Dosadašnja zakonska zaštita
Gazi Husrev-begova džamija i prateći objekti u Sarajevu su rješenjem broj 670/50, 672/50, 673/50, 754/50, 755/50, 756/50 od dana 9. i 17. lipnja 1950. godine, izdatim od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo, stavljeni pod zaštitu države pod reg. brojem 15.
Rješenjem broj 02-616/3 od dana 18. travnja 1962. godine, dobro je upisano u Registar nepokretnih spomenika kulture. Rješenje je postalo pravomoćno 24. listopada 1962. godine.
Prostornim planom BiH iz 1980. godine Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu je valorizirana u I. kategoriju.
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 506.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
1755. godine – restauracija enterijera džamije – oslikavanje;
1772. godine – obnova starog šadrvana. Opravka koštala 1000 groša;
1861./1862. – obnovljena i proširena istočna vrata na džamiji;
1885. godine – urađene levhe koje je izradio kaligraf Muhammed Rekim Islamović;
1886. godine - unutrašnje uređenje džamije (slikarski radovi) nakon požara iz 1879. godine. Austrougari su ovom prilikom skinuli staru žbuku sa zidova, stavili novu žbuku i nanovo oslikali džamiju. Ta dekoracija stajala je sve do pred posljednji rat 1992./1995.;
1898. godine – uvedena električna rasvjeta u objekt;
1997. godine - napravljen novi krov na šadrvanu, po uzoru na stari koji je bio oštećen u ratu. Sa donje strane drvenog krova je dodat kaligrafski izveden citat iz Kur'ana. Isti ovaj citat je ispisan u svih osam potkrovnih polja krovne konstrukcije, ali svaki put drugim stilom arapskog pisma;
2001./2002. godine – konzervatorsko-restauratorski radovi u i oko džamije –
nakon što na zidovima džamije nisu pronađevi tragovi ranijih oslikavanja, skinuta je dotrajala austrougarska slikarija. Sadašnju kaligrafiju Begove džamije uradio je Hazim Numanagić, a ornamentiku su radili Nihad Čengić, Hazim Numanagić i Nihad Babović;
mihrab, minber, mahfil i ulazni portal su restairirani. Restauratorske radove radio je Nihad Čengić;
na ulaznom portalu ostavljeni su dijelovi austrougarske slikarije;
izvršeno demontiranje kompletnog zida harema sa označavanjem blokova i sanacijom podloge;
izvršena promjena drvenih greda natrozornika novim betonskim gredama koji su nakon toga sakrivene drvenom daskom;
2002. godine šadrvan je doživio definitivnu restauraciju kada je potpuno rastavljen i kada je zamijenjena vodovodna instalacija koja je ispucala.
5. Sadašnje stanje dobra
Dobro je nakon posljednjih intervencija u dobrom stanju.
6. Specifični rizici
Nema ih.
III. - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje B. Povijesna vrijednost C. Umjetnička i estetska vrijednost
C. I. Kvaliteta obrade
C. II. Kvaliteta materijala
C. II. Proporcije
C. IV. Kompozicija
C. V. Vrijednost detalja
C. VI. Vrijednost konstrukcije
D. Čitljivost
D. II. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
D.III. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja
D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
D. V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
E. Simbolička vrijednost
E. I. Ontološka vrijednost
E. II. Sakralna vrijednost
E. III. Tradicionalna vrijednost
E. IV. Vezanost za rituale ili obrede
E. V. Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
F. I. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
F.II. Značenje u strukturi i slici grada
F.III. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi:
fotografije Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, uradio Mirzah Fočo.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Gazi Husrev-begove džamije nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:
1912. Truhelka Ćiro, Gazi Husrev-beg – njegov život i njegovo doba, GZM XXIV, 1,2 , 1912.
1932. Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice
1952. Šabanović, H., Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju, II, 1951., Sarajevo, 1952.
1964. Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo, 1964.
1973. Bejtić, Alija, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo, 1973.
1981. Ayverdi, Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli mimari eserleri, Yugoslavya, Istanbul, 1981.
1983. Redžić, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo
1988. Čelić, Džemal, Graditelj Gazi Husrev-begov, Radio Sarajevo, III. program, broj 60/1988, godina XVI
1990. Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u BiH, Sarajevo, 1990.
Zlatar, Behija, Zlatni period Sarajeva, Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997.
Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine I, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.
2005. Mehmedović, Ahmed, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo, 2005.
- dokumentacija Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu
- printani materijali – brošura Gazi Husrev-begov vakuf
Nosilac istraživanja i izrade Prijedloga odluke:
Mirzah Fočo, diplomirani inženjer arhitekture,
saradnik za graditeljske cjeline i kulturne krajolike
u Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika
Dostları ilə paylaş: |