Te u zagrebu filozofski fakultet



Yüklə 1,9 Mb.
səhifə5/36
tarix19.01.2018
ölçüsü1,9 Mb.
#39331
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   36

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta pristupnice prof. dr. sc. Vedrane Spajić-Vrkaš za izbor u trajno zvanje redovnog profesora za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.


Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na temelju čl. 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i viskom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04), na sjednici održanoj 10. veljače 2004. godine, donijelo je odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., dr. sc. Antun Mijatović, red. prof. i dr. sc. Nikola Skledar, red. prof., za koji je izbor Filozofski fakultet u Zagrebu raspisao natječaj objavljen u Vjesniku 22. veljače 2004., a na sjednici održanoj 17. srpnja 2006. donio odluku o imenovanju dr. sc. Vladimira Jurića, red. prof. kao zamjenu za preminuloga prof. dr. sc. Antuna Mijatovića. Imenovano povjerenstvo, nakon pregleda i analize predočene dokumentacije podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE
Na natječaj se prijavila pristupnica prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš


Pristupnica i njen rad prikazat će se u sljedećim dijelovima izvješća:

  1. Životopis

  2. Znanstvena djelatnost

  3. Nastavna djelatnost

  4. Stručna djelatnost

  5. Zaključno mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva

  6. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova



2. ŽIVOTOPIS
Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš rođena je 21. veljače 1955. godine u Trogiru. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Makarskoj. Studij pedagogije i engleskog jezika diplomirala je 1977. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1981. upisala je dopunski studij povijesti umjetnosti na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojemu je položila uvjete prve dvije godine. Godine 1985. stekla je stupanj doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja pedagogije obranom doktorske disertacije pod naslovom "Utjecaj odgoja i obrazovanja u području likovnih umjetnosti na vrednovanje likovnog djela".
Godine 1978. primljena je na mjesto asistenta na Katedri za sistematsku pedagogiju pri Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; 1986. izabrana je za docenta, 1991. za izvanrednog profesora, a 1999. za redovnog profesora u Odsjeku za pedagogiju.
Dolaskom na Odsjek za pedagogiju surađivala je u izvođenju Sistematske pedagogije (Odgojna područja, Estetski odgoj). Od kraja 1980.-ih razvija i vodi nekoliko kolegija na sjecištu obrazovanja i kulture u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju pedagogije, među kojima su Antropologija odgoja i obrazovanja, Interkulturalizam i obrazovanje i Umjetnost i obrazovanje. Na Katedri za antropologiju Filozofskog fakulteta vodi kolegije Antropologija odgoja i obrazovanja i Kultura i identitet. Bila je angažirana i kao predavač Sistematske pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru, nekoliko godina vodila seminare iz Opće pedagogije na Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu, predavala studentima Likovne i Glazbene akademije i vodila seminar iz Opće pedagogije na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Izvan Hrvatske povremeno je držala predavanja i ispite za dodiplomske studente Antropologije obrazovanja tijekom svog boravka na Sveučilištu California - Berkeley. Od 2000.-2002. bila je predavač na Central European University – Summer University u Budimpešti u programu "Interkulturalno građanstvo: Istočnoeuropski kontekst". Od 2004. do 2006 vodila je kolegij «Obrazovni sustavi i obrazovne promjene» na poslijediplomskom studiju mirovnog obrazovanja na UN-ovom Sveučilištu za mir u Kostariki i u istom razdoblju kao ekspert Vijeća Europe vodila tri modula u Certifikacijskom programu izobrazbe nastavnika predmeta «Demokratija i ljudska prava» u Bosni i Hercegovini.
Bila je gost predavač na više sveučilišta u Europi i SAD. Od sredine devedesetih djeluje na uvođenju obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo kao ekspert Vijeća Europe, UNESCO-a i drugih međuvladinih i nevladinih organizacija te je u tom svojstvu sudjelovala kao uvodna predavačica, izvjestiteljica, moderatorica i sl. na znanstvenim ili ekspertnim skupovima u Albaniji, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Izraelu, Litvi, Mađarskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, SAD, Sloveniji, Srbiji i Turskoj. Od 1998. nekoliko puta je pozivana na konferencije o obrazovanju u organizaciji zemalja predsjedateljica Europske unije. Surađivala je i s Direktoratom za mlade na razvoju obrazovanja za ljudska prava mladih u Europi, s Odjelom za ljudska prava Vijeća Europe, s Task Force-om za obrazovanje i mlade Pakta o stabilnosti za Jugoistočnu Europu i, u nekoliko navrata, sa Svjetskom bankom.

Tijekom svog radnog vijeka sudjelovala je ili vodila velik broj međunarodnih i domaćih projekata. Od posljednjeg izbora 1999. bila je voditeljica UNESCO-va projekta "Obrazovanje za mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole", suvoditeljica UNESCO-va projekta MOST za Hrvatsku, članica projekta Vijeća Europe "Obrazovanje za demokratsko građanstvo", članica međunarodnog projekta EURED (Europsko obrazovanje kao obrazovanje za mir), voditeljica nacionalnog podprojekta u sklopu regionalnog projekta SEE HRC-NET (Mreža sveučilišnih centara za ljudska prava u Jugoistočnoj Europi) i članica UNESCO-vog projekta EDC-QA (Indikatori kvalitete u obrazovanju za demokratsko građanstvo).


Pristupnica je bila zamjenica pročelnika Odsjeka za pedagogiju. Danas je predstavnica Odsjeka za pedagogiju u Fakultetskom vijeću.
Nadalje, pristupnica je povjerenik, a jedno vrijeme je bila predsjednica Povjerenstva za ocjenu projekata iz područja obrazovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i tehnologije RH. Bila je članica radne grupe za izradu razvojne strategije Sveučilišta u Zagrebu «Iskorak 2001» za područje nastave i studenata, a potom i članica Povjerenstva za preustroj i razvoj sveučilišnih studija. Također je bila članica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i voditeljica Odbora za Kulturu mira. Nadalje, bila je dopredsjednica Akademije odgojnih znanosti Hrvatske, članica Nacionalnog odbora za obrazovanje o ljudskim pravima i nacionalna koordinatorica radne grupe za izradu programa za ljudska prava za niže razrede osnovne škole i sveučilišnog programa iz tog područja, potpredsjednica Nacionalnog odbora za obilježavanje 2005. kao Europske godine građanstva putem obrazovanja, predsjednica Povjerenstva za obrazovanje Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska i recenzentica pedagoške dimenzije novog postava Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac. Danas je članica Nacionalnog savjeta za mlade Vlade RH te članica Radne skupine za izradu Nacionalnog plana djelovanja za ljudska prava RH. Nekoliko godina je bila potpredsjednica Akademije odgojnih znanosti Hrvatske.U različitim razdobljima bila je član uredništva časopisa "Istraživanja odgoja i obrazovanja", "Theleme", "Metodički ogledi", "Umjetnost i dijete".,
Izvan Hrvatske je, na poziv, sudjelovala u izradi Svjetskog plana djelovanja u obrazovanju za ljudska prava pri UNHCHR-u, a danas je članica ekspertne grupe Vijeća Europe za pripremu europskog normativnog dokumenta za promicanje obrazovanja za demokratsko građanstvo i članica mreže eksperata EU za izradu indikatora kvalitete u aktivnom građanstvu.
Godine 2001. pokrenula je osnivanje Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojemu je od 2002. voditeljica.
Pristupnica je samostalno ili u koautorstvu ukupno objavila više od stotinu znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom ili drugim jezicima, od kojih je 19 knjiga, studija i referentnih publikacija. Među 70 znanstvenih radova je 12 knjiga od kojih su 3 međunarodno priznate publikacije, a 2 od njih su prevedene na više europskih jezika. Među više desetaka stručnih radova su 3 međunarodno priznata priručnika i 4 priručnika, odnosno referentna materijala na hrvatskom jeziku. Bila je uključena u 16 znanstvenoistraživačkih projekata, od kojih je vodila, odnosno za Hrvatsku koordinirala, 6 međunarodnih ili regionalnih i 4 domaća projekta. Aktivno je sudjelovala na više desetaka međunarodnih ili ekspertnih skupova na kojima se promišljaju i zacrtavaju globalne, europske ili regionalne smjernice za djelovanje u području obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo te domaćih skupova (od posljednjeg izbora 1999., primjerice, na 32 međunarodna i 8 domaćih skupova). Osim toga, održala je više od 10 pozvanih javnih predavanja u inozemstvu, od čega 7 na američkim sveučilištima tijekom 1993/4. Prevela je 35 znanstvenih radova i dokumenata međunarodnih i europskih organizacija.

Samostalno je ili u koautorstvu izradila je 8 međunarodno priznatih poslijediplomskih (specijalističkih i znanstvenih) i drugih nastavnih programa, odnosno modula, a na matičnom fakultetu 8 preddiplomskih i diplomskih te 9 poslijediplomskih kolegija ili tema i bila voditeljicom 2 poslijediplomskih usmjerenja. Bila je mentor za izradu više desetaka diplomskih radova, desetak magistarskih i doktorskih radnji, petnaestak puta je bila članicom povjerenstva za ocjenu disertacija i u desetak slučajeva mentor Fullbrigt-ovim i drugim stranim stipendistima.

Dobitnik je predavačko-istraživačke stipendije Zaklade Fulbright za Sveučilište California - Berkeley, Državne nagrade "Ivan Filipović" za unaprjeđenje znanosti o odgoju, nagrade "Grb Grada Makarske" s Plaketom i "Nagrade Općine Tučepi" za promicanje lokalne kulturne baštine i Nagrade za ljudska prava «Europski krug» Europskog pokreta Hrvatska. Godine 2002. Odbor za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske kandidirao ju je za UNESCO-vu nagradu za mirovno obrazovanje.


3. ZNANSTVENA DJELATNOST

Pristupnica je samostalno ili u koautorstvu ukupno objavila 70 znanstvenih radova, od čega 9 knjiga, odnosno međunarodno priznatih publikacija. Ukupno 18 znanstvenih radova objavila je u kategoriji a1, 43 rada u kategoriji a2 i 9 radova u kategoriji a3. Od toga je u kategoriji a1 objavila 6 znanstvenih radova u časopisima referiranim u CC-u i s njim izjednačenim bazama, 3 međunarodno priznate znanstvene publikacije, 3 međunarodno priznate studije ili elaborata, 4 rada u međunarodno priznatim publikacijama i 2 uredništva međunarodno priznate publikacije. U kategoriji a2 objavila je 12 znanstvenih radova u časopisu, 10 znanstvenih radova u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa, 8 radova u zborniku radova s domaćeg znanstvenog ili znanstveno-stručnog skupa i 13 radova u knjizi. U kategoriji a3 objavila je 6 knjiga i 3 ostala znanstvena rada.

3.1. ZNANSTVENI RADOVI U KATEGORIJI 'a1'


3.1.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima referiranim u CC-u i s njim izjednačenim bazama
Spajić, V. "Oral life history approach: A challenge for educational anthropology". 12th International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences. Collegium Anthropologicum: 12, 1988., Suppl., 12., 44.

Autorica se u ovom radu bavi odnosom između formalnih (škola) i neformalnih (obitelj, vršnjaci, lokalna zajednica) čimbenika učenja za život između dva svjetska rata na temelju podataka dobivenih kvalitativnim istraživanjem uz primjenu metoda oralne povijesti, intervjua i autobiografskog zapisa na kazivačima treće životne dobi iz različitih krajeva Hrvatske. Na temelju dobivenih podataka, raspravlja se o mjestu formalnog i neformalnog obrazovanja (socijalizacije) u usvajanju životno korisnih pojmova, vještina, stavova i obrazaca ponašanja kod djevojčica i dječaka iz ruralnih i urbanih sredina. U zaključcima se iznosi teza o formalnom obrazovanju kao čimbeniku kulturnog diskontinuiteta, osobito u odnosu na potrebe ruralne zajednice toga doba, upozorava na trajnost problema dekulturalizacije u formalnom obrazovanju i zagovara deformalizacija nastavnih sadržaja i metoda, kako škola ne bi samo bila instrument prijenosa didaktički oblikovanih monodisciplinarnih spoznaja, nego i instrument njegovanja i razvoja lokalnih kultura.



Zbog osvještavanja problema dualne pripreme mladih za život u tradicijskim zajednicama i određivanja kulturnog konteksta kao polazišta u analizama učinaka formalnog obrazovanja, ovaj rad predstavlja značajan doprinos općoj pedagogiji, teoriji škole i antropologiji obrazovanja.

Spajić-Vrkaš, V. "Tradicija i vertikalna klasifikacija obiteljskih odnosa". Društvena istraživanja: 4, 1995., 4/5 (18/19), 451-463.

Članak je pisan na temelju istraživanja odnosa u hrvatskoj obitelji između dva svjetska rata na predlošku obiteljskih fotografija, u sklopu projekta o životu i odgoju mladih u tradicijskoj kulturi Hrvata. Istraživanjem se provjeravala teza da s raspadom višegeneracijske obitelji nestaju patrijarhalni odnosi uspostavljeni na načelu prvenstvu muškosti i senioriteta. Budući da patrijarhalnost ima hijerarhijsku strukturu u kojoj su odnosi moći vertikalne, autorica se u istraživanju oslonila na teoriju vertikalne kategorizacije društvene nejednakosti, koju je u sociologiju znanja uveo B. Schwartz. Schwartz je ustvrdio da raščlamba kompozicije slike koja prikazuje grupu ljudi različitog društvenog položaja, omogućuje razumijevanje "neverbalnog jezika moći" ili "gramatike društvene hijerarhije". Osoba s najvišim društvenim statusom najčešće i na slici nadilazi ostale, zauzima prednji plan i desnu stranu kompozicije. Ako pak takva osoba sjedi u stolici koja je u prednjem planu, onda stolica postaje simbol moći. Suprotno tomu, ako u stolici sjedi osoba nižega društvenog statusa, stolica simbolizira ranjivost i potrebu za zaštitom, zbog čega se tada moćna osoba smješta u pozadinu i dobiva ulogu zaštitnika. Analizirajući položaj članova obitelji na odabranim fotografijama, autorica potvrđuje Schwartzovu teoriju i nadopunjuje neke ranije antropološke teze o raspadu višegeneracijskih obitelji u Hrvatskoj. Sadržaj i kompozicija slika otkrivaju dva tipa hrvatske obitelji iz tog vremena: patrijarhalnu, u kojoj su zadržani vertikalni odnosi moći, i post-patrijarhalnu, u kojoj dolazi do horizontalne distribucije moći. U prvom slučaju stolica simbolizira najviši status u obitelji, pa u njoj sjedi otac-gazda, dok u drugom slučaju ona postaje simbol ranjivosti, pa u njoj sjedi dijete, a otac-zaštitnik se smješta u pozadinu, odakle ‘natkriljuje’ obitelj.

U časopisu je tekst kategoriziran kao izvorni znanstveni rad. Njegov originalni znanstveni doprinos antropologiji odgoja i obrazovanja ogleda se u izboru teme i njezinoj razradi. Primjenom Schwartzove teorije vertikalne klasifikacije društvenih odnosa na analizu post-tradicijskih obiteljskih odnosa, autorica uspijeva dokazati da se obiteljske fotografije mogu koristiti kao pouzdan instrument za utvrđivanje odnosa moći u obitelji i za razlučivanje onih obitelji koje funkcioniraju po načelu patrijarhalne dominacije, od obitelji u kojima prevladava načelo zaštite.

Spajić-Vrkaš, V. "Antropološko konstruiranje etniciteta". Društvena istraživanja: 5, 1996., 3(22), 273-291.

U tekstu se kritički raspravlja o odnosima između društvene stvarnosti, vizija Zapada i antropološke konstrukcije kolektivnog identiteta. Pojašnjavajući pojmovne i terminološke promjene, te razlike između američkih i zapadnoeuropskih pristupa etnicitetu, autorica postavlja tezu da je antropološko tumačenje etniciteta odraz nekritičkog prihvaćanja načina na koji Zapad povijesno određuje sebe i "druge". Sklonost Zapada da se samopredstavlja u terminima "civilizacija", "društvo", "demokracija" i «razvoj», a da ne-Zapadne kulture predstavlja u terminima "tribalizam", "etnicitet", "nacionalizam" i «nerazvijenost», što se reproducira u većini antropoloških tekstova, autorica dovodi u vezu s utjecajem evolucionizma i struktural-funkcionalizma. U tim okvirima ona objašnjava kako je antropologija, prateći društvene promjene, od centralnog pojma «pleme» prešla na «etnicitet» i «etnički identitet», a potom na «nacionalni identitet» i nacionalizam». Središnji dio teksta posvećen je teorijama etniciteta, koje autorica analizira nadopunjavajući poznatu Thomsonovu klasifikaciju koja se oslanja na podvojenost univerzalističkih i relativističkih teorija ljudske naravi.

Tekst je objavljen kao izvorni znanstveni rad. Po pitanjima koja postavlja i njihovoj razradi, važan je doprinos antropologiji obrazovanja i teoriji interkulturalnog obrazovanja. Njime se otvara prostor za dublje razumijevanje društvenih procesa i znanstvenih diskursa koji leže u temeljima isključivanja «drugih» kultura iz obrazovnih sadržaja, čime obrazovanje lako postaje instrument prijenosa dominantnih kulturnih obrazaca i reprodukcije društvene nejednakosti.

Spajić-Vrkaš, V. "Global ethics and pluralism: Two building blocks of the 1995 Report of the World Commission on Culture and Development!" U: Švob-Đokić, N. (ur.) The Cultural Identity of Central Europe. Tematski broj Culturelinka, 1997., 191- 194.


Tekst je nastao sa svrhom prikaza nekoliko najvažnijih odrednica Svjetskog izvješća o kulturi i razvoju, ali je kritičkom raščlambom tih odrednica i ukazivanjem na propuste koji su neizostavni u raspravi o budućnosti odnosa između kulture i razvoja čovječanstva, nadišao potrebe prikaza. Nakon objašnjenja najvažnijih pojmova i smjernica Izvješća, autorica govori o nedostacima teksta glede: poistovjećivanja građanskog društva i demokracije kao društvenog projekta ili vizije idealnog društva i kao stvarne organizacije zajednice; zanemarivanja društvenih uvjeta u kojima se ideja multikulturalizma svodi na benevolentni asimilacionizam, a pravo na različitost završava u getoizaciji; te podržavanja tzv. akulturativnog sljepila koje kulturne promjene vidi jednostrano, pa umjesto kulturnog pluralizma zapravo podržava etnocentrizam i ksenofobiju.

Tekst je pregledni članak u kojemu se kritički raščlanjuju temeljne postavke Svjetskog izvješća o kulturi i razvoju te ukazuje na nedostatke u određivanju opsega i pristupa globalnim problemima. Njegov originalni doprinos antropologiji odgoja i obrazovanja sadržan je u kritičkom diskursu kojim se ukazuje na zanemarivanje ključnih problema u području kulture i razvoja.

Spajić-Vrkaš, V. "Globalizacija i izobrazba: Apokalipsa raja ili rajska apokalipsa", Društvena istraživanja (Zagreb): 8, 1999., 4, 579-600.

Određujući tri ključne faze razvoja obrazovanja kao zlatno doba škole, zlatno doba obrazovanja i zlatno doba učenja, autorica iznosi tvrdnju da je suvremeni naglasak na učenju posljedica triju čimbenika: globalizacije, post-modernog znanstvenog diskursa te djelovanja međunarodnih organizacija i civilnog društva. Ograničavajući se u ovom radu samo na učinke globalizacije, koju određuje kao niz međusobno povezanih promjena usmjerenih uređenju svijeta kao cjeline, ona izdvaja četiri varijante globalizacije i kritički propituje promjene obrazovanja pod utjecajem svake od njih: a) globalizacija kao proces gospodarsko-tržišnog ujedinjenja, b) globalizacija kao proces demokratskog ujedinjenja, c) globalizacija kao proces moralnog ujedinjenja i d) globalizacija kao pokretač globalnih procesa diferencijacije. Raspravljajući o učincima, autorica u sklopu prve varijante globalizacije posebnu pozornost pridaje pitanju korporacijskog utjecaja na nacionalne politike i sustave obrazovanja; drugu vrstu globalizacije povezuje s potrebom jačanja političke pismenosti građana; u trećoj se bavi pitanjem promicanja ljudskih prava, jednakosti i pluralizma u sklopu koncepta globalne etike kroz obrazovanje; u četvrtoj govori o procesima etničke i nacionalne diferencijacije i njihovu utjecaju na obrazovanje u razvijenim i postkomunističkim zemljama.



Tekst je objavljen kao izvorni znanstveni rad. U njemu se prvi put u našoj pedagogiji diferencira globalizacija na četiri međusobno povezana i uvjetovana procesa i pojašnjavaju složeni učinci tih procesa na teorije, politike i prakse odgoja i obrazovanja u svijetu i Hrvatskoj.

Spajić-Vrkaš, V. "Visions, provisions and reality: Political changes and education for democratic citizenship in Croatia”. Cambridge Journal of Education: Vol. 33, 2003., br. 1, 33- 51.

U radu se opisuje i kritički raščlanjuje uvođenje i razvoj obrazovanja za informirane, aktivne i odgovorne građane u Hrvatskoj u kontekstu postkomunističke i ratom opterećene izgradnje nacionalne države kao čimbenika državnog suvereniteta, s jedne strane, i razvoja demokracije kao pretpostavke uključivanja Hrvatske u europske integracije, s druge strane. Oslanjajući se na svoj VPR (vizija-provizija-revizija) strategijsko-razvojni model, autorica raspravlja o tri pitanja: promjene ciljeva općedruštvenog razvoja i razvoja obrazovanja u Hrvatskoj u razdoblju od 1991.-2001. s posebnim naglaskom na pripremu hrvatskih građana za demokratski razvoj; provedbene strategije i instrumenti kojima vlada jamči ostvarenje demokratskih ciljeva i postignuti rezultati. Jaz između ciljeva i učinaka, koji je karakterističan za hrvatsku politiku i praksu obrazovanja za demokratsko građanstvo u tom razdoblju, objašnjava se nizom strukturalnih i psiholoških prepreka, za koje autorica u zaključku tvrdi da se mogu ukloniti samo temeljitom promjenom dosadašnjih pristupa obrazovanju i obrazovnoj politici općenito, a posebno u svezi s pripremom mladih za demokratsko građanstvo. Umjesto niza ad hoc rješenja koja su, kako u tekstu stoji, prvenstveno posljedica zastarjelog shvaćanja obrazovanja i škole, nepostojanja sistemskog i razvojnog planiranja u području obrazovanja, nedostatka političke volje i nepripremljenosti državne administracije za promjene, autorica zagovara uvođenje strategijsko-razvojnog modela planiranja i upravljanja obrazovnim promjenama u kojemu se polazi od interesa građana i razvojnih potreba demokratskog hrvatskog društva.

Znanstvena vrijednost ovoga rada za sistematsku pedagogiju, teoriju obrazovanja za demokratsko građanstvo i teoriju obrazovnih promjena, je u višerazinskoj kontekstualizaciji novijih obrazovnih promjena u Hrvatskoj. Autorica kritičko-analitičkim pristupom razotkriva niz intrinzičnih i ekstrinzičnih čimbenika koji utječu na sadržajne, metodičke i organizacijske promjene u obrazovanju, identificira čimbenike koji paraliziraju i obrazovanje za demokratsko građanstvo i cjelokupan obrazovni sustav i objašnjava njihovo djelovanje te daje prijedloge kako promijeniti stanje.
3.1.2. Međunarodno priznate znanstvene publikacije
Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategies for Learning Democratic Citizenship. Strasbourg: Council of Europe, 2000., doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16. (referirano u: ERIC # ED470393: http://eric.ed.gov/ERICWebPortal/Home.portal?_nfpb=true&_pageLabel=RecordDetails&ERICExtSearch_SearchValue_0=ED470393&ERICExtSearch_SearchType_0=eric_accno&objectId=0900000b801774a2; Vijeće Europe: http://www.coe.int/T/e/Cultural_Co-operation/Education/E.D.C/Documents_and_publications/By_Subject/Practice/strategies_4_learning_EDC.pdf;

Educoop: http://www.see-educoop.net/portal/id_misc.htm).



Prijevodi:

- francuski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Stratégies pour apprendre la citoyenneté démocratique. Strasbourg: Conseil de l'Europe, 2000., doc. DECS/EDU/CIT (2000) 16. (dostupno i na: http://www.coe.int/t/dg4/education/edc/Source/Pdf/Documents/2000_16_StrategiesApprendreCitoyDemo.PDF).

- njemački: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Demokratie-Lernen in Europa. Baden-Wuerttemberg: Ministerium fur Kultur, Jugend und Sport i Landeszentrale fuer politische Bildung, 2000. (dostupno i na: http://www.schule.at/dl/Demokratie-Lernen_in_Europa_Text.pdf).

- slovenski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategije za učenje demokratičnega državljanstva. Informacijsko dokumentacijski center Sveta Europe pri Narodni in univerzitetni knjižnici v Ljubljani i Pedagoški Inštitut, 2005. (dostupno na: http://www.mss.gov.si/fileadmin/mss.gov.si/pageuploads/podrocje/mednarodno/solstvo/pdf/Strategije_demokrat_drzavljanstvo.pdf).

- hrvatski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Učenje za demokratsko građanstvo u Europi. Zagreb: Centar za istraživanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2002. (dostupno i na: http://www.ffzg.hr/hre-edc/hr/index.php?mmlID=/58/&PHPSESSID=c7c1378cdb80a38f8abb595263ad9359 ).


    • srpski: Duerr, K.; Spajić-Vrkaš, V. i Ferreira Martins, I. Strategije za učenje demokratskog građanstva. Beograd: Ministarstvo prosvete i sporta, 2004. (dostupno i na: http://www.mps.sr.gov.yu/upload/dokumenti/konkursi/publikacije/strategije%20za%20ucenje.pdf ).

Studija je jedna od četiri ključne publikacije nastale u projektu "Obrazovanje za demokratsko građanstvo", u kojemu je od 1997. do 2000. radio neovisni međunarodni tim stručnjaka pod pokroviteljstvom Vijeća Europe slijedom zaključaka Drugog samita država članica Vijeća Europe. Riječ je o drugoj u nizu publikacija kojima se uređuje europski konceptualni, strategijski i metodički okvir za razvoj obrazovanja za demokratsko građanstvo. U njoj se određuju temeljni pojmovi i kategorije, objašnjava povijesni, kulturni, društveni i politički kontekst u kojemu se javlja ideja o demokratskom građanstvu, analiziraju europske politike i prakse u tom području te objašnjava sinergijski pristup učenju i poučavanju u tom području. Detaljno se obrađuju ključna obilježja obrazovanja za demokratsko građanstvo i odnos prema drugim područjima, određuju znanja, vještine i stavovi, govori o metodama rada i institucionalnom ozračju, promjenama u obrazovanju nastavnika, te o modelima suradnje na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini radi ostvarivanju ciljeva obrazovanja za demokratsko građanstvo.

Budući da je ova studija prva u kojoj se cjelovito obrađuje koncept obrazovanja za demokratsko građanstvo u/za europski prostor, ona predstavlja značajan doprinos teoriji, praksi i politici odgoja i obrazovanja. U Preporuci Rec (2002)12 Odbora ministara Vijeća Europe stoji da je studija, zajedno s ostale tri publikacije iz projekta, polazište za pokretanje reformi, programa i inicijativa u ovom području. Osim toga, ona se referira u ERIC bazi podataka, prevedena je na više jezika, a cjelovit tekst ili informacija su dostupni na više od 50 internetskih adresa i baza, među kojima je Europska udruga učitelja (http://www.aede.eu/fileadmin/download/docs/citeuract_en.pdf) i baza UNESCO IBE (http://www.ibe.unesco.org/international/ICE/pdf/pdfbg1e.pdf).

Spajić-Vrkaš, V. Education Policy in Education for Democratic Citizenship and the Management of Diversity in Southeast Europe: Stocktaking Research Project: Country Report – Croatia. Strasbourg: Council of Europe, 2001., doc. DGIV/EDU/CIT (2001) 45 Croatia.

Prijevodi:


  • bugarski: Obrazovatelna politika v graždanskogo obrazovanie i upravlenie na različita v Ugoistočna Europa: Nacionalen doklad za stranata – Hrvatska. Sofia: National Institute for Education, 2001. (dostupno i na: http://www.see-educoop.net/portal/id_library.htm ).

  • hrvatski (revidirano): Odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo u Hrvatskoj: Izvješće. Zagreb: Centar za istraživanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2002.

Veći dio studije objavljen je: u Harrison, C. i Baumgartl, B. Stocktaking Research on Policies for Education for Democratic Citizenship and Management of Diversity in Southeast Europe: Regional Analysis and Intervention Proposals. Strasbourg: Council of Europe 2001., doc. DGIV/EDU/CIT (2001) 45 Final: Regional Report) ( referirano u: ERIC # ED471591).

Publikacija je posvećena stanju obrazovanja za demokratsko građanstvo i upravljanje različitošću u hrvatskom sustavu obrazovanja. U prvom dijelu autorica se bavi mjestom obrazovanja za demokratsko građanstvo i kulturnu različitost u zakonodavstvu, nacionalnim reformskim tekstovima, nastavnim planovima i programima, školskoj praksi i neformalnim programima organizacija civilnog društva. Drugi dio sadrži rezultate istraživanja metodom fokus-grupe o razumijevanju ključnih koncepata i stavovima praktičara, sindikata učitelja, predstavnika vlasti i nevladinih organizacija te organizacija mladih, o stanju politike i prakse obrazovanja za demokratsko građanstvo i različitost u Hrvatskoj. Rasprava u fokus-grupi iznijela je na vidjelo 27 kategorija prepreka uvođenju obrazovanja za demokratsko građanstvo u hrvatski odgojno-obrazovni sustav, koje je autorica svrstala u dvije široke kategorije: strukturalno-institucionalne i psihološke. Na kraju autorica govori o mogućnostima uklanjanja najkritičnijih prepreka i zaključuje da je kod nas potrebno temeljito izmijeniti pristup obrazovanju općenito, priznati dostignuća neformalnog sektora u obrazovanju za demokratsko građanstvo i izraditi integriranu i operativnu strategiju.



Studija predstavlja izvorni znanstveni rad, prvi takve vrste u našoj zemlji. U njoj se sveobuhvatno analizira stanje politike i prakse obrazovanja za demokratsko građanstvo, s posebnim osvrtom na promicanje različitosti: od povijesnog, političkog i kulturnog konteksta, preko zakonodavstva, političkih smjernica i razvojnih strategija do prakse i stavova glavnih aktera. Njen istraživački pristup utjecao je na provođenje sveeuropskog istraživanja o obrazovanju za demokratsko građanstvo pri Vijeću Europe, u kojemu su sudjelovale 44 zemlje. Na Internetu se referira na nekoliko portala i baza podataka, uključujući Vijeće Europe (http://www.coe.int/t/dg4/education/edc/Source/Pdf/Documents/By_Country/Croatia/2001_45_AllEuropeanStudy_Croatia_follow_up.PDF ) i Obrazovni portal za Jugoistočnu Europu ( http://www.see-educoop.net/portal/id_library.htm).

The Role of Women and Men in Intercultural and Interreligious Dialogue for the Prevention of Conflict, for Peace Building and for Democratization.(Andreeva, M.; Gurbuz, D.; Nielsen, J.; Omarova, M.; Semenescu, D.; Spajic-Vrkas, V. i Van Houwelingen, F.). Strasbourg: Directorate General of Human Rights, 2005., doc. EG-S-DI (2004) RAP FIN (dostupno i na http://www.coe.int/equality).

U izradi ove studije sudjelovala je grupa istraživača pri Odboru za jednakost između muškaraca i žena Vijeća Europe. Nastala je kao odgovor na problem zapostavljanja žena u europskim pregovaračkim timovima, a u skladu sa zaključcima 5. konferencije europskih ministara o jednakosti između muškaraca i žena. Svrha joj je inicirati diskusiju o ulozi žene u sprječavanju sukoba, izgradnji mira i razvoju demokracije. Studija obrađuje četiri teme: značenje pojmova interkulturalnog i interreligijskog dijaloga; uloga žena i muškaraca u dijalogu; prepreke uspostavljanju dijaloga i primjeri dobre europske prakse. Studija na kraju sadrži listu preporuka tijelima vlasti, ministarstvima obrazovanja, medijima i Vijeću Europe.



Baveći se pitanjem prepreka ostvarenju načela rodne i spolne jednakosti u rješavanju sukoba, izgradnji mira i razvoju demokracije, ovom su studijom otvorena nova područja istraživanja, pa ona stoga predstavlja vrijedan znanstveni doprinos, između ostaloga, teoriji i praksi obrazovanja za ljudska prava, mir i demokratsko građanstvo.

Kataloq: files
files -> Fövqəladə hallar və həyat fəaliyyətinin təhlükəsizliyi”
files -> Azərbaycan Respublikası Kənd Təsərrüfatı Nazirliyi Azərbaycan Dövlət Aqrar Universiteti adau-nun 80 illik yubileyinə həsr edilir adau-nun elmi ƏSƏRLƏRİ g əNCƏ 2009, №3
files -> Ümumi məlumat Fənnin adı, kodu və kreditlərin sayı
files -> Mühazirəotağı/Cədvəl I gün 16: 40-18: 00 #506 V gün 15: 10-16: 30 #412 Konsultasiyavaxtı
files -> Mühazirə otağı/Cədvəl ivgün saat 13 40 15 00 otaq 410 Vgün saat 13 40 15 00
files -> TƏDRİs plani iXTİsas: 050407 menecment
files -> AZƏrbaycan respublikasi təHSİl naziRLİYİ XƏZƏr universiteti TƏHSİl faküLTƏSİ
files -> Mühazirə otağı/Cədvəl Məhsəti küç., 11 (Neftçilər kampusu), 301 n saylı otaq Mühazirə: Çərşənbə axşamı, saat 16. 40-18. 00

Yüklə 1,9 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   36




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©muhaz.org 2022
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə