Te u zagrebu filozofski fakultet
Yüklə 1,31 Mb.
|
| . Bibliotheca Zbornici; book 27.; str.241-263.; Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (na engleskom jeziku). Tehnološki razvoj i različiti oblici inovacijske djelatnosti smatraju se najvažnijim izvorima rasta produktivnosti i materijalnog bogatstva zemalja, od 90-ih godina 20. stoljeća. Znanje se smatra općim dobrom koje se može dijeliti među mnogima bez gubitka vrijednosti. Poduzeća se orijentiraju na I&R djelatnost, a suradnja s istraživačkim institucijama sve je intenzivnija. U brojnim industrijama primjetan je nedostatak mehanizama povezivanja poduzeća i istraživačkih aktivnosti. Stvaranje i širenje znanja izrazito je interaktivan i komunikacijski intenzivan proces, pa je potrebno razvijati mehanizme poticanja sposobnosti poduzeća da razvijaju znanje, da se povezuju s drugim poduzećima i istraživačko-razvojnim okolišem. Oblikovanje sistema odnosa između sveučilišta, industrije i države kao tranzicijskog modela, u društvo temeljeno na znanju, moguće je operacionalizirati Triple-Helix modelom. On se temelji na komercijalizaciji istraživanja u kojima surađuju sveučilišta, industrije i vlade, pa se smatra relevantnim metodološkim pristupom ubrzanijeg razvitka socio-ekonomskih sistema u Evropi, i dr. zemljama. Autorice analiziraju projekte u poljoprivrednom sektoru Hrvatske, koji su se temeljili na primjeni tehnologije in-vitro u proizvodnji sjemenskog krumpira i buhača. Prvi projekt je u fazi realizacije, jer je proizvedena u stakleničkim uvjetima, prva tona bezvirusnog sadnog materijala. Drugi projekt je u fazi osmišljavanja ciljeva, planiranja obuhvata, te definiranja odnosa, koji će stvoriti Triple-Halix model matricu, kao nužnu pretpostvku uspješnosti njegova pokretanja. Oba projekta procjenjuju se značajnima s aspekta gospodarskog razvoja zemlje, jer se odnose na jednu od strateških poljoprivrednih kultura. To je sjemenski krumpir koji se još uvijek uvozi. U drugom primjeru, buhač se tretira kao kultura koja je osnovna za razvoj ekološke poljoprivrede. Autorice zaključuju o iskoristivosti istraživačkih rezultata u odnosu na (1) promišljanje strategije razvoja poljoprivrednog sektora i to posebno nekih poljoprivrednih kultura, odnosno regija; (2) oblikovanje sistema poticanja razvoja primjereno ciljevima utvrđenim strategijom razvoja; (3) konkretizaciju uloge sveučilišta, pojedinih fakulteta, odnosno I&R institucija u procesu stvaranja i širenja znanja.
2. (2005) „Društvena uvjetovanost ovisnosti“. Borba protiv ovisnosti – borba za zdravu obitelj (Fight against Addiction – Fight for a Healthy Family). Str.44-55. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske. Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga. (ISBN 953-95031-0-8; UDK 364.272(063); 613.81/.84:364>(063). Autorica naglašava potrebu za neprestanim stručnim promišljanjem i znanstvenim produbljivanjem preventivnih pristupa u suzbijanju različitih ovisnosti, posebno zlouporaba opojnih droga. Izlažući neke od rezultata empirijskog istraživanja ovisnosti u Hrvatskoj početkom trećeg milenija, nastoji razmotriti gdje se i kako javljaju društveni uzroci i(li) posljedice takvih zlouporaba, pa raspravlja o različitim društvenim nivoima i područjima društvenog življenja, procjenjujući dosadašnje djelovanje ovisnosti kao kompleksnog društvenog (medicinskog, socijalnog, etičkog i sl.) fenomena. Smatra kako specifične društvene interakcije i društveni odnosi uvjetuju intenziviranje zlouporabe opojnih droga. Svakako su najizraženiji društveni utjecaji, kao što su nepovoljni obiteljski, školski, medijski ili neki dr. Svi oni zajedno u više ili manje isprekidanim interakcijskim procesima, nastaju kao posljedica izraženijih utjecaja pojedinih socijalnih, posebno ekonomskih, ali drugih društvenih procesa ili odnosa (obrazovnih, političkih i sl.). Konstatira da su mladi društvena skupina koja je najugroženija po pitanju ovisnosti i to posebno onih opijatskoga tipa. Njihov društveni položaj u Hrvatskoj početkom trećeg milenija nije bitnije prosperirao, jer su to onemogućavali nepovoljni aspekti društvenog življenja. Među istraživačkim rezultatima raspravljaju se nalazi o najkorištenijoj drogi; najčešćem mjestu drogiranja; najčešćem načinu nabave droge; te drugim uzrocima i razlozima drogiranja. Također se tretiraju i mišljenja ispitanih građana o društvenim problemima koje treba nužno riješavati. Zaključuje kako je nužno usmjeravati društvene akcije u djelotvorniju društvenu promociju različitih tipova prevencije vezane uz ovisnički kontekst. Nužan je i intenzivniji razvoj znanstvenih istraživanja ovisnosti, uz njegovanje različitih pristupa i metodoloških orijentacija u takvim strategijama. 3. (2006) Anketno istraživanje zadarske periferije, (u suautorstvu sa M. Lončar). U studiji Nevidljivi Zadar: Kako od Periferije napraviti Grad (Urbanističko arhitektonska analiza i prijedlozi za novi Generalni urbanistički plan Zadra). Zadar - Zagreb: Centar za kulturu "Trešnjevka". Biblioteka Grad za rušenje 1-4. Urbanističke studije (ISBN 9537316-01-7; objavljeno i na multimedijalnom CD-u), autorice su istraživale mišljenja stanovnika zadarske gradske periferije o stanju u tom dijelu urbanog prostora i ključnim aspektima standarda i življenja na tom području. Istraživanje je provedeno tijekom 2006. g., a korišten je strukturirani intervju, kombiniran s metodom ankete. U skladu sa definiranim ciljevima ovog anketnog istraživanja moguće je zaključivati o potrebi definiranja drugačijih perspektivnih modela promocije zadarske periferije. To pretpostavlja i definiranje drugačijih modaliteta uključivanja tog područja u kulturološke i proizvodne djelatnosti grada Zadra u najopćenitijem razvojnom (urbanom) smislu. Prepoznavanje i razumijevanje „nevidljivih“ prostora, te njihovo prezentiranje drugim stanovnicima grada Zadra, posjetiteljima, turistima, poduzetnicima predstavlja problem za većinu zadarskih gradskih četvrti. Autorice zaključuju kako se ovdje ne radi o manifestnom jazu između ispitanikove auto-determinacije kao građanina Zadra u odnosu na određenje sebe kao marginalnog stanovnika/-ice ili na neki način građanina drugog reda. Vjerojatno je na djelu masovno latentno individualiziranje sebe kao stanovnika/-ice gradske periferije, ali kako po pitanju onoga što im nedostaje, tako i po pitanju prostora i(ili) objekata koji im nisu potrebni. Prema mišljenju više od polovice ispitanika/ica u njihovim četvrtima nedostaju višenamjenski prostori, sportski tereni i parkovi. 4. (2007) „Illegal Construction in Urban Space of City of Split: Conflicts and their Perspectives“, (u suautorstvu sa Z. Šuljug), u: Przemiany przestrzenne w dużych miastach Polski i Europy Środkowo-Wschodniej. Kraków (Polland): Zaklad Wydawniczy „Nomos“ (Instytut Socjologii Uniwersytetu Rzeszowskiego). Pg.47-61. (ISBN 978-83-60490-34-1) na engleskom i poljskom jeziku . Autorice raspravljaju o promjenama funkcija i strukture grada Splita (Hrvatska), s obzirom na društvene poteškoće i konflikte koji su se od početka devedesetih godina XX stoljeća, počeli javljati sve intenzivnije. Ti problemi odnose se na različite pristupe i metode planiranja i uređivanja urbanog prostora. Poduzele su sociološko empirijsko istraživanje kako bi utvrdile što se dogodilo sa neplanskom i bespravnom izgradnjom na području grada Splita. U realiziranom istraživanju primijenjena je mix methodology, koja je kombinirala i metodološki integrirala nekoliko istraživačkih metoda, kvalitativnog i kvantitativnog tipa. Tako su primijenjene analize sadržaja, intervjui, odnosno fokus grupe (strukturirane i nestrukturirane), pa ankete kombinirane sa strukturiranim intervjuima, te na kraju istraživanja nestrukturirani intervju u formi tzv. follow up-a. Građani tretiraju probleme neplanske i bespravne izgradnje vrlo kritički. Naime, prezentan je svojevrstan kaos u onim sferama koje su imanentno interdisciplinarne, kompleksne, interaktivne, razvojne. Ono što se tu naročito akcentuira jest nedostatak generalne vizije koju bi Grad trebao imati, ali i kroničan nedostatak istraživačkih studija koje bi rezultirale social assessmentom. Autorice raspravljaju o prostornim planovima koji će utjeloviti onakvu pluralističnost ideja, potreba i životnih stilova građana na određenom prostoru, za koju su stvarno utvrdile da postoji. Zbog socijalnog mira, postratne iscrpljenosti, traumatiziranosti i sličnih tumačenja, prejudiciraju se zapravo vrtnje u začaranom i beskrajnom društvenom krugu opravdavanja i pronalaženja tamo nekih drugih neprijatelja.Upravo su se neplanska i bespravna izgradnja iskazivale kao društveni fenomeni empirijske konotacije. Njihovi indikatori stoga su nesumnjivo komercijala, višak kvadrata, konkretan profit, pa takav tip gradnje uopće se ne može okarakterizirati kao primjer socijalne patologije. 5. (2007) „Društveni aspekti uređenja splitske Rive: analiza stručnih i javnih rasprava na fokus grupama“, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu. Split, rad u tisku, pozitivno recenziran, klasificiran kao izvorni znanstveni rad, potvrda priložena). Autorica u tekstu prezentira rezultate kvalitativne analize stručnih i javnih rasprava o prvonagrađenom radu za uređenje splitske Rive, koje su realizirane na tzv. fokus grupama krajem 2005. godine u Splitu. Ukupno je sudjelovalo oko osamdeset sudionika, strukturiranih prema djelatnostima u kojima rade ili javno djeluju. U tekstu se analitički izlažu sadržajni okviri vođenih rasprava, s naglaskom na one učestalije, u većoj mjeri obrazložene prijedloge, ocjene i mišljenja građana Splita. Posebno se u analizi elaboriraju stavovi o prvonagrađenom Projektu i njegovoj društvenoj ulozi u aktualnom trenutku razvoja grada. Na kraju, autorica iznosi opće preporuke, kojima pretpostavlja i promišlja buduće slične gradske projekte. Preporučuje sadržaje i forme pripreme javnoga mnijenja i artikulacije stručnih aspekata uoči raspisivanja urbanističkih i sličnih natječaja. Naglašava potrebu sistematskog planiranja različitih vrsta socioloških istraživanja. Dobijene empirijske studije omogućile bi relevantnije uvide i konzistentnije razumijevanje i objašnjavanje stvarnih društvenih stanja i odnosa. Tako bi se dosljednije izgrađivala urbana kultura kao razvojna strategija grada Splita. 6. (2007) „Metodološki aspekti istraživanja jezika kao društvenog fenomena“ (u suautorstvu sa Z. Šuljug) Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu., u tisku, pozitivno recenziran rad, klasificiran kao izvorni znanstveni rad, potvrda priložena) . Autorice u tekstu afirmiraju važnost istraživanja jezika kao društvenog fenomena, jer možemo mnogo saznati o načinu na koji je društvo strukturirano, kako društvo funkcionira, te koje su najznačajnije uglavnom latentne pretpostavke o drugim ljudima. Proces istraživanja jezika odvija se kroz nekoliko aktivnosti. Prva aktivnost uključuje određivanje problema i postavljanje pitanja, te određivanje najprikladnijeg pristupa i izvora podataka. Vezano uz pitanja koja se postavljaju autorice u tekstu posebno odabiru i afirmiraju sociokulturni pristup istraživanju jezika. Smatraju da proces prikupljanja podataka, bez obzira koja pitanja postavljamo i koje istraživačke pristupe koristimo, mora biti sistematičan. Raspravljaju o prednostima i nedostacima najčešće korištenih metoda prikupljanja podataka kao što su: intervjui, upitnici, think aloud protokoli, promatranje, video zapisi, osobni dnevnici i arhive. Nakon prikupljanja podataka slijedi njihovo kodiranje i analiza, zatim njihovo kvalitativno i kvantitativno interpretiranje i naposljetku osvrt na rezultate i njihova prezentacija. Konstatiraju da se istraživanje jezika i kulture sa sociokulturološke perspektive svodi na razumijevanje svjetova, identiteta, i uloga u društvenim akcijama. Zbog složenosti i slojevitosti ljudske komunikacije, nužno je za njeno bolje razumijevanje razmotriti i jezične i kulturološke kontekste: socijalne strukture, institucionalne kontekste, komunikacijske aktivnosti i individualno iskustvo. To znači da otkrivanje značenja individualnog ponašanja zahtjeva smještanje u širi kontekst djelovanja, a razumijevanje društvenih djelovanja i stavova njihovo povezivanje sa njihovim manifestacijama i primjerima kontekstu stvarnog svijeta. Podaci koje možemo upotrijebiti u analizi jezika i društva su brojni i složeni, te zahtijevaju interdisciplinarni pristup koji će, zaključuju autorice, pridonijeti boljem razumijevanju jezika kao društvenog fenomena. Znanstveni radovi objavljeni u hrvatskim časopisima. 1. (2003) „Feministička metodologija kao posebna znanstvena disciplina“ (u suautorstvu s I. Zalović-Troskot) Radovi - razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije. Zadar: Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar. Vol.41(18):233-251(UDK/UDC:303). Autorice u tekstu afirmiraju feminističku metodologiju kao način specifičnog istraživačkog spoznavanja i kao noviju posebnu znanstvenu disciplinu. Feministički pristupi koriste se raznim metodama u svojim empirijskim istraživanjima, no, ovdje se raspravlja samo o onim metodama koje su feministički pristupi intenzivnije razvijali i učestalije koristili. Među metodološkim pristupima i metodama koje često koriste feministice, navode se feministički intervju, feministička etnografija, feministička anketa, feministički eksperiment, feminističko kros-kulturološko istraživanje, feministička metoda usmene predaje, feministička analiza sadržaja i feministički case study. Dakle, autorice su pokušale elaborirati mogućnosti specifikacije ne samo feminističkih metoda, već i feminističkog istraživanja. Konstatiraju da oslobađajući se ograničenja tradicionalne znanosti, feministički pristupi identificiraju i koncipiraju svoje metodološke pristupe u istraživanjima. Nove feminističke metodologije tako će spriječavati androcentričnu znanstvenu manipulaciju. Razvijat će one metodološke pristupe i strategije unutar kojih će biti dopuštena maksimalna fleksibilnost. U feminističkim istraživanjima, to omogućuje multimetodološki pristup. Također, feminističko istraživanje je transdisciplinarno, pa može obuhvatiti osim sociološkog, kulturološkog i brojna druga polja, kao što su povijest, književna kritika, filozofija, pravne znanosti i sl. Zaključuju kako nema sumnje da će feministička metodologija kreativnije proširivati granice dosadašnjih tradicionalnih istraživanja, upravo raznovrsnošću metoda i metodoloških pristupa, te upornošću u njihovom korištenju, razvijanju i usavršavanju. 2. (2003) „Sociolingvističko istraživanje dijalekata u hrvatsko-talijanskim interakcijama“ (u suautorstvu s M.Nigoević). Strani jezici. 32(1-2):7-19. (UDK:81'282:81'27:811.163.42: 811.131.1). U ovom se radu prezentiraju rezultati sociolingvističkog istraživanja, čiji su predmet bili dijalektalni leksemi u trogirskom čakavskom govoru (u Hrvatskoj) i govoru Conegliana (u Italiji). Temeljni cilj bio je procijeniti aktualnost dijalekta kao društvenog fenomena. Istovremeno, procjenjivana je dijalektalna primjerenost društvenim zbivanjima općenito, u Hrvatskoj i šire u Europi u doba realizacije istraživanja početkom 2001. godine. Polazeći od hipoteze kako u suvremenim globalizacijskim i integracijskim procesima sve manji broj jezika (zbog vlastitog odumiranja) u svijetu sudjeluje u komunikaciji, pretpostavlja se gubljenje regionalnih varijanti i iščezavanje dijalekata na europskom prostoru. Doduše, po temeljnoj općoj hipotezi smatra se mogućom integracija u kojoj će svaki pojedini sociolingvistički element, sa svojim kulturnim i povijesnim nasljeđem pridonijeti ostvarivanju zajedništva. To zajedništvo, pak, pokazalo se da prvenstveno izražava specifičan društveni (interakcijski) odnos dijalekta i jezika. Na temelju operacionalizacije dva različita dijalekta kao skupa mjesnih govora, zaključuje se da generalna lingvistička situacija u sociološkom smislu ne udovoljava izazovima postmodernoga doba. Premda dijalekti artikuliraju otežavajuće društvene okolnosti u razmahanim integracijskim (hrvatsko-talijanskim) procesima, ipak analizom leksika današnjih venetskih dijalekata nije moguće utvrditi značajnije utjecaje dalmatskoga i hrvatskoga. Primjenom skala intenziteta (u obje jezične varijante) mjerena je učestalost uporabe određenih leksema u svakodnevnom govoru. Konstatira se da jezični utjecaji nisu jednosmjerni, već se neprestano isprepliću i transformiraju u kontinuiranim društvenim interakcijama. Istovremeno, sva su lingvistička kretanja usko isprepletena s društvenim kretanjima. Posebno se u tom kontekstu mogu izdvojiti medijski i obrazovni utjecaji. 3. (2004) „Etnometodološko konceptualiziranje sociološkog istraživanja“ (u suautorstvu sa N. Kljaković-Šantić) Acta Iadertina – časopis Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju. Zadar: Sveučilište u Zadru. Vol.1(br.1.):65-85. (UDK/UDC:303). Autorice raspravljaju o etnometodološkom kao relativno zanemarenom i neiskorištenom istraživačkom pristupu u suvremenoj sociološkoj metodologiji. Naglašavajući sposobnosti i pozitivne strane konceptualiziranja etnometodološkog pristupa u sociološkom empirisjkom istraživanju, u tekstu se tretiraju i eventualne poteškoće sa kojima se istraživač/ica društvene zbilje može susresti. Etnometodom istraživački se konstruira društveni svijet, daje mu se određeni smisao i orijentacija za djelovanje, ali se i tumače poduzete aktivnosti. No, glavni cilj metodologa je stvaranje socijalnih definicija, kao načina na koje sudionici istraživanja definiraju situacije i kako se ponašaju u odnosu na njih. Temeljna metodološka teza etnoistraživača jest tretiranje društvene zbilje kao aktivnog entiteta koji je u neprestanim, uvjetovanim interakcijama s pojedincima, koji su zapravo stvaratelji smisla. Sociologa će u istraživanju zanimati prvenstveno kako se taj smisao oblikuje, a ne kakav je smisao postignut. No, da bi se etnometodološki koncept uopće mogao realizirati u empirijskom sociološkom istraživanju nužne su određene pretpostavke, koje autorice naglašavaju. To su, prije svega, djelovanja i interakcije kojima sudionici pridaju neka značenja. Upravo ta sredstva koja se koriste u konstruiranju značenja, bit će najinteresantniji momenti etnometodološkog istraživanja. Konačno, svoju metodološku raspravu autorice zaključuju ilustracijom konverzacijske analize, kao jedne od najeminentnijih vrsta etnometodoloških analiza. Njeni su istraživački predmeti uglavnom utvrđivanje reda i pravilnosti u ljudskoj konverzaciji, kao jednom tipu specifičnog ponašanja. Zaključuju kako je nesumnjiv značaj takvih istraživačkih orijentacija koje direktno i neposredno analiziraju društveno djelovanje. Tim više, ovdje je riječ o adekvatnom empirijskom pristupu, koji svoja istraživanja naročito usmjerava prema aktualnim pojedinačnim društvenim djelovanjima i njihovim organiziranim sekvencama. Stoga su nesumnjive vrlo pogodne metodološke perspektive etnometodologije u budućim razvijenijim sociološkim istraživanjima. 4. (2004) „Metode istraživanja Interneta kao novoga medija“ (u suautorstvu s M. Sladić) Acta Iadertina – časopis Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju. Zadar: Sveučilište u Zadru. Vol.1(br.1.):45-64. (UDK/UDC:004.738.5:303). Autorice polaze od pretpostavke o Internetu kao predmetu znanstveno-istraživačkih projekata i kao o značajnom društvenom fenomenu. Tom novom mediju društvena uloga poprilično je kontroverzna. Stoga se u tekstu raspravljaju mogućnosti istraživanja Interneta kao suvremenog medijskog fenomena. Kako su početkom trećeg milenija u stručnoj literaturi vrlo učestale rasprave o nedostacima Interneta i opasnostima što ih sa sobom (do)nosi, autorice ih elaboriraju u kontekstu suodnosa kategorija virtualnog i cyber spram metamedijskog. Naime, multimedijska mreža Internet izrasla je u globalnu, planetarnu mrežu čiji je utjecaj empirijski nesaglediv i posebno značajan u društvenom okružju. Pošto je Internet postao osnova fenomena virtualne stvarnosti, postala su nužna ali i naročito zanimljiva istraživanja te prividne stvarnosti. Budući da Internet.mijenja prostorne i vremenske odnose među pojavama i ljudima, njegova istraživanja zahtijevaju i primjerenu metodologiju i metodološke pristupe. U radu se sugeriraju metodološke kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih metoda, tehnika i procedura. Prezentiraju se potencijalne istraživačke matrice podataka i metoda, koje je moguće primjenjivati u Internet istraživanjima. Autorice zaključuju kako se dodavanjem elemenata jedne metodologije drugoj, poboljšava istančanost i profiliranost istraživanja, a integriranjem istraživačkih metoda usklađuju se i dopunjuju nedostaci pojedinih metoda. Ipak, u realnim empirijskim istraživanjima, kvalitativno i kvantitativno se još uvijek strogo razlikuju, pa je namjera ovoga rada zapravo bila ne samo upozoriti, već i jasnije afirmirati takva metodološka opredjeljenja. To posebno vrijedi za razvitak sociološke metodologije, kao i drugih relevantnih metodologija s područja društvenih i humanističkih znanosti. Na kraju, konstatiraju kako su perspektive Interneta kao istraživačkoga predmeta plodne, ali kompleksne i nepredvidljive. 5. (2004) „Sociološko istraživanje turističke ponude Biograda na moru“ (u suautorstvu sa N. Majica) Acta Iadertina – časopis Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju. Zadar: Sveučilište u Zadru. Vol.1(br.1.):87-108. (UDK/UDC:303:338.48). Autorice u okvirima sociološkog pristupa afirmiraju raspravu o društvenim posljedicama masovnog turizma, koji je kao manifestni oblik turističke ponude sveprisutan u hratskom turizmu, posebno na istraživanoj biogradskoj destinaciji. Iako ima i pozitivnih efekata, takav tip turizma uvjetuje razne negativne društvene posljedice, kao što su jednoobraznost turističke ponude, pad kvalitete, gubitak prepoznatljivog identiteta, degradaciju i zagađenje okoliša, infrastrukturne probleme, negativan stav lokalnog stanovništva spram turista i niz drugih. Stoga se kritizira razvojno stihijska koncepcija turizma kao prirodne blagodati ²sunca i mora², koja u konačnici ograničava turistički promet i koncentrira ga isključivo u nekoliko ljetnih mjeseci sezone, dok su ostali sadržaji turističke ponude zapravo nedovoljno prezentirani na evropskom i širem turističkom tržištu. U tekstu se prezentira dio rezultata iz empirijskog sociološkog istraživanja realiziranog u ljeto 2002. godine, na slučajnom uzorku od 90 turista koji su boravili u Biogradu na moru. Riječ je o tzv. pilot projektu, dijagnostičkog tipa, čiji se rezultati kompariraju sa postojećim službenim statističkim (državnim i općinskim) podacima. Autorice zaključuju kako je nužno tržišno repozicioniranje i originalnije koncipiranje turističke biogradske ponude. U Hrvatskoj prevladava uniformirana vrsta turizma u vidu ljetnog kupališnog tipa. S obzirom na realne dispozicije, Biograd n/m raspolaže velikim mogućnostima razvijanja alternativnog turizma. Turistički resursi su mu raznoliki, jer osim mora, ima vrlo razvedenu i pristupačnu obalu, velik broj otoka, u blizini nacionalne parkove, uvjete za sportski ribolov, uzgoj zdrave hrane i još štošta. Istovremeno organiziranje budućih istraživanja i analiza turizma kao društvenog fenomena, utjecat će na dimenzije i kvalitetu turističke strategije Hrvatske. 6. (2005) „Istraživanja i analize jezika u sociokulturnom kontekstu“ (u suautorstvu sa Z. Šuljug) Acta Iadertina – časopis Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju. Zadar: Sveučilište u Zadru. Vol.2(br.2.):83-98. (UDK:81'27). Autorice u članku daju pregled istraživačkih pristupa koji se mogu primijeniti u istraživanju jezika i kulture u sociokulturološkom kontekstu. Posebno ističu šest pristupa: konverzacijsku analizu, etnografiju komunikacije, interakcijsku sociolingvistiku, diskurzivnu analizu, kritičku diskurzivnu analizu i mikrogenetički pristup. Iako imaju korijene u različitim znanostima, ovi pristupi pristupaju proučavanju jezika i kulture kao jednoj zajednički konstruiranoj cjelini, smatrajući da je proučavanje jezika proučavanje kulture. Za jedinicu analize uzimaju društvenu akciju koja može varirati od akcija koje uključuju jednu riječ do širih kulturnih, institucionalnih i povijesnih djelovanja. Također se zasnivaju na empiriji, tj. na podacima iz situacija koje su se prirodno dogodile, ali unatoč tome što su podaci koje prikupljaju uglavnom kvantitativni, ovi pristupi ističu važnost upotrebe i kvantitativnih i kvalitativnih metoda u prikupljanu i analizi podataka. Autorice također ističu važnost povezivanja međuljudskog svijeta svakodnevnog iskustva sa bezličnijim svijetom društvenih institucija. Smatraju da je važno objasniti djelovanje povezujući ono što smo naučili na jednoj razini sa načinom na koji se djelovanje konstruira na drugim razinama. Na kraju autorice zaključuju da jezik nije individualni fenomen već društveni, jer obuhvaća lingvističke izvore čija značenja konstituiraju svakodnevno ljudsko djelovanje, unutar društvenog, kulturnog i političkog konteksta. Upravo kroz upotrebu lingvističkih izvora, u bilo kojem posebnom trenutku, nastojimo shvatiti kako drugi shvaćaju svijet i jedni druge kao sudionici toga svijeta. Istraživati jezik znači spoznati kako nastaviti dalje, i to podrazumijeva vještinu. Dakle, sa sociokulturne perspektive proučavanja jezika i kulture, ono što tražimo u istraživanjima nije teorija lingvističkih sistema, niti su to teorije sveopće kulture. Naglasak je na razvoju teorije društvene akcije u čijem su središtu interesa načini življenja kroz svakodnevne komunikacijske aktivnosti i kroz jezične igre. Primarni cilj proučavanja trebaju postati lebdeći, često neprimjetni odgovori koji se pojavljuju u trenutnim nerazumijevanjima među ljudima dok su u istraživanom odnosu. U takvim odnosima ljudi otkrivaju jedni drugima kakav je njihov unutarnji individualni svijet, i kako ga oni doživljavaju. 7. (2005) „Suvremeni metodološki pristupi u istraživanjima govora“ (u suautorstvu sa R. Relja) Govor. Zagreb. Vol.XXII(1):5-22. (UDK:316.37:81'282; 39.01:81'342.2). Autorice ilustriraju suvremene metodološke trendove u istraživanjima govora proizišle iz objedinjavanja kvalitativnih i kvantitativnih pristupa. Kako je govor jedna od aktivnijih strukturalnih komponenti većine društvenih procesa, odnosa ili fenomena, pa tako i globalizacijskih procesa, nameće se potreba sustavnih istraživanja potencijalnih promjena temeljnih govornih kodova unutar naznačenih procesa. Autorice inzistiraju na metodološkom profiliranju istraživanja specifičnih društvenih i kulturoloških govornih kodova. U skladu s tim predlažu neke promjene koje se u istraživanjima govora hipotetski artikuliraju na dvjema metodološkim razinama. Prva istražuje govor kao nositelja globalizacijskih procesa i specifičnosti, dok bi se na drugoj razini istraživao govor kao promicatelj globalizacijskih trendova. U aktualnim metodološkim raspravama o istraživanjima govora, posebno se afirmiraju etnografska istraživanja. Etnografske metodološke strategije zanimljive su u suvremenim istraživanjima govora, budući da adekvatnije razumijevaju socio-kulturna okruženja, kao i objašnjenja latentnih značenja koja oblikuju društvena ponašanja i strukture u kojima govor ima ključnu ulogu. Vođenje, koordiniranje ili sudjelovanje u projektima. Do posljednjeg izbora u zvanje izvanredne profesorice pristupnica dr. sc. A. Leburić sudjelovala je u slijedećim znanstvenim projektima: (1986) u okviru projekta financiranog od strane Ministarstva znanosti „Omladina u ukupnom razvoju regije“, realiziran za Pravni fakultet u Splitu, sudjelovala u projektnom zadatku „Idejno političke orijentacije srednjoškolske omladine u Splitu“, (1988-1989) projekt SKRF-2.07.01 (Sociokulturni razvoj), koordinator IDIS u Zagrebu, „Suvremena religijska gibanja“ potprojekt, sudjelovala u projektnom zadatku „Geneza i metamorfoze socijalne doktrine Katoličke crkve“ , 1989-1990) projekt SKRF-2.07.01 (Sociokulturni razvoj), koordinator IDIS u Zagrebu, potprojekt „Suvremena religijska gibanja“, sudjelovala u projektnom zadatku: „Strategija Katoličke crkve u odnosu prema omladini u osamdesetim godinama“ , (1992-1993) projekt „Socioreligijska karta Hrvatske“, Institut za primijenjena društvena istraživanja-Centar Split, (1991-1995) projekt IDIS u Zagrebu, br.5-12-234 „Religijska situacija u Hrvatskoj“ , (1998-1999) Svjetska banka , projekt „Društveni uvjeti obnove povijesne jezgre Splita” , (1999) Svjetska banka, te projekt „Društveni uvjeti uređenja Salone”. Do posljednjeg izbora u zvanje izvanredne profesorice (2004) rukovodila je ili koordinirala kao voditeljica u slijedećim istraživačkim projektima: (1995) „Mladi u ratu i poslije rata“ (Sveučilište u Zadru), (1995/1996) „Svakodnevni život mladih u Dalmaciji“ (Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Splitu), (1996) „Uloga škole u interakcijskim odnosima između roditelja i djece” (Sveučilište u Zadru), (1996) „Slušanost radija u Splitu“ (Radio Dalmacija) , (1997/1998) „Mladi u (o) disko klubovima” (Sveučilište u Zadru), (1998) „Čitatelji o Slobodnoj Dalmaciji” (Slobodna dalmacija, Radio Dalmacija), (1999) „Životni stilovi mladih” (Sveučilište u Zadru), (1999) „Studenti uoči izbora 2000“ (nevladina udruga Transition to Democracy), (2000) „Nove medijske tehnologije” (Sveučilište u Zadru), (2001) „Mladi u (o) diskoklubovima”- ponovljeno istraživanje iz 1997/98 (Sveučilište u Zadru), (2001) „Mediji u Hrvatskoj početkom trećeg milenija“ (Sveučilište u Zadru), (2001) „Dijalekti kao posebnosti u hrvatsko-talijanskim interakcijama“ (Sveučilište u Splitu), (2001) „Talijanski mediji u Hrvatskoj“ (Sveučilište u Splitu, Università degli Studi di Macerata), (2002) „Kvaliteta života u Hrvatskoj“ (Sveučilište u Zadru), te (2002) „Mišljenja različitih društvenih skupina u Hrvatskoj o ovisnostima i zlouporabi opojnih droga“ , (Ured vlade Republike Hrvatske za suzbijanje zlouporabe opojnih droga). Nakon posljednjeg izbora u zvanje izvanredne profesorice rukovodila je ili koordinirala kao voditeljica u slijedećim istraživačkim projektima: (2003) „Profil poduzetnika u Hrvatskoj” (Hrvatska banka za obnovu i razvitak , Sveučilište u Splitu-Odjel za sociologiju u osnivanju), (2004) „Klima i društvo” (Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Splitu), (2004) „Oblikovanje prostornih interakcija i komunikacija” (Kea, Split), (2004) „Sociolingvističko istraživanje dijalekata” (Sveučilište u Splitu), (2004/2005) „Uzroci i posljedice neplanske i bespravne izgradnje u Splitu“ (Grad Split – Gradsko poglavarstvo Split), (2005) „Ljudski kapital u Hrvatskoj” (Sveučilište u Splitu), (2005) „EKO Kaštelanski zaljev: kanalizacijski sustav Kaštela – Trogir” (agencija EKO Kaštelanski zaljev), (2005) „Metodološki aspekti sudjelovanja, praćenja i evaluacije stručnih i javnih rasprava o prijedlozima izrade strategije projekta „Aktiviranje prostornih resursa povijesne jezgre Splita“ (Grad Split-Gradsko poglavarstvo Split), (2005) „Analiza stručnih i javnih rasprava o prvonagrađenom radu za uređenje splitske Rive” (Grad Split - Gradsko poglavarstvo Split), (2006) „Regional Tuning – Towards the European Higher Education Area“ (Akademska alternativna mreža – Beograd, European Initiative, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu), (2006) „Kvaliteta studija na splitskom Filozofskom fakultetu u akademskoj godini 2005/2006.“ (institucijsko istraživanje na Filozofskom fakultetu u Splitu), (2006) anketno istraživanje za studiju „Nevidljivi Zadar“ (GUP Zadra), (2007) „Mišljenja i stavovi građana o političkoj participaciji i modeli građanstva“ (Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti), (2007/2008) „Tuning Teacher Education Curricula in the Western Balkans“ (Balkan Trust for Democracy, Europian Initiative, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu), (2007/2008) „Strengthening the Croatian Capacity to Combat Drugs Trafficking and Drugs Abuse“ (twinning project u sklopu CARDSa 2004 i PHARE projekta EMCDDA-a za Hrvatsku i Tursku), te (2008) „Nacionalni informacijski sustav za droge“ (Vlada RH; Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga). Sudjelovanje na skupovima. Do posljednjeg izbora u zvanje izvanredne profesorice dr. sc. A. Leburić je sudjelovala na sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima: Bled (1990) „Blejsko metodološko srečanje“, organizator Sekcija za metodologiju i statistiku pri Jugoslovenskom udruženju sociologa; održala referat pod naslovom „Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije - Analiza empirijskog istraživačkog opusa od 1957 - 1987 godine“, (tekst objavljen u zborniku sa skupa), Zagreb, (1997) (18-19.04., Novinarski dom, Zagreb) organizator časopis „Medijska istraživanja”, skup na temu „Uloga lokalnih radio i TV-postaja u demokratizaciji medija i društva”; održala referat 19.04. na temu „Noviji metodološki pristupi u istraživanjima lokalnih medija”, objavljeno izlaganje u „Medijska istraživanja”, 3(1-2):35-42., Ljubljana-Slovenija (2000) - 30.11.-2.12. International Conference „Young People in a Risk Society”- sudjelovala s dva izlaganja (s Tomić-Koludrović I.), „Lifestyle or Survival Strategy?: Croatian Youth in the Late 1990s”, „Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politicisation”, Organizatori: 1.The Alps-Adriatic Working Community-Working Group for Youth, Youth Department of the Ministry of Education and Sport, Sloveniate Center for Social Psychology, Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana, Slovenia, Zagreb (2001) skup „Istraživanja govora“, sudjelovala s izlaganjem „Sociolingvističko istraživanje dijalekata kao posebnosti u hrvatsko-talijanskim interakcijskim procesima“, Zagreb (2001) organizator ISORECEA (The International Study of Religion in Eastern and Central Europe Association) conference „Religion and Patterns of Social Transformation“ -izlaganje na temu Methodological aspects of religion researching“, Zagreb (2002) skup „Ženski studiji na Sveučilištu-spoznajne i metodologijske perspektive“, sudjelovala s izlaganjem „O nekim novim metodološkim pristupima ili o alternativnoj metodološkoj paradigmi u ženskim / rodnim istraživanjima“, Rijeka (2003) “Youth Leisure and Tourism“, Rijeka, sudjelovala sa izlaganjem na temu „Youth Leisure in Croatia“. Do posljednjeg izbora za izvanrednu profesoricu sudjelovala je na slijedećim domaćim skupovima- Osijek, (1989), tema „Perspektive jugoslavenske omladine“ u organizaciji CITR MOK SKH, održala referat pod naslovom „Idejnost mladih“, Zagreb, (1996), „Dani Rudija Supeka - Zanat sociologa: primijenjena sociologija i hrvatsko društvo“, referat na temu „Uloga škole u interakcijskim odnosima između roditelja i djece: osvrt na empirijske rezultate sociološkog istraživanja provedenog u Splitu početkom 1996.“ Nakon posljednjeg izbora za izvanrednu profesoricu sudjelovala je na sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima- Zagreb (2003), International Conference «Knowledge Based Society-a Challenge for New EU and Accession Countries», izlaganje «Application of Triple-Helix Model to the Agricultural Sector of Croatia» (u suautorstvu sa M. Krneta), Opatija (2004) 11. International Scientific Conference (11. Međuna-rodni znanstveni skup) «Society and Technology» («Društvo i tehnologija»), izlaganje «Virtual Research in the Context of Technological Development» (Istraživanje virtualnoga u kontekstu tehnološkog razvitka)-(u suautorstvu sa A. Stanojević), Pula (2004), konferencija s međunarodnim sudjelovanjem (Expert Conference with International Participation) – «Borba protiv ovisnosti – borba za zdravu obitelj» (Fight Against Addiction – Fight for a Healthy Family), izlaganje «Social Conditioning of Addiction» («Društvena uvjetovanost ovisnosti»), Zagreb (2004) «Suvremeni metodološki pristupi u istraživanjima govora» (u suautorstvu s Relja R.) – V znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem «Istraživanja govora», Konjic (2005) međunarodni okrugli stol na temu: "Multiculturalism", izlaganje «Methodological Model of Empirical Intercultural Research – An Attempt to Generate New Methodological Paradigm for a Specific Type of Sociological Research», Dubrovnik (2005) međunarodna konferencija: «Innovation and Social Development in the Knowledge-Based Economy/Society», izlaganje na temu: Human Capital in Croatia as Major Social Development Factor? (The Results of Sociological Research in 2005), (u suautorstvu sa Z.Šuljug), Poljska, Rzeszow (2005) međunarodna konferencija «Structure and tendencies of space transformation of big cities in Poland and selected countries of Central and Eastern Europe at the beginning of 21st century», izlaganje „Ilegal Construction in Urban Space of City of Split, Croatia: Conflicts and their Perspectives (results of socio-empirical research in 2005.)“, (u suautorstvu sa Z. Šuljug), Beograd (2006.) međunarodni skup „Regional Tuning – Towards the European Higher Education Area“ („Regionalno usaglašavanje kurikuluma – ka evropskom prostoru visokog obrazovanja“), izlaganje na temu: „Stručne kompetence definirane na evropskom nivou“, Split (2007.) – međunarodni znanstveni skup „Društvo i tehnologija: Položaj i uloga elektroničkih medija – konvergencija medija“ (Society and Technology: The Position and Role of Electronic Media – Convergence of the Media), izlaganje na temu Jezik u medijima: Sociološko istraživanje iz 2007 (Language in Media: Sociological Research from 2007.). Nakon posljednjeg izbora za izvanrednu profesoricu sudjelovala je na slijedećim domaćim skupovima: Zagreb (2006) – okrugli stol – „Hrvatska sociologija-prvih sto godina“, izlaganje Model splitskog studija sociologije: perspektive i mogućnosti realizacije, Split (2007.), nacionalni sociološki kongres „Metodološki izazovi sociologiji: društveni problemi u Hrvatskoj“, izlaganje Mješovita metodologija: utočište ili nemoguća misija?, Split (2007.) – prva konferencija o financiranju malog i srednjeg poduzetništva, organizatori Ekonomski fakultet Split, HBOR, izlaganje „Malo i srednje poduzetništvo u Hrvatskoj“ (u suautorstvu sa G.Bandalović). Iz predočenog je vidljivo da je pristuponica prof. dr. sc. A. Leburić vrlo aktivna znanstvenica te da je do danas sudjelovala na 16 međunarodnih skupova i na 5 domaćih skupova, te na više konferencija, okruglih stolova ili javnih tribina u periodu poslije posljednjeg izbora. Nastavna djelatnost. U periodu 1993. do 2005. g. pristupnica je radila na zadarskom Sveučilištu (na Odsjeku, kasnije i na Odjelu za sociologiju), izvodeći (dodiplomsku) nastavu iz predmeta Metode istraživanja I i II i Osnovni pojmovi sociologije, Sociološki praktikum I i II (koje je vodila od 1993), programirajući i izvodeći ih kao svojevrsnu „metodološku radionicu”, uvođenjem dinamičnih i interaktivnih nastavnih metoda. Sadržajno i metodološki mijenjala je koncepciju tih nastavnih predmeta od 2000.godine. Na sličnim metodološkim principima koncipira nastavu iz dva predmeta Metodologija istraživanja jezika i Kvalitativne i kvantitativne analize jezika, koje vodi kao izborne predmete (od 2001.godine) na odsjecima splitskog Sveučilišta (Talijanistici, Anglistici i Kroatistici) novoosnovanog Odjela za humanističke znanosti na Sveučilištu u Splitu. Kao predstojnica Odsjeka za sociologiju (Filozofski fakultet u Zadru) u periodu od 2001 do 2003. revidirala je Nastavni plan i program studija, uvođenjem novih izbornih kolegija/predmeta. Sudjelovala je u aktivnostima oko transformiranja Odsjeka u novi Odjel na tada novoosnovanom Sveučilištu u Zadru. Sudjelovala je i u pripremi Nastavnog plana i programa prvog sociološkog postdiplomskog studija na Sveučilištu u Zadru, pod naslovom Kultura i društvo, na kojem uvodi Metodologiju socioloških istraživanja kulture, koji se sluša kao obvezni predmet. Od 2006. godine sudjeluje u osnivanju nacionalnog doktorskog studija sociologije, koji se organizira zajedno sa zagrebačkim i zadarskim sociološkim odsjecima, te uvodi predmet Mješovita (mix) metodologija. Na istom studiju mentorira nekolicini doktorandica među kojima su dvije studentice već uspješno obranile teme i sinopsise svojih doktorskih radova. Od početka sudjeluje u pripremama, osnivanju i organizaciji Humanističkih studija u Splitu, te Filozofskog fakulteta na kojem je imenovana prvom prodekanicom za znanost 2005. godine. Istovremeno sudjeluje u osnivanju Odsjeka za sociologiju, na kojem po prvi puta u povijesti splitskoga Sveučilišta i paralelno sa implementacijom bolonjskih principa, starta prva generacija splitskih studenata jednopredmetne sociologije. Sudjeluje u organiziranju studija istraživačke i metodološke orijentacije, te uvodi nove metodološke predmete od kojih se većina do tada nije slušala na hrvatskim sveučilištima. To su predmeti: Metodološki pristupi i orijentacije, Sociološke metode, Suvremene metodološke paradigme u sociologiji, Kvalitativna metodologija, Etički problemi u sociološkim istraživanjima, Kvalitativne analize u društvenim znanostima, te Kvantitativne analize u društvenim znanostima. Svi predmeti su „pokriveni“ recentnom metodološkom i sociološkom literaturom. Neprestano se u svom nastavnom radu zalaže za uvođenje novih metoda i pristupa, pa je utemeljila i organizirala izvođenje predmeta Sociološka istraživačka radionica. Suština njenog izvođenja je mentorski rad sa studentima, individualno ili u manjim grupama (do troje ili petoro). Razvijajući nove metodološke koncepte i općenito sociološku metodologiju kao dugo zanemarivanu sociološku granu, kao odabrana mentorica od strane studenata/ica prati dotične studente/ice tijekom cijeloga semestra, tj.cijeloga studija, individualno s njima radi i to konkretno na istraživačkim projektima. Teme tih istraživačkih radionica vrlo su raznolike i izvode se kao cjeloviti istraživački projekti Odsjeka za sociologiju. Većina će inicirati (tematski i sadržajno) završne i diplomske radove studenata, a neki su projekti (dakle, oni koji se planiraju, realiziraju i tiskaju zajedno sa studentima i asistentima) već publicirani u odsječkim empirijskim studijama. To su Disko generacija: sociološka istraživanja noćne zabave mladih (2007), Pogledi na Bolognu s Filozofskog fakulteta u Splitu (2007), Socioklimatski utjecaji na suvremeno življenje: sociološko istraživanje stanovnika Hrvatske (2008), Mediji kao (pre)nositelji interkulturalizma u hrvatsko-talijanskim interakcijama: istraživanja s početka trećeg milenija (2008). Kao rezultat tog radioničkog i mentorskoga rada sa studentima u tisku su još tri empirijske studije Volonterstvo mladih kao bijeg u stvarnost, Dopunska poduka kao metoda učenja: longitudinalno istraživanje studenata, te Hrvatski život uživo: komparativno sociološko istraživanje. Kako je ova radionica zamišljena kao svojevrsna interaktivna istraživačka vježbaonica, njen krajnji cilj je, osim međusobnog upoznavanja, te intenzivnijeg angažiranja u timskom radu općenito ili na terenu, također i pozitivna selekcija najboljih i najaktivnijih studenata/ica, što sve rezultira njihovim zajedničkim radovima sa profesoricom Leburić kao nositeljicom metodoloških predmeta. Paralelno sa redovitom nastavom, pristupnica A. Leburić gostuje na drugim domaćim i inozemnim sveučilištima, izvodeći nastavu iz predmeta Istraživanja mladih, Sociološka istraživanja okolice, Sociologija okolice, kao i niza posebnih metodologija koje su naročito zanimljive i aktualne u europskim okvirima. Iz prezentiranog je vidljivo da počev od 1993. g. pristupnica dr. sc. A. Leburić kontinuirano obavlja nastavu na dodiplomskim studijima sociologije. Na Sveučilištu u Zadru je (do 2005.) pod njenim mentorstvom diplomiralo ukupno 37 studenata/ica, a trenutačno mentorira završne radove 13-orice splitskih studenata/ica sociologije, tj. njihove prve generacije. U posljednjih 5 godina izvodi nastavu na poslijediplomskim studijima u zemlji i inozemstvu, a nekolicini doktoranada i magistranada već je bila ili jeste mentorica (priložene potvrde i odluke u prilogu). Samo u posljednje tri akademske godine realizirala je u redovnoj i izbornoj nastavi na Filozofskom fakultetu u Splitu ukupno 1640 norma sati, tijekom pet semestara, ne računajući (niti normirajući) njen angažman istovremeno kao prodekanice i pročelnice. Izborne predmete čija je nositeljica organizirala je kao metodološke module u čijem sastavu izvodi sljedeće kolegije: Feminističku metodologiju, Medijska istraživanja i metode, Kulturalne studije, Postmoderno istraživanje, te Analizu sadržaja. Svi ti predmeti (i obvezni-temeljni i izborni) su jednosemestralni, pa je izvođenje njihove nastave vrlo dinamično i fleksibilno. Stručna djelatnost. Od početka devedesetih godina prošloga stoljeća objavljuje povremeno u hrvatskom dnevnom, tjednom i mjesečnom tisku (Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Glas Dalmacije, Zarez). Bila je gošća radijskih i televizijskih emisija na temu društvenih aspekata raznih fenomena, u kojima komentira ili prezentira istraživačke rezultate vlastitih istraživanja, istovremeno popularizirajući i sociološku struku. Održala je niz javnih predavanja, na različite društvene teme i promovirala nekoliko knjiga. Redovito recenzira sociološke studije, projekte i radove (za časoipise Socijalna ekologija, Društvena istraživanja, MZOŠ, itd.). Od 2002. do danas je članica Stručnog savjeta Ureda (Vlade Republike Hrvatske) za suzbijanje zlouporabe opojnih droga (imenovana od strane predsjednika Vlade RH, klasa: 080-02/02-01/173; urbroj: 50304/2-02-01). Više od četiri godine je angažirana u izdavačkim poslovima na sveučilištima u Zadru i u Splitu. Tako je bila članica Povjerenstva za izdavačku djelatnost Sveučilišta u Zadru (od 2004.). Tu je sudjelovala u osnivanju časopisa Acta Iadertina Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju, pa je imenovana (2004.) članicom njegovoga uredništva. Osnivanjem Filozofskoga fakulteta u Splitu, gdje prelazi u radni odnos, angažira se na utemeljivanju izdavačke djelatnosti na Fakultetu, sudjeluje u izradi normativnih akata u tom području, biva imenovana predsjednicom Povjerenstva za izdavačku djelatnost na FF St (u siječnju 2006.), a od 2007. i na sveučilišnoj razini. U nekoliko izdavačkih kuća i nakladnika urednica je raznih biblioteka (Društvene, Sociološke, Istraživačke, Metodološke i Empirijske). Nekoliko mandata bila je članica predsjedništva stručnog sociološkog društva (HSDa), a od 2005. i potpredsjednica Hrvatskog sociološkog društva, sa sjedištem u Zagrebu. Radeći na jačanju struke u lokalnim okvirima, osniva sa suradnicama splitsku podružnicu Hrvatskog sociološkog društva i biva izabrana (u travnju 2006.) za predsjednicu Splitske podružnice Hrvatskog sociološkog društva. Kao prvi značajniji angažman u tom kontekstu bila je organizacija nacionalnog kongresa sociologa u Splitu (krajem ožujka 2007.). ODAVDE Sumirajući analizirano, vidljivo je da je prof. dr. sc. A. Leburic do sada objavila sljedeće radove: - do posljednjeg izbora u zvanje izvanredne profesorice 6 knjiga (samostalno ili u koautorstvu), 7 poglavlja u knjigama, 6 radova A1 koji se referiraju u primarnim bazama podataka ili po vrsnoći s njima izjednačenima, 1 stručni rad u istom takvom časopisu, 9 stručnih i 8 ostalih radova. - poslije posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje objavila je 10 knjiga (samostalno ili u koautorstvu), 6 poglavlja u knjigama, te 7 znanstvenih radova u hrvatskim časopisima. Sumarno, kolegica Leburić je do sada objavila 16 knjiga, 13 poglavlja u knjigama, 13 znanstvenih radova u časopisima, te 17 stručnih i ostalih radova. Ukoliko preračunamo objavljenje knjige pristupnice, (1 knjiga=3članka), vidljivo je da samo s knjigama pristupnica premašuje potrebne uvjete (a1+a2=25 naslova) za izbor u zvanje redovitog profesora. Ukoliko tome pribrojimo i 13 radova koji su objavljeni u časopisima (a1+a2), te 13 objavljenih poglavlja u knjigama dobivamo ukupan rezultat od 76 znanstvena rada 1+a2 koje je do sada objavila pristupnica Leburić. U tom smislu ona u potpunosti ispunjava uvjete iz članka 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju /»Narodne novine« – 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04, uvjete koje je propisalo Nacionalno vijeće za znanost u Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja u kojima se za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora propisuje ukupan broj radova a1 10, odnosno zbrojno a1+a2 25 radova. Svi spomenuti radovi su recenzirani, odnosno referirani u relevantnim bazama podataka za društvene znanosti (CSA-Cambridge Scientific Abstracts i Sociological Abstracts) kao i uvjete propisane od strane Rektorskog zbora (vidi niže). Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Kako je vidljivo iz prezentiranih rezultata aktivnosti pristupnice dr. sc. Anči Leburić, izvanredne profesorice na Odjelu za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu, radi se o izvanredno aktivnoj djelatnici koja se tijekom svoje dosadašnje karijere dokazala kao izvrstan znanstvenik, predavač i organizator sociološkog života u sredinama u kojima je djelovala. Njena je predavačka aktivnost vrlo bogata, uvela je nove kolegije, inovirala nastavne planove te posebno unaprijedila sociološku metodologiju u raznim područjima suvremene sociologije. Kolegica Leburić je i izuzetno plodan znanstvenik što je vidljivo iz niza radova koje je do sada publicirala. Posebno ističemo veliki broj radova koje je publicirala sa svojim mlađim suradnicima kao i veliki broj suvremene, primijenjene sociologije kojima se bavi. Njena sociološka aktivnost u Zadru i u Splitu dovela je do značajnog profiliranja struke, do osnivanja Odjela za sociologiju pri Sveučilištu u Zadru i širenja sociološke profesije. Oslanjajući se na pozitivne propise koji određuju uvjete izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora ili znanstvenog savjetnika (prvi izbor) – (u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju /»Narodne novine« – 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04./ uz opće uvjete i sljedeće uvjete) - povjerenstvo konstatira sljedeće: Pristupnica dr. sc. A. Leburić ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora (od 8 propisanih, barem 4) sljedeće uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora jer je iza posljednjeg izbora ostvarila sljedeće:
Uzimajući sve navedeno u obzir, povjerenstvo smatra da pristupnica dr. sc. Anči Leburić, izv. prof. na Odjelu za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu u potpunosti ispunjava sve potrebne uvjete za navedeni i izbor te predlaže članovima Fakuletskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu da takav izbor podrže i time izaberu dr. sc. Anči Leburić, izv. profesora Sveučilišta u Splitu u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice za područje društvenih znanosti, polje sociologije, grana posebne sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu. OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE REDOVITI PROFESOR- PRVI IZBOR*
* Molimo obvezatno ispuniti i obrazložiti te priložiti uz izvješće na zahtjev Povjerenstva za utvrđivanje kriterija i potvrdu izbora u znanstveno nastavna zvanja Sveučilišta u Zagrebu U Zagrebu, 5.06.2008. ČLANOVI POVJERENSTVA dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. dr. sc. Ivan Kuvačić, profesor emeritus
Odsjek za anglistiku Stručno povjerenstvo:
Zagreb, 10. travnja 2007. FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Yüklə 1,31 Mb. Dostları ilə paylaş:
|