Uvod u islam
Moguće reinterpretacije Kurana
Yüklə 3,08 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Dodatne kuranske tvrdnje
- ŠTO BOG KAŽE O KRIŽU
- RAZUMIJEVANJE OZBILJNOSTI OBRAĆENJA
- Psihološki Čimbenici
Moguće reinterpretacije Kurana Pročitali ste odlomak Kurana o raspeću koji sadržava ovu tvrdnju: „... A oni ga nisu ubili niti objesili, nego im se to pričinilo" (Sura 4:157). Isto ste tako proučili teorije zamjene i iluzije vezane uz Isusovu smrt. Problemi s tradicionalnim islamskim interpretacijama Glavna islamska pozicija o raspeću dolazi od ranih muslimanskih tumača. Oni kažu da redak koji se istražuje ne znači da je Isus samo činio daje razapet, već daje netko drugi napravljen da izgleda poput njega i bio je razapet. (Zamahšari zastupa ovu školu misli) Kako bismo vas podsjetili, to je pozicija zamjene o kojoj smo ranije govorili. Drugi kažu da je njegova smrt iluzija. Zbog toga je tvrdnja Židova da su ubili Isusa u stvari lažna tvrdnja. Ponovo, i o toj smo poziciji već govorili i nazvali je pozicija iluzije. (Bajdavi zastupa ovu školu misli.) Pojavili su se i drugi tumači. Pretpostavite daje lik jednog čovjeka bio prebačen na drugoga (pozicija zamjene). Ili pretpostavite da su ljudi zamislili da su se neke stvari dogodile, ali u stvarnosti ipak nisu (pozicija iluzge). Ako je to tako, kažu oni, to znači da ne možemo biti sigurni ni u što čime se bavimo uključujući i osobne stvari. Npr. kako da znam daje moja supruga zaista ona za koju ja mislim da je? Možda je ona zapravo netko drugi. Osim toga, ako su takve pozicije moguće, bačena je sumnja na vjerodostojnost svih povijesnih svjedoka. Kako da prosudim koja je istinita, a koja lažna knjiga, svjetovna ili crkvena, koja tvrđi da govori o povijesti? Zar ne bi sve moglo biti masovna konfuzija identiteta i informacija? (Raži zastupa ovu Školu misli.) Kako bismo razradili gore navedene točke, postaviti ću neka dodatna pitanja. Ako je dueli događaj raspeća bio samo iluzija, zašto i drugi događaji, bilo ozbiljni ili trivijalni, ne bi bili iluzija? Je li Isus bio stvaran ili fantom? Ako je bio spašen božanskim djelovanjem što je s njegovim učenicima? On je tražio od njih da uzmu svoje križeve i slijede ga. Da li je Sabih omogućen u svakom slučaju kao zamjena za kršćanskog vjernika na putu do njegovog križa? I ako ne, što je s tisućama križeva na kojima su visjeli Isusovi sljedbenici od Neronovog doba? Zar oni ne bi govorili o nedostatku Božjeg interesa budući da on nije spasio sljedbenike Isusove na isti način na koji je to učinio s njihovim Gospodarom? Vezano za teoriju zamjene javlja se još jedan ozbi^an problem. Ona tvrdi daje razlog zbog kojega Isus nije umro taj stoje Bog pravedan i ne bi dozvolio da njegov pravedni prorok umre zbog grijeha koje nije počinio. Ali ako Bog nije dozvolio da Isus umre, zašto bi dozvolio da umre netko drugi, čak i u svrhu da spasi Isusa? To bi upućivalo na kontradikcije u Božjem karakteru i svrsi, izrugujući se božanskoj pravdi. Takva ideja je u biti oprečna i izaziva sumnju u Božje etičke vrijednosti. 13 Ideja o kontradikciji u karakteru Boga je ozbiljan problem na koji upućuje
Ograničenosti kuranske tvrdnje Neki islamski teoretičari vide granice kuranskoj tvrdnji. Oni ističu da Kuran ne kaže da Isus nije bio ubijen niti da Isus nije bio razapet. Ono što Kuran kaže je da Židovi nisu ubili Isusa niti su ga razapeli. Drugim riječima, oni kažu da ono što Kuran poriče je da su Židovi ubili odnosno razapeli Isusa. On ne poriče Kalvariju. Literarna interpretacija povijesnog događaja pokazuje da je ovo stajalište valjano. Židovi su tražili raspeće Isusovo, ali su rimski vojnici izvršili sam čin raspeća. Sam Krist je predvidio da će njegova smrt biti od ruku pogana (Lk 18:32). Židovi nisu bili svoji gospodari u vrijeme Isusove smrti. Bili su pod političkom vlašću Rimljana. Bez dozvole rimskog prokuratora Isus ne bi mogao biti razapet. Osim toga, smrt raspinjanjem nije bilo židovsko sredstvo smaknjivanja. Oni su koristili kamenovanje kojim su prijetili Isusu za vrijeme njegovog službovanja i kasnije su na taj način ubili Stjepana (Iv 8:59; 10:31-33; 11:8; Dj 7:54-60). 14 Muslimanski tumači koji vide granice kuranske tvrdnje kažu daje ono što Kuran poriče:
Pitanje odgovornosti Vremenom se pojavilo mnogo rasprava i argumenata u svezi toga tko je u stvari kriv za razapinjanje Isusa Krista. Neki upiru prst u Židove, drugi u sustav - politički i religijski. Biblija kaže da su i Židovi i Rimljani razapeli Isusa. Ipak, ona isto tako kaže daje on predan u ruke Židovima "u svrhu i Božjim predviđanjem" (Dj 2:23). Po mom mišljenju, moguće je da ono što kuransko poglavlje kaže o raspeću je daje Bog bio taj koji je djelovao, kao što Kuran tvrdi i u drugim situacijama. To znači daje Bog, a ne Židovi, donio presudu i izvršio sve po svojoj volji, prema svojoj namjeri i kroz svoju odluku. Razmislite o retku iz Sure 8:17 "Vi ih niste ubijali, nego ih je Alah ubijao! A ti nisi izbacivao strijele kad si ih izbacivao, nego ih je Alah izbacivao!" Ovaj se odlomak odnosi na Bitku na Bedru u kojoj su Muhamed i njegove trupe bili u manjini u odnosu na Korejšitovu vojsku. Muhamed je bacio šaku prašine na neprijatelja na početku bitke, simbolično ih zaslrjepivši u pripremi za njihov poraz. Iako su prilike bile protiv proroka i njegovih snaga, Korejšiti su bili poraženi. Kuran se zbog toga može interpretirati kao da kaže nešto poput: "To niste bili vi koji ste ubili neprijatelja, to je bio Bog koji ih je ubio za vas. To nisi bio ti Muhamede, koji je bacio prašinu, to je bio Bog koji ju je bacio za tebe." Što ako se isto načelo tumačenja primjeni na kontroverzni redak Sure 4:157? U tom slučaju, redak bi se mogao pročitati kao "Židovi su rekli, 'Mi smo ubili Isusa Krista, sina Marijina, Božjeg poslanika.' Ipak, to nisu bili Židovi koji su ubili na Kalvariji, to je bio Bog. Oni ga nisu ubili niti razapeli, tako im se samo činilo. Već, to je bio Bog koji ga je pripremio za tu svrhu; Bog gaje poslao da umre!" Pitanje odgovornosti se ne može lako odgovoriti. Kao i u drugim misterijima Utjelovljenja, i Bog i ljudska rasa su uključeni. Na križu, ljudska rasa je odbacila svog Stvoritelja. Ipak teolozi bi se složili da događaj raspeća počinje s Bogom kao što su sugerirala gore navedena tumačenja. U svom komentaru, Kenneth Bailey nas podsjeća da je Isus jaganjac zaklan prije stvaranja svijeta (Otk 13:89). Apostolska poruka kaže daje Krist došao na svijet po Božjem određenom planu i predznanju. Pilat, Herod, nežidovi i narod Izraela su činili samo ono stoje Božja volja i snaga već prrje odlučila IS Kuransko poglavlje o raspeću nrje u kontradikciji s biblijskim prikazom ako se interpretira da: Osim Sure 4:157, postoje još tri tvrdnje u Kuranu koje eksplicitno govore o Isusovoj smrti. One daju potporu povjesnosti raspeća. "I spremali su (nevjernici) lukavstvo, a Bog je osujetio njihovo lukavstvo. Alah najbolje uništava lukavce. Sjeti se Muhamede kada Alah reče: 0 Isa, Ja ću te usmrtiti i uzdignuti Sebi i spasiti od onih koji ne vjeruju." (Sura 3:54-55).
"...Bio sam im svjedok (njihovim djelima) dok sam bio medu njima. A pošto si mi dušu uzeo, Ti si im ostao promatrač" (Sura 5:120). "...I selam meni, kada sam se rodio, i kada umrem i kada budem proživljen,.." (Sura, 19:33).
Uočite da Sure 3:54-55 i 19:33 na prvo mjesto stavljaju Isusovu smrt, zatim uzašašće i uskrsnuće. Budući da muslimani priznaju da je Isus uzašao živ u nebo, slijedi da je morao umrijeti. Sjećate se da se muslimani zalažu za teoriju zamjene je kažu da Bog ne bi dozvolio da umre, od ruke neprijatelja, takav prorok kao što je Isus. Ipak Kuran tvrdi da su neki proroci bili ubijeni.
"Mi smo ih kaznili zbog toga što su prekršili obvezu, i što su porekli Božje znakove, i Sto su ubijali Božje poslanike bespravno..." (Sura 4:155). "Koji god vam je poslanik (o Židovi) donio ono što vam se ne sviđa, vi ste se oholo isprsili( i zanijekali ga), pa ste neke (poslanike) smatrali lažjjivcima, a neke ste ubijali..."(Sura 2:86).
Osim toga, nekoliko drevnih muslimanskih pisaca kao što su Maghazi i Ibn Išak kao i neki noviji poput Hckthalla i drugih tvrde da je Prorok umro od otrova koji je stavljen u njegovu hranu (vidi Pickthall 1961, 23). Ako je primjedba "nepravda" uzdignuta do Isusovog raspeća, zašto ne i do ubijanja drugih proroka i trovanja Muhameda? 16 U vaše bilježnice navedite dva primjera iz Kurana i/ili islamske povijesti koji podupiru ideju da pravedni proroci mogu umrijeti nepravedno.
Kako bih prikazao kako je jak svjedok raspeću Isusa Krista, izvukao sam primjere iz Kurana i njegovih interpretacija, iz povijesti i učenja, iz iskustava , razuma i logike. Svi oni nude odgovor na islamsko negiranje. Međutim, niti jedan nije kompletan i niti jedna odluka nije zaključna sve dok Biblija ne kaže svoje. U Bibliji Bog govori. Moramo pomoći muslimanima da čuju što Bog kaže o križu dok On otvara njihova srca da slušaju. Biblija tvrdi daje Krist umro na križu. On "božanske naravi,... ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu" (Fil 2:6-8). Na križu, Isus je propatio najgoru od svih poniženja i najnižu od svih degradacija. Raspeće nije bilo spontano. Ono je bilo planirano od Boga u vječnoj prošlosti za dobrobit ljudi i na Božju slavu. Na Kalvariji smo
suočeni s misterijem, jer je Isusov križ tema previsoka i preduboka da se može razumjeti ljudskim umom ili izgovoriti ljudskim riječima. Neki bi muslimani mogli reći da Kristov križ ntfe moguć jer čovjek mora "žeti ono što sije." Ovaj argument prenaglašava Božju pravdu na račun njegove milosti. Drugi bi mogli reći da križ nije neophodan jer je Bog predobar da bi kažnjavao grješnike. Ova prenaglašena Božja milost je na račun njegove pravednosti. Ali Biblija kaže da je križ i neophodan i moguć - neophodan jer je Bog pravedan, i moguć jer je On milostiv (Heb 9:14-26 i 28; 1 Pet 2:24).
Daleko od toga da nye neophodan ili daje nemoguć, križ je bio bitan za Kristovu misiju. Pokazuje zbog čega je Isus došao. Mk 1:21-27 bilježi odnos susret Isusa i demonskih duhova. Duh je pitao; „Jesi li nas došao uništiti?" (v. 24). Ove pitanje sažima svrhu Kristove službe u jednoj rečenici. Ona donosi ultimativno uništenje Sotone i njegove vladavine tame. Zbog toga je Isus i došao na zemlju, rekao je. Na križu se događala najodlučnija bitka koja se ikada vodila, i najohrabrujuća pobjeda ikad izvojevana. Hajde da okrenemo situaciju! Recimo da Isus nije Činio ono što kaže Biblija. Recimo da je izbjegao zadatak zbog koje je došao. Recimo da je prokleo svoje neprijatelje i mučitelje. Recimo da je ostao u grobu. To bi zaista bio poraz! Islam poriče daje nebo bilo uključeno u Isusove patnje tvrdnjom da je bilo uključeno u njegovo spašavanje. Ostaje dakle da je raspeće učinjeno da bi tako izgledalo ljudima jer to nije bilo moguće s Bogom. Ali ova je tvrdnja slijepa na ogromnu snagu Božje ljubavi. Paradoks je da je kroz ono što izgleda poput poraza u očima svijeta, Bog pobijedio. Na Kalvariji, nebeska je ljubav podnijela strašnu težinu ljudskog grijeha i tako slomila njegovu snagu zauvijek. Nema sramote u križu. "A ja sam daleko da se ičim ponosim,"rekao je Pavao" osim križem našeg Gospodina Isusa Krista" (Gal 6:14). To je najbolji izraz Božje samodavajuće ljubavi.
Križ se dešava na zemlji jer je inherentan na nebu. Bog je u Kristu izmirivao svijet sa sobom. Tu nije bilo spasa - ne zato što je nebu nedostajala snaga votje, već zato što je imalo ljubav (Cragg 1959,11). Muslimani se boje pripisivanja poraza Isusu. Ali križ nije značio poraz, on je značio pobjedu. On je značio poraz sila tame, ne Isusov poraz. Sotonin pad je određen i osiguran na križu. On je njemu i njegovim sljedbenicima dao smrtni udarac od kojeg se više nikada neće oporaviti. Kao što je križ bio vrhunac Kristovog otkupljujućeg djela namjesto čovječanstva, on je isto tako bio vrhunac njegove pobjede nad silama zla. On "razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u
pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime" (Kol 2:15). Zaključak je neizbježan - Križ je značio slavu, a ne sramotu; pobjedu, a ne poraz! 17 Pored svakog opisa križa uobičajenog u muslimanskoj tradiciji, navedite i ukratko objasnite kontrastnu istinu koju Bog zaista navodi u Bibliji.
Križ je prijetnja onima koji žive sami za sebe. Križ ismijavaju neki, ali mi, pravi sljedbenici Krista, se ponosimo njime. Križ je paradoksalan: on je prikaz slabosti i jada, simbol poraza i očaja, slika kazne i smrti. Ali kada gapovežemo s Kristovim imenom, on postaje fokus slave. Prirodni čovjek pokušava izbjeći križ, ali Pavao se njime hvali: ,,A ja sam daleko da se ičim ponosim," rekao je, „osim križem našeg Gospodina Isusa Krista" (Gal 6,14). Križ se ne može poreći. Nema milosti izvan njega. Nema pravde izvan njega. Uklonite križ i zemlja će biti druga polovica pakla. Uklonite križ i čovjek će umrijeti zauvijek bez vjere, bez ljubavi i bez nade. "Jer govor o križu ludost je onima koji propadaju, a nama koji se spašavamo to je Božja sila" (1 Kor 1:18). Bog nam je povjerio tu poruku. Našim muslimanskim prijateljima jasno je prenesimo, podučimo ih sa strpljenjem i propovijedajmo je s autoritetom.
Zaokružite slovo ispred točnog odgovora; 1 Muslimani imaju problema s kršćanskim učenjem daje Isus bio razapet
3-8 Spojite vrstu svjedočenja raspeću (desno) sa svakom frazom koja ga definira ili je njegov primjer (lijevo). .... 3 Svjedočanstvo promijenjenih života
.,.. 4 Sposobnost kršćana da izdrže proganjanje .... S Sram kriza .,. .6 Paradoks razapetog Mesije .. •. 7 Neustrašivo propovijedanje apostola .... 8 Pisani tekstovi Tacita i Josipa Flavija Ukratko odgovorite na pitanja. 9 Crkva je uvijek tvrdila da su židovski svećenici i rimski vladari smišljali urotu i razapeli Isusa. Lekcija ističe da nitko od njih niti njihovi nasljednici nisu porekli taj čin. Kakav se zaključak može izvući iz činjenice da oni to nisu nikada porekli?
Dopunite svaku frazu.
Odgovori na pitanja 9 c) nekoliko rimskih i židovskih rukopisa, i povijesnih i religijskih, se odnose na stvar nost raspeća 1 d) Isusove ljudske aktivnosti bile su iluzija 10 a) da bi se pojavila neka posljedica, potre
2 c) kontakt s nekim oblicima kršćanstva i judaizma 11 Ideja razapetog Mesije bila je paradoks, jer osoba koja je razapeta je bila prokleta od Boga; kako bi Mesrja mogao biti proklet od Boga? 3 a) Bazileji 12 b) iskustvo 4 a) razapet, ali nije zapravo umro 13 b) teorija zamjene 5 Vaše mišljenje. Materijal koji je prezenti ran prikazuje daje muslimansko poimanje bliže stajalištu 12 vremena kada je Isus razapet 14 d) ubili su ga Židovi 6 Vaš odgovor. Jer oni razmišljaju na taj način. Bog ne bi dozvolio da dobar i prave dan prorok bude razapet. Isus je bio dobar i pravedan prorok (a ne lažni prorok kao što to kažu Židovi). Zbog toga on ne bi dozvolio da Isus bude razapet. 15 a) Bog je upravljao događajima 7 Vaš odgovor. "Božanska vladavina zako
mora patiti samo zbog svojih grijeha) ili na to da je Bog pravedan i ne bi dozvolio da pati nevina osoba (Isus). 16 Lekcija citira Suru 2:86 i 4:154, koje impliciraju da i pravedan prorok može biti ubijen i navode slučaj samog Muhameda koji je vjerojatno bio otrovan. i c) pravedan L7 Desna bi strana tablice trebala biti ovako ispunjena: a Moguć je zbog Božje milosti b Neophodan je zbog Božje pravde c Slava jer prikazuje Božju ljubav d Pobjeda jer znači pad Sotone.
U trećem dijelu proučavali ste kako odgovoriti na islamsko stajalište o kršćanstvu, Bibliji, doktrini Trojstva i raspeću Isusa Krista. U ovoj završnoj cjelini pobliže ćemo proučiti stvarne aktivnosti evangeliziranja. Ova lekcija ispituje teškoće koje se javljaju zbog međukulturalne prirode našeg rada i odnosa s muslimanima. Za muslimane općenito, ali posebice za one u tradicionalnim islamskim zajednicama, obraćenje je ozbiljna stvar koja uključuje dalekosežne posljedice. Mi koji ih pokušavamo dovesti Kristu imamo svoj sklop uvjerenja i vrijednosti koji se temelji ne samo na našoj odanosti Kristu već i na našoj kulturnoj pozadini. Ti čimbenici mogu stvoriti ozbiljne prepreke. AU problemi se mogu prevladati! Nastavljajući proučavanje, zapamtite ovu važnu činjenicu: u isto vrijeme u koje nam je Bog dao nalog da propovijedamo evanđelje, dao nam je i obećanje svoje prisutnosti i moći. Ova lekcija će vam pomoći da identificirate neke od teškoća na koje biste mogli naići i dati će vam načelo kako da se suočite s tim teškoćama. Razumijevanje ozbiljnosti obraćenja Psihološki čimbenici Duhovni koncepti Intelektualne dimenzije Socijalne implikacije Suočavanje s preprekama obraćenju Prepreke za muslimane Zapreke za kršćane Kada završite ovu lekciju, trebali biste biti u stanju:
1. Slijedite uobičajeni model kada proučavate ovu lekciju, budite sigurni da ste odgovorili na pitanja iz lekcije i napravili test prije nego pogledate navedene odgovore. 2. Ako posjedujete bilo kakvu literaturu o povijesti crkve, može vam biti korisna da pročitate što kaže o križarskim ratovima i kolonijalizmu ukoliko o tome ne znate baš dovoljno. 3. Neka od pitanja u ovoj lekciji zahtijevaju da procijenite sami sebe. Budite iskreni u odgovorima. Možda ćete otkriti da morate učiniti neke promjene kako biste uspješnije svjedočili muslimanima. kolonijalizam komunalan križarski ratovi starosjedilački individualistički RAZUMIJEVANJE OZBILJNOSTI OBRAĆENJA U ovom odjeljku uspoređujem iskustvo obraćenja osobe s nominalnom kršćanskom pozadinom sa osobom s tradicionalnom muslimanskom pozadinom. Naravno, svjestan sam da se ono što se događa kada osoba prihvati Krista može uvelike razlikovati od osobe do osobe. Sljedeći materijal će vam prikazati općenite modele koji postoje, i ponuđen je s nadom da će vam pružiti koristan izvor informacija. Moj cilj je pomoći vam da razumijete izuzetno značenje koje obraćenje ima za muslimane. Psihološki Čimbenici NOMINALNI KRŠĆANIN MUSLIMAN On dolazi do kraja pruge zbog Njegova situacija je drukčija od
toč zlu koje osoba počini, Alah je
SLUČAJ NOMINALNOG SLUČAJ MUSLIMANA^* KRŠĆANINA ^**^ Bog ^^-""^ Bolna svjesnost vječnosti ^*^\\_ Proganjan A -£^v jfHs- V°'la % \\ V\ SU \\ \\ \\ 2a mene životni problemi Životne okolnost! koje su uzrokovani grijehom po volji Božjoj S psihološkog stajališta musliman je mirniji od nominalnog kršćanina koji se suočava s istim životnim pritiscima i razmišlja o rješenju svojih problema. Uočite da to nije pravi mir koji je dar od Krista. Prije je to uUuljkivanje ili privremena utjeha. Rezultat? Nominalni kršćanin donosi odluku da je bolje za njega ako prihvati Krista kao spasitelja. Za muslimana osjećaj potrebe za spasiteljem može izostati. Kada on odluči prihvatiti Krista, to znači da je odlučio poduzeti vrlo važan korak. Ništa ga iz njegove pozadine ne motivira da to učini. Umjesto daje to kataklizmičan, munjevit i trenutačan događaj, kao što je to slučaj s nominalnim kršćaninom, obraćenje muslimana je obično postupan proces koji obuhvaća određeno vremensko razdoblje. On mora promijeniti svoje mišljenje u svezi ne jedne, već nekoliko bitnih stvari. Sljedeći dijagram ilustrira taj proces. Musliman koji po prvi put čuje evanđelje je u središtu spirale. Dok nastavlja slušati poruku, on se kreće prema van. Neće biti u stanju vjerovati Isusu kao Gospodu dok se u njegovom razmišljanju ne dogodi nekoliko promjena. Na kraju će cijeli njegov svjetonazor biti drugačiji. 1 Navodimo popis psiholoških čimbenika tipičnih za nominalnog kršćanina i muslimana. Povežite osobu (desno) i čimbenik koji karakterizira nju ili njega (lijevo) .... a Relativno pomiren sa svojom situacijom 1) Nominalni kršćanin b Ima negativno mišljenje o kršćanstvu 2) Musliman .... c Brine za svoju vječnu budućnost d Obraćenje smatra izdajom svoje zajednice .... e Na kršćanstvo gleda kao na rješenje svojih problema .... f Ne osjeća potrebu za spasenjem 226 Vvod u islam
Yüklə 3,08 Mb. Dostları ilə paylaş:
|