Te u zagrebu filozofski fakultet
Yüklə 1,9 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
- I Z V J E Š Ć E
Nastavna djelatnost Od 1987. M. Vicelja-Matijašić radi kao asistent na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci (danas Filozofski fakultet). Od početka sudjeluje u nastavi samostalno na predmetu Ikonologija, a pod vodstvom na predmetima Umjetnost srednjeg vijeka i Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić trenutno je zaposlena kao docent Filozofskog fakulteta u Rijeci a nositelj je nekoliko kolegija na Odsjeku za povijest umjetnosti: Umjetnost kasne antike, Kršćanska ikonografija, Umjetnost ranog srednjeg vijeka, Umjetnost srednjeg vijeka. Ujedno je nositelj kolegija Umjetnost srednjeg vijeka i Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj na Akademiji primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Sudjeluje izbornim kolegijima i na dva poslijediplomska studija: poslijediplomski znanstveni studij Književnost i društveno-humanistički kontekst (kolegij Riječ i slika u srednjem vijeku) u Rijeci i podiplomski študijski program u Ljubljani (kolegij Ikonografske teme v poznogotski umetnosti vzhodnega Jadrana). Od 2001. do 2003. godine sudjelovala je u stvaranju programa studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Do sada je bilo mentorom pri izradi 7 diplomskih radova i komentor jednom obranjenom magisteriju. Zaključak : Izračunom bodova objavljenih znanstvenih radova povjerenstvo je dužno konstatirati da pristupnica dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić ispunjava minimalne brojčane uvjete za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika/ izvanrednog profesora, jer od posljednjeg izbora u zvanje docenta ima knjigu (rukopis predan u tisak) i 4 znanstvena rada o kojih barem dva u a1 časopisima. Međutim, bodovnim kvantificiranjem tih radova povjerenstvo konstatira da pristupnica ima od posljednjeg izbora 16,6 bodova od minimalno potrebnih 18. Zato je povjerenstvo bodovalo i radove prije posljednjeg izbora u zvanje docenta, i konstatiralo da je pristupnica prikupila 9.88 bodova, što čini ukupno 26.48 bodova. Dodaju li se tome bodovi doktorata, što nismo bili u mogućnosti precizno izračunati (petnaestak araka), pristupnica prelazi zbroj od 34 bodova potrebnih za izbor (16 za izbor u docenta i 18 za izbor u izvanrednog profesora). Uvjete rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora ispunjava jer je:
Uz to, ispunjava i četri od šest uvjeta rektorskog zbora kako slijedi u tabličnom prikazu:
Jednako tako, natječajnom je materijalu priložena potvrda o provedenom institucijskom istraživanju kvalitete nastavnog rada – ocjena studentske ankete, s pozitivno ocjenom na svim ispitanim pokazateljima kvalitete rada. Na temelju gore iznesenoga povjerenstvo donosi slijedeće MIŠLJENJE Pristupnica doc. dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić, ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 84/05) i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/2006). Na temelju svega navedenoga predlažemo da se dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dr.sc. Miljenko Jurković, red. prof. predsjednik povjerenstva Dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof. (Sveučilište u Zadru) Dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
Odsjek za sociologiju Fakultetskom vijeću
Zagreb, 27.02.2007. Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 25. siječnja 2007. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, grana posebne sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Podnosimo Vijeću slijedeći
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu uputio je Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu 8. siječnja 2007. g. molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta doc. dr. sc. Slobodana Bjelajca koji se, kao jedini pristupnik i sadašnji nastavnik na navedenom fakultetu, prijavio na natječaj objavljen u Vjesniku 24.11.2006. pod rednim brojem 1.1. za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na odgovarajuće radno mjesto docenta ili više zvanje za znanstveno područje društvene znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije. Pristupnik je svojoj prijavi na natječaj priložio sljedeće potrebne dokumente: životopis, diplome o završenim znanstvenim stupnjevima, popis znanstvenih i stručnih radova objavljenih nakon zadnjeg izbora i same radove, popis znanstvenih i stručnih radova objavljenih prije zadnjeg izbora u zvanje, popis fakultetskih aktivnosti, popis sudjelovanja na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, te popis mentoriranih diplomskih radova. U nastavku ovog izvještaja, osvrnut ćemo se na pojedine elemente pristupnikovog životopisa relevantne za davanje mišljenja. Životopis. Doc. dr. sc. Slobodan Bjelajac, hrvatski državljanin, rođen je 1944 g., završio je osnovnu i srednju školu u Skopju, a studij sociologije na Univerzitetu u Beogradu, stekavši titulu diplomiranog sociologa. Dr. Bjelajac je doktorirao 1993.g. s temom Rezidencijalna segregacija u urbanoj sredini na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja sociologije i time stekao titulu doktora sociologije. 1994. g. izabran je prvi put u zvanje docenta, a 2001. izabran je drugi put u isto zvanje. Karijera. Nakon završenog studija sociologije, dr. S. Bjelajac se zapošljava u Urbanističkom zavodu Dalmacije – Split, kao jedan od prvih sociologa u urbanizmu Hrvatske. Na tom radnom mjestu ostaje do 1987 g., a bavi se izradama različitih socioloških i srodnih urbanoloških studija u Dalmaciji, Splitu, Hrvatskoj i širem području bivše Jugoslavije. Radio je na izradi generalnih urbanističkih planova, prostornih planova općina, srednjoročnih planova uređenja prostora, provedbenih urbanističkih planova, regionalnih planova te Prostornog plana Hrvatske. Pojedinim od ovih planova je i rukovodio, dok je u ostalima surađivao u timskom radu. U tom periodu je organizirao i niz znanstvenih i stručnih sociologijskih i urbanoloških istraživanja (primjerice, istraživanje bespravne izgradnje, istraživanje o avionskoj buci u Trogiru, o vrednovanju urbanističkih i arhitektonskih rješenja u naselju Splitu-3, istraživanje društvenog položaja starijih osoba u Dalmaciji, istraživanje o socio-ekološkim aspektima zagađivanja Kaštelanskog zaljeva, istraživanje o nerazvijenim područjima Hrvatske i sl.). Dr. S. Bjelajac je 1987. g. prešao-u statusu predavača-na Filozofski fakultet u Zadru, OOUR prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, a poslije stjecanja znanstveno-nastavnog zvanja docenta (od 1994.g.) djeluje kao docent na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu gdje je predavao/predaje Sociologiju, Socijalnu ekologiju, Sociologiju znanosti i Kineziološku sociologiju. U razdoblju 1994-2005. g. bio je u jednom mandatu i pročelnik Zavoda za društvene i humanističke znanosti fakulteta. Dr. S. Bjelajac je sudjelovao na mnogobrojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima i savjetovanjima u zemlji i inozemstvu, koji su se ticali problematike urbanizma, prostornog planiranja, urbane sociologije, ljudskih prava, sociologije sporta ili sociologije uopće. Dr. Bjelajac je bio i na specijalizaciji u SAD iz područja urbanizma i regionalnog planiranja na Johns Hopkins University, u Baltimoreu, SAD, 1974-1975., a 2003. g. organizirao je i 33-ću međunarodnu znanstvenu konferenciju Johns Hopkins International Fellows in Urban Studies, pod nazivom Regional economic development strategies: integrated tourist development policies. Osvrt na stručnu, nastavnu i znanstvenu djelatnost. Dr. S. Bjelajac je (zajedno s dr. sc. A. Leburić i dr. sc. Š. Pilićem) izradio program studija sociologije u Splitu, a kada je stvoren Odsjek za sociologiju na novoosnovanom Filozofskom fakultetu u Splitu, 2006. g. prešao je na Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu s punim radnim vremenom. Nastavna djelatnost. Na navedenom fakultetu pristupnik drži nastavu iz slijedećih kolegija: Društvena struktura 1 i 2, Sociologija znanosti, Sociologija sporta, a na nekim drugim odsjecima istog fakulteta predaje kolegij Sociologija. Osim toga, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu predaje i kolegije Kineziološka sociologija, Socijalna ekologija i Sociologija znanosti. U razdoblju iza posljednjeg izbora u zvanje docenta (2001.) dr. S. Bjelajac objavio je ukupno 19. radova u stručnim i znanstvenim časopisima (među kojima su dva objavljena sa studentima), jedan udžbenik s jednom međunarodnom i dvije domaće recenzije na web stranicama Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, 3 poglavlja u tri inozemne knjige i sudjelovao je na 21 znanstvenom i stručnom domaćem ili međunarodnom skupu, a prije posljednjeg izbora u zvanje objavio je preko šezdeset znanstvenih i stručnih radova, bio je koautor u tri knjige i autor dviju skripata. Dr. S. Bjelajac je prije posljednjeg izbora još objavio i dvije recenzirane skripte: Osnove sociologije (Fakultet prirodoslovno – matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, 1996:204) i Znanost i društvo (Fakultet prirodoslovno – matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, 1999). Dr. S. Bjelajac je do sada sudjelovao kao suradnik ili voditelj u 16 sociologijskih znanstvenih istraživanja koja su uglavnom vezana uz problematiku sociologije stanovanja, urbane sociologije, sociologije razvoja, a u nekim istraživanjima bavio se i problemima starijih osoba, njihovim društvenim položajem, studentima, odnosno, mladom generacijom, istraživanjem ponašanja splitske populacije prigodom glasovanja i drugim sociologijski aktualnim temama. Poslije posljednjeg izbora sudjelovao je u realizaciji deset istraživanja uglavnom iz oblasti etničkih odnosa, političkog života, problema življenja u nekim područjima, istraživanju građana o stavovima prema Europskoj uniji, istraživanju studenata o stavovima pristupanja Europskoj zajednici, istraživanju socijalne strukture publike na sportskim terenima, istraživanju učenika srednjih škola o TZK i sportu, istraživanje nastavnika TZK o načinu realizacije i problemima TZK, istraživanje rezidencijalnih preferencija studenata, istraživanje posjetilaca fitness klubova i dr. Valja također istaći da je dr. S. Bjelajac aktivan u smislu popularizacije struke i stručnih sociologijskih analiza pa je tijekom posljednjih desetak godina objavljivao prigodne tekstova u dnevnom i tjednom tisku na temu mladih, o izborima, o obitelji i bračnoj zajednici te o društvenom položaju znanstvenika. Osvrt na objavljene znanstvene radove. U nastavku ovog izvještaja, osvrnut ćemo se prvo na neke radove pristupnika objavljene prije posljednjeg izbora u zvanje docenta (2001). Radovi objavljeni u časopisima klasificiranim kao A1 prije zadnjeg izbora u zvanje (do 2001.). U radu Životno opredjeljenje omladine i njen odnos prema radu. Sociologija 13(2):189-207, 1971., dr. S. Bjelajac ukazuje na temeljne društvene uzroke izrazito aktivne orijentacije mladih. Autor problematizira i operacionalizira Frommovu teoriju o ljudskim potrebama i otuđenju, analizirajući vrijednosne orijentacije mladih temeljem parova stavova-indikatora kao što su: davanje prednosti poslu koji se voli ili zaradi, gledanje na rad kao najznačajniji uvjet sretnog života ili kao na prisilu (maštanje o društvu gdje se ne bi moralo raditi), traženje zadovoljstva u radu (radnim uvjetima i sl.) ili u slobodnom vremenu i sl. 2. U radu (u koautorstvu s I. Škarić, Radnička omladina Splita i Savez komunista. Sociologija (1975):2:329 347, ukazuje se na društveni značaj mladih radnika koji je očit s obzirom na njihovu brojnost kao i njihov bolji obrazovni nivo te druge psihofizičke karakteristike. U kojoj mjeri to odgovara njihovom društvenom položaju mjerenom kroz sudjelovanje u raspodjeli dohotka, društvene i političke moći te sudjelovanjem u SK i drugim političkim organizacijama, kao i stavovima prema SK je temeljna tema ovoga rada. 3. Rad Analiza mišljenja Trogirana o avionskoj buci. Revija za sociologiju (1975):5(17):145-152. se osniva na anketnom istraživanju koje je simuliralo metodu eksperimenta, uspoređeni su odgovori ispitanika iz "eksperimentalne" (žive na prostoru ispod avionskog koridora) i dvije "kontrolne" grupe (žive na 4 km od koridora). Utvrđene su signifikantne razlike u odgovorima eksperimentalne i kontrolnih grupa u pogledu odgovora na ista pitanja. Sintetički pokazatelj intenziteta smetnji ukazujue da stanovnici u eksperimentalnoj zoni daleko intenzivnije doživljavaju buku od stanovnika u kontrolnim zonama (u prvoj je buka preko granica dozvoljene, dok je u drugima u podnošljivim granicama). 4. U radu A critical appraisal of housing project in the city of Split, Ekistics 45(270):225-229,1978 prezentirana je metodologija izrade naselja Split-3 u uglednom časopisu koji je pokrenuo poznati grčki arhitekt i urbanist K. Doxiadis. U radu je prezentirano istraživanje doživljaja stanovnika novog naselja (Split-3), a autor sugerira planerima i projektantima potrebu vođenja računa i o ljudskim potrebama, a ne samo o fizičkim elementima. Neosporno je, ističe autor, da potrebe nisu samo biološke, već i društvene, psihološke i komunikacijske. Iako se općenito stanovnici izražavaju pozitivno o svom naselju, ne samo da nalaze značajne zamjerke, već se i odnos spram naselja i identifikacija s njime, značajno razlikuje među različitim dijelovima naselja, različitim katovima i različitim društvenim slojevima. Zbog svega navedenog se i sugeriraju intervencije u proces planiranja naselja. 5 U radu Socijalne karakteristike košarkaške publike u Splitu (Sociološki pregled, 1-4/1990:91-101) autor konstatira kako je sociologija sporta u nas mlada disciplina, pa je ovo jedno od prvih istraživanja socijalne strukture košarkaške publike, iako su već neka istraživanja ukazala na vezu socijalnih karakteristika i odnosa prema sportu. Istraživanje je provedeno na uzorku publike od 542 ispitanika koji su prisustvovali na četiri utakmice od kojih je pola bilo međunarodnih. Kad se usporedi s drugim sportovima (posebno nogometom), otvaraju se mogućnosti utvrđivanja osnovnih uzroka nasilja u sportu, koje je manje prisutno kod košarke nego kod nekih drugih sportova, ali i postavljanje nekih drugih hipoteza. 6. U radu Što se slučuva vo prvite godini na tranzicijata? (Dijalog,1995:31-38) autor konstatira da je dogovorna ekonomija patila od prezaposlenosti i neadekvatne strukture privrede, prelazak na tržišnu ekonomiju, bar u Hrvatskoj nije uspio promijeniti strukturu privrede, a povećao je nezaposlenost. Država se i tu zbog opadanje platežne moći stanovništva i opasnosti od socijalnih nemira javlja kao regulator, ne dozvoljavajući funkcioniranje tržišnih zakona, pa se ideja slobodnog tržišta pretvara u praksu kontroliranog tržišta. Tako se od prakse socijalne države, prelazi na praksu države bez socijalne politike. Pojava nezaposlenosti ne pogađa podjednako sve slojeve stanovništva. Među nezaposlenima vremenom raste broj onih koji imaju duži staž, a opada broj onih s manjim stažem. Isto tako, opada broj niže kvalificiranih radnika, a raste broj visoko obrazovanih. Ono što bi trebalo biti agens razvoja (industrija) gotovo da se uopće nije privatizirala, a prijenos vlasništva na privatnike se najviše realizirao kod obrta, prometa i ugostiteljstva. 7. U radu Izborno ponašanje Splićana. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 1999:55-56;651-664, autor polazi od pretpostavke da je izborno ponašanje mjereno intenzitetom sudjelovanja na izborima i stranačkim preferencijama povezano s objektivnim i subjektivnim karakteristikama glasača, ali i da buduće izborno ponašanje velikim dijelom ovisi o prijašnjem, kao i o stranačkim preferencijama budućih novih glasača. Rezultati upućuju na izrazitiju povezanost starijih osoba, umirovljenika, nižih slojeva zaposlenih i obrazovanja, domaćica, stanovnika ruralnog porijekla, nisko kvalificiranih djelatnosti i si. s glasovanjem za vladajuću stranku. I obrnuto-veću povezanost mladih, viših slojeva zaposlenih i obrazovanja, visokokvalificiranih djelatnosti, nezaposlenih, urbanog stanovništva i glasovanja za oporbene stranke. Isto tako, analiza pokazuje da ispitanici koji su do sad postojano glasovali za istu stranku, imaju izrazitu tendenciju davanja svojeg glasa istoj toj stranci te njenom predsjedničkom kandidatu i ubuduće, dok nepostojani glasači ne pokazuju takve tendencije. Znanstveni radovi (A1) objavljeni nakon posljednjeg izbora u zvanje (2001.). 1. U udžbeniku za kineziologe Sport i društvo objavljenom na web stranicama Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije (2006:210, Web stranica: http://www.pmfst.hr/~bjelajac/sport_i_drustvo.pdf ) dr. S. Bjelajac u četrnaest poglavlja raspravlja o odnosu sporta i društva. Doprinos ovoga udžbenika je u tome što su istraživanja sportske publike pokazala kako ekstremne navijačke skupine (primjerice - Torcida, BBB, Armada i dr.) osim strukturalne, imaju i svoju razvojnu dimenziju, jer su u zadnjih petnaestak godina neke njihove strukture promijenjene (tako u Torcidi primjerice ima deset puta više žena i starijih osoba nego prije petnaest godina). Osim toga, doprinos ovog udžbenika je i u sustavnom poimanju razvoja sociologije sporta u Hrvatskoj, te doprinosima pojedinih hrvatskih autora ovoj disciplini. Zanimljiva je i pristupnikova interpretacija i razrada različitih teorija igre - od Huizingine teorije, preko Finkove antropološke teorije, do teorije Rogera Cailloa. 2. U radu (poglavlje u knjizi) Reconstructing Region: The Case of Croatia, u: Reconstructuring Multiethnic Societies: The Case of Bosnia-Herzegovina, London: Ashgate, 2001:197-207. dr. S. Bjelajac naglašava da je regija istovremeno i zavisna i nezavisna varijabla centralnog grada. Zato je regionalizam vrlo značajan dio nacionalnog sustava, jer ne samo da su komunikacije između centralnog grada i regije izrazito frekventne i komplementarne, već su one izrazite i između regionalne i centralne vlasti. Nodalno funkcionalna definicija smatra da je regija jedan otvoreni sustav s fleksibilnim granicama, omogućavajući nam da razlikujemo različite razine. U usporedbi sa bivšim sustavom regionalizacije, novi je sustav udvostručio broj regionalnih cjelina na svim razinama, povećao birokraciju i njezine troškove, minimizirajući mogućnosti međunarodne integracije regija sa susjednim zemljama. Tenzije među regijama kao i između regionalne i gradske vlasti također narastaju. Zato je neophodna izmjena hrvatskog regionalnog sustava, drži pristupnik. 3. U radu Analiza stavova o nacionalnim manjinama nekih političkih stranaka u Splitu Međunarodne studije, 2-3(2002):146-156, prikazuju se rezultati istraživanja provedenog među nekim političkim strankama u Splitu koje je ukazalo na postojanje značajnih razlika među njima, pogotovo između dvije glavne koalicijske stranke na vlasti (HSLS i SDP) u pogledu odnosa među nacionalnim manjinama. Vrlo visoki koeficijenti kontingencije ukazuju na to da se stav prema nacionalnim manjinama, njihovim ostvarenim pravima kao i sama nacionalna distanca, posebno prema nekim manjinama, značajno razlikuju. Isto tako, razlike između HSLS-ovih i SDP-ovih dužnosnika su značajne i u pogledu regionalnih i konfesionalnih distanci, njihovih strukturalnih karakteristika, pa i nekih stavova koji ukazuju na progresivnu, odnosno regresivnu orijentaciju. 4. U radu (u koautorstvu s N. Duvnjak) Analiza sadržaja Internet izdanja "Slobodne Dalmacije" o nacionalnim manjinama u razdoblju lipanj-prosinac 1999. i 2002. Međunarodne studije, (Vukadinović, R., Tatalović, S. (ur.). Zagreb: Centar za međunarodne studije hrvatske udruge za međunarodne studije, Politička kultura, 2003:45-60, primjenom metode analize sadržaja, obrađeni su članci objavljeni na Internet izdanju splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija u razdoblju lipanj-prosinac 1999. i 2002. godine, u kojima se spominju nacionalne manjine. Pilot-istraživanjem je utvrđeno kako se članci u kojima se spominju nacionalne manjine uopće ne pojavljuju u rubrikama Ekonomija, Kultura i gradskim rubrika Splita i Zadra, pa je analiza sadržaja primijenjena na člancima objavljenim unutar cjelina Novosti i Teme dana. Pregledano je ukupno 2063 članaka, a manjine su se spominjale u 81 članku (3,9 %). Kvantitativna i kvalitativna analiza pokazala je kako se članci o manjinama javljaju uglavnom unutar političkog konteksta, a najčešće je povod njihovom objavljivanju određeni politički događaj. Vrlo se rijetko javljaju tekstovi o svakodnevnom životu manjina, dok uopće nije bilo napisa posvećenih kulturi i umjetnosti. Nadalje, manjine se najčešće spominju usputno, u jednoj ili dvije rečenice, a način pisanja je jednostran i donekle unificiran. 5. U radu (u koautorstvu s N. Duvnjak) Medijski aspekti političkog predstavljanja nacionalnih manjina u Hrvatskoj Međunarodne studije (ur. Vukadinović, R.; Tatalović, S., Zagreb: Centar za međunarodne studije hrvatske udruge za međunarodne studije, Politička kultura, (2004:155-169) raspravlja se o završenim izborima za predstavnike nacionalnih manjina. Osnovna hipoteza ovoga rada jest da bi na izbore izišao daleko veći broj birača predstavnika nacionalnih manjina da je u medijima bila prisutna izraženija predizborna propaganda. U istraživanju, analiziraju se četiri ključne rubrike internet izdanja regionalnog lista "Slobodna Dalmacija" o temama koje se u predizbornom razdoblju javljaju u vezi s dotičnim izborima ("Teme dana", "Novosti", "Split" i "Županija"). U uzorak su uzeta dva predizborna razdoblja od po mjesec dana. Analiza je pokazala kako u tom regionalnom listu, u predizbornim razdobljima nije bilo dovoljno tekstova o nacionalnim manjinama, ali ni o predstojećim izborima. 6. U radu (u koautorstvu s Š. Pilićem) Odnos identiteta i želje za priključenjem Hrvatske Europskoj Uniji studenata nastavničkih studija u Splitu (Revija za sociologiju, 1-2(2005):33-54, konstatira se kako je pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji nadasve aktualan proces, pa je svrha rada ustanoviti odnos identiteta-koji u sociologiji zadobiva sve veći značaj-i želje za uključivanjem Hrvatske Europskoj Uniji. Odnos identiteta i želje za uključivanjem ispituje se na primjeru studenata nastavničkih studija u Splitu, kao društvene skupine koja tijekom svog radnog vijeka ima važnu ulogu agensa u procesu socijalizacije mladih. Istraživanje je izvršeno metodom ankete, pomoću za to konstruiranog upitnika na uzorku od 348 studenata Visoke učiteljske škole u Splitu. Analiza je pokazala kako se studenti najviše identificiraju s vjerom (88% odgovora), iza čega slijedi teritorijalna lokalna identifikacija (71% odgovora), dok je stranačka identifikacija najmanje izražena (samo 50% odgovora). Isto tako, utvrđena je veza između pojedinih identiteta (posebno stranačkih i prostornih) sa željom za priključenjem Europskoj zajednici. Dobiveni rezultati kompariraju se s određenim ranijim rezultatima istraživanja o pojedinim pitanjima (npr. o identitetu u Istri, o rangu europskih zemalja prema poželjnosti za život na primjeru mladih Zagrepčana). 7. U radu The social structure of football fans in the city of Split (Kakanien. Vienna:University of Vienna, November,2005:8-19) (međunarodna recenzija, nerazvrstan rad) konstatira se kako su sva prethodna istraživanja navijačke publike vršena na samo jednom njezinom dijelu koji se može nazvati organiziranom publikom. Postoji, međutim, i jedna daleko veća skupina publike koja ne pravi ekscese, a koja bi se mogla nazvati neorganiziranom publikom. Glavni cilj ovoga rada je da otkrije socijalne karakteristike te neorganizirane i da ih usporedi s istima kod organizirane publike. Rezultati pokazuju kako postoje signifikantne razlike između organizirane i neorganizirane publike na nogometnim utakmicama u Splitu u pogledu pojedinih socijalnih karakteristika. Isto tako, značajne strukturalne razlike su ustanovljene unutar organizirane publike, ako se „Torcida“ danas uspoređuje s „Torcidom“ devedesetih godina prošloga stoljeća. Današnja „Torcida“ je starija, više feminizirana, obrazovanija i više radno aktivna nego ona iz devedesetih. Osim navedenih radova koje smo ukratko prezentirali, pristupnik je objavio još 5 radova iz iste kategorije (vidi popis radova).
2. U radu Urbana disperzija-između mogućnosti i nužnosti. Pogledi 17(4):33-41,1985, raspravlja se o problemima postojeće urbane situacije u Dalmaciji, ali i o potrebi promjena. Pristupnik konstatira da tendencije urbocentrizma stvaraju izrazite probleme u područjima koncentracije, ali i u područjima iz kojih se ona alimentira. Nakon definiranja pojmova koncentracije i disperzije, u tekstu se osvrće na suvremenu urbanu situaciju u nas i konstatira kako se ona razlikuje od sredine do sredine. Tako su veliki gradovi postali neudobni, a mali "nedovoljni", a između 1961. i 1981. godine u Dalmaciji najizraženiji su rast imali mali gradovi. Ove su tendencije bile još izraženije u periodu 1971-1981., što govori o promjenama u tadašnjim trendovima urbanizacije. I konačno, pored određene nužnosti procesa koncentracije, raspoznatljive su i tendencije urbane disperzije, ističe autor, koje je kroz interese pojedinačnih dijelova prostora jednim širim regionalnim pristupom potrebno stimulirati različitim mjerama. 3. U radu Društveni položaj starijih osoba u Dalmaciji, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zadru, 1989:27-41, dr. Bjelajac razmatra problem starenja populacije koji je u Dalmaciji izrazitiji no drugdje u nas. U radu se prezentiraju rezultati ispitivanja stanovnika "treće životne dobi", posebno s aspekta njihovog društvenog položaja u raspodjeli materijalnih dobara, društvene moći i ugleda. Utvrđeno je postojanje razlika između Dalmacije i drugih područja u svijetu gdje je proces starenja također intenzivan, ali su i razlike u društvenom položaju starijih osoba drugačije izražene. U tom smislu, dok je proces starenja u razvijenijim zemljama izraženiji u urbanim nego u ruralnim sredinama, u Dalmaciji je obrnuto, a uvjeti života starijih osoba su daleko lošiji. Čak i kad ne bi bilo materijalnih problema i onih koji su vezani uz pristupačnost zdravstvene i socijalne zaštite, a oni su obzirom na karakter ruralnih naselja u nas izrazito prisutni, ostaje izražen problem usamljenosti, koji starijim osobama, prema rezultatima istraživanja, čak i teže pada od svih. 4. U radu Osnovna obilježja socio-demografskih procesa na prostoru Kaštelanskog zaljeva i njihove urbane i ekologijske konzekvence, u: I. Rogić (ur.) Program gospodarenja prostorom Kaštelanskog Zaljeva, Centar za interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja Sveučilišta u Splitu, 1991, autor polazi od kompleksnosti pojma okoline, koja se ne sastoji samo od prirodnih i društvenih faktora, već i od njihovih međuodnosa. Autor konstatira da se prostor Kaštelanskog zaljeva sve više diferencira po principu socijalne stratifikacije, što ima za posljedice diferencijaciju uvjeta i stilova života, no dovodi i do međusobnog nerazumijevanja stanovnika različitih dijelova grada u procesu odlučivanja o budućem razvoju te u odlučivanju o načinu rješavanja širih i užih problema njegove devastacije (zagađivanje, uvjeti života i si.). Svi ovi faktori utječu i na diferencijaciju u pogledu ekoloških stavova unutar granica grada koja još dublje reproducira probleme ekosustava. 5. U radu Društveni čimbenici osamostaljivanja odgajanika. Školski vjesnik 44 (2):149-155,1995, razmatra se utjecaj društvenih čimbenika na osamostaljivanje odgajanika. Autor je proveo ispitivanje na dvije skupine studenata prve i četvrte godine i dokazao kako su ti čimbenici vrlo značajni za proces osamostaljivanja. Autor testira 41 indikator koji se po pretpostavci sadrži u pojmu samostalnosti i dokazuje da oni imaju značajnu ulogu na uspjeh u studiju, zadovoljstvo studijem, nastavnicima i drugim pokazateljima vezanim za studij. 6. U radu Sociodemografske karakteristike Splitsko-dalmatinske županije, (u koautorstvu s Singer M., Mejovšek M. i Kovčo I.), u: Socio-demografske karakteristike maloljetničke delikvencije u Splitsko-dalmatinskoj županiji s posebnim osvrtom na poremećenost odnosa u obitelji, Zagreb: Fakultet za defektologiju i Visoka policijska škola, 1996, pokazuje se da u prostorno i populacijski najvećoj Splitsko-dalmatinskoj županiji (SDŽ) i pored demografske vitalnosti, postoje i tendencije devastacije, ali i gospodarske regresije. I pored demografskih pogodnosti, SDŽ je deseta po visini nacionalnog dohotka po stupnju zaposlenosti sedma, a broj nezaposlenih po zaposlenom je u njoj dva puta veći nego u Zagrebu (u prvom slučaju jedan zaposleni izdržava četiri, a u drugom samo dva stanovnika). Analiza po prostornim tipovima pokazala je da, na duži rok, ali i u zadnjih pedesetak godina, grad Split ima najveći rast i najvitalnije karakteristike stanovništva. Iza njega slijede gradska zagorska naselja, ostala naselja Splitske aglomeracije i konačno ostala obalna naselja. I dok, kako pokazuju trendovi i tendencije, za otočka seoska naselja nema spasa, gradska otočka i zagorska naselja, pa i zagorska seoska naselja se još uvijek mogu spasiti. Preduvjet toga jest prevladavanje gospodarske regresije uz korištenje još uvijek povoljnih demografskih tendencija. 7. U radu «Non-Governmental Organisation in the Republic of Croatia», Indiana University, Center for Philanthropy, 1996, provedena je sociološka analiza NGO organizacija u Hrvatskoj. Analiza polazi od dvije osnovne hipoteze: prve, da NGO-e u Hrvatskoj nije moguće promatrati bez uzimanja u obzir šireg konteksta; i druge, da je potrebno uzeti u obzir da broj međunarodnih NGO-a utječe na uspostavljanje NGO-a u Hrvatskoj i u BIH.
1. U radu Analysis of content of the term national minorities in the Croatian daily “Slobodna Dalmacija”- minorities in the margins of coverage (Mediaonline, 3.12; 2001:1-4) zaključuje se da su manjine još uvijek marginalna tema u spomenutom dnevnom listu, ali i da je napravljen određeni napredak u usporedbi s 1999 g. To, međutim, ne znači da je prisutnost manjina danas zadovoljavajuće u svjetlu potrebe za demokratizacijom društva i manjinskih prava kao i da je uloga koju bi manjine trebale imati u Hrvatskoj. 2. U radu Nastanak i razvoj kineziološke sociologije u Hrvatskoj (Zbornik radova Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu 2003:125-142) autor sustavno izlaže ključne karakteristike ove znanstvene discipline, s posebnim naglaskom na njen nastanak i razvoj u Hrvatskoj. Tekst se pritom, sastoji iz tri cjeline. U prvoj se definira kompleksni karakter discipline koji proizlazi iz spoja sociologije i kineziologije sa zajedničkim uporištem u antropologiji. Predmet kineziološke sociologije je istraživanje društvenih faktora koji preko tjelovježbe utječu na proces oslobađanja čovjeka kao ljudskog bića, ali i utjecaj tjelovježbe na društvo, precizno navodeći devet područja istraživanja. U drugoj cjelini autor navodi povijesni razvoj kineziološke sociologije u svijetu, opredjeljujući se s obzirom na njezinu multi dimenzionalnost, za termin « kineziološka sociologija» jer je to širi pojam od pojma «socio-logija sporta». U trećoj cjelini analizira se razvoj kineziološke sociologije u Hrvatskoj koja je u početku bila fragmentarna. U zaključku autor ukazuje na dva osnovna pristupa u kineziološkoj sociologiji u Hrvatskoj: jedan, koji karakterizira zahvaćanje pojedinih problema sporta u razvoju društva, i drugi, koji antropološki zahvaća čovjeka kao samorealizirajućeg bića vezanog uz kontekst vremena i prostora. 3. U radu Socijalna struktura nogometne publike u Splitu. (Zbornik radova fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja sveučilišta u Splitu. 2005:119-135) konstatira se kako su dosadašnja istraživanja nogometne publike u Hrvatskoj isključivo se odnosila na jedan dio publike (ekstremne navijače), za koje je ustanovljeno da je organizirana. Cilj ovoga rada bio je istražiti socijalne karakteristike neorganizirane publike i usporediti ih s organiziranom publikom. Temeljni rezultat analize jest postojanje razlika između organizirane i neorganizirane nogometne publike u Splitu, ali se one ne odnose na sve, već samo na neke strukturalne karakteristike. Otkrivene su i strukturalne razlike unutar organizirane publike između devedesetih godina prošloga i početka ovoga stoljeća. 4. U radu (u koautorstvu sa Š. Pilić) Rezidencijalne preferencije studenata (Školski vjesnik, 3-4/2005:367-378) autori prikazuju rezultate istraživanja studenata o zemljama u kojima bi i u kojima ne bi željeli stanovati (rezidencijalne preferencije studenata). Rezultati istraživanja pokazali su da bi više od polovine studenata željelo stanovati izvan Hrvatske, ali se samo jedan posto ispitanika izjasnio da nikako ne bi željelo živjeti u Hrvatskoj. Studenti daju prednost mediteranskim zemljama, a zatim dolaze druge Europske zemlje. Analiza je pokazala i povezanost rezidencijalnih preferencija studenata s njihovim identitetom u prostoru lokalnim/mjesnim, iza čega slijede nacionalni, mediteranski, regionalni i europski, te posve marginalni balkanski identitet. 5. U radu Učenici i sport (Školski vjesnik,1-2/2005:73-85) autor prezentira rezultate anketnog istraživanja provedenog u splitskim srednjim školama 2004. godine o zainteresiranosti učenika/ca za sport i školski predmet koji se zove tjelesna i zdravstvena kultura. Budući da se bavljenje sportom odvija u slobodnom vremenu, u prvom dijelu teksta govori se o položaju sporta u kontekstu ostalih aktivnosti provođenja slobodnog vremena. Tako je analiza pokazala kako su učenice manje od učenika zainteresirane za sport, ali i za školski predmet tjelesna i zdravstvena kultura. I konačno, u trećem dijelu govori se o tome koji je sport učenicima/ama najdraži, koji sportaši i sportašice, kao i kakav stav imaju prema određenju samoga pojma sport i koristima od njega. 6. U radu Ocjena nastavnika na fakultetu (Školski vjesnik (1-2/2003: 191-201) prvi se put na Fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu ocjenjuju nastavnici od strane studenata. Analiza je otkrila vrlo zadovoljavajuće ocjene koje su studenti dali svojim profesorima jer je 22% profesora ocijenjeno ocjenom 5 i 49% ocjenom 4, dok je samo jedan nastavnik ocijenjen ocjenom 1 (2,7%). Najveće ocjene su nastavnici dobili za korektan odnos prema studentima, spremnost za raspravu sa studentima i pripremljenost za predavanje (prosječna ocjena je viša od 4). Studenti koji su izostajali s nastave kao i oni koji nisu zainteresirani za predmet u većoj su mjeri skloni davanju nižih ocjena svojim nastavnicima nego studenti koji su redovito dolazili na nastavu i koji su zainteresirani za materiju. Autor na koncu zaključuje kako je ocjenjivanje nastavnika bilo vrlo uspješno, jer se tako došlo do određenih spoznaja o nastavnicima, ali i o studentima, kao i da bi bilo korisno nastaviti s takvom praksom na sveučilištu, ali i u srednjoj školi. 7. U radu (sa studenticom A. Reić) Društveni ugled odgojitelja (Zbornik Prema kvalitetnoj školi, 2006:175-188). autori otkrivaju na kojem stupnju ugleda se nalaze odgojitelji na stratifikacijskoj ljestvici. Analiza je otkrila da u usporedbi s drugim zanimanjima odgojiteljice uživaju osrednji društveni ugled. Postoje neke razlike u pripisivanju ugleda između muškaraca i žena, te stanovnika gradova i sela(muškarci pripisuju nešto niži ugled odgojiteljima od žena, kao što i urbaniti pripisuju niži ugled odgojiteljima od stanovnika sela. Stariji ljudi pridaju manji ugled odgojiteljima od mlađih. Ostale hipoteze nisu dokazane jer roditeljstvo i pohađanje vrtića nisu pokazali izraženu povezanost s društvenim ugledom odgojitelja. 8. U radu (sa studenticom S. Živković) Elementi prirode i društva u udžbenicima prirode i društva (Školski vjesnik 1/2006:25) autori utvrđuju odnos između sadržaja prirodoslovnih i društvenih tema u udžbenicima prirode i društva u prva četiri razreda osnovne škole. Ideja za istraživanje proizlazi iz činjenice naziva koje učenici, ali i nastavnici koriste u svakodnevnom govoru (termin je priroda, umjesto priroda i društvo). Analiza sadržaja udžbenika prirode i društva pokazala je da su dominantne teme u prva dva razreda osnovne škole društvene, dok su teme iz trećeg i četvrtog razreda dominantno prirodoslovne. Autori zaključuju kako bi, s obzirom na činjenicu izrazitijeg uključivanja u društveni život starijih učenika, bio daleko logičniji obrnuti odnos tema u prva četiri razreda osnovne škole. Pristupnik dr. sc. S. Bjelajac je sudjelovao na mnogim domaćim i inozemnim skupovima gdje je bio podnosilac saopćenja. Najvažnija izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima nakon posljednjeg izbora u zvanje su sljedeća: 1. Three Unintegrated Parts of Croatian Adriatic Tourism – Coast, Hinterland and Islands (izlaganje na 33rd Annual Conference of Johns Hopkins International Fellows in Urban Studies Program, Johns Hopkins Institute for Policy Studies: Regional economic development strategies: intergrated tourist policies, Split and Dubrovnik, June 2003, 2. Scientific Migrations from Croatia (34-th Johns Hopkins University International Urban Fellows Association, Padova and Venice: 2004, 3. The Realization of Human Rights in Croatia and its Impact on the Developmnet of Democracy, particularly in Split, Zadar, Knin, Benkovac and Gračac (izlaganje podneseno na međunarodnom skupu Democracy and Human Rights in Multi-ethnic societies, Konjic, Bosna i Hercegovina, July, 3-7.2000); 4. Neki problemi koalicijskih partnera u Splitu (na međunaronom skupu Democracy and Human Rights in Multi-ethnic societies Konjic, Bosna i Hercegovina, 2-6.07.2001); 5. Izlaganje Iskustva regionalne suradnje u zaštiti nacionalnih manjina (na međunarodnom simpoziju Regionalna suradnja i zaštita nacionalnih manjina Begovo Razdolje, Hrvatska, 26.05.-29.05.2005); 6. Izlaganje Ekološka edukacija odgojitelja održano na međunarodnom simpoziju Od baštine za baštinu, Hvar 2005); 7. Saopćenje Regionalne razlike položaja sporta u strukturi slobodnog vremena učenika (na međunarodnom skupu Contemporary Kinesiology (2006). Sumirajući možemo konstatirati da je iza posljednjeg izbora u zvanje, dr. S. Bjelajac sudjelovao kao podnosilac saopćenja na ukupno 16 međunarodnih znanstvenih skupova i na nekoliko domaćih skupova (Zagreb i Split) gdje je također podnosio saopćenja. Nadalje dr. Bjelajac je vodio izradu diplomskkih radova 20 studenata prije zadnjeg izbora u zvanje i 17 studenata nakon izbora u zvanje. I konačno, dr. Bjelajac je član Hrvatskog sociološkog društva. Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Uzimajući u obzir ukupno znanstveno, stručno i javno djelovanje pristupnika doc. dr. S. Bjelajca, povjerenstvo smatra da kandidat u potpunosti ispunjava uvjete iz čl. 32, stavak peti, i 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04 i 174/04) kao i uvjetima iz Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora (NN, 129/05) o izboru u znastveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, jer:
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. S obzirom na rečeno, povjerenstvo konstatira da pristupnik, dr sc. Slobodan Bjelajac, docent Filozofskog fakulteta u Splitu, u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora te u tom smislu predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovo stručno mišljenje i time omogući nastavak procedure izbora pristupnika u navedeno znanstveno-nastavno zvanje. Povjerenstvo: dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof., predsjednik dr. sc. Davorka Matić, izv. prof., član dr. sc. Šime Pilić, član, izv. prof. Ovaj izvještaj je raspravljen i prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za sociologiju održanoj 14.03.2007. g.
OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA pristupnika doc. dr. Slobodana Bjelajca*
* Molimo obvezatno ispuniti i obrazložiti te priložiti uz izvješće na zahtjev Povjerenstva Vijeća društveno-humanističkog područja područja za utvrđivanje kriterija i potvrdu izbora u znanstveno nastavno zvanja Sveučilišta u Zagrebu U Zagrebu, 27.02.2007. SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Ivana Lučića 3, Zagreb Zagreb, 26. veljače 2007. FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Predmet: Dr. sc. IRENA CAJNER MRAOVIĆ – mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za radno mjesto i izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Hrvatskim studijima. Na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 25. siječnja 2007. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li dr. sc. Irena Cajner Mraović zakonom propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć ENa natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u Vjesniku 30. listopada 2006. godine i u Narodnim novinama broj 123/06, od 13. studenog 2006., za radno mjesto i izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u znanstvenom području društvene znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Hrvatskim studijima prijavila se jedna kandidatkinja – dr. sc. Irena Cajner Mraović – koja je priložila sljedeće dokumente: 1. životopis 2. prikaz znanstvene, nastavne i stručne aktivnosti; 3. domovnicu; 4. diplomu o magisteriju i doktoratu te 5. popis znanstvenih radova. 1. ŽIVOTOPIS Irena Cajner Mraović rođena je 14. 08. 1968. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju pedagošku školu. Diplomirala je 1991. godine na Odsjeku za poremećaje u ponašanju Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu (diplomski rad Krivično-pravni i kriminološki aspekti krivičnog djela čedomorstva), gdje je i magistrirala 1994. godine iz područja kriminologije (magistarski rad Obiteljske prilike maloljetnih počinitelja razbojništva ili razbojničke krađe) te doktorirala 1995. godine, također iz područja kriminologije (doktorska disertacija Poremećaji u ponašanju i obiteljske prilike maloljetnih počinitelja nasilničkih i nenasilničkih kaznenih djela). Diplomirala je i kriminalistiku na Visokoj policijskoj školi 1995. godine (Socioekonomski status i mobilnost obitelji maloljetnih počinitelja nasilničkih krivičnih djela). Između 1992. i 1995. godine završila je dva stupnja (od ukupno tri) međunarodne edukacije iz područja neurolingvističkog programiranja te tako stekla međunarodno priznate nazive NLP practitioner i NLP master. U istom je razdoblju završila dva stupnja (od ukupno tri) također međunarodno priznate edukacije iz hipno-terapije. Godine 2003. završila je međunarodni studijski program «Access to Justice: Strategies for Change» u organizaciji Public Administration International i Eunoia u Londonu. Od 1992. do 1994. godine zaposlena je na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu kao mlada istraživačica na znanstveno-istraživačkom projektu "Utjecaj socijalnih činilaca na razvoj kriminaliteta u Hrvatskoj”. Od 1994. godine radi kao visokoškolska nastavnica na Visokoj policijskoj školi za kolegije Kriminologija - posebni dio i Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu maloljetnika. Godine 1999. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docent za kolegije Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu djece i maloljetnika, te Kriminologija. Od ožujka do prosinca 2003. godine bila je savjetnica ministra unutarnjih poslova za policiju u zajednici. Od srpnja 2004. do prosinca 2005. godine obnašala je dužnost načelnice Policijske akademije MUP-a RH. Od 16. 12. 2005.godine bila je načelnica i vršiteljica dužnosti dekanice Visoke policijske škole. Od prosinca 2006. godine vršiteljica je dužnosti dekanice Visoke policijske škole. 2. ZNANSTVENA DJELATNOST Godine 1994. kandidatkinja je obranila magistarski rad Obiteljske prilike maloljetnih počinitelja razbojništva ili razbojničke krađe na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu te tako stekla naslov magistra društvenih znanosti. Godine 1995. obranila je doktorsku disertaciju Poremećaji u ponašanju i obiteljske prilike maloljetnih počinitelja nasilničkih i nenasilničkih kaznenih djela na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu te tako stekla akademski naslov doktora iz područja društvenih znanosti, polje defektologija. Od posljednjeg izbora, pristupnica je sudjelovala u 8 istraživačkih projekata, od kojih je 4 vodila. Jedan od projekata koje je pristupnica vodila jest verificiran i sufinanciran od MZOS-a. U popisu radova pristupnica je navela da je nakon posljednjeg izbora objavila 17 znanstvenih radova, od kojih 6.51 pripada A1 kategoriji. U istom razdoblju, pristupnica je izlagala na više od dvadeset domaćih i međunarodnih simpozija, od kojih 5 nedvojbeno pripada kategoriji domaćih znanstvenih skupova, a barem 10 kategoriji međunarodnih znanstvenih skupova. U nastavku se ukratko prikazuju neki od radova koje je pristupnica objavila u razdoblju nakon posljednjeg izbora. Cajner Mraović, I., Cerjak, A., Jelovčić, N. (2001): Kriminološke osobitosti počinitelja prekršaja u Hrvatskoj. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 8, 1, 285-326. Rad analizira temeljna kriminoloških obilježja počinitelja prekršaja u Hrvatskoj, pri čemu analize dobi i spola pokrivaju razdoblje između 1995. i 1999. godine. Analiza kriminalnog povrata osoba učinjena je za pravne i odgovorne počinitelje. Analiza teritorijalne distribucije obuhvatila je sve promatrane kategorije počinitelja prekršaja u Hrvatskoj tijekom navedenog razdoblja. Imajući u vidu važnost etioloških promišljanja u kriminološkoj znanosti, autori razmatraju temeljne motivacijske mehanizme koji su u pozadini različitih oblika prekršaja. U zaključku, autori skiciraju pravac budućih istraživanja prekršaja u Hrvatskoj, upućujući na važnost empirijski utemeljenog etiološkog pristupa. Cajner Mraović, I. (2000): Kratkotrajno izdvajanje nasilnika iz obitelji - da ili ne? Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 7, 1, 57-77. Autorica kreće od uvida kako je društvo tek postalo senzibilnije na obiteljsko nasilje. U tom se kontekstu nameće pitanje raspoloživih mjera (i njihove efikasnosti) koje djeluju na obiteljsko nasilje. Na temelju analize inozemnih studija i postojećih empirijskih podataka, autorica zaključuje kako su postojeći propisi i praksa postupanja policije u slučajevima nasilja u obitelji ne samo nesvrsishodni već nerijetko i kontraproduktivnim, jer pokretanje prekršajnih postupaka protiv obiteljskih nasilnika - bez rehabilitacijskih programa – samo povećava prijetnju za žrtve. U zaključku autorica navodi kako je privremeno udaljavanje nasilnika vjerojatno najbolje kratkoročno rješenje, no takvo koje bez dodatnih mjera ne može imati dugoročne pozitivne efekte. Cajner Mraović, I., Stamatel, J.P.(2000): Maloljetnička delinkvencija u Hrvatskoj: Trend poraća, “amerikanizacije” ili globalizacije? Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 7, 2, 505-540. Rad analizira maloljetničku delinkvenciju u širem kontekstu suvremenih društvenih promjena. Autori nastoje odgovoriti na pitanje o karakteru (obrascu) maloljetničke delikvencije u nas. Uspoređujući podatke FBI-a, UN-a, Interpol-a te nacionalih kriminalnih statistika (u analize je, uz SAD, uključen niz europskih zemalja), autori analiziraju stanje, kretanje i strukturu maloljetničkog kriminaliteta u Hrvatskoj kroz prizmu globalnih trendova, odnosno specifično američkog obrasca. Uz upozorenje da usporedba međunarodnih podataka uključuje krupne metodološke probleme (dostupnost, sumjerljivost itd.), autori naglašavaju izrazito zabrinjavajuć trend porasta broja kaznenih djela počinjenih od strane maloljetnika, što je zabilježeno i u drugim tranzicijskim zemljama, i nove pojavne oblike maloljetničke delinkvencije u Hrvatskoj (sve brutalniji modaliteti izvršenja nasilnih kaznenih djela, sve češće samostalno činjenje kaznenih djela...). Singer, M., Cajner Mraović, I. (2003): Rat i delinkvencija mladih. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 24, 2, 931-955. Rad donosi deskriptivnu statističku analizu teze o povezanosti ratnih zbivanja i delinkvencije mladih, pri čemu je u analizu uključena tri razdoblja: predratno (1987. – 1989.), ratno (1992. – 1994.) i poslijeratno (1998. – 2000.). Usporeba je uključila dinamiku broja delinkvenata, ali i njihov relativni udio među počiniteljima svih kaznenih djela te među počiniteljima imovinskih kaznenih djela i počiniteljima kaznenih djela nasilja. Nalazi analize ukazuju kako je tijekom rata, u usporedbi s razdobljem prije rata, značajno porastao i apsolutni i relativni broj maloljetnih počinitelja svih kaznenih djela, a osobito kaznenih djela nasilja i imovinskih kaznenih djela. Nakon što su u analizu uključili i poslijeratno razdoblje, autori zaključuju kako su „ratna zbivanja izazvala znatan porast broja mladih počinitelja svih kaznenih djela, a posebno kaznenih djela nasilja“ i da je „porast mladih delinkvenata u ratnom razdoblju bio veći nego porast broja odraslih delinkvenata“. Premda je u poslijeratnom razdoblju broj mladih počinitelja smanjen u odnosu na ratno razdoblje, njihov je broj i dalje značajno veći no u predratno vrijeme. Cajner Mraović, I., Akmadžić, Z. (2001): Kretanje i struktura prekršaja u Hrvatskoj - pregled stanja sa stajališta društvenog nadzora. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 8, 1, 231-283. Riječ je o radu empirijskog i teorijskog karaktera. U teorijskome dijelu, autori razmatraju „mogućnosti granice socijalne kontrole u suvremenim uvjetima“, pri čemu se raspravlja temeljna dilema i napetost između uspostave učinkovitog nadzora društva nad rastućim i sve heterogenijim populacijama s jedne strane te važnosti očuvanja i unaprjeđivanja ljudskih prava s druge strane. U empirijskome dijelu rada autori prikazuju fenomenologiju prekršaja u Hrvatskoj 1995. - 1999. godine. Analize obuhvaćaju strukturu i trendove svih vrsta prekršaja, ali i detaljni uvid u svaku pojedini skupinu prekršaja. Empirijske nalaze autori zatim povezuju s teorijskom raspravom promatrajući protupravne radnje i reakciju na njih kao način „kontrole rizika“ u suvremenim društvima. U zaključku, autori kritički komentiraju ostvarivanje te funkcije (društvena kontrola) u hrvatskom prekršajnom zakonodavstvu. Kutnjak Ivkovich, S., Klockars, C. B., Cajner-Mraović, I., & D. Ivanušec (2002). Controlling Police Corruption: The Croatian Perspective. Police Practice and Research: An International Journal. Vol.3, br.1,55-72. Teza od koje autori polaze jest da su na korupciju u policiji tranzicijske promjene imale i pozitivan i negativan utjecaj. U radu se navode i analiziraju središnja pitanja vezana uz korupciju u hrvatskoj policiji, osobito ona o karakteru ili naravi i raširenosti koruptivnih aktivnosti. Ukazujući u empirijskome dijelu rada na nedostatak pouzdanih i obuhvatnih empirijskih podataka, autori nakon toga kritički komentiraju do sada poduzete mjere u cilju smanjivanja i prevencije korupcije u policiji – osobito naglašavajući važnost adekvatnih propisa, spremnosti i mogućnosti da se oni provode, uloge javnosti i medija, ali i pojedinih aspekata policijske kulture, načina odabira i školovanja kandidata za policijsku službu. te uloge javnosti i medija. Kovčo, I., Cajner Mraović, I. (2000): Intoxication by Alcohol at the Time of Perpetration of Homicide. Alcoholism, 36, 1, 3-15. Rad predstavlja empirijsku analizu veze između alkoholiziranosti i obilježja ubojstva. U ispitivanju razlika u počinjenju ubojstva i kriminalističkim procedurama s obzirom na alkoholnu intoksikaciju počinitelja u vrijeme počinjenja zločina, autori koriste uzorak od 492 osobe osuđene za ubojstvo tijekom razdoblja 1980. - 1995. Provedene su bivarijatne statističke analize ukazale na značajne razlike u obilježjima zločina s obzirom na alkoholiziranost počinitelja; alkoholizirani ubojice su bili češće motivirani na zločin ili pokušaj zločina izvan-obiteljskim sukobima, a pri počinjenju su rjeđe koristili fizičku snagu. Također, žrtve su alkoholiziranih ubojica bile u značajno većem broju alkoholizirane nego žrtve ne-alkoholiziranih ubojica. Alkoholizirani ubojice su pokazali manju kritičnost prema počenjenom zločinu, ali su i češće bili ocijenjeni kao smanjeno uračunljivi pri počinjenju. 3. NASTAVNA DJELATNOST Od 1994. godine, pristupnica radi u visokoškolskoj nastavi na Visokoj policijskoj školi za kolegije Kriminologija - posebni dio i Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu maloljetnika, a od 1998. godine pri istoj instituciji sudjeluje i u izvođenju poslijediplomske nastave. Od 1999. godine voditeljica je kolegija Delinkvencija mladih i kriminalitet na štetu djece i maloljetnika te Kriminologija. U razdoblju od 1997. do 2004.godine suradnica je na kolegiju Socijalni rad s delinkventima pri Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1998. godine sudjeluje u nastavi Poslijediplomskog studija iz poremećaja u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao gostujuća predavačica. U okviru kolegija Kriminologija i Kriminologija – posebni dio pristupnica je uvela nove sadržaje: zločin iz mržnje, kriminološke osobitosti počinitelja prekršaja, korupcija u policiji i rad policije u zajednici. Također, u nastavu i ocjenjivanje je uključila i izvođenje studentskih istraživačkih projekata. Pristupnica je inovirala i unaprijedila diplomski studij kriminalistike uvođenjem novog kolegija nazvanog Kaznenopravna zaštita djece i maloljetnika. U razdoblju nakon posljednjeg izbora, pristupnica je bila mentorica na više od četrdeset diplomskih radova i devet magisterija. Objavila je i 4 rada u koautorstvu sa studentima preddiplomskog i poslijediplomskog studija.
Yüklə 1,9 Mb. Dostları ilə paylaş:
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||