Te u zagrebu filozofski fakultet

Osvrt na životopis pristupnice. Pristupnica prof. dr. sc. A. Leburić rođena je 2. svibnja, 1958. u Splitu, po narodnosti je Hrvatica, hrvatska je državljanka, a osnovno i srednje školovanje završila je u Splitu (klasična gimnazija «Natko Nodilo» i glazbena škola «Josip Hatze», smjer violina). 1981. g. je diplomirala na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet, Odsjek za socio­logiju) sociologiju kao jednopredmetnu grupu studija te stekla stručni naziv profesora sociologije. 1990. g. je magistrirala na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet) i stekla stručnu spremu VII stupnja iz područja sociologije završivši sve obaveze na poslijediplomskog studiju i obranivši magistarski rad pod naslovom Metodološki model istraživanja religijskog fenomena u Jugoslaviji. 1998. g. je doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet) i stekla akademski stupanj doktorice društvenih znanosti u polju sociologije uspješno obranivši doktorski rad pod naslovom Case study istraživanje – kompleksan metodološki pristup u sociologiji. 2000. g (24.svibnja) na Sveučilištu u Splitu (Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za sociologiju) birana je za nastavnicu u znanstveno-nastavnom zvanju docentice za polje sociologije, grana metodologija, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum, a 2004. (19. svibnja) na Sveučilištu u Zadru (Odjel za sociologiju) birana je za nastavnicu u znanstveno-nastavnom zvanju izvanredne profesorice za polje sociologije, grana metodologija, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum. periodu 1981–1988. nastavnica je predmeta Sociologija i Sociologija kulture u splitskim srednjim školama, u periodu 1988-1993. zaposlena je kao istraživačica-analitičarka u Centru za socio-religijska istraživanja Sveuči­lišta u Splitu, u periodu 1993-2000. asistentica na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za sociologiju, 2000-2003. docentica na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za sociologiju, 2003-2005. (do 30. lipnja) docentica/izvanredna prof. na Odjelu za sociologiju, Sveu­čilišta u Zadru, 2005. (1. srpnja do – 31. listopada) izvanredna profesorica na Odjelu za humanističke znanosti Sveu­čilišta u Splitu, 2005. g. (od 1. studenog do danas) izvanredna profesorica na Odsjeku za sociologiju Filozofs­kog fakulteta Sveu­čilišta u Splitu. Tijekom dosadašnje karijere pristupnica je imenovana za v.d. pročelnice Odjela za sociologiju u osnivanju Sveu­čilišta u Splitu (imenovana od Senata Sveučilišta u Splitu27. siječnja 2003. g. , a u periodu 28. travnja 2003 do 28. veljače 2005 g. zamjenica je pročelnika Odjela za sociologiju Sve­učilišta u Zadru (imenovana od privremenog rektora Sve­učilišta u Zadru). 22. 11. 2004. g. pristupnica je imenovana kao članica uredništva časopisa Acta Iadertina (imenovana od rektora Sve­učilišta u Zadru), a u periodu 28.02. do 21.03. 2005. bila je v. d. zamjenica pročelnika Odjela za socio­logiju Sve­učilišta u Zadru (imenovana od rektora Sve­učilišta u Zadru). Nadalje, 2005. g. (travanj) izabrana je za potpredsjednicu Hrvatskog sociološkog društva, sa sjedištem u Zagrebu, a od 2005. (od 21. ožujka do 30. lipnja) pročelnica je Odjela za sociologiju Sve­učilišta u Zadru (imenovana od rektora Sve­učilišta u Zadru). Također, 2005. g. (26. travnja) pristupnica je članica Senata Sveučilišta u Zadru (imenovana od Senata Sve­učilišta u Zadru) te u periodu 2005-2007. g. prodekanica za znanost Filozofskog fakulteta u Splitu (ime­no­vana od dekana Filozofskog fakulteta u Splitu). Nadalje, u periodu 2005-2007. g. predsjednica je Povjerenstva za izdavačku djelatnost Filozofskog fakul­teta u Splitu (ime­no­vana od znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Splitu, a 2006. (8. travnja) izabrana je za predsjednicu Splitske podružnice Hrvatskog sociološkog društva. Također, pristupnica je i u periodu 2006-2008. g. članica Povjerenstva za unapređenje kvalitete Fakul­teta (ime­no­vana od znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Splitu te od 2005.g. (1. studenog do danas) - pročelnica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakul­teta u Splitu (ime­no­vana od dekana Filozofskog fakulteta u Splitu). Pristupnica dr. sc. A. Leburić je i član Hrvatskog sociološkog društva (od studentskih dana) te Hrvatsko-njemačkog društva Split (Kroatisch-Deutsche Gesellschaft Split) (od 2005. g.). Pristupnica se aktivno služi engleskim i talijanskim jezikom, a njemačkim, slovenskim, latinskim i grčkim pasivno.

Osvrt na znanstvenoistraživačku djelatnost pristupnice. Pristupnica dr. sc. A. Leburić u znanstveno-istraživačko zvanje je izabrana 19. svibnja 2004. godine, a upisana je u državni registar istraživača od 1990., u znanstvenom polju sociologije, pod matičnim brojem 159760.

Od početka 1990-ih godina aktivno sudjeluje ili vodi istraživačke projekte ili programe, čije rezultate redovito objavljuje u stručnim i znanstvenim publikacijama, ali i prezentira javnosti na tiskovnim i drugim konferencijama, tribinama i okruglim stolovima, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Kao samostalna istraživačica, znanstveno se orijentira najčešće prema metodološkom planiranju i realizaciji socio-empirijskih istraživanja različitih tipova (kvalita­tivnih i kvantitativnih), razvijajući tako intenzivnije sociološku metodologiju, kao i metodologiju s područja nekih humanističkih znanosti. Istražuje i u različitim sociologijskim područjima ili posebnim sociologijskim discipli­nama kao što su sociologija medija, sociologija mladih, sociologija zabave, sociologija slobodnog vremena, sociologija roda, sociologija grada, sociologija jezika, socioling­vistika, sociologija religije, sociologija poduzetništva, socijalna ekologije, sociologija obrazovanja, te so­ciologija okoliša. Nastoji afirmirati interdisciplinarni istraživački rad, istovremeno razvijajući novije metodološke pristupe, koji su relativno bili zanemarivani u nekim posebnim sociolo­gijama. Također se trudi uključivati u svoje istraživačke projekte mlađe sociologe/inje, afirmirajući tako ideje timskog istraživačkog rada.

Osvrt na radove pristupnice. Dr. sc. A. Leburić je do danas ukupno objavila 13 knjiga – znanstvenih monografija (u suautorstvu), od kojih su 3 dvojezične (hrvatsko-engleske, odnosno djelimično talijanska). Objavila je i 10 radova u knjigama i zbornicima, od kojih su 4 objavljena na stranom (engleskom) jeziku. Objavila je ukupno 21 znanstveni rad u CC časopisima, odnosno u onima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, te u ostalim hrvatskim časopisima. Također je objavila 20-ak stručnih tekstova, novinskih i sličnih napisa, sažetaka ili prikaza. Trenutačno su joj u tisku tri knjige, te dva recenzirana izvorna znanstvena rada koji će se publicirati u fakultetskom zborniku. Među publiciranim radovima, 19 ih je objavila u suautorstvu sa svojim studenti­cama, a 22 znanstvena rada (među kojima i nekoliko monografija) objavila je sa završenim postdiplomanticama, odnosno svojim doktorandicama. Time je pokazala sposobnost (ko)mentorskog stručnog rada i angažmana.

Nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice (2004.) pristupnica dr. sc. A. Leburić je objavila 7 knjiga (znanstvene monografije), 4 rada u knjigama i zbornicima, te 7 znanstvenih radova u hrvatskim časopisima. Osvrnut ćemo se ukratko na neke od radova pristupnice.

Knjige (znanstvene monografije). U knjizi (2004) pod naslovom Profil poduzetnika u Hrvatskoj: socio-ekonomsko istraživanje 2003. (u suautorstvu sa M. Krneta), Split: Naklada Bošković (ISBN 953-7090-47-7; UDK:65.012-05.497.5), a koja je recenzirana pristupnica dr. sc. A. Leburić je napisala poglavlje „Metodološki aspekti istraživanja“, str.13-37., te IV.pogl. pod naslovom „Društveno okružje i uvjetovanost poduzetništva“, str.63-78., kao i poglavlje u suautorstvu s M. Krneta) „Zaključak: Perspektive razvoja poduzetništva u Hrvatskoj“ (str.79-83.) te samostalno poglavlje „Metodološka i empirijska arhiva“, str.84-150. U ovoj knjizi kandidatkinja teorijski predstavlja poduzetništvo kao društveni trend 21. stoljeća. Opći istraživački cilj bio je propitati razvija li Hrvatska svoj specifičan profil poduzetnika. U knjizi se bavi mogućom identifikacijom prevladavajućeg tipa poduzetnika, ispitujući moguć­nosti unapređenja modela poticajnog financiranja malog i srednjeg poduzetništva. Rezultati istraživanja sugeriraju da većina ispitanih poduzetnika Hrvatsku još uvijek ne doživljava kao zemlju u kojoj se može govoriti o poduzetničkoj kulturi kao postojećem (društvenom) fenomenu. Ona se ne artikulira niti u svakodnevnom životu niti u poduzet­ničkom poslovanju. U kontekstu unapređenja modela poticajnog financiranja malog i srednjeg poduzetništva, istraživački rezultati sugeriraju postojanje nekoliko područja inoviranja modela i prakse njegove implementacije, od suradnje s poslovnim bankama, mijenjanja uvjeta finance­ranja, do organiziranja sistema kontrole, savjetovanja i osposobljavanja za poduzetničko djelovanje. Autorica zaključuje da su perspektive razvoja poduzetništva u Hrvatskoj poprilične i otvorene. Bit će nužno čitav niz društvenih uvjeta i pretpostavki paralelno afirmirati, izgrađivati, te intenzivnije razvijati.
U drugoj knjizi objavljenoj nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice pod naslovom Legalna ilegala: Sociološko istraživanje neplanske izgradnje u Splitu (2005). (u suautorstvu sa M. Maroević i Z. Šuljug). Split: Naklada Bošković (ISBN 953-7090-82-5; UDK:316.334.56(497.5 Split), koja je također recenzirana, pristupnica je samostalno napisala nekoliko poglavlja - „Metodološki aspekti empirijskog istraživanja neplanske izgradnje u Splitu“, str.34-41., “Javnost i građani Splita o neplanskoj i bespravnoj izgradnji“, str.121-136., „Fokusiranje stručnih (pr)ocjena, rješenja i perspektiva neplanske i bespravne izgradnje u Splitu početkom 2005. godine“, str.137-179. te pogavlje „Zaključni prijedlozi i potencijalna rješenja“, str.180-188., a u koautorstvu poglavlje „Metodološka i empirijska arhiva“, str.189-213. U ovom djelu autorice su provele sociološko empirijsko istraživanje kako bi utvrdile što se dogodilo sa neplanskom i bespravnom izgradnjom na području grada Splita, te kakve su perspektive tih fenomena u skoroj budućnosti. Primije­njena je mix methodology, koja je kombinirala i metodološki integrirala nekoliko istraživačkih metoda, kvalitativnog i kvantitativnog tipa. Tako su primijenjene analize sadržaja, intervjui, odnosno fokus grupe (strukturirane i nestrukturirane), pa ankete kom­binirane sa strukturiranim intervjuima, te nestrukturirani intervju u formi tzv. follow up-a. Na temelju rezultata istraživanja, autorica zaključuje kako građani tre­­tiraju probleme neplanske i bespravne izgradnje u Splitu, vrlo kritički i upućuju na potrebu koordiniranja sljedećih preduvjeta (1) visoke stručnosti na svim interaktivnim nivoima, (2) primjerenih političkih preduvjeta i (3) adekvatne i empirijski prilagodljive zakonske regulative. Nakon integriranja ova tri nužna preduvjeta bit će moguće kreirati urbani prostor Splita prema najvišim standardima. Prezentan je kaos u onim sferama koje su imanentno inter­disciplinarne, kompleksne, interaktivne, razvojne. Sve je to izraženo u Splitu, u ni­zu društvenih i urbanih područja građanskog življenja i rada. Ono što se naročito akcentuira jest nedostatak generalne vi­zije koju bi grad trebao imati kao i kroničan nedostatak istraživačkih studija koje bi rezultirale social assessmentom ukupne situacije izgradnje koji je nužan i hitan. To se odnosi na kontekstualizaciju rasprava na temu: koji tip grada, kakav grad razvijati, što u njemu poticati, kako i gdje ulagati, tko i s kim i sa kakvim ljudskim resursima (human capital).
U trećoj knjizi (2006) Socijalna prosudba elementarnih sustava života: sociološka studija društvenih prêt­postavki uvođenja kanalizacijskog sustava Kaštela – Trogir / Social Assessment of Elementary Life Systems: Sociological Study of Social Assumptions of Carrying Out the Kaštela – Trogir Sewage System (hrvatski i engleski). (U suautorstvu sa O. Čaldarović i M. Maroević) Biblioteka: Suvremena istraživanja, knjiga br.1. Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. ((ISBN 953-7395-00-6; UDK:326.644:504 (262.3) (497.5 Kaštelanski zaljev); 316.334.5 (262.3) (497.5 Kaštelanski zaljev) objavljenoj iza posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje, a koja je recenzirana, pristupnica dr. sc. A. Leburić napisala je samostalno poglavlja „Metodološki aspekti empirijskog istraživanja”, (28-32.) („Methodological Aspects of Empirical Research“, pp. 30-34.), „Kvaliteta infrastrukturnog okoliša“, str.33-47. („Quality of Infrastructural Enviroment“), pp. 35-49., „Metodološka i empirijska arhiva“, str. 68-121. („Methodological and Empirical Archives“, pp.72-126.) a u koautorstvu s O. Čaldarovićem i poglavlje „Zaključak“, str.57-63. („Conclusion“, pp.60-66.). Radi se o sociološkoj studiji o društvenim pretpostavkama uvođenja kanalizacijskog sustava Kaštela–Trogir, koja je naručena u okviru integralnog projekta zaštite Kašte­lanskog zaljeva, kojim se nastoje rješavati problemi vodoopskrbe i odvoda otpadnih voda u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ova studija nudi analizu stavova, mišljenja, aspiracija i percepcija ukupne situacije s kanalizacijskim sustavom na istraživanom području. Ispiti­vane su različite društvene skupine, a u vezi s procjenom najvažnijih aspekata društvenog statusa i njihovog interesa za najpovoljnijim oblicima participiranja u realizaciji kana­lizacijskog sustava. Nastojalo se istražiti kako što bolje zadovoljiti interese lokalnog sta­novništva i osigurati maksimalnu efikasnost investi­cije. Svi radni istraživački ciljevi artikulirani su u funkciji takve društvene procjene (social assessment). U poduzetom sociološkom istraživanju (od lipnja do rujna 2005.) interpretiraju se najvažniji nalazi dobijeni na istraživanim područjima, odnosno tijekom organiziranih fokus grupa. Autor/ice zaključuju kako će realizacija EKO projekta stvoriti temeljne preduvjete za efikasnu zaštitu mora i priobalnog pojasa od zagađenja komunalnim otpadnim vodama. Realizacijom zahvata stvaraju se društveni uvjeti za brži razvitak turizma i drugih društvenih djelatnosti u istraživanim područjima. Istraživanjem je potvrđen značaj socijalnog konteksta u istraživanju percipiranih rizičnih situacija kao i onih situacija koje se percipiraju kao rezultat «nejednakih raspodjela». Konačno, istraživački model koji je bio primijenjen u ovom sociološkom istraživanju konceptualiziran je tako da je uključio više različitih konteksta koji su na taj način i sami poslužili kao cjelina relevantnih varijabli. Potvrđena je i važnost vremenske (razvojne) dimenzije. Ovdje bijaše primijenjena istraživačka metodologija koja je uključivala upotrebu različitih istraživačkih metoda, što potvrđuje da se uspješno proučavanje društvenih situacija vezanih uz rizičnu percepciju, može efikasno empirijski istraživati primjenom kompleksnije tzv. mješovite metodologije (mix methodology).
U četvrtoj knjizi objavljenoj iza posljednjeg izbora dr. sc. A. Leburić u znanstveno-nastavno zvanje pod naslovom (2007) Disko generacija: sociološka istraživanja noćne zabave mladih. (u suautorstvu sa R. Relja, T. Božić). Biblioteka: Suvremena istraživanja, knjiga br.2. Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. (ISBN 978-953-7395-03-02; UDK:316.728-053.6(497.5); 316:379.8>(497.5) koja je također recenzirana pristupnica dr. sc. A. Leburić je napisala nekoliko poglavlja - „Metodološki aspekti istraživanja”, str.17-33., „Zaključak: Noćna zabava mladih – kultura sutrašnjice“, str.105-112., „Metodološka i empirijska arhiva“, str.125-130. + na CD-u 51 str. , a u koautorstvu s R. Relja poglavlje „Diskoteka kao specifičan prostor zabave mladih krajem drugoga tisućljeća, str. 35-87. U ovoj empirijskoj studiji autorice su predstavile, interpretirale i pokušale objasniti neke od rezultata socioloških istraživanja noćne zabave mladih. Smatraju da će mladi u Hrvatskoj iskazivati vlastitu kreativniju orijentiranost prema izgradnji civilnog društva i društva znanja, ako im odrasli budu otvarali prostore koje su prethodno rezervirali isključivo za sebe. Upravo se u noćnoj zabavi mladih očituje sva ambivalentnost mladosti. U svojim društvenim manifestacijama zabava mladih neprestano se osuvre­menjuje. Kako je diskoteka prostor posebnog senzibiliteta, određuje ga glazba, klupska prostorna intima, moda, ples i zvuk. Zato su sve to autorice empirijski ispitivale u svojim trima istraživanjima. Zaključuju kako disko kultura postaje sastavni dio mladenačkih kultura, odnosno tip mladenačke zabave i jedan od suvremenih oblika noćnih mladenačkih aktivnosti. U socijalnom smislu i svim drugim smislovima, inovacijski potencijali mladih su neiskorišteni ili se ne razvijaju. Tako uvjetovana društvena marginalizacija mladih preslikava se u njihovoj zabavi. U tom području oni ne uspijevaju lakše, jednostavnije i brže kreirati „svoje“ prostore i stvarati vlastite osobnosti. To potvrđuju pasivne ekspresije njihove disko zabave, što također ilustriraju i komparacije većine istraživačkih rezultata u razdoblju od 1998. do 2006. godine. Dakle, mladi ni u zabavi ne razvijaju svoje posebne i specifične identitete. Prepušteni su sami sebi, ali to kao da nisu u stanju iskoristiti, osim možda u okvirima one svakodnevne zabave koja ih vezuje uz nove i razvijenije informacijske tehnologije, kao što su internet, računalne igre i sl. No, takvi vidovi zabave vraćaju ih opet u vlastite sobe i ponovno ih (socijalno) izoliraju i usamljuju.
U petoj knjizi objavljenoj iza posljednjeg izbora u zvanje pod naslovom (2007) Pogledi na Bolognu s Filozofskog fakulteta u Splitu. (u suautorstvu sa S. Čurković-Kalebić; I. Perić, K. Konsa, M. Ančić). Biblioteka: Istraživačke studije, knjiga br.1. Split: Redak. (ISBN 978-953-99193-6-6; UDK: 37.014.3(497.5:4-67 EU)(082); 378.096(497.5 Split): 37.014.3>(082), koja je recenzirana, pristupnica dr. sc. A. Leburić je objavila nekoliko poglavlja - „Metodološki aspekti institucijskoga istraživanja”, str.45-59., „Studentske percepcije i opisi profesora i profesorica“, str.87-100., „Zaključak: preporuke istraživačica“, str.119-126., a u koautorstvu s I. Perić poglavlje „Primjena Bologne na studijskim razinama“, str.61-86. Studija predstavlja rezultate institucijskog istraživanja koje je realizirano tijekom 2006. godine. Nakon što su se izložile temeljne odrednice i ciljevi visokoobrazovne reforme u Republici Hrvatskoj, a koja je promovirana pod sintagmom „implementacija Bologne“, prikazuju se učinci toga procesa već tijekom prve godine njegove provedbe na Filozofskom fakultetu u Splitu. Prikazuju se svi postojeći studiji, njihovi studentski kapaciteti i organizacija nastavnoga procesa sa svim detaljima koji je prate – od načelne strukture nastavnih predmeta i bodovnog ECTS sustava do analize uspješnosti položenih ispita i ostvarenih bodova u prvom semestru akademske godine 2005./2006. U metodološki pomno planiranom institucijskom istraživanju artikuliran je sociološki pristup. Temeljni cilj bio je utvrditi jesu li i u kojoj mjeri ostvareni utjecaji Bolonjske deklaracije tijekom njezine implementacije u nastavne programe i planove svih studijskih grupa. Stoga su u opsežnom anketnom istraživanju primijenjena četiri (4) različita pismena upitnika, namijenjena različitim skupinama ispitanika/-ca. To su bili studenti, nastavnici i osoblje koje je po prirodi svojega posla u izravnom kontaktu s prethodnim dvjema ispitivanim skupinama respondenata. Temeljna istraživačka metoda bila je strukturirani intervju, kombiniran s metodom ankete. Terenska faza istraživanja realizirana je tijekom travnja i svibnja 2006. godine i to nakon završetka ispitnih rokova i poslije zimskoga semestra. Istraživački se uzorak sastojao od svih studenata/-ica Filozofskog fakulteta u Splitu koji su u akademskoj godini 2005./2006. odslušali prvi semestar studija, a činila su ga ukupno 444 studenta i studentice, koji su tada bili/-e brucoši/-ce na FF-u u Splitu i svi su studirali na ukupno devet (9) preddiplomskih studija. Skupinu osoblja činili su zaposlenici/e studentskih službi, fakultetske knjižnice i informatičke službe Fakulteta. U preporukama istraživačica evidentan je pokušaj da se na koncizan, jasan i pregledan način iznesu prijedlozi kojima bi se u fakultetskom okružju moglo efikasnije djelovati, posebno u razvojnom smislu. Konstatira se da će uključivanje svih profesora, asistenata i suradnika u procese evaluacije nastave biti dugotrajan i složen posao. Smatraju da će društvenost toga procesa uvjetovati, ali i razvijati suštinu i kvalitetu sveučilišne istraživačke kulture u Splitu. Ističu kako je vrlo važno da se osim (1) planiranja, oblikovanja i provedbe evaluacija svi dobrovoljno i afirmativno uključuju u (2) izvještavanje, interpretiranje i raspravljanje o rezultatima evaluacija, te da konstruktivno (3) dogovaraju i programiraju korištenje evaluacijskih rezultata.
U šestoj knjizi objavljenoj poslije posljedneg izbora u zvanje pod naslovom (2008) Socioklimatski utjecaji na suvremeno življenje: sociološko istraživanje stanovnika Hrvatske, (u suautorstvu sa M. Lončar i G. Bandalović). Biblioteka: Istraživačke studije, knjiga br.2. Split: Redak. (ISBN: 978-953-99193-7-3; UDK: 316.356.4(497.5):551.583; 551.583:316.356.4(497.5) koja je recenzirana pristupnica dr. sc. A. Leburić je objavila sljedeća poglavlja - „Metodološki aspekti empirijskog istraživanja”, str.19-28., a u koautorstvu poglavlja „Zaključak“, str.83-85. i „Metodološka i empirijska arhiva“, str.93-106.+na CD-u 122 s. U ovoj empirijskoj studiji izlažu se rezultati empirijskog sociološkog istraživanja stanovnika Hrvatske, realiziranog 2004. godine, na repre­zenta­tivnom uzorku od 6.200 građana. Ističe se značaj sociologijskog bavljenja klimom i klimatskim promjenama, jer klima utječe na sigurnost življenja i na zdravlje ljudi, pa je zato važno usp­ješno istraživati i primjenjivati rezultate meteo­roloških i klimatskih ispitivanja u svrhu poboljšanja kvalitete živ­ljenja u suvremenom društvu. Istovremeno se manifestiraju napori istraživačica da ukažu na potrebu afirmiranja multi i interdisciplinarnih pristupa i povezivanja raznovrsnih znanstvenih subdisci­plina i grana, kako bi se adekvatnije i općenito efikasnije usmjeravao društveni razvitak. Primjenjujući u istraživanju kombi­naciju ankete i inter­vjua, ispitivani su uglavnom građani urbanoga porijekla. Dominiraju oni sa završenom srednjom školom, a većina ih se deklarirala kao srednji društveni sloj. Bavile su se stanovanjem, njegovom kvalitetom i uvjetima, zatim su ispitivale neke društvene značajke naselja u kojima ispitanici žive, te individualne aspiracije stanovnika prema njihovoj prostornoj pokretljivosti. Propitivale su i stavove o različitim klimatskim i sličnim utjecajima na kvalitetan život, te analizirale razne (urbano/ruralne) od­rednice njihovoga življenja, kao što su mišljenja o ključnim karakteristi­kama grada, odnosno sela, o ekološkim aspektima tih prosto­ra, itd. Empirijski rezultati potvrđuju da su i mladi i odrasli u velikoj mjeri zadovoljni vlastitim životima. U procjenama društvenih stanja i odnosa u Hrvatskoj, razmišljaju na sličan način. Muče ih nestručnosti, neznanje, nered u školstvu, zdravstvu i znanosti, siromaštvo zemlje u kojoj žive, nefunk­cioniranje pravne države, vidljivost društvenih nejednakosti, postojeća nacionalna i socijalna kriza, težnja da se Hrvatska europeizira, te manifes­tiranje političkih sukoba. U finalnom dijelu studije izlažu se nalazi o raznim klimatskim utjecajima (vrućini, hladnoći, suši) na suvremeno življenje ispitanih građana Hrvatske. Pošto je klima jedan od elemenata koji utječe na razmještaj ljudi i na gustoću naseljenosti, razmotrile su i ostale utjecajne elemente, kao što su padaline, osunčanost, temperatura, tlak zraka, te vjetrovi. Vrućina se iskazala kao najutjecajniji element u životima ispitanih. Osim toga i vrijeme utječe na njihova raspoloženja, emocije i ponašanje. Vanjski atmosferski uvjeti povećavaju osjetljivost organizma i potiču ga na psihofizičke reakcije. Zaključuju kako će biti nužno u budućnosti provoditi istraživanja vezana uz klimatske promjene u području društvenih i prirodnih znanosti. Shodno tome, informiranje javnosti o svim mjerama unapređivanja zdravlja i preveniranja bolesti, a u kontekstima potenci­jalnih klimatskih promjena, zahtijevat će visoki stupanj stručne i znanstvene znatiželje, ekspertize i prodora u nova i do sada sociologijski nedirnuta istraživačka područja.
U sedmoj knjizi objavljenoj iza posljednjeg izbora u zvanje - (2008) Mediji kao (pre)nositelji interkulturalizma u hrvatsko-talijanskim interakcijama: istraži­vanja s početka trećeg milenija // Media come (tras)portatori dell'interculturalismo nelle interazioni croato-italiane: le ricerche all'inizio del terzo millennio (U suautorstvu sa M. Nigoević). Biblioteka: Istraživačke studije, knjiga br.3. Split: Redak. (ISBN: 978-953-991938-X; UDK: 316.73:070> (497.5=131.1)"200"; 070.1: 316.73>(497.5=131.1)"200"), koja je recenzirana, pristupnica dr. sc. A. Leburić napisala je nekoliko poglavlja - „Lingvističko i medijsko u interkulturološkom kontekstu ili što smo istraživale i zašto“, str.17-34., „Metodološki aspekti istraživanja ili kako smo istraživale”, str.35-51. , te u suautorstvu s M. Nigoević poglavlje „Zaključak: o talijanskim medijima u hrvatskom društvu“, str.107-111., te poglavlje „Metodološka i empirijska arhiva“, str.129-145.+na CD-u 103 str. Autorice se u ovoj monografiji bave raširenošću talijanskog jezika i kulture u Hrvatskoj. Utemeljujući svoje istraživanje u sociolingvističkom pristupu, nastoje razumjevati zbivanja u suvremenom hrvatskom društvu. Pretpostavljajući interakcije između jezika, kulture i medija, istraži­vanje su empirijski usredotočile na dodire s talijanskim jezikom i kulturom posredstvom medija. Smatrale su da je nemoguće zamisliti širenje i miješanje raznih kultura bez posre­dovanja medija (tiska, knjiga, televizije, računala, filma). Stoga su procjenile zanim­ljivim baviti se značajem dostupnosti medijskih sadržaja na talijanskom jeziku. Određujući interkulturali­zam kao dinamičnu društvenu pojavu koja naglašava interakcije među kulturama i mogućnost njihovoga uspoređivanja, procjenjivanja i vrednovanja, autorice taj društveni fenomen sagledavaju kao posljedicu europskih integracija, nesta­janja granica i sve veće mobilnosti. Realizirale su dva anketna istraživa­nja u kojima su koristile strukturirane upitnike s protokolima na stratifi­ciranim istraživačkim uzorcima (u 2001. i 2006. godini). Ispitanici su bili stanovnici Republike Hrvatske, a sudjelovali su u komparativnoj studiji koja je rezultat vi­šegodišnje interdisciplinarne i međunarodne suradnje. Teorijsko polazište autorice temelje na konceptu interkulturalizma, prihvaćajući višekultur­nost kao stanje većine suvremenih društava, pa tako i hrvatskoga. Jedna od pretpostavki je teza da bi upravo interkulturalistički pristup omogućio objašnjenje preras­tanja višekulturnog u interkulturno društvo, a koje će se u medijskim prostorima dogoditi (među)pro­ži­manjem kultura. Autoricama je sociološki pristup bio determinirajući u metodološkom smislu. Zapravo, kulturno ponašanje ispitanika/ca istraživačice su tretirale kao visoko participirajuće aktivnosti u kojima oni/e kreiraju svoje društvene grupe kojima pripadaju, svoje društvo (hrvatsko) i svoje identi­tete. Za obje jezične i kulturološke varijante (hrvatsku i talijansku) važili su isti metodološki principi, okrunjeni u jednoj cjelovitoj istraživačkoj strategiji. Naime, čini se da bi upravo ovakvi tipovi istraživačkih projekata mogli biti realnijom osnovom za uspostavljanje konkretnog interkulturnog dijaloga u hrvatsko-talijanskim okvirima. Autorice su utvrdile u oba svoja istraživanja da su ispitani pojedinci relativno i ne pretjerano zadovoljni svojim standardom i uopće načinom življenja. Ta relativna većina zapravo je prosječna, iako (po nekim drugim indikato­ri­ma) heterogena skupina građana Hrvatske.
Osim navedenih knjiga, pristupnica dr. sc. A. Leburić je pripremila i knjigu – monografiju pod naslovom (2008) Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost (u suautorstvu sa A. Reić i G. Bandalović), biblioteka: Istraživačke studije, knjiga br.4. Split, a koja se nalazi u tisku.
Poglavlja u knjigama i zbornicima. U periodu iza posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesrocie pristupnica dr. sc. A. Leburić, objavila je više radova kao samostalna poglavlja u knjigama. Osvrnut ćemo se na neke od tih radova.
1. (2004) „The Application of Triple-Helix Model in Agricultural Sector of Croatia“ (u suautorstvu s M. Krneta), u Švarc, J.; i dr. (eds.) Transition Countries in the Knowledge Society: Socioeconomic Analysis