćanskoj» ili «katoličkoj» filozofiji.

J. Maritain i E. Gilson – mislioci”kršćanske filozofije” (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 2, 1984., 97-112). Raspravljajući o odnosu filozofije i vjere kod M. Blondela, J. Maritaina i E. Gilsona, autor nastoji pokazati da nema suprotnosti između J. Maritaina i E. Gilsona s obzirom na shvaćanje kršćanske filozofije. Svaki od njih, na svoj način, vidi mogućnost postojanja «kršćanske filozofije». Gilson promatra kršćansku filozofiju pod povijesnim vidikom kršćanstva, a jedino je kroz povijest moguće reći nešto o vjeri. Zahvaljujući povijesti, moguće je dati smisao izrazu «kršćanska filozofija». Maritain smatra da pojam kršćanske filozofije ima smisla, i da je moguće govoriti o njoj kao racionalnoj. «Kršćanska filozofija» ne označuje samo neku bit, nego složenost: bit uzetu pod izvjesnim stanjem. Stoga on naglašava da je kršćanska filozofija racionalna, ali ne treba zaboraviti da ona ne duguje sve razumu, nego također suočenjima koja dolaze od bivajućeg principa razuma.

Humanizam u svjetlu filozofije religije: odnos filozofije i vjere u djelima A. D. Sertillangesa (izvorni znanstveni rad u: Crkva u svijetu, 4, 1986., 399-411). Autor razmatra odnos između filozofije i teologije kod A. D. Sertillangesa, francuskog filozofa i teologa, koji tematizira mjesto filozofije u teologiji i pitanje da li se te one suprostavljaju i isključuju. Slijedeći tomističku filozofiju i teologiju, Sertillanges ističe ulogu i perspektive filozofije u odnosu na njezin konkretan i univerzalan objekt spoznaje. Autor posebno objašnjava Sertillangesovo stajalište o različitim tipovima humanizma u modernoj filozofiji. Humanizam je u povijesti, pogotovo u totalitarnim režimima, uvijek bio u opasnosti da olako izgubi iz vida čitavog čojeka, tj. njegovu tjelesnu i duhovnu dimenziju.

Naravna i nadnaravna dimenzija ljudskog bića u filozofiji religije (izvorni znanstveni rad u: Obnovljeni život, 5, 1988., 366-380). Autor pokušava analizirati i protumačiti pojmove «naravno» i «nadnaravno» kako ih se redovito rabi za izražavanje konkretne i kontingentne stvarnosti ili nadnaravne stvarnosti u filozofiji religije a da se dovoljno ne razmišlja o njihovom značenju niti o njihovoj ontologijskoj razlici. Ljudsko biće je subjekt u kojem se pokazuje mogućnost da dosegne nadnaravno, i samo u njemu se može promatrati nadnaravna stvarnost koja ga upotpunjuje i usmjeruje prema konačnom cilju. Tu se zapravo nalazi teškoća kako shvatiti da nadnaravno upotpunjuje i uzdiže ljudsku narav u nadnaravni red, a da je ne apsorbira. Pogotovo nije jasno da li naravno ima nužno potrebu za nadnaravnim po svojoj vlastitoj naravi, određenoj svojim vlastitim principima i svojim naravnim elementima. Drugim riječima ima li «čista narav» i u kojem smislu se može teologijski govoriti o besplatnosti nadnaravnoga i o «poslušnoj moći» u ljudskom biću na putu njegova usavršavanja?

Nadnaravno određenje ljudskog bića (izvorni znanstveni rad u: Obnoljeni život, 5, 1990., 332-343). Na temelju svojih istraživanja «adaequatio realis mentis et vitae», nove definicije istine M. Blondela, smještenoga u epohu «modernizma», čiji je utjecaj na njega bio očit, autor ispituje njegovo viđenje problema istine, u kojem dolaze do izražaja spekulativni i praktički aspekti u odnosu s nadnaravnim određenjem čovjeka. Blondel polazi od činjenice da ljudsko biće nema samo zemaljsko određenje, nego također i konačno nadnaravno određenje. Naša se spoznaja nalazi u stanju usavršavanja, na putu nastavlja spoznavati sve više i više. Polazište filozofijskog istraživanja nije prije svega shvatljivo konkretno ili kontigentno biće, nego problem određenja ljudskog bića.