Te u zagrebu filozofski fakultet

I z v j e š ć e

Filozofski fakultet u Splitu uputio je 17. studenoga 2006. Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Ivana Boškovića, predavača na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, koji se kao jedini pristupnik javio na natječaj objavljen u “Vjesniku" 16. listopada 2006. godine, o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Životopis

Ivan Bošković rođen je 22. listopada 1953. godine u Sinju. Osnovnu školu završio je u Gali, a gimnaziju u Sinju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je jugoslavenske jezike i književnosti i filozofiju; diplomirao 22. listopada 1976. Od 1978. do 1992. godine radi kao srednjoškolski nastavnik u Sinju, a od 1992. do 2002. predaje na jezičnoj gimnaziji u Splitu. God 2002. zapošljava se kao predavač na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Nakon što je Visoka učiteljska škola ušla u sastav Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, predaje kolegije Dječja književnost na Odsjeku za predškolski odgoj, Uvod u književnost na Odsjeku za učiteljski studij te Književnost baroka i romantizma na Odsjeku za hrvatski jezik. Više od dvadeset godina bio je stalni kritičar hrvatske prozne produkcije u "Slobodnoj Dalmaciji", a književne kritike, eseje i rasprave objavljivao je i u brojnim književnim časopisima ("Mogućnosti", "Istra", "Zadarska revija", "Republika", "Dometi", "Most", "Kolo" i dr.). Doktorsku disertaciju pod naslovom Ideologija ORJUNE i njezini refleksi na književnost splitskoga književnog kruga između dvaju svjetskih ratova obranio je 27. travnja 2006. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (mentor: prof. dr. sc. Krešimir Nemec).

2. Znanstvena djelatnost

Dr. sc. Ivan Bošković objavljuje znanstvene i stručne radove u domaćim književnim časopisima i zbornicima od 1979. godine. Sudjelovao je sa znanstvenim izlaganjima na sljedećim međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima: Objavio je jednu znanstvenu i tri stručne knjige, 10 znanstvenih radova i velik broj stručnih radova.

Analizirat ćemo i ocijeniti knjige (A3) i znanstvene radove (A1 i A2) koji pristupnika kvalificiraju za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta.

1. 
   Knjige
   

1. ORJUNA – ideologija i književnost. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2006, 482 str.

Posrijedi je djelomice prerađena doktorska disertacija u kojoj autor, na temelju proučavanja autentičnih dokumenata i dostupne literature, analizira ideološku podlogu Orjune, ustrojstvo, strukturu članstva, retoriku. Temeljito je obradio orjunaško glasilo Pobeda, pokrenuto 1921., i brojne programatske tekstove objavljene u njemu, a iz kojih je moguće derivirati glavne ciljeve organizacije i metode pomoću kojih će se ti ciljevi ostvarivati. Posebno se zadržao na odnosu Orjune prema (brojnim) političkim protivnicima: pravašima, frankovcima, klerikalcima, zagrebačkim Židovima, komunistima, Trumbiću i, osobito, Stjepanu Radiću. Istražio je i razloge zašto je Orjuna i njezina ideologija imala tako snažno uporište u Splitu i Dalmaciji.

U drugom dijelu knjige Bošković se posvetio poklonicima, simpatizerima i aktivistima Orjune u splitskom i širem, dalmatinskom kulturnom krugu. Među njima istaknuto su mjesto zauzimali književnici: Niko Bartulović, Đuro Vilović, Mirko Korolija, Ćiro Čičin-Šain, Sibe Miličić, Ivo Lahman, Branko Stanojević i dr. Neki su od njih, štoviše, uživali i status orjunaških ideologa (Bartulović, Korolija, Čičin-Šain). Autor je sustavno istražio odnos između ideologije i književnosti, detektirao načine na koji se političke ideje transponiraju u književni tekst i utvrdio utjecaje konkretne ideološke orijentacije na političke, građanske i životne sudbine pojedinih autora. U promicanje orjunaške ideologije neki su pisci uložili svoje književno umijeće, a neki i svoje živote. No uz djela u kojima su otplaćivali dugove ideologiji, neki su od analiziranih pisaca (Miličić, Vilović) napisali i tekstove koje nije moguće determinirati ideološkim kriterijima pa zato mogu računati na dulje trajanje, pa i na književnu revalorizaciju.

Pisana metodološki dosljedno, s mnogo akribije i s analitičkim žarom, knjiga Ivana Boškovića usmjerila je pozornost na jedan zanemaren i nedovoljno istražen segment hrvatske političke, kulturne i književne povijesti.

O	M	V	Bodovi
25	1	1	25

Knjiga Prozna vremena ( Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997, 371 str.) sadrži književne kritike i eseje koje je autor godinama objavljivao uglavnom u Slobodnoj Dalmaciji i ne može se uzeti u obzir kao kvalifikacijski rad u ovom izboru. Slično je i s knjigom Iskustvo drugoga (Matica hrvatska, Zagreb, 1999, 186 str.) koja sadrži eseje i kritike objavljene u domaćoj periodici (Zadarska revija, Mogućnosti, Kolo, Dubrovnik, Glasje, Cetinska vrila). Iako se te knjige ne mogu bodovati, one svjedoče o pristupnikovoj kritičarskoj kompetenciji i sudjelovanju u književnom životu zajednice.

Znanstveni radovi (a1+a2) koji pristupnika kvalificiraju u izbor:

a1

1. 
   Vilovićev obračun s vjerom, Crkvom i narodom. "Crkva u svijetu" 2006, br. 3, str. 363-394.
   

U raspravi se problematizira pozicija Đure Vilovića u hrvatskoj književnoj historiografiji s obzirom na piščeva ideološka vrludanja. Svoje književne tekstove Vilović često pretvara u poligon za obračun s ideološkim protivnicima, Crkvom, a kasnije i s vlastitim narodom. Autor analizira odnos između ideologije i književnosti i pokazuje na konkretnim primjerima iz Vilovićevih romana i novela u kojoj mjeri ideologija ugrožava autonomiju umjetničke sfere i utječe na estetske domete.

O	M	V	Bodovi
2	1,5	1	3

2. Ivana Brlić-Mažuranić i povijest(i) hrvatske književnosti kao paradigma odnosa prema dječjoj književnosti uopće.U zborniku: Zlatni danci 6. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa. Filozofski fakultet Osijek-Filozofski fakultet Pečuh, MH Osijek, Osijek, 2004, str. 7-13. (međunarodna recenzija)

Analizom primjera iz različitih povijesti hrvatske književnosti autor pokazuje da legitimacija "dječjeg pisca" još uvijek priziva stanovitu sumnjičavost s jasno iskazanim atributima manje književne vrijednosti. To se očituje čak i na primjeru kanonske autorice Ivane Brlić-Mažuranić: u prilično nemarnom odnosu hrvatske književne historiografije prema njoj dade se odrediti i gotovo paradigmatičan odnos prema dječjoj književnosti uopće.

O	M	V	Bodovi
0,4	1,5	1	0,60

3.Tema obitelji u dječjoj književnosti. U zborniku: Zlatni danci 7. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa. Filozofski fakultet Osijek-Filozofski fakultet Pečuh, MH Osijek, Osijek, 2006, str. 19-25. (međunarodna recenzija)

U ovoj tematološkoj studiji problematizira se status obitelji u hrvatskoj dječjoj književnosti u vremenskom rasponu od Rikarda Katalinića Jeretova do danas. U starijim je razdobljima dječje književnosti tema obitelji i obiteljskog zajedništva uživala gotovo povlašteni status. U našem vremenu tema je doživjela transformaciju i obitelji se sve češće govori kroz prizmu ekscesa i moralnih posrtanja (droga, alkoholizam, rastave, bijeg od kuće, rasap obiteljskog zajedništva).

O	M	V	Bodovi
0,4	1,5	1	0,60

a2

1.Tin Ujević i šibenski list "Naprednjak". V. kijevski književni susreti. Zbornik radova, Kijevo, 2006, str. 55-66.

Uoči Prvoga svjetskog rata šibenski "Naprednjak" bio je značajno glasilo u kojem su surađivala istaknuta imena onodobnih političkih i društvenih događanja (Čerina, Bartulović, Tartaglia, Bartulica). Među suradnicima je bio i Tin Ujević koji je u tom listu od 1912. do 1923. tiskao niz pjesama i članaka književno-kritičkog i političkog predznaka. Politički članci svojim se ideološkim kodom uklapaju u maticu tekstova posvećenih vidovdanskoj ideji i afirmiranju ideje unitarnog jugoslavenstva. Tekst je novi prilog proučavanju djelovanja mladog Ujevića.

O	M	V	Bodovi
0,7	1,0	1	0,70

2. Romani Joze Laušića. "Republika" LIX/2003, br. 1, str. 50-59

U radu se analiziraju pripovjedne strategije u romanima Joze Laušića. Laušićev opus, od prvog romana "Klačina" (1970) do posljednjeg "Sutoka" (1996), promatra se u okviru tematizacije lokalnoga kronotopa, ali i opterećenosti mitsko-simboličkim kontekstom. Najčešće je riječ o romanima s tezom: fabularna konstrukcija potvrđuje i proširuje temeljnu Laušićevu misao o čovjeku kao žrtvi koja ispašta grijehove svojih (pra)otaca.

O	M	V	Bodovi
0,6	1,0	1	0,60

3.Hrvatska književnost u domovinskom ratu. Poglavlje u knjizi: Iskustvo drugoga, Matica hrvatska, Zagreb, 1999, str. 111-137.

Posrijedi je jedan od prvih sustavnih analiza hrvatskoga ratnog pisma u našoj književnoj historiogfrafiji. Pristupnik pokazuje kako se iskustvo rata izrazilo u pjesničkim i proznim tekstovima i kako je ritam političkog vremena svojom logikom nametnuo specifične teme. Od temata Slavonska krv do Fabrijeva romana Smrt Vronskog daje se ne samo kronološka slika književnog viđenja Domovinskog rata nego se propituje i poetika hrvatskoga ratnog pisma.

O	M	V	Bodovi
1,5	1,0	1	1,5

Aktivno sudjelovanje na znanstvenim i stručno-znanstvenim skupovima

1. 
   Dani Josipa i Ivana Kozarca (Vinkovci, 1998)
   
2. 
   Međunarodni znanstveni skup Zlatni danci: Kršćanstvo i dječja književnost (Osijek, 2003)
   
3. 
   Šoljanovi dani (Rovinj, 2003)
   
4. 
   Pulski dani eseja (2003)
   
5. 
   Međunarodni znanstveni skup: Život i djelo Ivane Brlić Mažuranić (Osijek, 2004)
   
6. 
   Međunarodni znanstveni skup Zlatni danci: Obitelj u književnosti za djecu i mladež (Osijek, 2005)
   
7. 
   V. kijevski književni susreti posvećeni Tinu Ujeviću (Kijevo, 2006)
   
8. 
   IV. hrvatski slavistički kongres (Varaždin-Čakovec, 2006)
   

4.Nastavna djelatnost

Pristupnik od 2000. godine održava predavanja i seminare na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, a potom na Filozofskom fakultetu u Splitu. Održavao je nastavu iz predmeta Uvod u književnost (60 sati predavanja na Odsjeku za učiteljski studij Filozofskog fakulteta u Splitu), Dječja književnost (60 sati predavanja i 30 sati seminara na Odsjeku za predškolski odgoj) te Književnost baroka i romantizma (60 sati predavanja na Studiju hrvatskog jezika Filozofskog fakulteta u Splitu). Aktivno je sudjelovao u izradi programa usklađenog s Bolonjskim procesom sastavivši silabuse iz kolegija Dječja književnost, Teorija književnosti, Regionalna i dijalektalna književnost i Hrvatska književna baština. Osim u dodiplomskoj nastavi, gostovao je kao predavač na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Zadru.

Pod njegovim vodstvom izrađeno je i obranjeno desetak diplomskih radova studenata Predškolskog odgoja i Učiteljskog studija. Jedan je rad objavljen na stručno-znanstvenom skupu "Prema kvalitetnijoj školi" (Snježana Sušak-Ivan Bošković, Dječji svijet u književnosti Snježane Grković. U zborniku: Prema kvalitetnijoj školi, Visoka učiteljska škola Sveučilišta u Splitu, Split, 2005, str. 202-213). Sadržajno je usustavio i metodički unaprijedio nastavu iz kolegija Dječja književnost uvođenjem video-produkcija i biografskih filmova. U natječajnoj dokumentaciji priložena je i potvrda Filozofskoga fakulteta u Splitu o pozitivnoj ocjeni pristupnikova nastavnog rada.
5.Stručni i društveni rad

Pristupnik je napisao tridesetak stručnih radova i recenzija iz područja novije hrvatske književnosti i dječje književnosti. Napisao je pogovore knjigama J. Matanović, T. Ladana, S. Tomčić, J. Rošina i S. Vukovića. Održao je brojna javna predavanja i sudjelovao u promocijama knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Hrvatskog filološkog društva (ogranak u Splitu). Sudjelovao je u povjerenstvima za dodjelu književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski, nagrade za književnu kritiku Julije Benešić i nagrade Fonda Miroslav Krleža. Dobitnik je književnih nagrada Julije Benešić (1998) i Antun Gustav Matoš (1999).