Muhammed Allahov Poslanik

Humor

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se ponekad smijao i šalio sa svojim ashabima, ali je odredio granicu tome kako se ne bi upalo u laž, izrugivanje i vrijeđanje drugih.

Ebu Hurejre prenosi da su ashabi kazali: „O Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?“, pa je on kazao: „Da, ali ja govorim samo istinu.“¹⁴⁸

Kada je Hanzala pomislio da je vid licemjerstva ukoliko se šali sa svojom ženom i djecom, otišao je kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: „Hanzala je licemjer!“ On reče: „Zašto?“ Hanzala mu reče: „Kada smo kod tebe, o Allahov Poslaniče, ti nas podsjetiš na Džehennem i Džennet, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo.“ Poslanik mu tada reče: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste bili onakvi kakvi ste kada ste sa mnom, zaista bi vas meleki pozdravljali u vašim posteljama i na putu, ali o Hanzala, čas ovako, čas onako.“²⁴⁶, ponovivši to tri puta.¹⁴⁹

Jedan od načina kako se Poslanik šalio je i to kada mu je jedne prilike došao čovjek i kazao: „O Allahov Poslaniče, stavi me na devu da me nosi.“ Poslanik mu odgovori: „Neću te staviti osim na mladunče od deve.“ Čovjek mu tada reče: „O Poslaniče, ono to ne može podnijeti, a Poslanik mu odgovori: „Pa da li deva rađa nešto osim deve.“¹⁵⁰

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je mnogo volio Zahira ibn Harama, čovjeka iz pustinje koji nije bio lijepog izgleda. Jedne prilike mu je Poslanik došao, a on je prodavao neku robu na pijaci, te mu prišao iza njega, a on ga nije vidio, pa je Zahir upitao: „Ko je to?“ Nakon toga se okrenuo i vidio da je to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tada je Poslanik govorio: „Ko želi da kupi roba?“ Pa je Zahir kazao: „Znači ti me smatraš ružnim.“ Pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Ti kod Allaha nisi ružan.“ U drugoj predaji stoji: „Ali ti si kod Allaha vrijedan.“¹⁵¹

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi se šalio sa Enesom i govorio bi mu: „O ti koji imaš dva uha.“¹⁵²

Jedne prilike neka starija žena je došla kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i kazala: „O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet.“, pa joj je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „U Džennet neće ući starci.“ Ona je tada zaplakala, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se nasmijao i upitao je: „Zar nisi čitala riječi Allaha Uzvišenog: ’Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti, i djevicama ih učiniti milim muževima njihovim i godina istih.'“, tj. stanovnike Dženneta će Allah povratiti u godine mladosti i vitalnosti.

Ovo su neke od situacija u kojima je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, činio ljude sretnim i otklanjao od njih brige i tugu. Ove situacije potvrđuju da islam nije kruta religija koja zanemaruje duševne potrebe ljudi nego daje ljudskim dušama pravo na sreću i neiskvarenu zabavu. Zbog toga su Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naučavanja bila sa ljudskim motivima, usmjerenjima i prirodom te njegovim duševnim i društvenim potrebama.

TREĆI DIO
Poslanikovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upozorenje na razne oblike poroka i mahana
1. UBIJANJE

2. IZDAJA

3. SRDŽBA

4. ZAPLAŠIVANJE LJUDI

5. VARANJE

6. ČINJENJE NEREDA MEĐU LJUDIMA

7. UHOĐENJE

8. VRIJEĐANJE I PROKLINJANJE

9. SUMNJIČENJE

10. PODMIĆIVANJE

11. FENOTIPSKE ŠUPLJE

12. LIJENOST

13. BEZNADEŽNOST

14. SAMOUBISTVO

15. NEPRAVDA I NASILJE

Poslanikovo upozorenje na prezrena i zla djela

Uvod

Allah Uzvišeni nije poslao poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, samo nekom određenom narodu ili samo na neki određeni prostor, nego ga je poslao svim ljudima, kao donosioca radosnih vijesti, opominjača, misionara koji poziva Allahu sa Njegovom dozvolom i kao svjetiljku koja osvjetljava put. Poslao ga je da im naređuje dobro i da ih odvraća od zla, te da im dozvoli lijepe stvari, a zabrani sve ono što ne valja.

Njegovo obraćanje je bilo usmjereno ka ljudskoj duši i savjesti općenito, te je tako zatvorenu ljudsku prirodu otvorio, kako bi srcu povećao čistoću i veličinu duši, te da ponašanje učini još ljepšim i dostojanstvenijim.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je želio, a to sve naredbom njegovog Gospodara, da oslobodi čovjeka od robovanja neodoljivom materijalizmu i da se odupre svim onim strastima koji uništavaju moral i lijepo ponašanje.

Njegov poziv je ka strpljenju, izdržljivosti i praštanju, koliko god je čovjek u mogućnosti, te da je srdžba baklja koja potpaljuje vatru i protiv nje se treba boriti. Pojasnio je i da je nepovjerenje uzrok razdvajanja i nejedinstva među ljudima. On je upozorio na lapsuse i propuste koje jezik može proizvesti, te je naredio ljepotu govora i lijepo izražavanje. On je pozivao u optimističnu viziju svemira i života, te je tako izrekao mnoge hadise koji pozivaju u optimizam, i upozoravao na ono što je njemu suprotno, kao što su beznadežnost, ostavljanje rada i štetno besposličarenje, te razne vrste negativnosti.

On je potvrdio svetost čovjeka, te je strogo zabranio da se čini nepravda čovjeku plašeći ga ili ubijajući. Također je zabranio da čovjek sam sebi čini nepravdu ili pak samoubistvo. To je učinio jednim od najvećih prekršajnih djela.

Isto tako je njegova misija bila jasno izražena kada je u pitanju obaveza odstranjivanja svih faktora koji proizvode nered u društvu, i nered u administraciji i politici.

Zabranio je činjenje nereda, špijuniranje, prevaru i izdaju. Također je upozorio na opasnost korupcije, te je veoma oštro kritikovao one koji se njome bave. Potvrdio je važnost rada, ozbiljnog ponašanja i udaljivanje od šupljeg formalizma (kojeg ne prati suština).

Sve se to može primijetiti u njegovim riječima, postupcima, napomenama i savjetima koji su sprovođeni u praksi i stvarni život, a to sve je dostojno studiranja, kako bi bili sretni na ovom i na budućem svijetu.