Te u zagrebu filozofski fakultet

Pored toga, od propisana četiri uvjeta za izbor u zvanje docenta, od kojih je minimalno potrebno ispuniti dva, prema Odluci Rektorskoga zbora od 25. srpnja 2006., ispunjava:

• uvjet «3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi usavršava/la/ u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca» - usavršavala se u struci u okviru sociološke teme "Changements sociaux, mutations, crises et conflits" na Faculté des Sciences Sociales, Université des Sciences Humaines u Strasbourgu, tijekom akademske godine 1984/1985. (ukupno 10 mjeseci); tome valja dodati i njeno usavršavanje u znanstvenoj temi migracija i interkulturalizma u okviru Refugee Studies Programme, Queen Elizabeth House, University of Oxford, na tečaju "Reception and Assistance for Asylum Seekers in Europe" i "Responding to the Conflict in the Former Yugoslavia" u ožujku 1993.;

• kao i uvjet «4. da je kao autor/ica/ ili koautor/ica/ prezentira/la/ najmanje tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu» - svojim sudjelovanjem na ukupno 21 međunarodnom i 9 domaćih znanstvenih skupova, a na svakome od njih prezentirala je svoje radove.

Iako ne ispunjava i uvjet održane nastave u kvantitativnom smislu (90 norma-sati), vrijedi spomenuti da je dr. sc. Čačić-Kumpes održala 12 sati (36 norma sati) sveučilišne nastave u 2007. godini u sklopu sveučilišnoga Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije (nositeljica kolegija "Interkulturno obrazovanje i etnička različitost"). Također je održala nekoliko predavanja u okviru stručnog usavršavanja nastavnika na domaćim i međunarodnim seminarima za osnovnoškolske i srednjoškolske nastavnike, većinu u okviru projekata Europske komisije Comenius 3 Network u organizaciji Instituta za migracije i narodnosti i Agencije za odgoj i obrazovanje MZOS-a iz Zagreba te Sveučilišta u Stavangeru (Norveška). Održala je i niz javnih predavanja s temama iz svoga područja znanstvenog bavljenja (interkulturalizam, obrazovanje, identitet, etničke manjine) za studente i srednjoškolske učenike, građane i pripadnike NGO-a, najvećim dijelom u okviru programa rada nevladine organizacije Interkultura.

Naposljetku, valja istaknuti i da je od 2005. godine glavna urednica znanstvenoga časopisa s međunarodnom recenzijom Migracijske i etničke teme.

S obzirom na ispunjavanje uvjeta propisanih nizom gorenavedenih zakona te Odlukom Rektorskog zbora, kao i s obzirom na kvalitetu i opseg njezina dosadašnjeg znanstvenog rada, te stanovito nastavno, odnosno predavačko iskustvo – mišljenja smo da dr. sc. Jadranka Čačić-Kumpes ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje sociologije, grana posebne sociologije, na Odjelu za sociologiju u Zadru Sveučilišta u Zadru.
Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Dr. sc. Milan Mesić, red. prof.

Dr. sc. Inga Tomić-Koludrović, red. prof.

(Sveučilište u Zadru)

PRILOG – Izvod (tablica) iz Odluke Rektorskog zbora
OCJENA UKUPNE NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA ZA ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE DOCENTA*

TREBA ISPUNITI DVA OD ČETIRI UVJETA	OSTVARENO
1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati;
2. da je pomogao studentima pred diplomskih/diplomskih studija pri izradi završnih – diplomskih radova i pri tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa studentom;
3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u trajanju od najmanje tri mjeseca;	DA
4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu.	DA

Dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, redoviti profesor

Dr. sc. Vlatko Previšić, redoviti profesor

Dr. sc. Dubravka Maleš, redoviti profesor

Zagreb, 30. svibnja 2008.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
MATIČNOM ODBORU DRUŠTVENIH ZNANOSTI, POLJE

ODGOJNIH ZNANOSTI

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom da se prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić izabere u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.

Opće odredbe raspisanog natječaja
Izbor višeg znanstvenog suradnika - izvanrednog profesora dr. sc. Anđelka Mrkonjića u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta, izvanrednog ili redovitog profesora u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, pokrenut je Odlukom I. redovite sjednice Stručnog vijeća Sveučilišta u Zadru 22. studenoga 2007. godine.
Kako Sveučilište u Zadru nema ovlaštenje za takve izbore zbog nedostatka odgovarajućeg znanstveno-nastavnog kadra, postupak izbora povjeren je Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Slijedom toga, na V. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 29. veljače 2008. godine, imenovano je Stručno povjerenstvo u sastavu dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof., dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. i 3. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
Na raspisani natječaj objavljen 24. 11. 2007. u Zadarskom listu, 26. 11. 2007. u Vjesniku i 5. 12. 2007. u Narodnim novinama u redovitom roku i sa svom potrebnom dokumentacijom prijavio se samo pristupnik prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić. Nakon proučene dokumentacije Stručno vijeće podnosi slijedeće

I Z V J E Š Ć E
Aktivnosti pristupnika bit će prikazane u slijedećim dijelovima:

1. Životopis

2. Znanstvena djelatnost

3. Nastavna djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Zaključno mišljenje i prijedlog

6. Tabelarni prikaz ispunjavanja uvjeta

7. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova

1. Životopis
Prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić je rođen 21. kolovoza 1946. godine u Slivnu, općina Imotski, gdje je stekao osnovnoškolsko obrazovanje. Klasičnu gimnaziju završava u Splitu, a potom upisuje studij biologije i kemije na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Završetkom studija zapošljava se kao nastavnik biologije i kemije u Slivnu (rujan 1968. - kolovoz 1970.). Od rujna 1970. radi kao odgojitelj u Domu učenika Građevinskog školskog centra u Splitu i predaje kemiju u Građevinskom školskom centru.
Od 1973. do 1976. studira uz rad na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci. Nakon diplome 1976. godine, postaje rukovoditelj pedagoške službe Doma učenika Građevinskog školskog centra u Splitu. Godine 1978. upisuje poslijediplomski studij na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Magistarski rad pod naslovom "Problem racionalizacije obrazovanja građevinskih kadrova" obranio je u lipnju 1982. godine. Polovicom 1983. izabran je u zvanje znanstvenog asistenta za predmet Opća pedagogija (zajedničke programske osnove) na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje iste godine dobiva stalno radno mjesto. Osim Opće pedagogije predaje Andragogiju i Školsku pedagogiju na dodiplomskom studiju pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.
Znanstveni stupanj doktora pedagogijskih znanosti stekao je 1988. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu obranom doktorske disertacije pod naslovom "Pedagoško-andragoški činioci kvalitete srednjeg obrazovanja". Za znanstvenog suradnika i docenta izabran je 1989. godine. U znanstvenoistraživačko zvanje višeg znanstvenog suradnika izabran je 1996., a 1998. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Stručno vijeće Sveučilišta u Zadru na sjednici od 29. rujna 2003. donijelo je odluku o njegovu ponovnom izboru (reizboru) u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Od 1989. do 1991., te od 1995. do 1999. obnašao je funkciju predstojnika Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru. U razdoblju od 1998.-2003. obnaša funkciju pročelnika Zavoda za filozofiju, pedagogiju, psihologiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Funkciju pročelnika Odjela za pedagogiju u novoj organizaciji Sveučilišta u Zadru preuzeo je 2003. godine, temeljem čega postaje članom Senata tog Sveučilišta. Nakon isteka dvogodišnjeg mandata ponovno je imenovan za v.d. pročelnika Odjela za pedagogiju u akademskoj 2005./2006. godini. U travnju 2008. izabran je za predstojnika katedre za institucionalnu pedagogiju na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Do sada je ukupno objavio 49 znanstvenih radova u kategoriji A1 i A2, od kojih je 25 radova nastalo nakon posljednjeg izbora. U kategoriji A1 objavio je 17 znanstvenih radova, od kojih je 8 nastalo prije, a 9 nakon posljednjeg izbora. U kategoriji A2 objavio 32 znanstvena rada, od kojih je po 16 nastalo prije i nakon posljednjeg izbora. Među radovima u kategoriji A2 je 5 znanstvenih knjiga ili monografija, 7 znanstvenih radova objavljenih u časopisima, 11 znanstvenih radova objavljenih u zborniku s međunarodnog znanstvenog skupa, 6 znanstvenih radova objavljenih u zborniku s domaćeg znanstvenog skupa i 3 znanstvena rada u knjizi. Osim toga, ukupno je objavio 39 stručnih radova, od kojih su 4 objavljena nakon posljednjeg izbora.
Sudjelovao je ukupno u 5 znanstveno-istraživačkih projekata, od kojih je u 2 bio voditelj, a u 3 suradnik. U Upisniku znanstvenika Republike Hrvatske ima matični broj 116012. Nadalje, sudjelovao je ukupno na 35 znanstvenih skupova, od kojih je 12 bilo međunarodnog karaktera.
Posljednjih godina bavi se pitanjima zavičajne baštine i njene implementacije u HNOS i Nacionalni obrazovni kurikulum. Kako bi znanstveno i stručno unaprijedio to važno i kompleksno područje organizirao je dva znanstveno-stručna skupa s međunarodnim sudjelovanjem, za koja je priredio zbornike radova: "Zavičajna baština u funkciji održivog razvoja Zabiokovlja" (2005.) i " Zavičajna baština - HNOS i kurikulum (2007.). Kao dio djelatnosti u tom području, osnovao je etno-muzej u Slivnu.
Recenzirao je više desetaka znanstvenih i stručnih radova, te više puta bio član stručnih povjerenstava za izbor/reizbor nastavnika u suradnička, nastavna, znanstvena i znanstveno-nas­tav­na zvanja.
Za svoj znanstvenoistraživački i sveučilišni nastavni rad prof. dr. sc. A. Mrkonjić dobio je državnu godišnju "Nagradu Ivana Filipovića" (1993.) za promicanje pedagogijske teorije i prakse, poglavito za doprinos razvoju srednjeg obrazovanja.
Nadalje, višegodišnji je član i predsjednik Domskog odbora Ženskog đačkog doma Split i član Domskog odbora Muškog đačkog doma Split. Angažiran je kao sudac porotnik Općinskog suda u Splitu.
Uvršten je u Hrvatsku opću enciklopediju.

2. Znanstvena djelatnost
Kao što je razvidno iz popisa objavljenih znanstvenih i stručnih radova koji se nalaze na kraju ovog izvještaja, prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić ukupno je objavio 49 znanstvenih radova, od čega 17 znanstvenih radova u kategoriji A₁ i 32 znanstvena rada u kategoriji A₂. Od toga je 25 znanstvenih radova objavio nakon zadnjeg izbora, od čega 9 u kategoriji A₁ i 16 u kategoriji A₂.
Uže područje znanstvenog istraživanja pristupnika su problemi i perspektive razvoja srednjeg obrazovanja mladih i odraslih. Posljednjih godina znanstveno se bavi problemima ljudi treće životne dobi smještenih u domove, pedagogijskim i kulturološkim pitanjima etno-muzeja, s posebnim osvrtom na uključivanje etno-muzeja u nastavu osnovne škole i istražuje primjenu HNOS-a .
U nastavku ćemo prikazati dio znanstvenih radova objavljenih prije i sve radove objavljene nakon posljednjeg izbora.

2.1. Znanstveni radovi u kategoriji A1
2.1.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama
Mrkonjić, Anđelko (1989), Obrazovanje - rezultati i kriza, Radovi Filozofskog fakulteta, razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogija, vol. 28 (5), Zadar, str. 247-264.
Autor se bavi problemom krize obrazovanja kao univerzalnim fenomenom, prateći odnos između zadanog, projektiranog i željenog u realno ostvarivima okvirima, te ostvarenog u objektivnim okolnostima. U radu se određuju indikatori krize obrazovnog sustava: a) kvantitativni, kao što su obuhvat mladih i odraslih edukacijskim procesima, diferencijacija između ulaza i izlaza, ne/pismenost pučanstva, i b) kvalitativni, kao što su osposobljenost mladih i odraslih za samoedukaciju, stvaralački rad i sl. Nadalje, objašnjavaju se uzroci krize: ne/realističnost ciljeva i zadataka obrazovanja, aktualnost i suvremenost nastavnih planova i programa, demokratizacija i ekspanzija edukacije, odvojenost škole od društvene stvarnosti, nizak materijalni položaj prosvjete, akceleracija znanstvenih spoznaja, njihovo didaktičko oblikovanje i uklapanje u nastavne planove i programe itd. Izlaz iz krize autor vidi u znanstveno-istraživačkoj aktivnosti i primjeni znanstvenih rezultata u pedagoškoj praksi, bez ideologijskih pritisaka.

Razradu teme autor situira na relaciji kriza – indikatori krize – uzroci krize – izlaz iz kriznog stanja. U solidnoj analizi tih složenih odnosa uočljiva je autorova znanstvena izvornost.

Mrkonjić, Anđelko (1990) Međuzavisnost razvoja društva i obrazovanja, Radovi Filozofskog fakulteta, razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije (6), sv. 29, Zadar, str. 231-246.

Autor raspravlja o međuovisnosti razvoja ergologije, znanosti, tehnike, proizvodnje i proizvodnih odnosa, s jedne strane, i obrazovanja, s druge strane. Naglašava da promjene imaju svoju ergologijsku refleksiju, a ishodište vidi u sve većoj intelektualizaciji ljudskog rada koji zahtijeva kvalitetne obrazovne kadrove. U tom smislu, potrebno je razriješiti kontroverziju između suvremenog društva i pojedinca, koja se očituje u edukativnom i ergologijskom deficitu, što implicira krizno stanje u društvu i odgojno-obrazovnom sustavu, a prisutnije je u manje razvijenim zemljama. To se događa jer su prirodni resursi prolazni dok snaga ljudskog uma ostaje spiritus movens napretka, a on se postiže kvalitetnijim odgojem i obrazovanjem.

Autor potom analizira odnos između obrazovanja i proizvodnje i iznosi određene zaključke (npr. pojedinačnoj proizvodnji odgovara individualno poučavanje, serijskoj proizvodnji grupna edukacija, a masivnoj proizvodnji masovno obrazovanje). Ekspanziji obrazovanja pogoduje demokratizacija i povećanje razine općeg obrazovanja.

Zbog znanstveno solidno provedene analize i izvedenih zaključaka, ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos raspravi o odnosu između društva, proizvodnje i obrazovanja.

Mrkonjić, Anđelko (1997) Stanje i razvoj visokog školstva u Hrvatskoj, Napredak, br. 4, Zagreb, 1997., str. 433-440.

Autor ističe da u svijetu u kojemu se klasični prirodni resursi se sve više iscrpljuju, znanje i ljudska kreativnost postaju agens razvoja i napretka – conditio sine qua non – opstanka na svjetskom tržištu. To znači da se i obrazovanje, osobito više i visoko, mora uskladiti s brzim tehničko-tehnološkim promjenama, kako bi naše društvo zauzelo što povoljnije mjesto u međunarodnoj podjeli rada. Što je manja tehnološka ovisnost, to je veća gospodarska sigurnost i politička stabilnost, i obratno.
Znanstveni je doprinos ovoga rada u pojašnjenju trendova, analizi stanja u visokom školstvu kod nas i usporedbi tog stanja s onim u razvijenim zemljama. Znanstveni se doprinos očituje i u jasnom argumentiranju teze da se više i visoko školstvo nalaze u krizi, zbog čega je potrebna cjelovita promjena.

Mrkonjić, Anđelko; Vican, Dijana (1999), Neki problemi starenja i starijih, Napredak, vol. 140, br. 4, Zagreb, str. 459-467.

Autori se bave problemom demografskog starenja, s naglaskom na povećanje kronološke dobi i pad nataliteta. Starenje nacija predstavlja problem za pojedinca i zajednicu, pa se pozornost usmjerava na objašnjavanje mjera koje društvo mora poduzeti u pogledu brige za stare, pri čemu stavljaju naglasak na pripremanje pojedinaca za treću životnu dob i sâm čin umirovljenja.

Poseban znanstveni doprinos predloženika je u teorijskom promišljanju fenomena demografskog starenja i uspostavljanju veze s pedagogijskom teorijom i praksom, što rezultira sagledavanjem potrebe za promicanjem novih oblika zadovoljavanja individualnih i društvenih potreba.

Mrkonjić, Anđelko (1999), Trinom: tehnologijsko okruženje - obrazovanje - nastavnik, Informatologija, Sep. Spec., no. 8, Zagreb, str. 93-97.

Autor u radu promišlja trinom: tehnologijsko okruženje - obrazovanje – nastavnik, te obrazlaže veze i odnose među njima. U radu se ističe da se suvremene znanstvene spoznaje multipliciraju neslućenom brzinom. Isto tako se razvija opseg djelatnosti tercijarnog i kvartalnog sektora. Taj razvojni trend dovodi do sve veće intelektualizacije ljudskog rada. Prirodne i fizičke resurse supstituira intelektualni kapital. To postavlja pred obrazovni sustav nove izazove. Zato ga valja utemeljiti na recentnim dostignućima znanosti, tehnike i tehnologije. Autor brani stav da je u cjelovitomu obrazovnom sustavu nastavnik najvažniji čimbenik kvalitetne škole.

Znanstveni doprinos rada ogleda se u teorijskom promišljanju ključne uloge nastavnika u odgoju i obrazovanju u kontekstu društva znanja utemeljenog na novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama.

Mrkonjić, Anđelko (2000), Slobodno vrijeme ljudi treće dobi, Napredak, vol. 141, br. 4, Zagreb, str. 430-440.

U radu se problematizira pitanje slobodnog vremena ljudi treće životne dobi. Autor polazi sa stajališta da se u ljudskom društvu slobodno vrijeme permanentno povećava. Tijekom povijesti njegovo trajanje i kvaliteta ovisili su o tome kojem društvenom sloju pojedinac pripada. Danas je slobodno vrijeme globalni fenomen. Ono što je danas, po mišljenju autora, ključno jest sposobnost korištenja slobodnog vremena na kreativan način. U skladu s tim, autor zagovara obrazovanje tijekom prve i druge životne dobi za kvalitetno korištenje slobodnog vremena koje bi bilo u funkciji povećanja kvalitete života.

Teorijsko razmatranje pitanja kvalitetnog provođenja slobodnog vremena ljudi treće životne dobi te rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da je ovo područje u našoj zemlji još uvijek na marginama interesa stručnjaka. Dobiveni rezultati upozoravaju da u ustanovama za smještaj starijih postoje neiskorišteni potencijali koji bi mogli značajno pridonijeti povećanju kvalitete života pojedinca i zajednice.

Mrkonjić, Anđelko; Vican, Dijana (2000), Produljenje životnog vijeka - sudbina i problem. (Povodom Međunarodne godine posvećene starijim osobama s posebnim osvrtom na Zadar i Zadarsku županiju), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, vol. 38 (15), Zadar, str. 265-276.

U radu se razmatra pitanje starosti i starenja kao individualnog i društvenog problema. Svoje razmatranje autori počinju konstatacijom o značajnom porastu broja starijih osoba u razvijenim zemljama svijeta, uključujući i Hrvatsku. Svoje teorijske postavke argumentiraju situacijom u zadarskoj županiji. Cilj je analitički prikazati starosnu strukturu stanovništva, te razmotriti stanje i probleme osoba starije dobi na tom području. Osim toga, autori se osvrću na postojeće oblike skrbi za starije osobe te zaključuju da je ona još uvijek nedostatna u toj županiji

Pristup odabranom problemu potvrđuje visoku raznu znanstvenog promišljanja, a znanstvena vrijednost rada očituje se u novim spoznajama iz područja andragogije. Poseban znanstveni doprinos predloženika iskazuje se u pojašnjenju konceptualne strane problema.

Mrkonjić, Anđelko (2001), Kvaliteta edukacije u funkciji razvoja, Informatologija. Sep. Spec., no. 9, Zagreb, str. 144-147.

Polazište je autora da su proizvodne snage i uloga obrazovanja u društvu dijalektički povezani. Ljudski rad se sve više intelektualizira, što izravno utječe na sustav odgoja i obrazovanja. Nemoć odgoja i obrazovanja da zadovolji te nove društvene potrebe, jedan je od generatora društvene krize, ali i krize odgojno-obrazovnog sustava. Prirodni resursi su nepostojani, pa ih se treba nadomjestiti snagom ljudskog potencijala. Autor ističe da je kvaliteta svakog proizvoda uvijek rezultat odgoja i obrazovanja te postavlja zahtjev za podizanjem kvalitete odgojno-obrazovnog sustava.

Znanstveni doprinos rada odražava se u teorijskom razmatranju uloge obrazovanja i njegove kvalitete u razvoju društva i pojedinca.

Mrkonjić, Anđelko; Zorić, Mirjana (2001), Stručne službe - Conditio sine qua non kvalitetne škole, Napredak, vol. 142, br. 3, Zagreb, str. 296-304.

U ovom radu autori pristupaju stručno-razvojnoj službi sa stajališta njena doprinosa prevladavanju krize odgojno-obrazovnog sustava te mogućeg doprinosa izgradnji kvalitetne škole. Zalažu se za uvođenje pedagoga u škole kao ključnih osoba koje mogu pridonijeti unapređivanju školskog rada. Naglasak se stavlja na potrebu razvoja pedagoški oblikovane infrastrukture škole, što ima za posljedicu pojačanu potrebu za stručno-razvojnim službama, poglavito pedagozima.

Predloženik je postavio teorijske temelje za analizu i sudjelovao je u razradi znanstveno-istraživačkog instrumentarija. Dobiveni rezultati, njihova elaboracija i zaključna misao upućuju na nužnost formiranja, afirmiranja i razvitka stručno-razvojnih službi u funkciji podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada te otuda aplikativna vrijednost ovog znanstvenog rada.

Maretić, Meri; Mrkonjić, Anđelko; Razović, Mili (2007), Komunikacijske paradigme: županija - javnost, Informatologija, vol. 40, br. 2, Zagreb, str. 118-125.

Autori u radu istražuju optimalne komunikacijske paradigme između županija i javnosti. Posebno ekspliciraju dvije paradigme: županijski uredi za odnose s javnošću i glasnogovorništvo. U radu se koriste razni izvori, osobne opservacije (iskustva) te prigodni instrumenti (anketni upitnik) za prikupljanje empirijskih podataka. Svaka modernizacija traži ulaganje u tehnologiju, ljude i njihovo obrazovanje, pa tako i modernizacije na području normativno-komunikacijskoga procesa. Za kvalitetnu izvedbu potrebno je cjelovito kombiniranje teorije s praktičnim iskustvima razvijenih društava. Stručnjaci specijalizirani za odnose s javnošću uvelike mogu pomoći približavanju upravljačkih struktura građanima. Inozemni stručnjaci tvrde da će za uspostavljanje ravnoteže biti potrebne godine rada, izmjene zakona i donošenje novih. Lokalna zajednica mjesto je odakle cjelokupan proces treba krenuti.

Osobit znanstveni doprinos predloženika ogleda se u analizi komunikacije na relaciji lokalna uprava i javnost.
2.1.2. Znanstveni radovi recenzirani i objavljeni u cijelosti u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa, održanog i objavljenog u inozemstvu

Mrkonjić, Anđelko (2005), Gnoseologijske osnove spoznaje posredovane medijima, u: Mediji v izobraževanju, Zbornik prispevkov, Mednarodni znanstveni simpozij, Visokoškolsko središće Novo Mesto, Novo Mesto, str. 337- 341.

Autor u radu polazi od pretpostavke da ako je medijska osnova jedna od nezavisnih varijabli, a sveukupni edukacijski rezultati i kvaliteta odgojno-obrazovnog rada zavisna varijabla, onda sadašnji medijski čimbenici petrificiraju krizno stanje. Mediji determiniraju učinkovitost nastave, odnosno stupanj interiorizacije u nastavnom procesu. To pojmovno određuje kao patologiju nastave. Mediji kao nezavisna varijabla, odnosno kao sastavnica inputa posebno determiniraju u procesu nastave: njenu organizaciju i organizacijske forme i oblike, zatim nastavne metode, izvore znanja, aktivirajuće djeluju na senzorni aparat i razinu usvojenosti spoznaja.

Već naslov ovog rada prof. dr. sc. A. Mrkonjića sugerira znanstveni doprinos, budući da u uzročno-posljedičnu vezu stavlja medije (nezavisna varijabla) i kvalitetu edukacije (zavisna varijabla). Pored teorijsko-spoznajnih vrijednosti, rad ima i aplikativnu dimenziju.

Mrkonjić, Anđelko (2000), Komunikacijske paradigme u edukacijskom procesu, u: Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja, Knjiga referatov z mednarodnoga znanstvenega posveta v Mariboru, Pedagoška fakulteta v Mariboru, Oddelek za pedagogiko, psihologijo in didaktiko, Maribor, str. 72-77.

Suvremena kriza obrazovanja ima brojne uzroke, među kojima autor naglašava inhibitorno djelovanje različitih čimbenika obrazovanja. U radu se polazi od teze da kvaliteta obrazovanja ovisi o kvaliteti komunikacije. Komunikacijsku paradigmu autor promišlja iz informacijskog i sociologijskog diskursa, te zaključuje da je ona dijalektična i otvorena, jer polazi od složene interakcije subjekata. Sve to određuje obrazovanje kao vrlo složen i dinamičan proces. Autor se zalaže za dokidanje vertikalne, asimetrične i ireverzibilne komunikacije te za afirmaciju simetrične, reverzibilne i horizontalne komunikacije. Govoreći o komunikaciji u nastavi i ulozi nastavnika, naglašava potrebu napuštanja diseminativne, predavačke, posredničke i jednosmjerne komunikacije i prihvaćanja dijaloškog pristupa.

Autor u radu otvara recentni znanstveni problem: kako u uvjetima masovnog i demokratskog školstva individualizirati edukaciju i utemeljiti je na dijalogu, odnosno na dvosmjernoj komunikacijskoj paradigmi, što je nesumnjiv doprinos znanosti.

2.2. Znanstveni radovi u kategoriji A2
2.2.1. Znanstvene knjige monografskog karaktera, recenzirane (A2)
Mrkonjić, Anđelko (1989) Činioci kvalitete srednjeg obrazovanja, NIRO „Školske novine“, Zagreb, 142 str.

Knjiga se bavi srednjim usmjerenim obrazovanjem Autor kvalitetu obrazovanja tretira kao znanstvenu varijablu, a planiranje, organizaciju, tehničko-tehnologijsku osnovu i pedagogijske potencijale edukativnog procesa kao nezavisnu varijablu. Razrađuje hodogram planiranja i na njegovoj osnovi modelira podsustave srednjeg obrazovanja. Horizontalne integracijske procese smatra štetnima i upozorava na tada postojeće dezintegracijske procese. Ukazuje se i na značajno zaostajanje obrazovne za proizvodnom tehnologijom, odnosno na jaz između obrazovanja i potreba gospodarstva. Bez primjene visoke tehnologije u školama, smatra autor, ne može se zamisliti uspješna reforma srednjeg školstva. Respektirajući subjektivni faktor, autor usmjerava analizu i na ulogu nastavničkih kadrova u funkcioniranju škola. Dobiveni su rezultati u tom segmentu istraživanja zabrinjavajući, jer ukazuju na složenost i dubinu krize u našeg školstva. Stoga se u posljednjem dijelu knjige nalaze upute za obrazovanje budućih nastavnika.

Knjiga predstavlja originalan znanstveni doprinos teoriji škole aplicirane na srednje školstvo. Rad je izišao iz konvencionalnih istraživanja problema srednje škole i svoje zaključke utemeljio na empirijskim istraživanjima.

Mrkonjić, Anđelko (1995), Mogući pravci promjena u srednjoj školi, NIP „Školske novine“, Zagreb, 135 str.

Ova je znanstvena studija pisana na temelju brojnih recentnih izvora i strukturirana u dvije cjeline. Autor analizira stručne i znanstvene pretpostavke istraživanja mogućnosti i granica uvođenja novog sustava srednjih škola u nas. Budući da se školski sustav, a posebno podsustav srednjeg obrazovanja, nalazi u krizi prouzročenoj promjenom kvalifikacijske strukture kadrova potrebnih visokim tehnologijama, autor posebnu pozornost posvećuje uspješnim strategijama promjena koje su relevantne za Hrvatsku. Nakon teorijske analize promišljaju se konkretne reforme – materijalne, kadrovske i organizacijske – za ustroj kvalitetne škole, a što danas nastoje postići i druge zemlje.
Znanstveni se doprinos ovog teksta očituje se u izvornosti promišljanja pretpostavki za izgradnju moderne hrvatske srednje škole, a utemeljena su podjednako na teorijsko-znanstvenoj i iskustvenoj paradigmi.

Mrkonjić, Anđelko (2003), Pedagoška služba u suvremenoj školi, Književni krug, Biblioteka "Znanstvena djela", Split, 123 str. (Recenzenti: dr. sc. Vladimir Vuičić i dr. sc. Vladimir Rosić; ISBN 953-163-196-4).

Monografija prof. dr. sc. A. Mrkonjića nastala je kao rezultat rada na znanstvenoistraživačkom projektu "Stručno-razvojne službe u funkciji kvalitete škole". U njoj prikazuje stanje stručno-razvojne službe u hrvatskim školama. Na temelju rezultata empirijskog istraživanja autor propituje ulogu, potrebe i uspješnost stručno-razvojne službe u školi. Strukturu knjige čini pet poglavlja. U prvom poglavlju se bavi odgovarajućim teorijskim pitanjima (kriza školstva, fenomenologija školskih mijena i stručna služba kao uvjet kvalitetne škole). U drugom poglavlju daje opis metodologije znanstvenog istraživanja - predmet, cilj i zadatke istraživanja, uzorak i instrumente, te način obrade podataka. U trećem, najvažnijem poglavlju, prikazani su i interpretirani rezultati znanstvenog istraživanja u devet dijelova te predstavljen Plan i program rada stručnog suradnika - pedagoga. Na kraju knjige nalazi se popis literature i instrumenti. U zaključku autor ističe potrebe škola za pedagozima i drugim stručnim suradnicima.

Znanstveni se dosezi ovog rada posebno ogledaju u sintezi kritičkih analiza viđenja stručno-razvojne službe. Rad je logički dobro strukturiran i uvažava spoznaje do kojih se došlo u području pedagogijske teorije i prakse te predstavlja poticaj daljnjim istraživanjima. Znanstvenih radove na tu temu relativno je malo na našem jeziku, zbog čega je ovaj rad važan doprinos unapređivanja teorije obrazovanja i škole u Hrvatskoj.

Mrkonjić, Anđelko; Miliša, Zlatko (2005), Sociopedagoške teme, Digital point, Rijeka, 137 str. (Recenzenti: dr. sc. Vladimir Rosić i dr. sc. Neven Hrvatić; ISBN 953-6104-15-6).

Knjiga "Sociopedagoške teme" autora A. Mrkonjića i Z. Miliše, u slijedu literature o ovim temama nudi originalan znanstveni pristup različitim pitanjima odgoja, obrazovanja i društva, koji omogućava sustavan i kreativan način integriranja različitih pristupa, prema jedinstvenom i cjelovitom modelu demokratizacije obrazovanja i humanizacije društva. Autori iznose svoje poglede i stavove, ali ostavljaju dovoljno prostora i za druge vrijednosti. Teme koje se obrađuju poticajne su za daljnja istraživanja. Predloženik je autor prvog dijela knjige u kojemu se obrađuju opća pitanja obrazovanja, komunikacijske paradigme u obrazovanju, razvoj stručnih službi i dr. Knjiga je namijenjena širokom krugu stručnjaka (pedagozima, sociolozima, psiholozima, socijalnim radnicima, učiteljima, demografima, liječnicima i drugim stručnjacima), koje autori pozivaju na suradnju u daljnjem promišljanju sociopedagoških tema.

Monografija daje detaljan prikaz teorijskih istraživanja i primjene njihovih rezultata u različitih područjima društvene i pedagogijske zbilje. Njena je posebnost i multidisciplinarni pristup nizu pedagoško-sociološkim fenomena. Knjiga je aktualna i predstavlja originalan doprinos odgojnoj znanosti i praksi.

Obrazovna razina pučanstva

2.2.2. Znanstveni radovi objavljeni u ostalim časopisima - kategorizirani i objavljeni kao znanstveni (A₂)
U daljnjem tekstu ćemo ukratko opisati samo najvažnije radove prof. dr. sc. A. Mrkonjića i objasniti njihov doprinos znanosti.

Mrkonjić, Anđelko; Badurina, Jelena (2004), Obrazovanost stanovništva Republike Hrvatske, Hrčak, Zadar, str. 7-13.

U radu se iznose rezultati analize obrazovanosti stanovništva Republike Hrvatske starijeg od 15 godina za razdoblje od 1991. do 2001. godine. Obrazovanost stanovništva razmatra se u tri cjeline: od nepismenosti do završene osnovne škole, srednja škola, te više (VI. stupanj) i visoko (VII. stupanj) obrazovanje. Iz analize je razvidno da je u razmatranom razdoblju istoveremno došlo do progresivnih i regresivnih promjena u pojedinim aspektima obrazovne strukture stanovništva, što je dio koji posebno obrađuje predloženik. Do smanjenja broja stanovnika došlo je na sljedećim stupnjevima obrazovanosti: bez škole, 4.-7. razreda osnovne škole, osnovno obrazovanje i viša škola, I. stupanj fakulteta i stručni studij (iako je u udjelu stanovništva došlo do povećanja od 0,1%). Do povećanja broja stanovnika došlo je na ostalim stupnjevima obrazovanosti: 1.-3. razreda osnovne škole, srednje škole i fakulteti, umjetničke akademije i sveučilišni studij. Iz prikazanih podataka razvidna je razlika u obrazovanosti s obzirom na spol. Na nižim stupnjevima obrazovanosti (do srednje škole) više je žena, a na višim stupnjevima muškaraca. Nadalje, od 1991. do 2001. godine značajno se smanjio broj nepismenih stanovnika (bez škole i s nezavršenom osnovnom školom), a povećao se broj stanovnika sa srednjom školom i visokim obrazovanjem, pa možemo zaključiti da je došlo do pozitivnih promjena u obrazovnoj strukturi stanovništva Republike Hrvatske.

Proučavanje obrazovanosti stanovništva pruža mogućnost sagledavanja potreba i rezultata odgojno-obrazovnoga sustava. Značaj proučavanja obrazovanosti stanovništva nameće se iz njena određenja kao dosegnute razine obrazovnog sustava i/ili pokazatelja svojstava intelektualnog kapitala zemlje koji postaje presudni čimbenik njenog razvoja.

Brajčić, Marija; Mrkonjić, Anđelko (2006), Pedagoški aspekti etno-muzeja Slivno, Život i škola, vol. 52, br. 15-16 (1-2), str. 46-56.

Etnografska zbirka u Slivnu sadrži predmete koji su se upotrebljavali u seoskim domaćinstvima u svakodnevnom životu. Većinom su to predmeti iz druge polovice 19. i gotovo čitavog 20. st., a njihova je vrijednost etnografska i kulturno-povijesna, te nam ukazuju na određene ekonomske, gospodarske, društvene i kulturne odnose. Autori, a osobito predloženik bavi se pedagoškom dimenzijom koristi očuvanja i prezentiranja etnografskih predmeta i etno-muzeja.

Govoreći o etnografskoj zbirci u Slivnu i materijalnim artefaktima koje sadrži, neupitna je pedagoška iskoristivost u odgojno-obrazovnom procesu s pozicije metodičkog pristupa u mnogim nastavnim predmetima. U procesu integracije nastave kakav zagovara HNOS, te većeg uključivanja djece u istraživački rad na terenu, takav je objekt idealan da se u njemu provede integrirana nastava. Potrebno je naglasiti da iako pedagoška aktivnost u muzejima i povezanost muzeja i škole još nije na zadovoljavajućoj razini, važnost edukativne i komunikacijske sprege te dvije važne kulturne i odgojne ustanove ipak se sve više prepoznaje u našoj sredini.

Mrkonjić, Anđelko; Perin, Višnja; Zrilić, Rade (2006), Efikasnost studiranja na Sveučilištu u Zadru, Acta Iadertina, vol. 3, Zadar, str. 45-54.

Efikasnost sustava visokog obrazovanja najčešće se utvrđuje na temelju "ulaznih" i "izlaznih" podataka ("inputa" i "outputa"), odnosno na temelju relativnog odnosa upisanih i diplomiranih. Kako je to lako mjerljivo u stvarnosti se takav pristup često koristi. Pri tome je jasno kako to najviše govori o učinkovitosti sustava, a manje o kvaliteti, no ipak daje uvid u neke trendove i može poslužiti pri kreiranju određenih strategija u obrazovanju, čime se posebno u tekstu bavi predloženik.

Ovaj rad prati jednu generaciju studenata od prvog upisa do upisa u četvrte godine studija, i to generaciju upisanu na prvu godinu studija akademske godine 2002./2003. dvopredmetnog sveučilišnog studija pedagogije na Sveučilištu u Zadru. Dobiveni rezultati pokazuju kako su se kao dobri prediktori uspješnosti u studiju pedagogije pokazali školski uspjeh iz srednje škole te rezultat na razredbenom ispitu. Istraživanje je longitudinalno, korištena je metoda studija dokumentacije te stručnih i znanstvenih izvora. Rađena je deskriptivna statistička obrada podataka.

2.2.3. Znanstveni radovi objavljeni u cijelosti u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova - kategorizirani i objavljeni kao znanstveni (A₂)

Mrkonjić, Anđelko (1999), Umijeće - Sastavnica kvalitetnog nastavnika, u: Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova. Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, str. 267-282.

Razvitak i demokratizacija društva sve više ovise o kvaliteti edukacije, a njen najrelevantniji čimbenik jest nastavnik. Stoga sve promjene u sustavu odgoja i obrazovanja treba započeti od vizije kvalitetnog nastavnika. No, u radu se konstatira da je pedagoška osposobljenost nastavnika mnogo lošija od njihove stručne izobrazbe. Dopunsko obrazovanje i usavršavanje nastavnika ima utemeljenje u legislativi, ali se u praksi to samo djelomično ostvaruje. Autor to smatra jednim od uzroka krize u našem srednjem školstvu.

Vrijednost rada je u njegovoj aplikativnosti jer daje neke smjernice za pedagošku izobrazbu budućih nastavnika.

Mrkonjić, Anđelko (2000), Obrazovna tehnologija - faktor kvalitete edukacije, u: Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija, Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, str. 151-158.

Polazišta autora u radu su: (a) sustav odgoja i obrazovanja je u krizi, (b) ljudski rad se sve više intelektualizira, i (c) rješavanje tih proturječnosti je u aplikaciji suvremenih tehnologija. Nove tehnologije u obrazovanju, uz ostalo, doprinose: oslobađanju kreativnih i stvaralačkih potencijala čovjeka; obrazovni proces čine racionalnijim, demokratičnijim, efikasnijim, ekonomičnijim i produktivnijim. Zatim (determiniraju) utječu na promjene pri izboru organizacije i formi edukacijskog procesa; promjeni metoda i načela nastavnog rada. Primjena obrazovne tehnologije značajno zaostaje za proizvodnom tehnologijom i to iz više razloga: zbog otpora prosvjetnih djelatnika prema inovacijama (antropološka crta čovjeka); neosposobljenosti nastavnog kadra da se koristi suvremenom tehnologijom te zbog loših materijalnih uvjeta u odgojno-obrazovnim ustanovama. Prof. dr. sc. A. Mrkonjić zaključuje da je upravo zbog sporosti primjene high technology u nastavnim procesima, budući da je sadašnja na razini stare strojarske proizvodnje, obrazovanje u svojevrsnoj krizi.

Rad ima aplikativnu vrijednost jer, polazeći od znanstvenih spoznaja o važnosti suvremene obrazovne tehnologije, problematizira pitanje njene primjene u odgojno-obrazovnom procesu kao odrednice kvalitete obrazovanja.

Mrkonjić, Anđelko (2002), Pedagoško-andragoško obrazovanje srednjoškolskih nastavnika, u: Obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje, Zbornik radova međunarodne konferencije, Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb, str. 293-304.

U radu se apostrofira značajke nastavnika u funkciji kvalitete edukacije. Jedna od relevantnih značajki koja je predmet promišljanja prof. dr. sc. A. Mrkonjića jest pedagoško-an­dra­goška izobrazba i osposobljenost nastavnika. U tom području locira problem onih nastavnika koji nemaju naznačenu kompetenciju (poglavito u formalnom smislu). Iz toga proizlazi cilj teme, a to je dopunska izobrazba nastavnika. U realizaciji je korišten teorijski i empirijski metodologijski pristup (metode: studij relevantnih izvora, opservacije, ankete i intervjui). Dobiveni rezultati upozoravaju na: nužnost stjecanja pedagoško-andragoških kompetencija; razradu tih potreba u našoj legislativi te osiguranje optimalnih pretpostavki i uvjeta za stjecanje pedagoško-andragoških kompetencija.

U okviru sinteze teorijskog i empirijskog aspekta istraživanja, koja predstavlja bitnu odliku ovog rada, udio predloženika se posebno ističe u interpretaciji rezultata i obrazlaganju njihove primjenjivosti u odgojno-obrazovnoj praksi.

Mrkonjić, Anđelko; Zorić, Mirjana (2002), Problemi komunikacije u procesu evaluacije, u: Društvo i tehnologija 2002, Međunarodni znanstveni skup. Zbornik radova, Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka, str. 170-172.

Evaluacija / vrednovanje je završna faza edukacijskog procesa. Taj se proces temelji na komunikaciji. Autori nastoje elaborirati neke problemske aspekte komunikacije u postupku evaluacije, a predloženik se posebno osvrće na neke pedagoške dimenzije komunikacijskih problema u procesu evaluacije.

Rad predstavlja znanstveno-teorijski prilog razmatranjima uloge komunikacije u odgojno-obrazovnom procesu s posebnim naglaskom na proces evaluacije i u tom je smislu još jedan prilog metodici školskog rada.

Mrkonjić, Anđelko; Jagić, Stjepan (2002), Pedagoška služba - tercijarno-kvartilni sektor škole, u: Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse, Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka, str. 240-248.

Autori u radu polaze od teze da postoje izražene potrebe na općoj, posebnoj i pojedinačnoj razini za pedagoškim službama, te da one postaju spiritus movens i spiritus rektor svih školskih mijena. Temeljem dosadašnjih iskustava, promišljanja, studijskih izvora i empirijskih istraživanja autori zaključuju da je u školama nužno afirmirati pedagošku službu kao conditio sine qua non suvremene kvalitetne škole. Predloženikov poseban udio u radu je u argumentiranju povezanosti kvalitete pedagoške službe i kvalitete nastavnog rada i rada cjelokupne škole.

Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u poimanju nekih od temeljnih sastavnica kvalitete djelatnosti pedagoške službe kao što su: participacija u znanstvenoistraživačkim projektima, praćenje i primjena najnovijih znanstvenih spoznaja u svakodnevnom radu te cjeloživotno obrazovanje djelatnika stručnih službi.

Mrkonjić, Anđelko; Kolega, Maja (2004), Suradnja škole i obitelji, u: Škola bez slabih učenika, Međunarodni znanstveni skup, Zbornik znanstvenih radova, Pula, 325-332.

Autori polaze od teze da je sustav školstva u svojevrsnoj krizi. Jedan od mogućih izlaska iz krize, tj. njenog ublažavanja, vide u paradigmi integralnog odgoja čija se budućnost u post-modernom društvu očituje u djelujućem savezu škole, obitelji, društvene zajednice etc. U radu autori propituju suradnju škole i obitelji na razini školskih podsustava: predškolskog, osmoškolskog i srednjoškolskog segmenta odgoja i obrazovanja imajući u vidu učenika u epicentru. Što je ta suradnja više sinkronizirana, očekivani su rezultati razvoja učenika veći, što je dio rada kojim se osobito bavi predloženik. Dosadašnja istraživanja i promišljanja upozoravaju na obrnut odnos između vertikale školskog sustava i edukacijskih rezultata. Naime, što više idemo u vertikalu školskog sustava, rezultati izraženi efikasnošću opadaju. Analogno tome, što više idemo u vertikalu opada suradnja škole i obitelji. Temeljem toga, u radu se pokušava afirmirati teza da je suradnja škole i obitelji relevantan čimbenik u razvoju i postignućima učenika.

Znanstveni prinos ovog rada očituje se u: (a) korelacijskoj paradigmi suradnje škole i obitelji s jedne strane, te edukacijskih rezultata s druge strane; (b) afirmiranju teze da je suradnja škole i obitelji relevantan čimbenik u odgoju i obrazovanju.

2.1.5. Znanstveni radovi objavljeni u cijelosti u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova - kategorizirani i objavljeni kao znanstveni (A₂)

Mrkonjić, Anđelko (2007), Evolucija pedagoške službe i škole, u: Pedagogija - prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, Zbornik radova, Prvi kongres pedagoga Hrvatske, vol. 1., uredili V. Previšić, N. Šoljan i N. Hrvatić, Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 215-229.

Rad polazi od krize obrazovanja kao univerzalne pojave. To pred školu postavlja nove zadaće i izazove. Tomu je moguće odgovoriti, uz ostalo, kompetentnom stručno-pedagoškom službom. One su danas od velike važnosti za dobro funkcioniranje svake škole. U našoj današnjoj školi valja afirmirati pedagošku službu kao nužan uvjet njena funkcioniranja.

U radu su, kao dokaz tome, korišteni rezultati empirijskog istraživanja u sklopu znanstvenog projekta "Stručno-razvojne službe u funkciji kvalitete škole". Iz kataloga potreba i poslova stručno-pedagoške službe vidljiva je njihova složenost, kompleksnost i zahtjevnost. Stoga kompetentnost pedagoške službe valja promatrati interdisciplinarno. Na temelju dobivenih rezultata uočene su nužne razine kompetentnosti ove službe i upozorilo se na potrebu njena osuvremenjivanja.

Brajčić, Marija; Mrkonjić, Anđelko (2007), Etno-muzej Slivno u kontekstu HNOS-a, u: Zavičajna baština - HNOS i kurikulum, Zbornik radova, priredio A. Mrkonjić, Književni krug, Split, str. 224-235.

Nova odgojna paradigma, HNOS, postavio je za cilj stjecanje trajnog i upotrebljivog znanja, više samostalnog i istraživačkog rada učenika. Za lakše ostvarivanje tih ciljeva, HNOS preporuča integriranu nastavu, izvanučioničku nastavu i rad na terenu. U okviru takve, nove odgojne paradigme, značaj muzeja i etnografskih zbirci dobiva važno mjesto u odgojno-obrazovnom sustavu, što je dio kojim se osobito bavi predloženik. Oni postaju integralni dio nastave i mjesta u kojima bi se trebali održavati integrirani dani.
Etno-muzej Slivno svakako je pogodan za uključivanje u program izvanučionične i integrirane nastave. Govoreći o etnografskoj zbirci u Slivnu i materijalnim artefaktima koje sadrži, neupitna je pedagoška iskoristivost u odgojno-obrazovnom procesu s pozicije metodičkog pristupa u mnogim nastavnim predmetima. U procesu integracije nastave, kakav zagovara novi HNOS, te većeg uključivanja djece u istraživački rad na terenu, takav je objekt idealan da se u njemu provede integrirana nastava. Na kraju je potrebno naglasiti da iako pedagoška aktivnost u muzejima i povezanost muzeja i škole još nije na zadovoljavajućoj razini, važnost edukativne i komunikacijske sprege te dvije važne kulturne i odgojne ustanove ipak se sve više prepoznaje u našoj sredini.

2.2. Znanstvenoistraživački projekti
Prof. dr. sc. A. Mrkonjić od 1982. do 2008. sudjelovao je u pet znanstvenoistraživačkih projekata, bilo kao suradnik ili voditelj. Do zadnjeg izbora 1998. bio je suradnik na dva projekta, a na jednom je bio voditelj i glavni istraživač. Nakon toga vodio je jedan projekt na kojem je bio i glavni istraživač, te je u najnovije vrijeme ponovno suradnik na jednom od projekata. To su:

• 
  Znanstvenoistraživački projekt "Stručno-razvojne službe u funkciji kvaliteta škole" (broj 0070011) pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske - realiziran na Filozofskom fakultetu odnosno, Sveučilištu u Zadru, razdoblje 2002.-2005. godine. Prof. dr. sc. A. Mrkonjić na tom je projektu bio voditelj i glavni istraživač.
  
• 
  Znanstvenoistraživački projekt "Interkulturalne promjene pod utjecajem turizma u Hrvatskoj" (broj 269-0000000-3228) pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske - realizacija od 2007. godine, voditelj i glavni istraživač dr. sc. Stjepan Jagić. Prof. dr. sc. A. Mrkonjić na tom je projektu suradnik.
  

2.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Prije posljednjeg izbora 1998. prof. dr. sc. A. Mrkonjić je sudjelovao na 18, a nakon tog izbora na 17 znanstvenih skupova, od čega ih je 12 bilo međunarodnog karaktera. Na svakom od njih imao je priopćenje. U nastavku se navode samo znanstveni skupovi od posljednjeg izbora 1998. na kojima je podnio saopćenje.

1.	Naziv:	Međunarodni znanstveni kolokvij
	Tema:	Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Opatija, 25.-26. ožujka 1999. g.
	Priopćenje:	Umijeće - sastavnica kvalitetnog nastavnika

2.	Naziv / tema:	Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Maribor, 25.-26. studenog 1999. g.
	Priopćenje:	Komunikacijske paradigme u edukacijskom procesu

3.	Naziv:	Međunarodni znanstveni kolokvij
	Tema:	Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Gospić, 8.-9. lipnja 2000. g.
	Priopćenje:	Obrazovna tehnologija - faktor kvalitete edukacije

4.	Naziv:	Međunarodni znanstveni skup
	Tema:	Društvo i tehnologija 2001. Society and Techno­logy 2001.
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Opatija, 28.-30. lipnja 2001. g.
	Priopćenje:	Kvaliteta edukacije u funkciji razvoja

5.	Naziv / tema:	Međunarodna konferencija o obrazovanju odraslih
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Lovran, 14.-16. veljače 2002. g.
	Priopćenje:	Pedagoško-andragoško obrazovanje srednjoškolskih nastavnika

6.	Naziv:	Međunarodni znanstveni kolokvij
	Tema:	Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Crikvenica, 18.-19. travnja 2002. g.
	Priopćenje:	Pedagoška služba - tercijarno-kvartilni sektor škole

7.	Naziv:	Međunarodni znanstveni skup
	Tema:	Društvo i tehnologija 2002. Society and Techno­logy 2002.
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Opatija, 20.-22. lipnja 2002. g.
	Priopćenje:	Problemi komunikacije u procesu evaluacije

8.	Naziv:	Međunarodni znanstveni kolokvij
	Tema:	Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Rijeka, 20. listopada 2003. g.
	Priopćenje:	Edukacija nastavnika u programskom diskursu stručno-razvojne službe

9.	Naziv:	28. Škola pedagoga Hrvatske
	Tema:	Unapređujemo kvalitetu odgoja i obrazovanja
	Mjesto i vrijeme održavanja:	Rovinj, 1.-3. travnja 2004. g.
	Priopćenje:	Stručno-razvojne službe u funkciji kvalitete škola.