Te u zagrebu filozofski fakultet



Yüklə 1,9 Mb.
səhifə23/36
tarix19.01.2018
ölçüsü1,9 Mb.
1   ...   19   20   21   22   23   24   25   26   ...   36

4. STRUČNE AKTIVNOSTI


Nakon posljednjeg izbora, pristupnica je objavila 16 stručnih radova i 4 priručnika (u koautorstvu). U razdoblju 2002. - 2003. sudjelovala je u izradi Nacionalnog programa za Rome u dijelu koji se odnosi na sprječavanje nasilničkog ponašanja prema Romima djelovanjem policije te na suzbijanje diskriminacije Roma. Od 2002. – 2006. bila je voditeljica projekta Organizacija komunalne prevencije u okviru Strategije djelovanja policija u zajednici. Od 2002. je godine članica Radne skupine za pripremu, provođenje i praćenje Strategije djelovanja policija u zajednici.

U razdoblju 2002. – 2006, pristupnica je bila članica Radne skupine za pripremu, provođenje i praćenje projekta Reforma operativno-preventivnog rada policije u odori u okviru Strategije djelovanja policija u zajednici, a od 2003. do 2004. godine, voditeljica Radne skupine za izradu Općih uputa za policiju u suradnji s misijom američkog Ministarstva pravosuđa ICITAP. Tijekom 2004. i 2005. godine, pristupnica je bila članica Radne skupine MUP-a RH za izradu izmjena i dopuna Zakona o policiji, a od 2006. je voditeljica Radne skupine MUP-a RH za izradu novog Pravilnika o ocjenjivanju rada policijskih službenika.

Kada je riječ o stručnoj edukaciji, pristupnica od 1995. godine sudjeluje u realizaciji specijalizacije djelatnika Odjela za maloljetničku delinkvenciju Ministarstva unutarnjih poslova RH, a ujedno je i jedna od autorica tog programa. Od 1998. godine povremeno sudjeluje u specijalističkoj obuci kriminalističke policije za krvne i seksualne delikte. Od 2001. godine sudjeluje u općoj edukaciji djelatnika kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova RH, a od 2003. godine u specijalističkoj obuci za kontakt-policajce. Pristupnica je i autorica tog programa obuke.

Pristupnica je članica Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, Hrvatske udruge za neurolingvističko programiranje, Saveza defektologa Hrvatske, Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i Udruge socijalnih pedagoga.


5. NALAZ I MIŠLJENJE STRUČNOG POVJERENSTVA

Na temelju iznesenog prikaza rada dr. sc. Irene Cajner Mraović, stručno povjerenstvo izvješćuje o činjenicama i daje stručno mišljenje o pristupnici. Stručno povjerenstvo je na temelju raspoloživog natječajnog materijala utvrdilo sljedeće:


1. Na natječaj koji su raspisali Hrvatski studiji za radno mjesto i izbor u znanstveno zvanje izvanrednog profesora u području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije prijavila se samo jedna kandidatkinja – dr. sc. Irena Cajner Mraović – koja je priložila svu potrebnu dokumentaciju.
2. Premda pristupnica nema akademski stupanj u polju sociologija (magistrirala je i doktorirala u području društvenih znanosti, polje), povjerenstvo je mišljenja da njezin dosadašnji rad u području Kriminologije i Sociologije devijantnog ponašanja jasno iskazuje sociološki senzibilitet, imaginaciju i kompetentnost, omogućujući izbor kolegice Cajner Mraović u polju sociologija.
3. Dr. sc. Irene Cajner Mraović ispunjava opće uvjete iz čl. 32, stavak peti, i 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03, 105/04 i 174/04) o izboru u znastveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice, jer:

  1. je stekla akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti 1995. godine na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, te je 1999. godine izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta;

  2. ima objavljene znanstvene radove kojima je značajno doprinijela razvoju Kriminologije i Sociologije devijantnog ponašanja u nas;

  3. je nakon posljednjeg izbora objavila 17 znanstvenih radova, od kojih 6.5 (?) pripada kategoriji A1.

3. Dr. sc. Irene Cajner Mraović udovoljava uvjetima iz Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora (NN, 129/05). Naime, pristupnica je:

a) Stalna nastavnica na visokom učilištu od 1999. godine;

b) Objavila knjigu koja služi kao sveučilišni udžbenik (Kriminologija, 2002., u koautorstvu);

c) Unaprijedila nastavu na postojećim kolegijima (Kriminologija i Kriminologija – posebni dio) i uvela novi kolegij (Kaznenopravna zaštita djece i maloljetnika);

d) Uspješno vodila 45 diplomskih radova i objavila 3 rada u koautorstvu sa studentom/studenticom;

e) Prezentirala radove na najmanje 5 domaćih i 10 međunarodnih znanstvenih skupova;

f) Uspješno mentorirala 9 magistarskih radova i objavila rad u koautorstvu sa studentom/studenticom (sa završenim poslijediplomskim/doktorskim studijem).


Na temelju navedenih razloga stručno povjerenstvo smatra da dr. sc. Irena Cajner Mraović ispunjava zakonom propisane uvjete Natječaja, te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće i nastavi proceduru izbora dr. sc. Cajner Mraović u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice u području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Članovi stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof., predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof., član povjerenstva
Dr. sc. Renato Matić, docent, član povjerenstva
Izvještaj je raspravljen i prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za sociologiju, održanoj 14. 03. 2007. godine.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU


FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 29. lipnja 2006. imenovani/e smo u Stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o ispunajvanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje od docenta do redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj raspisan u Narodnim novinama od 28. prosinca 2005. prijavila su se dvojica pristupnika:

dr. sc. Davor Pećnjak,

dr. sc. Daniel Miščin.
Dr. sc. Davor Pećnjak
Životopis

Rođen je 11. travnja 1963. u Zagrebu, gdje se i školovao, te nakon studija filozofije i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao (1990.), magistrirao (1997.) i doktorirao (2002.) iz područja filozofije. Prije toga je koristio šestomjesečni stipendirani boravak na Central European University u Budimpešti u sklopu programa znanstvene potpore doktorandima. U zvanje znanstvenog suradnika izabran je 29. siječnja 2003., a u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika 14. studenog 2006. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu bio je u zimskom semestru akad. god. 1990-91. honorarni predavač. Od 1992.radio u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, a od 1994. do 1997. bio je savjetnik u Upravi za visoku naobrazbu u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 1997. do 2001. radio je kao znanstveni novak-doktorand na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru: uz rad na znanstvenoistraživačkom projektu Platonova teorija razumijevanja sudjelovao je u održavanju nastave. Od 2001. do 2003. na Filozofskom fakultetu u Rijeci honorarno je predavao u svojstvu vanjskog suradnika, a u istom svojstvu predaje od 2002. na Hrvatskim studijima. U Institutu za filozofiju u Zagrebu zaposlio se 2003. Aktivno se služi engleskim jezikom.


Znanstvena djelatnost
Pristupnik je objavio jednu knjigu i veći broj znanstvenih radova.

Knjiga nosi naslov Aspekti osobnog identiteta, Zagreb: Hrvatski studiji – Studia croatica Sveučilišta u Zagrebu, 2006.

Poglavlja knjige su: 1. Uvod, 2. Formalni identitet, 3. Definiranje problema, 4. Dualistički prijedlog, 5. Fizički kriterij, 6. Shoemakerovi primjeri, 7. Modificirani fizički kriterij, 8. Psihološki kriterij, 9. Psihološki kriterij povezan i s fizičkim, 10. Protuprimjer psihološkom kriteriju, 11. Slučaj Beauchamp, 12. Što je u ovoj knjizi rečeno? Obrađene su sve značajne pozicije koje se pojavljuju u povijesnim i suvremenim raspravama o filozofijskom problemu osobnog identeta. Pokazano je da niti jedna od mogućih pozicija ne rješava potpuno ovaj problem; za svaku poziciju, odnosno dani kriterij osobnog identiteta moguće je konstruirati uvjerljiv protuprimjer. Ipak, autor se priklanja da u tom svijetlu jest ipak tzv. psihologijski kriterij osobnog identiteta onaj kriterij koji objašnjava najviše. Problem osobnog identiteta sastoji se u tome da se postavlja pitanje što neku osobu čini istom osobom u različitim vremenskim trenucima? Mogući su različiti odgovori. Prvo se ukratko objašnjava što znači identitet u formalnom smislu kao relacija ekvivalencije. Zatim se sustavno prikazuje te diskutiraju sve teorije i kriteriji osobnog identiteta: jednostavni kriterij memorije, kriterij prostorno-vremenske neprekidnosti tijela, kriterij prostorno-vremenske neprekidnosti mozga, psihologijski kriterij osobnog identiteta te moguće primjere i argumente za psihologijski kriterij povezan i s fizičkim kriterijem. Također je obrađen i jedan psihijatrijski slučaj tzv. poremećaja višestruke ličnosti.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 12 autorskih araka x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 18 bodova

Članci su sljedeći:

Vjerovanje i pogrešno reprezentiranje”, (Filozofska istraživanja, No. 25 (1988): 431-439.): Analizirana je i kritizirana naturalistička teorija psihologijskog pojma vjerovanja kao kognitivnog i propozicionalnog stava i s njim povezanog pojma reprezentiranja. Vjerovanje je odnosni stav subjekta čiji se sadržaj karakterizira određenom propozicijom. Naturalistička teorija se služi, da bi objasnila porijeklo vjerovanja, njegovog sadržaja i oblika reprezentiranja tog sadržaja tj. kako je on subjektu predočen, dijelovima evolucijske teorije. Organizmi su razvili, putem prirodnog odabira, sustave za predočavanje vanjskog svijeta. No ti sustavi ipak nisu nepogrešivi. U većini slučajeva oni moraju ispravno predočavati uvjete vanjskog svijeta što znači da mora postojati određeno poklapanje između stanja sustava i vanjskih okolnosti. No, ti sustavi nastaju slučajno, zbog određenih slučajnih mutacijskih promjena kod organizama te je u ovom članku pokazano da naturalistička teorija u tom stupnju u kojem se tada nalazila (1988. godina) ne može tako lako objasniti korelacije da sustav koji slučajno nastaje ispravno reprezentira stanja svoje okoline. Naime, naturalistička se teorija također oslanja na međusoban uzročni utjecaj samog stanja okoline i reprezentiranja istog kod subjekta a ta uzročnost ne postoji kod nastanka samog mehanizma za reprezentiranje koji je u početku slučajan.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 2,25 bodova

Bog, design, kozmologija”, (Filozofska istraživanja, No. 28 (1989): 255-265.): Razmotrena je mogućnost osnaživanja teleologijskog argumenta za postojanje Boga s pomoću najnovijih dostignuća u suvremenoj fizikalnoj kozmologiji. Struktura teleološkog argumenta odnosno argumenta iz designa je takva da tvrdi kako iz uređenosti našeg svemira možemo zaključiti da je vjerojatnije da je takav objekt stvoren djelatnošću nekog moćnog intencionalnog djelatnika nego da je nastao slučajno ili sam od sebe. Suvremena kozmologija pruža mnoštvo zanimljivih detalja koji se mogu navesti kao potpora. Mnoštvo fizikalnih konstanti i veličina moralo je biti u iznosu upravo onoliko koliko jesu, do tolerancija koje su manje od 0,1%. Kada promatramo vrlo složene objekte oko nas mi vidimo da su ih zamislili i izgradili intencionalni djelatnici odnosno ljudi. Izuzetno malena vjerojatnost da nastane ovakav svemir kakav je naš i koji omogućava život, lakše se tumači, prema jakoj analogiji s ljudskom djelatnošću, da je zamišljen i stvoren od vrlo moćnog kreatora. Takvo biće smatramo Bogom. U članku su odbačeni i neki skeptički prigovori ovakvoj vrsti argumenta za postojanje Boga.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,1 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 2,47

Epiphenomenalism and Machines: A Discussion of Van Rooijen’s Critique of Popper”, (British Journal for the Philosphy of Science, Vol. 40, No. 3 (1989): 404-408.): Pokazano je da fizička sličnost između organizama nije dovoljna da se iz nje argumentira i za psihičku sličnost organizama. Naime, načela objektivne znanosti u Popperovom smislu traže da promatranja ili pokusi te rezultati znanstvenih istraživanja budu svima dostupni i ponovljivi. Dakle, npr. istraživanja mozga kao fizičkog objekta mogu biti takvi. No, epifenomenalizam kao teorija o prirodi mentalnih stanja tvrdi da su ona uzrokovana fizikalno-kemijskim procesima u mozgu, međutim ona sama nisu fizikalna već su nematerijalna i subjektivna su. Ona sama nemaju kauzalnu moć uzrokovati daljnja stanja u mozgu. Pristup svojim subjektivim mentalnim stanjima ima samo onaj subjekt čija su to stanja. Dakle, u principu ne postoji, prema ovoj teoriji, mogućnost objektivnog znanstvenog istraživanja subjektivnosti tih mentalnih stanja. Tako ne postoji, kao što su neki autori tvrdili, mogućnost povezivanja objektivne znanosti i epifenomenalizma kao tako utemeljene teorije mentalnih stanja. Također, pokazano je da mi funkcionalno definiramo rad strojeva koje konstruiramo a iz toga slijedi da fizička sličnost ili fizička različitost strojeva nije sama po sebi bilo kakav temelj za argumentiranje bilo sličnosti bilo različitosti rada koje obavljaju. Tako se ni ta analogija ne može upotrijebiti za argumentiranje da budući da ljudi imaju slične mozgove po fizičkoj strukturi, onda oni moraju imati i mentalna stanja i procese koji su međusobno slični, makar nemamo direktan pristup tuđim mentalnim stanjima i procesima.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,6 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,34

Remarks on Disembodied Existence”, (Acta Analytica, No. 13 (1995): 209-213.): Razmotrena je, danas dosta rijetko raspravljana tema o mogućnosti bestjelesne subjektivne personalne egzistencije. Da bi neki sustav bio osoba on mora zadovoljavati određene uvjete: mora posjedovati intencionalnost, racionalnost, moralne stavove, mora biti objekt tuđih moralnih stavova, mora upotrebljavati jezik, barem na neki način te mora imati posebnu vrstu svijesti – samosvijest. Ovakvi uvjeti, kako je pokazao Grant Gillet, mogu biti pridodani i nekoj bestjelesnoj egzistenciji – odnosno, ako bi se u našoj okolini počeli događati događaji određene vrste koje je on specificirao, mogli bismo ih najbolje objasniti upravo pozivajući se na navedene uvjete i tvrditi da su oni rezultat djelovanja neke bestejlesne osobe. Prihvaćajući logički mogući okvir kakav je dao Gillett, pokazano je da neki zaključci koje on izvodi ne slijede – npr. ne mora biti da je ta bestjelesna osoba bila prije svojeg netjelesnog postojanja uobičajeno ljudsko biće, već da bestjelesne osobe mogu biti bestjelesne od samog svog početka.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,12

What Thoughts Do We Ascribe for ‘This’ and ‘That’?, (Proceedings of the International Symposium “Mind, Language and Society”, Maribor, (1995): 152-156.) Analizirani su indeksikali i demonstrativi. Nasuprot eksternalističkoj teoriji o demonstrativima koja unatoč uspjesima, ne uspijeva zadovoljavajuće riješiti neke određene probleme kao što je slučaj opisan u ovome članku, a potječe od McCullocha, u ovom članku se predlaže određena varijanta internalističkog objašnjenja. Ono se sastoji u tome da umjesto povezivanja demonstrativa samo s objektima u vanjskom svijetu za koje oni stoje, odredimo vezu demonstrativa kao jezične jedinice s ostalim mentalnim stanjima koji također reprezentiraju objekt o kojem se radi kao što je npr. perceptivno predočavanje. Budući da perceptivno predočavanje katkad ne mora dobro predočavati vanjsku situaciju zbog raznoraznih razloga, subjekt može o istom objektu u istom trenutku misliti i kontradiktorne misli iako je racionalan subjekt, a to se događa upravo zato jer mi prvo povezujemo demonstrative interno s drugim mentalnim stanjima npr. percepcijom a tek onda se referiramo na vanjske objekte. U percepciji, zbog neke okluzije ili distorzije, jedan te isti objekt se nam može ustvari prikazati kao dva različita objekta a da toga nismo ni svjesni. Tako se pomoću internalističke teorije mogu objasniti neki problemi paradoksalni za eksternalističku teoriju.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1,5 (a1) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 1,01

Physical Beings in Physical Environment”, (Proceedings of the International Conference on Cognitive Sciences, Ljubljana (1998): 14-15.): Argument poznat pod imenom “The Knowledge Argument” upotrijebljen je na potpuno nov i neočekivan način i to kao argument u prilog tvrdnji da je percepcija nekonceptualna tj. da ne sadrži koncepte – pojmove, kao svoje sastavne dijelove. Naime, pokazana je razlika između propozicionalnog znanja i iskustvenog znanja. Iskustveno znanje, koje se sastoji od osjeta i percepcije različito je od znanja koje se reprezentira propozicijama. Ukoliko znamo sve o funkcioniranju mozga, a to znamo u obliku propozicionalnog znanja, još uvijek ne moramo ništa znati kako izgleda biti u nekom subjektivnom stanju. To što iz propozicionalnog znanja ne možemo uzrokovati iskustvenost onoga kako izgleda biti u nekom subjektivnom stanju, npr. viđenje crvene rajčice, ukoliko nikad nismo vidjeli niti nešto crveno niti rajčicu, znači da pojmovi koji ulaze u propoziciju kao njezini sastavni dijelovi nisu i sastavni dijelovi iskustava kao što su osjeti i percepcija. U drugom dijelu analizirana je skeptička teorija u pogledu objašnjenja svijesti koja tvrdi da u principu nećemo moći riješiti problem svijesti te je pokazano da je tako oštar skepticizam preuranjen.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,1 a. a. x 1,5 (a1) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 0,20

Osobni identitet i kontinuitet mozga”, (Radovi filozofskog fakulteta u Zadru: razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, No. 36 (1998): 127-138.): Razmatra se jedan aspekt problema osobnog identiteta. Pitanje čini slijedeća logički moguća situacija: koja osoba ostaje sačuvana ukoliko se zamjenjuje jedan po jedan neuron iz mozga jedne osobe s jednim po jednim neuronom iz mozga njegovogog brata blizanca. Suprotno tvrdnjama Johna Robinsona, argumentira se da zbog načina na koji se zamjenjuju neuroni, preživljava ona originalna osoba a ne brat blizanac. Stvar je u tome da kada se vadi jedan po jedan neuron iz mozga brata blizanca, on se ugrađuje namjesto jednog izvađenog neurona iz te osobe a taj se neuron odmah prilagođava većoj cjelini koja i dalje isto funkcionira. Međutim, mozak brata blizanca se smanjuje neuron po neuron koji se ničim ne nadomješta tako da on biva nakon nekog vremena uništen. Tako preživljava i ostaje sačuvana ona osoba u čiji se mozak ugrađuju neuroni makar ona na kraju ima neurone koji su sačinjavali mozak druge osobe.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,50

“’In Genes We Trust’: ciljevi i mogućnosti genske tehnologije” (koautor Tomislav Janović, u: D. Polšek, Pavelić, K. (ur.): Društveni značaj genske tehnologije, Zagreb: Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, (1999): 213-233.): Analizirani su neki tehnički i etički aspekti suvremenoga genskog inžinjeringa s filozofskog stajališta. Uvjerljivo je pokazano da s obzirom na današnje spoznaje o genetici i razvojnoj biologiji, a koji pokazuju kako se na neke procese ne može u principu utjecati, nemamo općenito opravdanje za eksperimentiranje s genski modificiranim ljudskim bićima ili za kloniranje ljudskih bića. Isti zaključak slijedi i s pozivanjem na određena vrijedeća etička načela od kojih su neka kantijanskog tipa. Eventualno bi moglo biti dopušteno gensko liječenje.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 2,2 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 3,30

Perceptual and Conceptual Content of Human Consciousness – A Perspective of the Philosophy of Mind”, (koautor Tomislav Janović, Collegium Antropologicum, Vol. 25, No. 2, (2001): 657-663.): Analizirane su najzanimljivije teorije o konceptualnom i perceptualnom svjesnom zahvaćanju svijeta te njihovim vezama. Raspravljano je pitanje da li je perceptivni sadržaj nekonceptualna vrsta reprezentacije u svijetlu novijih argumenata. Autori se ovdje priklanjaju strani koja tvrdi da perceptivne reprezentacije ipak ne uključuju koncepte kao svoje dijelove no pokazuju da ovaj težak problem ni izdaleka još nema svoje prihvatljivo rješenje. Zbog toga su razmotreni i izgledi za pronalaženje objektivnog kriterija za rješenje ovog problema što do sada još nije bilo predloženo. Ovo uključuje prijedloge za dalju razradu konceptualnih argumenata ali i empirijskih kriterija koji bi, uzeti zajedno, mogli dati rješenja za dati problem.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,8 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,20

Eliminacija eliminativizama”, (Prolegomena, Vol. 1, No.1 (2002): 19-33.): Dani su argumenti protiv eliminativističkog materijalizma i funkcionalističkog eliminativizma u filozofiji uma. Eliminativistički materijalizam tvrdi da će zrela neuroznanost pokazati neutemeljenost pojmova kao što su “svijest”, “percepcija”, “vjerovanje” itd. te da će se pokazati kako niti fenomeni koji bi trebali označavati ovi pojmove zapravo ne postoje. Autor argumentira da ovi pojmovi nisu uvedeni od strane nezrele znanosti kao teoretski pojmovi i da oni nisu pojmovi pomoću kojih se nešto objašnjava kakvim ih smatraju eliminativni materijalisti nego su ti pojmovi označavaju fenomene za koje se traži objašnjenje u zreloj neuroznanosti. Zrela neuroznanost će rafinirati objašnjenja ovih fenomena i dati precizniju podjelu među pojmovima za mentalno ali ih neće eliminirati kao nepostojeće fenomene. Također, autor pokazuje kako funkcionalistički eliminativizam ne uspjeva objasniti subjektivnost mentalnog te prije možemo argumentirati kako takva vrst teorije nije adekvatna za cjelovito objašnjenje subjektivnosti mentalnosti dok zaključak da u stvari subjektivna mentalnost, npr. svijest uopće, ne postoji, jest puno neprihvatljiviji i za znanost i za filozofiju.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,5 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 2,25

Singular Mind” (Disputatio philosophica, No.1 (2003): 173-176.): Iznose se argumenti za prijedlog kako se može poništiti snaga argumenata kauzalne zatvorenosti i principa očuvanja energije protiv interakcionističkog dualizma. Autor je pokazao kako i u samoj fizici, u ekstremnim slučajevima početka ili kraja svemira, u tzv. točkama singulariteta, kao i u nekim uvjetima kod crnih rupa, ne vrijede zakoni očuvanja energije pa se navedeni pricipi u argumentu ne mogu bez daljnjih kvalifikacija jednostavno primijeniti na odbacivanje interakcionizma. Također, važan je pokušaj suvremene znanosti da pokuša pronaći egzaktan opis svijesti. Pokazano je da čak ako se i pronađe egzaktan kvantitativan opis funkcioniranja svijesti, to ne mora nužno značiti da je svijest fizikalno realizirana. Naime, i opisi čisto matematičkih relacija i objekata su kvantitativni ali se odnose na nefizikalne apstraktne objekte. Tako možemo možda imati i kvantitativni opis svijesti koji se ne bi morao referirati na fizikalne objekte ili procese.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,4 a. a. x 1 (a2) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 0,54

Što leži u temeljima plastičnosti društvenog ponašanja?” (koautor Tomislav Janović, u: Hrgović, Josip i Darko Polšek (priređivači): Evolucija društvenosti, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk (2004): 397-406.): Razmatra se evolucija mozga kao uzročnika slojevitog ponašanja u društvenim okolnostima. Autori argumentiraju u prilog srednjeg puta između modularne hipoteze o funkcioniranju mozga i holističke hipoteze o funkcioniranju mozga. Naime, veća raznolikost i plastičnost društvenog ponašanja može se, prema autorima, objasniti time da kada se mozak tijekom evolucije hominida povećavao, on se razvijao na taj način da su novi dijelovi, koji su imali određenu specijaliziranu funkciju ulazili, kao fizički dijelovi, i u interakciju s već postojećim dijelovima te su mogli s njima činiti nove kombinacije i veći broj neuronskih konfiguracija a ne imati samo jednu svoju modularnu funkciju.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,50

Can We Perceive Mathematical Entities?” (u: Banić-Pajnić, Erna et al. (eds.): Interpreting Tradition and Modernity, Zagreb: Institute of Philosophy, Zagreb (2004): 237-243.): Pokazuje se neprimjerenost uporabe kauzalne teorije percepcije kao potpore platonističkom shvaćanju matematičkih entiteta. Platonisti u filozofiji matematike razumijevaju matematičke entitete kao apstraktne neovisno postojeće entitete izvan prostora i vremena. No, velika teškoća takvog konstruiranja matematičkih entitea jest pitanje kako uopće onda mi, kao bića koja jesu u prostoru i vremenu i koja svoja znanja dobivaju kauzalnim putem i kontaktom s objektima koji su i sami u prostoru i vremenu, možemo nešto znati o entitetima koja nemaju mogućnost kauzalnog utjecaja. Penelope Maddy je pokušala pokazati da ipak sličan kauzalan način spoznavanja može biti upotrijebljen za opravdanje apstraktnog postojanja matematičkih entiteta. No, u članku je pokazano da je ontologija tog tipa bezrazložno kompleksnija od uobičajene platonističke ontologije, tj. da sadrži tri umjesto dvije vrste entiteta a dodatna vrsta ne doprinosi razumijevanju mogućnosti spoznajnog kontakta s apstraktnim entitetima. Također, ovaj pogled ima još nekih neprihvatljivih konzekvenci, kao npr. nejasnoća što bi to bilo percipiranje praznog skupa itd. Zbog svih tih razloga, autor vrlo uvjerljivo zaključuje kako kauzalna teorija percepcije kao potpora platonističkom shvaćanju matematičkih entiteta treba biti odbačena.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,8 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,20

Alternate Possibilities and Responsibility: A Discussion of PAP”, (Studia hermeneutica, Neue Folge Band 3, (2005): 65-73.): Brani se stajalište H. Frankfurta da princip alternativne mogućnosti u određivanju moralne odgovornosti nije univerzalno vrijedeći. Ovaj pricip glasi: “osoba je moralno odgovorna za ono što je učinila samo ako je mogla učiniti i drugačije”. Dakle, čak iako se djelatnik nađe sveukupno u situaciji u kojoj neće moći učiniti drugačije nego što će učiniti neku radnju, njegova odgovornost ovisi o tome da li je to što je učinio učinio samo na osnovi svojih vlastitih razloga ili je to učinio tako, da kada je, recimo, odustao učiniti nešto, onda je neka druga osoba uspjela na neki način izmanipulirati djelovatelja da ipak učini to što je želio izvorno učiniti a od čega je bio odustao. Carl Ginet je u svojim tekstovima raznim manevrima pokušao napasti ovakav pogled na princip alternativne mogućnosti, no u članku je pokazano kako se Ginetovi napadi mogu blokirati tako da se i dalje može argumentirati kako princip alternativne mogućnosti nije apsolutno vrijedeći.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,7 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,60

How to Eliminate Computational Eliminativism” (Croatian Journal of Philosophy, Vol. 5., No. 15, (2005): 433-439.): Autor pokazuje da se na osnovi računalne teorije uma ne može eliminirati pojam svijesti niti sama svijest. Radikalni zastupnici ovakve teorije uma koja bi objasnila operiranja uma i ponašanje ljudskih bića, tvrde da, kako pojam svijesti ne ulazi i nije potreban u računalnoj znanstvenoj teoriji uma i ponašanja, svijest zapravo i ne postoji i da ljudska bića zapravo nemaju svojstvo svjesnosti. Pokazano je da svijest nije ono što objašnjava ponašanje i razmišljanje, nego da je ona sama, kao svojstvo, nešto što treba objasniti – dakle ona je explanandum a ne explanans.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,8 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 1,20

We Enjoy Consciousness” (Proceedings of the Student Symposium on the Topic of Consciousness, Zagreb: Filozofski fakultet Družbe Isusove (2006): 83-87.): Razmatraju se problemi koji proistječu iz fenomenalnog karaktera svijesti i teorije evolucije. Naime, mozak kao fizički objekt bio bi sposoban uzrokovati sva ponašanja životinja i čovjeka i bez toga da ove bića posjeduju fenomenalnu svijest. Zato se iz perspektive teorije evolucije može postaviti pitanje čemu uopće svijest i kako je došlo do toga da životinje i ljudi imaju fenomenalna svjesna svojstva. Argumentira se da teorija evolucije vrlo vjerojatno ne može riješiti taj problem; također, argumentira se za poziciju da ljudi imaju svijest tj. fenomenalna svjesna stanja jer su naprosto lijepa. Naravno, bez svojstva fenomenalnosti ne možemo doživljavati lijepo i uživati u svijesti. Ukoliko je tako, onda to također implicira da je svojstvo svijesti namjerno takvo dato ljudima što pretpostavlja da je netko usadio da ljudi (i životinje) imaju takva mentalna svojstva, a taj netko bio bi Bog.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 0,75 bodova
Dr. Pećnjak stekao je ukupno 41,43 bodova, što znači da se može samo potvrditi opravdanost njegova izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika.

Pristupnik prijavi navodi da je sudjelovao na međunarodnim i domaćim znanstvenim konferencijama, a priložio je i popis znanstvenih skupova i tribina na kojima je držao izlaganja:

International Course in Philosophy Wittgenstein and the Philosophy of Culture, Inter University Centre, Dubrovnik, travanj 1987.

International Course in Philosophy Identity-Persons, Objects, Possible Worlds, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 1987.

International Course in Philosophy Functionalism and Content, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 1988.

Godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog društva Filozofija i religija, Zagreb, prosinac 1988: “Bog, design, kozmologija” (izlaganje)

International Symposium Mind, Language, and Society, Filozofska fakulteta Maribor, Maribor, svibanj 1995: “What Thoughts We Ascribe For ‘This’ and ‘That’?” (izlaganje)

Analitička sekcija Hrvatskog filozofskog društva, Zagreb, ožujak 1996: “Pregled suvremenih teorija o odnosu duha i tijela” (izlaganje)

Godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog društva Descartes, Zagreb, prosinac 1996: “Bog, percepcija, Descartes” (izlaganje)

Filozofski simpozij Hrvatskih studija Pitanja i odgovori suvremene filozofije, Zagreb, 8. i 9. svibnja 1997: “Suvremena epistemologija i suvremena kognitivna znanost” (izlaganje)

International Conference Middle Europe Today – Philosophical, Cultural, and Political Aspects, Inter University Centre, Dubrovnik, listopad 1997: “Private Language Argument” (izlaganje)

International Conference Mental Phenomena, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 1998: “The Knowledge Argument and Brute Experience” (izlaganje)

International Conference Information Society – Cognitive Sciences, Ljubljana, listopad 1998: “Physical Beings In Physical Environment” (izlaganje)

International Conference Middle Europe Today – Philosophical, Cultural, and Political Aspects, Inter University Centre, Dubrovnik, listopad 1998: “The Knowledge Argument and Brute Experience” (izlaganje)

Tribina Matice Hrvatske – Sekcija za analitičku filozofiju, Zagreb, ožujak 1999: “Etički i tehnički aspekti genetskog inženjerstva” (javno predavanje)

Tribina Matice Hrvatske – Sekcija za analitičku filozofiju, Zagreb, travanj 1999: “Argument iz znanja u filozofiji psihologije” (javno predavanje)

Tribina u okviru multimedijskog projekta “Embrio – zatvorena zbilja”, Zagreb, Galerija “Miroslav Kraljević”, travanj 2000: “Etički pogled na genetsko inženjerstvo ljudske nasljedne tvari” (izlaganje – zajedno s dr.sc. Tončijem Matulićom i mr.sc. Tomislavom Janovićem)

Austro-Slovene Euro-Conference, Celje, kolovoz 2000: “What Does Swampman Have in His Head?” (izlaganje)

International Conference Mental Phenomena, Inter University Centre, Dubrovnik, rujan 2000: “Teleonomy, Swampman, and His Head” (izlaganje)

International Philosophical Symposium Rationalität und Irrationalität – Rationality and Irrationality, Zadar, rujan 2000: “On the Origin of the Content of Mental States” (izlaganje)

Filozofski simpozij Biologijska objašnjenja u društvenim i humanističkim znanostima, Zagreb, listopad 2000. 19.10.2000: “Ima li Swampman sadržaje mentalnih stanja?” (izlaganje)

Međunarodni simpozij Suvremene filozofske teme, Filozofski fakultet, Rijeka, 24.-25. svibnja 2001: “Novi misterijanizam, stari misterijanizam i svijest” (izlaganje)

International Philosophical Symposium Pluralismus, Toleranz und Lebenswelt - Pluralism, Tolerance and Lifeworld, Zadar, rujan 2001: “Determinism and Ethical Responsibility” (izlaganje)

Okrugli stol Ljudski mozak: temelj i sudbina društva u okviru međunarodne inicijative Tjedan mozga čiji su glavni organizatori u Hrvatskoj Hrvatsko društvo za neuroznanost i Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 13. ožujka 2002: “Ljudski um i ljudski mozak” (izlaganje)

Međunarodni simpozij Suvremene filozofske teme, Filozofski fakultet, Rijeka, 23.-24. svibnja 2002: “Free Will, Hard Determinism and Responsibility” (izlaganje)

International Philosophical Symposium Verstehen und Auslegen – Verantwortung?Understanding and Interpreting – Responsibility?, Zadar, rujan 2002: “Alternate Possibilities and Responsibility” (izlaganje)

Interdisciplinarni znanstveni skup Evolucija društvenosti, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 28. studenog 2002. (pozvani diskutant)

Okrugli stol Stoljeće uma u okviru međunarodne inicijative Tjedan mozga čiji su glavni organizatori u Hrvatskoj Hrvatsko društvo za neuroznanost i Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 10. ožujka 2003: “Filozofija, um i praktičnost” (izlaganje)

The Zagreb Workshop on Interstellar Message Composition, coorganized by SETI Institute, Zagreb Observatory, Zagreb, 27. ožujka 2003: “Philosophy of Mind and Metaphysics for Extraterrestrials” (izlaganje)

International Symposium Cognition and Interpretation, Institut za filozofiju, Zagreb, 10-11. listopada 2003: “Artificial Intelligence: A Priori or Empirical Science?” (izlaganje)

Simpozij Filozofija znanosti: suvremene teme i perspektive, Matica hrvatska, Zagreb, 6-7. studenog 2003: “Kakav status u znanosti ima umjetna inteligencija?” (izlaganje)

Filozofski fakultet u Rijeci, 29. siječnja 2004: “Odabir u znanosti i umjetnosti” (pozvano predavanje)

International Conference Contemporary Philosophical Topics, Rijeka, 27.-28. svibnja 2004: “How to Eliminate Computational Eliminativism” (izlaganje)

International Conference Art in Context: Canadian Perspectives and Beyond, Maribor, 30. lipnja – 3. srpnja 2004: “Form and the Formless” (izlaganje)

International Philosophical Symposium Verstehen und Auslegen – IdentitätIdentity, Zadar, 6.-9. rujna 2004: “Personal Identity, Continuity and Brain Transplants” (izlaganje)

International Philosophical Symposium Verstehen und Auslegen – Religion, Zadar, 4.-9. rujna 2005: “God, Matter, and the Soul” (izlaganje)

International Conference Howard Robinson Symposium, Rijeka, 6.-7.travanj 2006: “Some Speculative Prospects for Dualism” (izlaganje)

Student Symposium on “Consciousness”, Zagreb, 6. svibanj 2006: “We Enjoy Consciousness” (pozvano izlaganje)

IX studijski tjedan za članove Dominikanske obitelji u formaciji na temu “Imaju li hereze u novim oblicima prevladavajući utjecaj na mišljenje i djelovanje današnjeg čovjeka?”, Dubrovnik, 4.-10. rujna 2006: “Jesu li članci kršćanskog vjerovanja predmet filozofskog promišljanja?” (pozvano izlaganje).

Nastavna djelatnost

Nakon jednog semestra zamjenskog vođenja kolegija iz filozofije znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove 1990. godine, od 1997. praktički kontinuirano drži nastavu iz različitih filozofijskih predmeta (od uvoda u filozofiju, preko ontologije i povijesti filozofije, pa do filozofije svijesti, filozofije uma i estetike) na raznim učilištima u više gradova (od Zadra, preko Rijeke do Zagreba). Predavao je 2003. i na jednom zagrebačkom sveučilišnom doktorskom studiju. Održao je mnogo više od 300 normativnih sati nastave, koliko se traži za izbor u znanstveno-nastavno zvanje primjereno njegovim znanstvenim kompetencijama, no, nažalost, ne ispunjava uvjete za izbor u zvanje izvanrednog profesora: naime, dr. Pećnjak ne navodi je li igdje bio mentor pri izradi diplomskih radova, inovirao studijske programe, pisao ili na web stranice postavljao sveučilišne udžbenike i priručnike, niti da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u inozemstvu.


Stručna djelatnost

Dr. Pećnjak je član triju stručnih asocijacija iz područja filozofije, bio je akad. god. 2005-06. urednik Godišnjaka za filozofiju Instituta za filozofiju u Zagrebu, a 2004. bio je član Stručnog vijeća Hrvatskih studija u Zagrebu. Objavio je više recenzija i prikaza.



Zaključak

Viši znanstveni suradnik dr. sc. Davor Pećnjak udovoljava uvjetima za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, jer ispunjava dva od četiri moguća uvjeta Rektorskog zbora: više od 90 sati izvedene nastave na nekom visokom učilištu i više od tri referata održana na znanstvenim skupovima.



Dr. sc. Daniel Miščin
Životopis
Rođen 13. travnja 1975. u Zagrebu, a nakon osnovne i srednje škole studirao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je 13. siječnja 2004. i doktorirao iz područja ontologije. Dodatno se obrazovao 2004.-05. polazeći jednogodišnji studijski program menadžmenta u e-learningu (CARNet, University of British Columbia, Kanada), o čemu posjeduje certifikat, kao i međunarodnu ljetnu diplomatsku školu Ministarstva vanjskih poslova Češke Republike (Prag/Horazdowice 2005.). Od 2005. radi u Ministrastvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, a od akad. godine 1997/98. honorarno predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu držeći kolegije i seminare iz područja metafizičke problematike, suvremene filozofije, retorike i graničnih pitanja filozofije i teologije, void i dva međunarodna znanstvena projekta, a od 2006. je stalni predavač na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske.

Govori engleski jezik, a služi se i njemačkim.



Znanstvena djelatnost

Pristupnik je objavio dvije knjige, od kojih je prva iz područja filozofije:



U stih upisana metafizika. Ontologija i transcendencija u djelu S. S. Kranjčevića, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2004., 340 str. ISBN 953-231-019-3

Knjiga pokušava pružiti argumentacijsku građu za sljedeće teze:



Najveće prepreke u razumijevanju iskonskoga smisla Kranjčevićevih stihova i misli dolaze iz dva izvora: u zanosu sintetiziranja fenomena Kranjčević, pridijevane su mu mnoge obuhvatne tvrdnje kojima se raznorodni i mnogoliki Kranjčević nastojao svesti na neko jedinstveno obilježje. Time je katkad previđana jedna od osnovnih karakteristika te poezije, tj. dinamizam, a i izvedena je prinudna «regionalizacija» njegova djela, čime se bitno osiromašuje snaga njegove poezije. Drugo, to pridijevanje proizvelo je osjećaj već-dohvaćenosti, pa su se njegove dimenzije, kako se katkad činilo, više podrazumijevale naslijeđem od autoriteta no obnavljanim, izvornim i kritičkim pregnućima. Ponajviše zbog svog neprijepornog ugleda, rani su Matoš i Krleža svojim mislima izvršili vrlo važan utjecaj na percepciju Kranjčevića i izravno i neizravno, te njihove teze u skladu s tim ni do danas nisu završile svoj povijesni hod. Njihova je teza bila da se iskon Kranjčevićeve poezije može pronaći u političkoj motivaciji (Krleža) ili da su društvene okolnosti u kojima je živio presudne za razumijevanje izvornosti njegove poezije (rani Matoš). No, nastojali smo pokazati kako taj izravni ili neizravni «politički redukcionizam» jest bestemeljan u oba svoja smisla. Nije moguće naime kazati da je iskon Kranjčevićeve misli politički uvjetovan, jer se on, kao što je poznato «angažiranim» pjesništvom bavio samo u svojoj najranijoj fazi, a u kasnijima je taj vidik očito nadrastao, potisnuvši ga mislima što zahvaćaju mnogo dublje od te razine. Drugo, Krležina je teza o «guranju glave u pijesak» da se kroz oblake astralne vječnosti ne bi vidjela krvava bosanska stvarnost, također neprihvatljiva stoga što je sam Kranjčevićev razvoj, prema kriterijima koje je sam nametnuo, pokazao da se nemir zrelog Kranjčevića koji ga je obilježio nipošto ne bi stišao, čak ni uz uvjet potpune političke zadovoljštine ili promjene društvenih uvjeta. Bit Kranjčevićeve poezije, već od najranijega razdoblja, kako je izravno potvrđeno već u Pabircima iz života, pojam borbe postaje glavni i egzistencijalni i u konačnici ontologijski princip na kojem počiva njegov svijet. Uskoro će se vrlo jasno pokazati kako taj princip borbe, gotovo zahtijeva «dualističko» razumijevanje. Tako će njegova poezija u svome glavnome obilježju postati pokret, kretanje, traženje, lutanje između dviju suprotstavljenih krajnosti, idealizma i realizma, tj. ontologije odsutnosti i ontologije prisutnosti. To glavno zbivanje Kranjčevićeva nemira, pokret između tih dviju ontologijskih koncepcija, kako to razumije ovaj rad, upravo je u sferi najdubljeg i najtemeljnijeg odnosa prema stvarnosti gdje je pitanje o njezinoj biti najintenzivnije. Teza o ontologijskom i u konačnici egzistencijalnom kao izvornom za poimanje temeljnoga Kranjčevićeva dinamizma nipošto ne dokida druge ključne atribucije tog nemira i njegova tumačenja psihologijskim, socijalnim, političkim, etičkim ili moralnim razlozima, nego tek tvrdi da se prema njima odnosi kao pretpostavka i temelj iz kojeg se oni izvode. Kranjčevićeva permanentna nemoć da uskladi dva suprotstavljena principa svijeta najčešće se naziva pesimizmom, a opravdava rezignacijom. Međutim, u osnovi tog Kranjčevićevog ne-optimizma, ne stoji tonuće u obeshrabrujuću percepciju stvarnosti, nego prije svega povrijeđeni idealizam. To je osobito vidljivo s obzirom na vrlo prisutan pojam Edena koji egzistenciju redovito determinira kao čežnju za izgubljenim rajem. Na tim tragovima bez ikakve se sumnje može kazati da je Kranjčevićev pojam ideala redovito vezan uz njihov praktični smisao, te oni nikad ne postaju tek neka spekulativna načela koja bi imala poslužiti kao utočišta pred oporošću zbilje. Takvo određenje egzistencije trajno nemirničke i relacijske naravi utječe presudno i na Kranjčevićeve metafizičke misli, jer ih tom vezom s izgubljenim Edenom presudno vezuju uz transcendentno, sve do samih ontologijskih kategorija. Varijabilna koncepcija o smislu bitka u konačnici ovisi o faktičnoj prisutnosti ili odsutnosti transcendentnoga koje diktira smisao bitka. Ontologija odsutnosti determinirana je zatvorenim Edenom ili odsutnim Bogom. Led koji je u Zadnjem Adamu izravna posljedica te odsutnosti, dovodi zadnjeg Adama izravno pred totalitet pitanja o bitku, tj. smislu cijele stvarnosti, ne tek egzistencije kao takve ili čak Adamove faktične egzistencije. Posljednja svrha «kataklizmičke scenografije» Zadnjeg Adama jest upravo formulacija ontologijskoga pitanja u njegovoj totalnosti. Adam je korporativna osobnost u kojoj se ontologija odsutnosti ozbiljuje i lomi. Zadnji Adam osobitom totalnošću u kojoj se našao, raspoznaje tjeskobu bačenosti (Geworfenheit) i bez-zavičajnosti (Unheimlichkeit) glavnim odrednicama egzistencijalne situacije u kojoj se našao. Ta su određenja strukture egzistencije u konačnici fundamentalno-ontološkog značenja: zatvorena Edenska vrata vode izravno do «ogavnog kostura» kao poruke o smislu bitka (Iza spuštenijeh trepavica) a «bez-zavičajnost bačene osamljenosti» Zadnjeg Adama na ledenom odru izručuje cjelokupnu stvarnost, sam bitak ništavilu besmislene kaotične kataklizme, poput pitanja bez odgovora na svaku od razina: na upit o smislu odsutnosti Boga, pitanje o smislu Adama i ljudskosti i konačno – na pitanje o smislu bitka. Adamov upitnik zahvaća sve te tri razine i ostaje im konačna poruka. Mojsije je sinteza Kranjčevićevih refleksivnih tendencija i kao takav uokviren balansiranjem između pjesnikova slijeda biblijske matrice i promišljenih, svrhovitih i preciznih odmaka od tog predloška. Kranjčevićev Mojsije korporativna je osobnost ontologije prisutnosti, sav usmjeren na sintezu egzistencijalnih i ontologijskih sricanja. Za razliku od Zadnjeg Adama koji je sav obilježen bačenošću osamljene bez-zavičajnosti, baš po tome suprotan po sve tri odrednice. On nije bačen, on je upravo simbol puta, izlaska, hoda u novost, umjesto propadanja u kaos. Premda izručen nerazumijevanju naroda, on je cijeli poruka zajedništva: od biblijskih «ja ću biti s tobom» i pružene ruke nad Crveno more, do Kranjčevićeve ljepote kojom ga osu Jehova, a što geniji ga nose u srcu. Premda nije ušao u Kaanan, Mojsije je svaki svoj korak nadahnjivao tom idejom Kanaana kao zavičaja, te mu je bilo dano darovati ga, ostvariti svoje poslanje. Iako bi se kraj Mojsija mogao smatrati izložen sumnji, baš kao i Mojsijevo srce te zbog toga zagonetnim, Kranjčević neprestanim isticanjem različitih razina na kojima se nalaze Mojsije i narod, ali i jasnom vrijednosnom specifikacijom (narod je hrpa koja izriče glupu porugu, a Mojsije je prijatelj Božji osjenjen svjetlom genija) afirmira ideale, jer Mojsije, premda umire, on je ostvario svoj ideal zato što je ispunio cilj. Štoviše, Kranjčević rabi temu izlaska da bi je iskoristio prizorištem sinteze svojih glavnih egzistencijalnih i ontologijskih pojmova.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 19 autorskih araka x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 38 bodova



Temelji diplomacije Svete Stolice, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske i Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb 2006., 400 str.

Knjiga nije filozofijski relevantna, te se ne može bodovati.


Pristupnik je objavio i sljedeće članke:

“Nekoliko napomena o Bauerovom pojmu bitka i Heideggerovom zaboravu bitka”, Rad sa znanstvenog kolokvija o filozofiji Antuna Bauera, u Zagrebu, 17. 10. 1998., Obnovljeni život, Zagreb, br. 54/1999. str. 185.-189.

Može li se susresti u su-mišljenju tradicionalni metafizičar s prorokom kraja te iste tradicije, baštinjene metafizike, i to upravo kod njezinog najosjetljivijeg, kazali bismo gotovo »svjetonazorskog« pojma središta, kod pojma bitka? Je li bitak samo nominalni problem što ga je tradicija do nas donijela podrazumijevanjem njegova smisla i značenja, ili se mi i danas možemo s njime suočiti u izvornoj snazi formulacije toga pitanja? Napokon, implicira li znanstveno utemeljeni pojam bitka Boga kao Puninu bitka ili se filozof i danas ne treba prestati čuditi nad činjenicom Božjeg stanovanja u metafizici?

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,4 a. a. x 1 (a2) x 0,9 (prethodno priopćenje) = 0,54 boda

„Religijske teme u Kranjčevićevu opusu” Rad s međunarodnog simpozija Religijske teme u hrvatskoj i svjetskoj književnosti, održanog u Zagrebu 9. prosinca 2000. obj. u zborniku Religijske teme u književnosti (uredio Ivan Šestak) Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2000. ISBN 953-6257-80-7.

Promatrajući književno-kritičku i filozofsku misao koja je u posljednjih osamdesetak godina pratila opus S. S. Kranjčevića, može se uočiti velika količina metafizičkih kvalifikativa, prosudbi koje se lako mogu svrstati na područje filozofijske refleksije i posebno ontologije, ali je ipak u kritici najčešće postavljano pitanje o mjeri, smislu i odnosu prema Kranjčevićevoj religioznosti. Članak na to pitanje pokušava odgovoriti na dvije razine: s obzirom na objavljenu, ali i onu manje poznatu Kranjčevićevu korespondenciju, kao njegove religijske refleksije unutar opusa. Osobito je naglašena slabo istražena povezanost ontologije i transcendencije u Kranjčevićevoj misli.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 1,12 bodova

„Teodicejski kontekst problema slobode u središtu Braće Karamazovih” u zborniku Siniše Očuršćaka Filozofski zapisi pjesme i odjeci, (uredio Daniel Miščin), Naklada M. Škorić, Zagreb 2004., ISBN 953-99211-1-2.

Članak polazi od teze da je najozbiljnije pitanje koje se postavlja na području graničnih pitanja filozofije i teologije svakako sljedeće: kako je moguće da dobri Bog dopušta patnju nevinih, osobito djece? To je pitanje na izvanredan način prisutno u središnjem dijelu romana F. M. Dostojevskog, Braća Karamazovi. Članak nastoji analizirati spomenute elemente romana instrumentarijem suvremene filozofijske rasprave o teodicejskom problemu, zaključujući da svako moguće rješenje teodicejskog problema ima bitan utjecaj na metafizičku problematiku. U tom se smislu dotiču i neka pitanja Leibnizove Teodiceje.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a. a. x 1 (a2) x 1 (izvorni rad) = 0,75 bodova

„Elementi Kranjčevićevog fundamentalno-ontološkog tezarija”, Obnovljeni život, 59/2004, str. 435-449.

Razvoj kritičke misli o Silviju Strahimiru Kranjčeviću zapravo je povijest pokušaja da se razotkrije najdublji iskon njegova nemira. Članak argumentira tezu da se taj iskon nalazi u najdubljoj, ontologijskoj refleksiji. Iako se te razine Kranjčević često dotiče, "Zadnji Adam" je sigurno njen najjači izraz. U toj se poemi nalaze svi temeljni elementi Kranjčevićeva ontologijskog tezarija. Te se intencije nastoje raščlaniti s pozicija dvije osnovne teze koje se u poemi snažno ocrtavaju: sinhronicitetom Božjeg djelovanja i reakcije prirode te, što je svakako još važnije, promatranjem zadnjeg Adama kao korporativne osobnosti.

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,6 a. a. x 1 x 1 = 2,40 bodova

"Camusov Ivan Karamazov. Jedno čitanje Odbijanja spasa Alberta Camusa" u: Pobuna u apsurdu. Zbornik radova simpozija o filozofiji Alberta Camusa održanog 5. lipnja 2004. u Zagrebu, (uredila Anita Bošnjak), Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb 2004., str. 109-120. ISBN: 953-231-027-4.

Članak se bavi teodicejskom i metafizičkom analizom kratkog Camusova eseja Odbijanje spasa tražeći usporednice s porukama teodiceje F. M. Dostojevskoga, kojega Camus u tom svojem tekstu analizira. Temeljno pitanje na koje u tom smislu članak pokušava odgovoriti jest: bi li odbijanje spasa, što predlažu i Ivan Karamazov i Albert Camus bilo što rješilo u okviru složene teodicejske problematike? Ne otvara li mogućnost odbijanja spasenja početnu stranicu jedne nove metafizike osamljenja nietzscheanskog tipa?

Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1 a. a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni rad) = 2,25 bodova

Fides et ratio u svjetlu Heideggerove kritike ontoteologije“ (Rad s kolokvija Fides et ratio Ivana Pavla II. Kršćanske sekcije HFD-a u: Scopus, god. VIII, sv. 1, br. 20/ ožujak 2004., str. 7-18. ISBN: 1330-9986.

Članak dotiče neke ključne točke enciklike Fides et ratio i rasvjetljava ih mišljenjm Martina Heideggera, zaokupljajući se temeljima na kojima enciklika stoji. Pritom glavni problem odnosa vjere i razuma ostaje zapravo pitanje o tome može li i pod kojim uvjetima Bog biti stanovnik („legitimnog“) ljudskog mišljenja? Budući da enciklika jasno ističe kako je to moguće, Heideggerova misao postavlja se kao ona koja u takovu stavu nalazi probleme. Glavna poruka pri suočavanju jest: Heideggerova kritičnost prema misaonim postupcima kakvi su primjenjeni u Fides et ratio ne znači rušenje svake metafizike kojoj je Bog stožerna osnova, nego poziv na veću kritičnost pri filozofskom razmišljanju o odnosu Boga i metafizike.

Bodovanje: Rad je objavljen u studentskom časopisu, te se, neovisno o stupnju njegove vrsnoće, ne može bodovati.

Pristupniku se može priznati ukupno 45,06 bodova, a s obzirom na to da je objavio jednu knjigu i pet radova u relevantnim publikacijama, moglo bi se zaključiti kako je pod pretpostavkom da se dva zbornika mogu ocijeniti kao publikacije vrsnoće a1, dr. Miščin ispunio uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.

Dr. Miščin je voditelj međunarodnog projekta Filozofskog fakulteta Družbe Isusove Kroz filozofiju s Dostojevskim, kao i još nekih projekata informatičkog karaktera.

Nastavna djelatnost

Od 1997. pristupnik drži nastavu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Dosad je držao kolegije, seminare i vježbe iz područja metefizike, retorike te novije i suvremene filozofije (Kierkegaard, Dostojevski, Heidegger, Camus, Levinas), više od 300 nastavnih sati, a predaje i na Diplomatskoj akedemiji (etika, međureligijski dijalog i diplomacija).



Stručna djelatnost

Dr. Miščin je objavio recenziju knjige Filozofija i filozofije Rudolfa Brajičića, Obnovljeni život, br. 54/1999. str. 203-205., te bio suprevoditelj knjige Otta Poegellera: Zagrebačka predavanja o Heideggeru i suvremenicima, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove i HAUZ, Zagreb 1999



Zaključak

Dr. Daniel Miščin ima – pod pretpostavkom da se dva rada u zbornicima mogu priznati kao radovi u publikacijama ranga a1 – uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, te je – ukoliko se uzme u obzir da je sudjelovao na tri znanstvena skupa (od čega je jedan međunarodni) i održao više od 90 sati nastave na visokoškolskom učilištu –ispunio i minimalne uvjete za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta u području, polju i grani za koje se natjecao.



Opći zaključak

Obojica pristupnika mogu se izabrati naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a dr. Miščin, koji nema znanstveno zvanje, također i u zvanje znanstvenog suradnika.

U Zagrebu, 9. ožujka 2007. Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Žarko Puhovski

Prof. dr. sc. Gvozden Flego

Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3, Zagreb

Fakultetskom vijeću

Zagreb, 23. veljače 2007.


Predmet: davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. Ivana Boškovića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 25. siječnja 2007. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Nakon što smo razmotrili prispjeli materijal podnosimo sljedeće



Kataloq: files
files -> Fövqəladə hallar və həyat fəaliyyətinin təhlükəsizliyi”
files -> Azərbaycan Respublikası Kənd Təsərrüfatı Nazirliyi Azərbaycan Dövlət Aqrar Universiteti adau-nun 80 illik yubileyinə həsr edilir adau-nun elmi ƏSƏRLƏRİ g əNCƏ 2009, №3
files -> Ümumi məlumat Fənnin adı, kodu və kreditlərin sayı
files -> Mühazirəotağı/Cədvəl I gün 16: 40-18: 00 #506 V gün 15: 10-16: 30 #412 Konsultasiyavaxtı
files -> Mühazirə otağı/Cədvəl ivgün saat 13 40 15 00 otaq 410 Vgün saat 13 40 15 00
files -> TƏDRİs plani iXTİsas: 050407 menecment
files -> AZƏrbaycan respublikasi təHSİl naziRLİYİ XƏZƏr universiteti TƏHSİl faküLTƏSİ
files -> Mühazirə otağı/Cədvəl Məhsəti küç., 11 (Neftçilər kampusu), 301 n saylı otaq Mühazirə: Çərşənbə axşamı, saat 16. 40-18. 00

Yüklə 1,9 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   19   20   21   22   23   24   25   26   ...   36




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©muhaz.org 2020
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə