Te u zagrebu filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

U Zagrebu, 4. ožujka 2007.
Vijeću Odsjeka za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje mr. sc. Darije Rovan

Mr. sc. Daria Rovan radila je kao novakinja na znanstvenom projektu Kognitivni i socio-emocionalni čimbenici učenja matematike te je nastavila raditi na novom projektu Psihološki faktori učenja matematike: uradak, strategije, motivacija i stavovi.

U 2006.godini odličnim je uspjehom obranila magistarski rad Provjera nekih postavki modela ciljeva postignuća pri učenju matematike na visokoškolskoj razini te nastavila doktorski studij.

Protekle godine bila je uključena u izvođenje seminara i vježbi iz kolegija: Psihologija obrazovanja i Psihologija odgoja i obrazovanja (za pedagoge). Obogatila je nastavu iz ovih kolegija korištenjem sustava za učenje na daljinu (Omega).

Tijekom jednogodišnjeg razdoblja na koje se odnosi ovaj izvještaj Daria Rovan

objavila je u koautorstvu s V. Vizek Vidović, rad Psihološka istraživanja o prirodi ekspertnog znanja. Liječnički vjesnik, 128, 56-60. (2006.). U koautorstvu s N.Pavlin-Bernardić napisala je i poglavlje Zašto nam je (ponekad) teško učiti? Savladavanje teškoća u učenju za knjigu Čorkalo Biruški, D. (Ur.). Dvadeset pitanja, dvadeset odgovora iz primijenjene psihologije.

Također je u koautorstvu s Pavlin-Bernardić, N., Vlahović-Štetić, V. i Gliha, M. sudjelovala u izradi rada Imaju li medvjedići jednak broj bombona? Dječje razumijevanje osnovnih principa zbrajanja izloženog na 14. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa (Vodice, 25.-28.10. 2006.).

Uz rad na znanstvenim projektima Daria Rovan nastavila je sa stručnim usavršavanjem. Uključena u višegodišnji studij “Integrativne psihoterapije za djecu i mlade” koju u Sloveniji organizira «EAG - Fritz Perls Institut» iz Njemačke a završila je i tečaj

Multilevel analyses of cross-national survey data: concepts, strategies and applications (Zadar, 21-31.05.2006.).

Kolegica Rovan radi kao savjetovateljica u Savjetovalištu za studente pri Filozofskom fakultetu. Članica je Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske psihološke komore i Europskog udruženja za istraživanje učenja i poučavanja (EARLI).

Kao voditeljica znanstvenog projekta na kojem Daria Rovan radi smatram da je tijekom protekle godine vrlo uspješno doprinosila radu na projektu, a istodobno je vrlo uspješno obavljala i sve svoje nastavne i stručne obveze.

Voditeljica projekta

Prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić

FILOZOFSKI FAKULTET

HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
prof.dr.sc. Ivan Cifrić

projekt «Modernizacija i identitet hrvatskoga društva. Sociokulturne integracije i razvoj» 130-1301180-0915

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI

Zagreb, Ivana Lučića 3

Zagreb, 26. veljače 2007.

PREDMET: IZVJEŠTAJ

o radu znanstvenog novaka dr.sc. KRUNOSLAVA NIKODEMA

za razdoblje od 2006. do 2007. godine.

Dr.sc. Krunoslav Nikodem je znanstveni novak na Odsjeku za sociologiju od 3. ožujka 2003. godine. Za prve tri godine rada podneseni su izvještaji 16. siječnja 2004. godine, 12. siječnja 2005. godine, odnosno 31. svibnja 2006. godine. Ovaj izvještaj odnosi se na aktivnosti znanstvenog novaka za proteklo razdoblje.

Aktivnosti dr.sc. Krunoslava Nikodema na projektu te na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu možemo prikazati sljedećim ostvarenim rezultatima:

1. 
   Dr.sc. Nikodem obranio je 20. prosinca 2006. godine doktorsku disertaciju pod naslovom «Modernizacija i religijske promjene u hrvatskom društvu. Sociološki aspekti religijskog identiteta u tranzicijskom razdoblju». Na temelju toga dr.sc. Krunoslavu Nikodemu izdana je potvrda o obranjenom doktorskom radu i stjecanju akademskog stupnja doktora znanosti, iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, grana posebne sociologije, od 27. prosinca 2006. godine, KLASA: 643-02/06-04/62; URBROJ: 3804-140-06-6. Naime, odlukom fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je donešena na sjednici 9. ožujka 2005. godine u skladu s člankom 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, KLASA: 643-02/04-03/69; URBROJ: 3804-140-05-3, od 11. ožujka 2005. godine i odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu koja je donešena na 13. sjednici Senata održanoj 12. travnja 2005. godine, na temelju članaka 31. i 167. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, BROJ:02-43/144-2005., dr.sc. Nikodemu odobreno je pokretanje postupka stjecanja doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćena tema za izradu doktorske disertacije pod navedenim naslovom, uz mentorstvo dr.sc. Ivana Cifrića, redovitog profesora. Nadalje, odlukom fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. prosinca 2006. godine, KLASA: 643-02/06-04/62; URBROJ: 3804-140-06-3, od 19. prosinca 2006. godine prihvaća se izvještaj stručnog povjerenstva i pozitivno ocjenjuje doktorski rad pod navedenim naslovom, te se odobrava obrana rada i imenuje povjerenstvo za obranu. S tim u vezi daje se i obavijest o javnoj obrani doktorskog rada, KLASA: 643-02/06-04/62; URBROJ: 3804-140-06-4, koja se održala u srijedu 20. prosinca 2006. godine s početkom u 9.00 sati u prostoriji A-220.
   
2. 
   S obzirom na navedeno i na temelju čl. 13., 15., 16. i 17. Zakona o radu – pročišćeni tekst (Narodne novine, br. 137/04 od 1. listopada 2004.), članka 119. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/03., 105/04., 174/04.) i suglasnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa KLASA: 402-01/07-08/00018, URBROJ: 533-08-07-0003 od 12. siječnja 2007. godine sklopljen je Ugovor o radu na određeno vrijeme između Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ivana Lučića 3 (zastupanog po dekanu dr.sc. Miljenku Jurkoviću, redovitom profesoru) i dr.sc. Krunoslava Nikodema, JMBG 0607971301009, sa prebivalištem u Zagrebu, Gospodska 16. Ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme do isteka 7 (sedam) godina, računajući od dana sklapanja prvog Ugovora o radu na određeno vrijeme (koji je sklopljen 1. ožujka 2003. godine) i traje do 28. veljače 2010. godine. Po tom Ugovoru dr.sc. Krunoslav Nikodem obavljat će poslove I. Vrste u statusu znanstvenog novaka – višeg asistenta na znanstveno-istraživačkom projektu na kojem je glavni istraživač dr.sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor.
   
3. 
   Zajedno s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem, kao nositeljem kolegija, surađuje u nastavi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta, u okviru kolegija «Sociologija religije» i «Socijalna ekologija».
   
4. 
   U sklopu rada na projektu «Modernizacija i identitet hrvatskog društva. Sociokulturne integracije i razvoj», radio je na pripremi prijedloga novog projekta.
   
5. 
   U razdoblju od posljednjeg izvještaja dr.sc. Nikodem napisao je i objavio sljedeće radove:
   

Cifrić, I., Nikodem, K. (2006). Eutanazija u socijalnom i religijskom kontekstu, U: Šegota, I. (ur.) Bioetika i palijativna medicina. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci-Katedra za društvene znanosti, Rijeka. 113-132.
Galić, B., Nikodem, K. (2006). Ne/razlomljeni identiteti. Seksizam i religioznost u hrvatskom društvu. Socijalna ekologija. Vol.15, No.1-2.: 81-102.
Nikodem, K., Aračić, P. (2006). Zakon in družina na razpotju časa. Cerkev v sedanjem svetu. 40 (3): 86-88.
Cifrić, I., Nikodem, K. (2006). Socijalni identitet u Hrvatskoj. Koncept i dimenzije socijalnog identiteta. Socijalna ekologija. 15 (3): 173-202.

6. 
   Prikazi knjiga:
   

Chris Hables Gray, Cyborg Citizen. Politics in the Posthuman Age. Cambridge, Cambridge University Press, 2003. 252 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.1-2., str.1-171, Zagreb, 2006. : 149-153.

Rodney Stark, One true God. Historical Consequences of Monotheism. Princeton, Princeton University Press, 2003. 319 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.1-2., str.1-171, Zagreb, 2006. : 160-163.
Alan Bryman, The Disneyization of Society. London, Sage, 2004. 199 str., U: Filozofska istraživanja. 26 (1): str.1-248, Zagreb, 2006.: 227-229.
Paul Heelas, Linda Woodhead i drugi, The Spiritual Revolution. Why Religion is Giving Way to Spirituality. Oxford, Blackwell Publishing, 2005. 204 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.3., str.173-281, Zagreb, 2006. : 269-274.
Patrick Pharo, Sociologija morala. Smisao i vrijednost između prirode i kulture. Zagreb, Masmedia. 2006. 222 str., U: Socijalna ekologija. Vol.15, No.3., str.173-281, Zagreb, 2006. : 274-281.
Žarko Paić, Politika identiteta. Kultura kao nova ideologija. Zagreb, Antibarbarus. 2005. 224 str., U: Socijalna ekologija. Vol. 15, No.4. str. 283-385. Zagreb, 2006.: 357-361.
James A. Herrick, The Making of the New Spirituality. The Eclipse of the Western Religious Tradition. Downers Grove, InterVarsity Press, 2003. 331. str., U: Socijalna ekologija. Vol. 15, No.4. str. 283-385. Zagreb, 2006.: 361-368.

7. 
   Sudjelovanje na znanstvenim skupovima:
   

Međunarodni znanstveni skup 5. Lošinjski dani bioetike. «Bioetika i nova epoha», 12.-14. lipnja 2006. Mali Lošinj. Izložen rad «Bioetička pitanja i konstrukcija religijskog identiteta» (koautorstvo s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem).
Međunarodni znanstveni skup 15. Dani Frane Petrića. «Filozofija, znanost, religija. Kompleksnost odnosa i dijaloga». 25.-27.rujna 2006. Cres. Izložen rad «Ljudsko-konačna granica. Biotehnologija stvaranja i strah od poslijeljudskoga».

Sukladno navedenim rezultatima, rad znanstvenog novaka dr.sc. Krunoslava Nikodema na znanstvenom osposobljavanju i usavršavanju u navedenom znanstvenom području smatram uspješnim. Dr.sc. Krunoslav Nikodem je svojim radom u navedenom razdoblju ispunio preduvjete za daljnje znanstveno usavršavanje te stoga preporučam nastavak njegova sufinanciranja tijekom 2007. godine.

Prof.dr.sc. Ivan Cifrić

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Odsjek za sociologiju

Projekt Socijalni korelati Domovinskog rata (broj projekta 0130999)

Glavni istraživač: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

Predmet: godišnje izvješće o radu znanstvenog

novaka K. Kardova, dostavlja.-

Zagreb, 26. veljače 2007. godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA KRUNE KARDOVA

za razdoblje od 1. veljače 2006. do 31. siječnja 2007. godine

Temeljem Ugovora o radu kl. 112-03/06-01/16 br. 3804-850-06-1 od 17. veljače 2006. godine asistent Kardov je zaposlen na određeno vrijeme do 4. listopada 2011. godine za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti.

Od veljače 2003. godine kada je prvi puta stupio u radni odnos na Filozofskom fakultetu u Odsjeku za sociologiju, Kruno Kardov je objavio četiri izvorna znanstvena rada u časopisima, četiri poglavlja u knjigama, te je prezentirao radove na šest međunarodnih konferencija. Asistent Kardov je također u dosadašnjem radu sudjelovao u izvođenju nastave iz predmeta Sociologija vojske i rata te Socijalna povijest ideja, a održavao je i gostujuća predavanja na drugim fakultetima i svučilištima.

U proteklom jednogodišnjem razdoblju za koje se podnosi izvještaj Kruno Kardov je sudjelovao u nastavnom, administrativnom i istraživačkom radu u Odsjeku za sociologiju i projektu Socijalni korelati Domovinskog rata i to u sljedećim poslovima:

1. Sudjelovao je u izvođenju nastave iz predmeta Socijalna povijest ideja;

2. Za Odsjek za sociologiju je obavljao poslove kreiranja rasporeda sati nastave, pregleda izvršavanja obaveza studenata prije pristupanja diplomskom radu te je član radne grupe za praćenje reforme studijskog programa Odsjeka kao i ISVU koordinator za Odsjek za sociologiju;

3. Tijekom 2006. godine asistent Kardov je položio sve potrebne ispite na doktorskom studiju;

4. U radu na znanstveno-istraživačkom projektu asistent Kardov je u proteklom jednogodišnjem razdoblju objavio sljedeće radove i održao izlaganja na konferencijama:

Kruno Kardov (2006) "Reconstructing Community, Recreating Boundaries. Identity Politics and Production of Social Space in Post-War Vukovar". Trondheim Studies on East European Cultures and Societies. 19:1-37.

Kruno Kardov (2006) "'Zapamtite Vukovar': sjećanje, mjesto i nacionalna tradicija u Hrvatskoj". U: Ramet, S. – Matić, D. (ur.) Demokratska tranzicija u Hrvatskoj. Transformacija vrijednosti, obrazovanje, mediji. Zagreb: Alinea

Kruno Kardov (2006) "War Crimes Trials and Enacting the Social in Society, or How Forrest Gump Became an Honorary Citizen of Former Yugoslav States". Izlaganje na Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice. Inter-University Centre Dubrovnik, 19.-23. lipnja 2006. godine;

5. Osim nastavnog i znanstveno-istraživačkog rada na Filozofskom fakultetu Kruno Kardov je radio i na popularizaciji znanosti kao i popularizaciji vlastitih istraživanja, te je u 2006. godini objavio članak u Jutarnjem listu (18. studenoga 2006.) te je imao nastupe u formi intervjua za Balkan Insight (BIRN, 10. studenoga 2006.);

6. Pored rada na znanstveno-istraživačkom projektu Filozofskog fakulteta, asistent Kardov je nastojao primjenjivati stručno znanje i u širem društvenom kontektsu te je tijekom 2006. godine radio na istraživačkim projektima za nevladine organizacije Multimedijalni institut (istraživanje u sklopu projekta Kultura aktiva), Platforma 9.81, Blok i Multimedijalni institut (istraživanje u sklopu projekta Nevidljivi Zagreb) te Documenta (istraživanje o suočavanju s prošlošću). Rad na projektu Kultura aktiva urodio je objavljivanjem istraživačkog izvještaja Kruno Kardov, Ivana Pavic, Emina Višnic (2006) Survey on Independent Cultural Sector: Clubture Network - Survey Report. Clubture;

7. Asistent Kardov je nastavio surađivati kao urednički recenzent sa znanstvenim časopisom Polemos, te je angažiran kao urednički recenzent za strani časopis East European Politics and Societies (u izdanju Sage i American Learned Society).
Temeljem navedenoga zaključujem da je rad znanstvenog novaka asistenta Krune Kardova bio vrlo uspješan u znanstvenom i nastavnom radu, obrazovanju na poslijediplomskom studiju, te u znanstvenom osposobljavanju u širem smislu. Stoga molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće.

dr. sc. Ozren Žunec

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

U Zagrebu, 2. ožujka 2007.

 

PREDMET: Izvješće o disertaciji Danijela Tolvajčića, s naslovom Koncept Boga u filozofiji Karla Jaspersa

 

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 23. veljače 2006. imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Danijela Tolvajčića, koja nosi naslov Koncept Boga u filozofiji Karla Jaspersa, te podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE
I. Prikaz
Disertacija obuhvaća 240 računalom pisanih kartica teksta s proredom od 1, 5 retka i 14 stranica bibliografije s popisom korištenih kratica. Tekst se sastoji od šest poglavlja.

U svojoj disertaciji Tolvajčić kao temu obrađuje ideju Boga ili transcendencije (die Transzendenz) u filozofiji egzistencije Karla Jaspersa. Ovo istraživanje pripada podjednako u područje metafizike, filozofije religije, kao i filozofijske teologije.

Karl Jaspers (1883-1969). pripada među najznačajnije predstavnike filozofije egzistencije i njegova je filozofija u Hrvatskoj u još velikoj mjeri neistražena. Tolvajčić u prvom poglavlju („Polazišta i utjecaji“) pokušava prvo u određeni filozofsko-historijski kontekst staviti sam pojam „filozofije egzistencije“ (Existenzphilosophie) donoseći nekoliko bitnih natuknica oko ispravnog razumijevanja ovog filozofskog pravca, kao i Jaspersovog mjesta u njemu. Naglasak je na „egzistencijalnom“ filozofiranju o Bogu. Potom se obrađuju autori nužni za ispravno razumijevanje Jaspersove misli: prvotno je to Imannuel Kant čiji su „utjecaji vidljivi kroz cijeli Japsersov opus.“ (str. 7). Autor analizira Kantovu „destrukciju“ klasične, predkritičke metafizike i osobito njezine ontoteologije koja pretendira donijeti racionalne „dokaze“ o transcendenciji. Uviđajući kantovsku nemogućnost racionalne teologije kao temeljno Jaspersovo polazište, Tolvajčić istražuje njezine implikacije za filozofiju egzistencije i njezin govor o Bogu.

Kao daljnja etapa obrađuju se filozofijsko-teološke koncepcije Sörena Kierkegaarda i Friedricha Nietzschea. Kandidat smatra kako su „Kierkegaard i Niezsche nužni ne samo da bi se razumjela Jaspersova misao, već su upravo presudni za razumijevanje svih filozofijâ egzistencije.“ (str. 15.) Oni su anticipirali, prema Tolvajčiću, cjelokupno Jaspersovo „obzorje filozofiranja“. Pritom se, kao odlučujuće etape, naglašavaju subjektivnost i paradoksalnost Kierkegaardove filozofije o Bogu, odnosno nemogućnost nijednog „opće obvezujućeg znanja“ o transcendenciji. Vjerovanje u Boga pripada u područje čovjekove subjektivnosti. Pritom ništa manje nije ni Nietzsche sa svojim navještajem „smrti Boga“. Tolvajčić uočava kako je Nietzscheova anticipacija sloma svih vrednota i iz nje proizlazeći nihilizam znatno pridonio oblikovanju filozofije egzistencije kao cjeline. Nestalo je sigurnosti i čovjek je prepušten samome sebi. Ono odlučujuće što od obojice Jaspers usvaja , prema Tolvajčiću, jest pitanje: „što sada? (was nun?) I njihova važnost nije u njihovim vlastitim odgovorima, jer njihovi odgovori na situaciju nisu nužno i naši vlastiti, već upravo u trajnom stanju otvorenosti i dijaloga – baveći se njima mi nužno postavljamo pitanje o nama samima.“ (str. 26.)

U drugom poglavlju („Povijesno-duhovni i filozofijski kontekst“) kandidat je analizirao ideju Boga u cjelini Jaspersove filozofije egzistencije polazeći od djela Die geistige Situation der Zeit (1931.). „Polazna točka cjelovitog pristupa u Jaspersovo mišljenje nužno mora poći od njegove analize duhovne epohe.“ (str. 27.) Dolazi do „prevrata u razumijevanju vremena i svijeta“ koji za posljedicu ima dehumanizaciju. Čovjek je u samoj svojoj biti ugrožen, gubi tlo pod nogama i prijeti mu opasnost da se izgubi u bezličnoj masi. Kandidat zaključuje kako „u svijest ljudi ulazi misao o trajnoj nesigurnosti čovjekova bitka: sve se pokazuje neadekvatnim, nema trajne sigurnosti, mijenjaju se revolucije i ideologije, a osjećaj tjeskobe i očaja ostaju. Duhovna se situacija očituje u strahu i neizvjesnosti pred onim što dolazi. Čovjek se tada okreće samome sebi; biva zaokupljen samim sobom i upravo tada, odvojen od svakog drugog bitka, biva svjestan onog ništa vlastitog opstanka.“ (str. 29.) Kao radikalna posljedica rušenja sigurnosti starih kozmološko-religijsko-metafizičkih koncepcija javlja se obezboženje svijeta (Die Entgötterung der Welt). Religija više ne komunicira egzistencijalnu istinu za čovjeka. Gubitak Boga pridonosi i gubljenju čovjeka. No, postavlja se pitanje je li time okončano čovjekovo odnošenje prema transcendenciji? Je li opstanak (Das Dassein) sve što čovjeku ostaje, ili je on „nešto više“? Za Jaspersa nema dvojbe, zaključuje kandidat, jer „čovjek još ne dostiže svoj bitak u empiriji, već je upućen na transcendenciju probijajući vlastite granice. To je kontekst Jaspersovog govora o Bogu. Upravo mu se na vlastitim granicama i granicama svijeta ukazuje «nešto što je više nego on.» U tome mu mora pomoći (…) «filozofija egzistencije».“ (str. 33.) On je kao moguća egzistencija (die mögliche Existenz) upućen na transcendenciju.

Osim pitanja o Bogu u kulturnom kontekstu, Tolvajčić analizira i filozofijski kontekst teologijskog pitanja postavljajući tezu „Jaspersu je stalo uključiti Boga u svoju filozofiju, osobito kada u prvi plan dolazi metafizička misao o transcendenciji i njezinim «šiframa».“ (str. 34.)

Ova podtočka predstavlja svojevrsni uvod u cjelinu Jaspersove filozofije egzistencije: istaknuta je njegova jedinstvena metafizička pozicija u filozofiji dvadesetog stoljeća, tematiziraju se izvori filozofskih pitanja i problem autonomije filozofije, osobito u odnosu na (prirodne) znanosti, potom se analizira temeljna metoda „egzistencijalnog“ filozofiranja - transcendiranje (Transzendieren) kao pokušaj nadilaženja predmetnosti. Posebnu točku predstavlja interpretacija temeljnog Jaspersovog filozofskog pojma – „egzistencije“ (die Existenz). Kandidat ukazuje kako je sam pojam preuzet od Kierkegaarda i kako se „zadobivanje egzistencije“ predstavlja kao „trajna zadaća čovjekova bitka“ (str. 46.). Obrađen je još i pojam „graničnih situacija“ (die Grenzsituationen) kao elementarnih čovjekovih situacija u kojima se, osim nesigurnosti i paradoksalnosti, iskušava i poklonjenost od onog radikalno Drugoga – transcendencije. Ovim osvrtom kandidat zaključuje prva dva „uvodna“ poglavlja i smješta teologijsko pitanje unutar Jaspersove filozofije u ispravan kontekst.

U trećem poglavlju („Obuhvatno svega obuhvatnog – transcendencija kao božanstvo“) kandidat analizira Jaspersovu ideju o totalitetu bitka kao „Obuhvatnome“ (das Umgreifende) koji se pojavljuje u rascjepu na subjekt i objekt istodobno ga nadilazeći. Odlučujući je aspekt Obuhvatnog, koje je sam bitak (Das Umgreifende, das das Sein selbst ist) – transcendencija ili Bog. Kandidat ideju transcendencije smatra presudnom za cjelinu razumijevanja filozofije egzistencije i njezine metafizike: „Koncept transcendencije kao «nepoznatog Boga» vrhunac je Jaspersove metafizike.„ (str. 78.) Tolvajčić Jaspersov pojam transcendencije tumači kao „«apsolutno Drugo», odnosno onaj vid Obuhvatnog koji nikada nije i ne postaje usvjetan, već nadilazi i obuhvaća svijet, ali koji i «gotovo da govori kroz bitak u svijetu». Ona jest «ono što je onkraj predmetnoga», ali u isto vrijeme, kao «Obuhvatno svega obuhvatnog», transcendencija je ujedno i ono što religijska i filozofijska baština nazivaju Bogom – izvorište i temelj sveukupne stvarnosti.“ (str. 75.). Pritom kandidat veliku pažnju posvećuje srodnim idejama u neoplatonizmu, a koje je moguće iščitati iz Jaspersovih pokušaja. Osobito se analiziraju srodne koncepcije Nikole Kuzanskoga, Meistera Eckharta i Plotina.

Kako Jaspers transcendenciju razumije kao prisutnu u cjelini zapadne filozofije i religije, kandidat je smatrao potrebnim u okviru ovoga poglavlja istražiti i ono što Jaspers smatra „izvorima zapadne ideje o Bogu“: koncept transcendencije ili Boga kako se ona pojavljuje u Bibliji, grčkoj filozofiji, ali i u egzistencijalnom iskustvu slobode. To je potrebno za ispravno razumijevanje jer Jaspers „ne uvažava samo teologijsku spekulaciju iz povijesti filozofije, već joj pridodaje i svoju interpretaciju egzistencijalnog odnosa pojedinaca prema Bogu koje on pronalazi u biblijskim starozavjetnim prorocima. To, doduše, nije više Bog religije, već Bog egzistencije koja kao povijesna i pojedinačna postaje svjesna transcendencije.“ (str. 92.)

S obzirom na problem slobode, ona se razumijeva kao medij osvjedočenja o Bogu. Čovjek, kao moguća egzistencija, u svojoj slobodi spoznaje darovanost od transcendencije i oslobođenje od vezanosti na svijet. U kratkom ekskursu kandidat uspoređuje Jaspersov koncept odnosa slobode i transcendencije s idejom etike kod Nicolaia Hartmanna koja promovirajući postulatorni ateizam, upravo uklanja Boga poradi čovjekove slobode.

Četvrto poglavlje („Filozofija o Bogu kao 'mišljenje nemislivoga'“) centralni je dio disertacije. Tolvajčić smatra kako u Jaspersa ne postoji izdvojena filozofijska teologija, već se cjelokupna njegova ideja metafizike ozbiljuje kao „filozofsko traženje transcendencije“.

Kandidat stoga prikazuje i kritički evaluira metode Jaspersove metafizike na njenom traganju za Bogom: metodu formalnog transcendiranja (das formale Transzendieren) gdje u prvi plan istupa radikalna „nepopredmetivost“ transcendencije i nemogućnost bilo kakvog znanja ili spoznaje; potom metodu egzistencijalnih veza s transcendencijom (Existentielle Bezüge zur Transzendenz) u kojoj se opisuju „načini njezinog nastupanja za egzistencijalni samobitak“. (str. 110.) Ono odlučujuće što se, prema Tolvajčiću, ovdje pokazuje jest neuspjeh (scheitern) cjelokupnog metafizičkog mišljenja: transcendencija nije svediva ni na jedan koncept, jer po metodi transcendiranja filozofija se ne smije zaustaviti ni na jednoj misli ili zaključku. Svi se zaključci metafizike, u konačnici, svode na tautologije i proturječja. Nema spoznaje ni znanja o Bogu. Svaki obvezujući uvid doživljava „slom“. Ono što preostaje jest metoda čitanja pisma šifri (Lesen der Chiffreschrift). Kandidat ovako tumači ideju šifre: „Šifra ima «lebdeći» karakter; ona je «opće nečitljiv» rukopis, koji govori samo pojedincu u njegovoj unutarnjosti kada on izvršava transcendiranje. Stoga je metafizika kao opisivanje metoda transcendiranja upravo mišljenje koje pretvara opstanak u šifru. „ (str. 115.) Sve što jest – priroda, povijest, umjetnosti, filozofija, religije - može za egzistenciju postati šifra i tako progovarati o onome što je nadilazi. „Putem šifri transcendencija se zahvaća kao specifično «predmetno mišljenje» koje to ustvari nije: mišljena u šiframa i «metafizičkim predmetima», promišlja se kao imanencija u metodi «čitanja šifriranog pisma».“ (str. 114.)

Kao metoda, „čitanje šifriranog pisma“ je najuspješnija, jer ne pretendira na nikakvo znanje, već se zaustavlja na individualnoj, egzistencijalnoj razini svijesti o transcendenciji.

Kandidat potom veoma detaljno analizira ono što Jaspers zove „tri temeljne šifre transcendencije za zapadnog čovjeka“: šifru „jednog Boga“ (der eine Gott), šifru „osobnog Boga“ (der persönliche Gott) i šifru „utjelovljenog Boga“ (Gott ist Mensch geworen).Ono što se pritom, kao trajni motiv, u umu pojavljuje jest nemislivost transcendencije. Filozofiranje o Bogu ili transcendenciji, poradi sloma svake metafizike kao „znanja“, ostvaruje se kao „mišljenje nemislivoga“ (Denken des Undenkbaren): misao kruži oko transcendencije ali se razbija o njezinu nemislivost.

Filozofija o Bogu kao opće obvezujući uvid nije moguća, ona takvom pretenzijom gubi transcendenciju i postaje učenje o imanenciji (Immanenzlehre). Transcendencija je „Deus absconditus“ onkraj svega mislivoga i iskazivoga, ostaje subjektivna individualna metafizika u kojoj egzistencija u čitanju šifri trajno traga za transcendencijom. Iako Boga nikada jednoznačno ne nalazi, sam joj neuspjeh govori o stvarnosti transcendencije. Kandidat tako zaključuje: „Nikakva ontoteologija kao «znanost o Bogu» i njegovoj biti za Jaspersa nije moguća. Svaki koncept Boga ostaje samo još jedna šifra, dok Bog kao ne-misliva transcendencija ostaje s onu stranu spoznatljivoga, nadilazeći tako i dokazivanje i opovrgavanje. Ostaju nam samo «metafizički predmeti» koji su jedina alternativa krivom opredmećivanju božanstva. Institucionalizira li se koji od njih, dokida se sloboda uma u čitanju «pisama šifri». Svaka filozofija o Bogu, mora u konačnici biti svjesna jalovosti svojeg govora o transcendenciji.“ (str. 207-208.) Transcendencija ostaje daleka i nespoznata.

Umjesto znanja, odlučujuće postaje vjerovanje i to ne religijsko, već filozofijsko (der philosophische Glaube). Ovoj je Jaspersovoj ideji posvećen poslijednji odjeljak ovog poglavlja. Filozofijsko je vjerovanje vjera „filozofirajućeg pojedinca“ i treći je put između religijske vjere u objavu, s jedne, i beskonačne vjere u znanost, s druge strane. Ona je jedino moguća kao „vjera (…) pojedine egzistencije koja traži vlastiti smisao nasuprot besmisla koji nalazi u svijetu koji je izgubio ljudskost. Vjerom pojedina egzistencija dolazi do svojeg smiraja u transcendenciji, ali ne nauštrb vlastite slobode i individualnosti.“ (str. 173.)

U petom poglavlju („Nepoznati Bog filozofijskog vjerovanja i objavljeni Bog religije“) kandidat uspoređuje egzistencijalno–filozofijsku i religijsku ideju transcendencije rekonstruirajući Jaspersovu filozofijsku kritiku religije. Obrađuje se kritika religijskih pretenzija na apsolutno značenje, kao i iz toga proizašlo „fiksiranje šifri“. Tolvajčić pritom obrađuje sve etape Jaspersove filozofije religije: kritiku religijske isključivosti, polemiku oko „demitologizacije“ (der Entmythologisierung) s teologom Rudolfom Bultmannom, potom kritiku upućenu Jaspersu od strane Karla Bartha, kao i neoskolastičko „obračunavanje“ s Bogom filozofijskog vjerovanja kod Stjepana Zimmermanna, ali i pokušaj „pozitivnog“ vrednovanja kod Bernharda Weltea.

Na kraju poglavlja kandidat pokušava ispitati mogućnosti „susreta dvaju vjera“, zaključujući kako za Jaspersa nije spojivo filozofijsko i religijsko vjerovanje u jednoj egzistenciji, ali otvorena ostaje mogućnost međusobnog susreta i komunikacije, jer „filozofijska vjera dopušta drugačije vjerovanje, ona uvažava činjenicu da i religijska vjera predstavlja mogućnost egzistencijalnog samoostvarenja. Religijska je vjera, kao i filozofijska usmjerena na transcendenciju i u njoj prepoznaje svoj oslonac; ona također omogućuje čovjeku da nađe svoj vlastiti životni smisao.„ (str. 230.)

Zaključno poglavlje predstavlja kandidatov osvrt na prijeđeni put gdje zaključuje kako je Jaspersova filozofija o Bogu „ne samo oponiranje tradicionalnoj metafizici, već upravo i jedan pokušaj spašavanja metafizike, koji uvažava dosege Kantove kritike, i štoviše, upravo u njima vidi vlastite temelje. «Metafizika znanja» poslije Kanta više nije moguća. Namjesto nje Jaspers je ponudio jednu subjektivnu «metafiziku vjerovanja». Metafiziku je trebalo spasiti, poradi njezinog značenja za čovjeka kao moguću egzistenciju, a ne dokinuti.“ (str. 239.)