Te u zagrebu filozofski fakultet
Yüklə 1,9 Mb.
|
Nastavna djelatnost Dr. Šestak ima bogato nastavno iskustvo. Već kao student teologije predavao je Uvod u filozofiju te vodio seminare na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (FFDI) u Zagrebu. Jedan semestar predavao i Teoriju spoznaje na Odjelu za kršćanski nazor Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu. Od 1997. u kontinuitetu drži nastavu na spomenutom fakultetu (od 2001. u zvanju docenta). Predavao je odnosno predaje sljedeće predmete: Uvod u filozofiju, Filozofsku antropologiju, Povijest filozofije srednjega vijeka, Povijest suvremene filozofije, te vodi seminare koji obrađuju antropologijske teme, uglavnom iz klasične filozofije. Očigledno je da je ostvario mnogo više od 90 normativnih sati nastave, koliko se traži za izbor u zvanje docenta. Stručna djelatnost Dr. Šestak objavio je pet recenzija, te veći broj uvodnika u časopisu Obnovljeni živiot, čiji je glavni urednik. Preveo je jednu knjigu (J. M. Bocheński, Uvod u filozofsko mišljenje, Split, 1997) s njemačkog jezika, te više članaka s njemačkog, talijanskog i engleskog jezika. Obavlja dužnost prodekana FFDI. Zaključak Dr. Ivan Šestak objavio je više od tri znanstvena rada, od toga najmanje dva u publikacijama međunarodnog ranga, te ima uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Kako je izvodio nastavu na svojoj matičnoj ustanovi i drugdje u opsegu većem od 90 normativnih sati, sudjelovao referatom na više od tri znanstvena skupa (od čega najmanje jednom na međunarodnom skupu), a prije toga se znanstveno usavršavao u inozemstvu, na prepoznatljivom Sveučilištu u Innsbrucku, ispunio je i uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Dr. sc. Nikola Stanković Životopis Rođen je 2. rujna 1946. u Stanojevićima, općina Čapljina (BiH). Osnovnu školu pohađa u Stanojevićima i Crnićima, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku (Collegium Ragusinum) i u Zagrebu (Interdijecezanska srednja škola). Nakon odsluženja vojnog roka upisao je 1968. godine filozofiju na Filozofsko-teološkom institutu D. I. u Zagrebu, a 1970. godine nastavlja studij filozofije u Münchenu (Philosophische Fakultät S.J.), gdje je kod Alberta Kellera magistrirao radom Sprachauffassung bei Adam Schaff (Shvaćanje jezika kod Adama Schaffa). Nakon završetka studija teologije u Zagrebu 1976. upisuje se na Filozofski fakultet Sveučilišta Gregoriana u Rimu. Nadopunjuje razlike u studiju i upisuje doktorski tečaj. Tema za disertaciju odobrena je 10. siječnja 1978. Doktorski rad na njemačkom jeziku predao je u listopadu 1981., a branio ga pred komisijom u kojoj su bili Gustav Wetter, Eduard Huber i Willibrord Welten 27. siječnja 1982. Doktorirao je odličnim uspjehom. Dio je rada (93 stranice) objavljen na njemačkom jeziku kao Excerpta ex dissertatione ad Doctoratum in Facultate Philosophiae Pontificiae Universitatis Gregorianae pod naslovom "Justificatio Dei" bei Lew Schestow - Der Kampf gegen das Böse ("Justificatio Dei" kod Lava Šestova – borba protiv zla). Diploma doktora filozofije nostrificirana je na Sveučilištu u Zagrebu, Filozofski fakultet, OOUR Humanističke i društvene znanosti 1992. godine. Uz dopuštenje Kongregacije za katolički odgoj u Vatikanu (Prot. N. 833/89) Veliki kancelar FFDI imenovao ga je 1989. docentom (al grado di docente). Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove imenovan je za izvanrednog profesora 2000. godine nakon provedenog postupka na Fakultetu i dobivenog dopuštenja ("nihil obstare") iz Vatikana (Kongregacija za katolički odgoj), a za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu imenovan je nakon provedenog postupka prema statutu Fakulteta (povjerenstvo su sačinjavali: prof. dr. Hrvoje Lasić, predsjednik, prof. dr. Ivan Macan, član i prof. dr. Ivan Koprek, član), nakon čega ga je Veliki kancelar imenovao redovitim profesorom uz odobrenje Vatikanskoga državnog ministarstva za odgoj i znanost (CONGREGATIO DE INSTITUTIONE CATHOLICA de seminariis atque studiorum institutis) od 27. rujna 2005. Osim klasičnih jezika (grčkog i latinskog), služi se njemačkim, talijanskim, engleskim, francuskim i ruskim jezikom.
Pristupnik je objavio sedam knjiga: 1. "Justificatio Dei" bei Lew Schestow - Der Kampf gegen das Böse, Excerpta ex dissertatione ad Doctoratum in Facultate Philosphiae Pontificiae Universitatis Gregorianae, 1988, str. 93. Recenzenti: Eduard Huber i Gustav Wetter. U radu je riječ o problemu zla kako ga vidi ruski filozof Lav Šestov. Istražen je teodicejski problem pod imenom Justificatio Dei, a sam Šestov ga rješava tako da se jedino borbom protiv zla daje nada u uspjeh - sama pojmovna interpretacija vodi više u opravdanje zla nego li njegovo pobijanje. Zlo se ne može drukčije razumjeti nego kao neka pogreška u samom bitku ili pak u spoznaji. U ovom izdanju sveučilišta Gregoriana na njemačkom jeziku objavljen je sažetak prvog, opširnog poglavlja doktorskog rada te u cijelosti drugo i treće poglavlje. Prvo poglavlje obrađuje pojedine filozofe i prigovore Lava Šestova, koji se sažimaju u ovom objavljenom sažetku, a drugo je poglavlje posvećeno filozofiji kao velikoj i posljednjoj borbi. Tu se ističe originalnost Lava Šestova u metodi i izboru sredstava borbe protiv zla, a u trećem poglavlju se obrađuje ono za što se valja boriti, a to je ona iskonska sloboda koja je zaboravljena jer je zlo, navodno, okovalo ljudske mogućnosti tako da mu je ono postalo druga narav. Šestov se tako bori za čovjeka da bi ga rado vidio na kormilu bitka, da mu diktira zakonitosti, a ne da se samo podčinjava onom što je već dana kao propis ili usud. Upravo se neizmjerno teško usuditi boriti protiv usuda, a za jednu fluidnu zbilju u kojoj bi čovjek bio najvažniji: gospodar a ne rob. 2. Čovjek pred Bezuvjetnim. Filozofijsko pitanje o Bogu, Filozofski niz, urednika Ivan Koprek, FTI, Zagreb 2000. str. 181. Objavljene su dvije povoljne recenzije: R. Brajičić u Obnovljeni život 2(2000), LV, str 275-278) i A. Golubović u Ephemerides theologicae Fluminenses 9(2001), 1(17); str. 249-255. To je filozofijski pokušaj da se pokaže kako se pitanje o Bogu čovjeku neprestano nameće i kako je ono istinsko filozofsko pitanje. Knjiga ima tri poglavlja: 1.) Transcendiranje svijeta (od Tominih polazišta u Quinque viae iz Sume i u Protiv pogana te lijepoga u svijetu koje upućuje na transcendentno do tematiziranja moderne teorije kaosa i njezina uspoređivanja s teodicejskim problemom.. 2.) Doživljaj ljudskosti. Promatraju se antropologijske činjenice koje upućuju na pomišljanje da mora postojati ono Bezuvjetno. 3) Poimanje Boga. Raspravlja se o uvjetima mogućnosti filozofijskog poimanja Boga i završava se s konsekvencijama za to poimanje (za razliku od teologijskog poimanja) koje slijede iz enciklike Fides et ratio. 3. Klas ljubavi (Filozofski-teološki eseji), FTI, Zagreb 1997. stranice 147. Knjiga je sastavljena od 22 eseja koji su pročitani na Trećem programu Hrvatskog radija. To su zapravo filozofijsko-teologijski komentari na nedjeljne teme u skladu sa željama naručitelja. Knjiga je podijeljena na tri poglavlja: 1. Čovjekov nadolazak i Božji povratak (Nadolazak; Radost je dužnost; Susret; Željeno i neželjeno dijete; Rađanje čovjeka; Dragovoljno plaćanje tuđih računa; Opasni ljudi; Poziv i odziv) 2. Vježbanje u slobodi (Siromasi u duhu; Sol zemlje; Život u istini; Drskost bivstovanja; Na granicama; Mnoge i razne im bolesti; Izopćenik; Povratak; Bijahu prestrašeni); 3. Dovršenje u ljubavi (Dar mira; Prepoznali ga u lomljenju kruha; Dobri Pastir; Bez Boga se ne može ništa učiniti; Subota je radi čovjeka). 4. Zrno vjere, FTI, Zagreb 1997. str. 186. To su zapravo kratka filozofijsko-teologijska razmišljanja o temama svagdanjeg života te mogućnostima i poteškoćama u poimanju svijeta, čovjeka i Boga. Tu je riječ o onoj napetosti između razuma i vjere te mogućnosti da se ta napetost živi ne zatvarajući se novim uvidima. U njoj se pokazuje optimizam da je moguće doći do većih i jasnijih spoznaja te da je moguće biti boljim čovjekom nego li to pesimisti drže. Poticaj je to čovjeku da bude bolji čovjek. Zbog toga se u knjizi pesimističke misli nastoje opovrgnuti, a one optimističke ili barem realističke potkrijepiti. 5. Klica nade, FTI, Zagreb 1997. str. 183. Knjiga je sastavljena od 80 tekstova koji su čitani na Prvom programu Hrvatskog radija, a oni su pokušaj da se u svakom događaju, bilo pozitivnom bilo negativnom, nađe smisao i mogućnost dobrog nastavka života. U svakom od njih je prisutna i filozofska refleksija i uvidi koji pripomažu čovjeku da stvari i događaje, ideje i doživljaje pogleda s više vidika. 6. Misli za dobro jutro, FTI, Zagreb 2001., str, 192. U knjizi se nalazi 80 kratkih tekstova koje je autor sastavio i izgovorio na Prvom programu Hrvatskom radija, a ovdje su tisku prilagođeni, a služe kao poticaj slušatelju, a i čitatelju da i sam nastavi razmišljati o temama koje se nameću u susretu sa svijetom, ljudima i religijom. To su kratki pokušaji da se dokinu neki tabui i da se otvoreno razmišlja i o onom što se čini samo po sebi razumljivo, a nije: ni glede vjere ni nevjere. 7. Vježbanje u istini, FTI, Zagreb 2005. str. 150. Knjiga je namijenjena redovnicima koji svaki dan o Bogu razmišljaju i razmatraju. Zato su oni veoma zahtjevna skupina ljudi pa im se moraju dobro izvagati riječi, pomno birati usporedbe i dobro definirati pojmovi kako bi oni mogli još bolje napredovati vježbajući se u istinitom i smislenom govoru o Bogu. To nije bezvremena knjiga nego se odnosi na ljude 21. stoljeća ukoliko su i oni baštinici velike kršćanske duhovne i misaone tradicije koju moraju neprestano propitivati, a u ovoj knjizi to čine po ignacijanskoj metodi. Pretpostavlja se da življenje po određenim načelima pripomaže da se i sama načela bolje upoznaju i da ih se isproba na konkretnom življenju. U knjizi se pretpostavlja da se uvid i življenje donekle ipak uvjetuju. Pored tih knjiga dr. Stanković objavio je i veći broj izvornih i drugih znanstvenih članaka: - "Understanding and Criticism of the Ontological Argument in Antun Bauer", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb FFDI, No. 1/1999, 166-177. Iz ozračja ponovno oživljene diskusije o ontologijskom argumentu autor promatra Bauerovu kritiku te ustanovljuje da je ona ravnopravna raspravama onoga doba o tom predmetu i da je kao i one pod utjecajem Kanta. To shvaćanje, nastalo pod time utjecajem, zapravo se jedva mijenjalo sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, to jest do pojave Malcolma. Bauer je, pak, veliki protivnik Kantovih izvoda o drugim dokazima, ali mu u kritici ontologijskog argumenta jedva što prigovara. U tome slučaju je prihvatio i Tomino protivljenje Anselmovu postavljanju onog jednog traženog argumenta (unum argumentum) kao i Katnovu kritiku koju Bauer ipak shvaća nešto drukčije. - "Kant as adversarius in Natural Theology in Antun Bauer", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb No. 1/2004, 79-90. U članku se istražuje ukoliko je Kant kao adversarius u naravnoj filozofiji A. Bauera. Naime, na više mjesto se Bauer podulje zadržava na filozofiji I. Kanta i to pokazuje da je Kant u nas bio nazočan kao sugovornik u filozofijskim udžbenicima već u devetnaestom stoljeću. Rad istražuje Kantova stajališta glede nemogućnosti dokazivanje Božjeg postojanje iz Kritike čistog uma te Bauerovo osporavanje i iznošenje dokaza za Božje postojanje. Rasprava se vrti najprije oko poimanja iskustva te njegovih granica kao i razumijevanja spoznajnih sposobnosti. To je temeljni problem, a tek onda može započeti eventualna diskusija mogućnosti dokazivanja Božjeg postojanja. - "Die Gattung als absolutes Maß, Gesetz und Kriterium des Menschen bei Ludwig Feuerbach", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb FFDI, No. 1/2005, 113-132. Članak se koncentrira na Feuerbachovu misao da je mjera roda apsolutna mjera, zakon i kriterij čovjeka. Čovjek se mjeri svojim rodom. Zadaća je filozofije da to utvrdi. Ta nova filozofija ima i svoj princip koji primjenjuje a taj je: jedinstvo čovjeka sa samim sobom. Čovjekova otuđena bit ili ono najviše njegovo (entäußertes Selbst), a znano kao druga bit i drugo biće (gewusst als ein anderes Wesen) jest istovjetno s bogom koji je kao sadržaj svega realiteta i to kao ostvarenje onih vlastitosti roda koje su se kroz povijest, razdijeljene među ljude, realizirale. Dokidanje teologije prema tome znači i istodobno dokidanje čovjekova otuđenja. Budući da je čovjek biće roda, to jest biće refleksije, on je i sposoban iznova sve premisliti i tako opet staviti na svoje mjesto polazeći od osjetilne realnosti. Ta nova filozofija će biti realistička, tvrdi Feuerbach. No, pitanje je zašto se uopće čovjek otuđio i zašto je počinio tu iskonsku pogrešku podvajanja. - "Pitanje o smislu čovjekova života i danas je nezaobilazno", Obnovljeni život XXXIX, 1984., str. 197-205. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se istražuje činjenica da se pitanje o smislu čovjekova života neprestano nameće, tematski ili netematski, ali napose dolazi do izražaja onda kada nam se čini da se smisao posve zakrio i izgubio, to se pitanje najžešće nameće u graničnim situacijama. Toga se pitanja čovjek ne može osloboditi, a u članku se tematizira struktura doživljavanja smisla pojedinih naših čina. Oni uvijek dobivaju svoju smislenost iz šireg smislenog konteksta pa sve do konteksta ili cjeline života kojem oni pripadaju. Autor konstatira misao: ako život nema smisla, onda nema smisla ni sve što se u njemu događalo. Ipak, na kraju svatko odlučuje, slobodno i odgovorno, o sebi i o svome smislu, što ne znači da se to može činiti sasvim proizvoljno, a da se ne povrijedi dostojanstvo čovjekovog samoraspolaganja. - "Ljubav je naša sudbina", OŽ XXXIX, 1984., str. 439-448. (stručni članak). U članku se najprije istražuju poteškoće govora o ljubavi temeljene na različitim iskustvima koje nazivamo ljubav. Zatim se obrađuje i tematizira čovjekova sposobnost za ljubav i njezini uvjeti. Nakon toga se izričito govori o odnosu slobode i ljubavi kako bi se došlo do shvaćanja da je ljubav nešto sveobuhvatno što drži svijet i o njoj ovisi ne samo pojedinac nego i društvo. Otkriće ljubavi čovjeka tjera na refleksiju o njezinoj zagonetnosti i temelju. Budući da čovjek zna za njezinu stupnjevitost, pita se postoji li ljubav koja omogućuje da uopće u svijetu ima ljubavi. Naime, svatko je probuđen na ljubav time da ga je netko volio i prihvatio te mu omogućio uspostaviti vezi i razumijevanje s ljudima te se jedino tako mogao razviti i postati ne samo zrelim nego uopće čovjekom. Postavlja se pitanje: Može li se tu primijeniti misao o nemogućnost reda uzroka in infinitum? - "Je li, i kako je moguća čovjekova ravnodušnost prema Bogu?», OŽ XLI, 1986., str. 206-212. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se razmatraju uvjeti mogućnosti ravnodušnosti prema Bogu, a pod pretpostavkom da Bog postoji. Naime, mi ljudi i sami sebe spoznajemo kad najprije izričito nešto drugo spoznamo. Ako Bog postoji, njega se još manje može spoznati kao neki predmet među drugim predmetima. On ne može doći u naše iskustvo tako da ga možemo jasno odrediti kao određeni predmet koji se dade ograditi, odijeliti i omeđiti. Kantovski rečeno, nije predmet našeg osjetilnog iskustva. Dalje se tematizira apriornost i aposteriornost spoznaje uopće kao i eventualni napor u uviđanju da se apriorni i aposteriorni element u ljudskoj spoznaji ne mogu posve razdijeliti. Svakako, tematiziranje onog suiskušenog u spoznaji ovisi ne samo o mogućnosti nego i o volji i naporu svakog pojedinca. - "Žena u razmišljanju starih filozofa", OŽ XLV, 1990., str. 480-494. (pregledni članak). U članku se istražuje stav prema ženama u mišljenju filozofa prije Sokrata, te onda u Sokratovo vrijeme, a od velikih filozofa se spominju Platon, Aristotel i Toma Akvinski. Autor se uvjerio kako većina filozofa više govori o čovjeku općenito, a pri tome misle na muškarca i na ženu. Ipak je za filozofe sam čovjek tajna prije svih razlika među ljudima. Ako filozofija započinje čuđenjem, onda se može reći da su filozofi ostali zapanjeni da postoji jedno tjelesno biće koje je obdareno mišljenjem. - "Filozofija kao velika i posljednja borba kod Lava Šestova", OŽ XLVIII (1993.) 399-411. (izvorni znanstveni članak). U članku se istražuje originalno shvaćanje filozofije Lava Šestova, ruskog filozofa koji je veći dio stvaralačkog života boravio u Parizu. On razumije filozofiju kao veliku i posljednju borbu. Isto tako ističe poteškoće filozofijskog govora o posljednjim tajnama i zagonetnostima svega postojećeg. Drži da se o posljednjem ne može govoriti na isti način i istim jezikom kao što se govori o stvarima svagdanje uporabe. Ne može ono što se rijetko ili srećom probije do iskustva postati svagdanjim iskustvom. Ono čega rijetki ljudi u još rjeđim trenucima postanu dionici, nije moguće poopćiti. Čim se to poopći, izgubi se. A život u općenitosti za Šestova nije život. Takvim životom vlada obamrlost i uzetost duha koja se pokazuje kao nužna i nenadvladiva. Zato je prema njemu istinska filozofije borba protiv te obamrlosti, otuđenosti i izgubljenosti u općenitosti, a bori se za neometan život. Kako se to ima dogoditi, ne mogu se za to dati općenita pravila. Naime, po njima bismo opet zapali u ono protiv čega smo se borili. - "Quinque viae Tome Akvinskog i apparentia sensibilia circa motus caelestes", Zagreb, Filozofska istraživanja 56-57 (1995) str. 55-63. (izvorni znanstveni članak). U članku se obrađuje važnost poznavanja svijeta u Tome Akvinskoga kao pretpostavka za izvođenje onih poznatih putova Quinque viae – iako su oni metafizičke prirode. Budući da je Toma odbacio dokazivanje postojanja Božjeg onako kako je pokušao Anselmo u svom Unum argumentum, jer nam pojam Boga nije posve jasan, a nema ni urođenih istina, zato on pokušava polazeći ex mundo zaključiti na Božje postojanje. U članku se iznosi i Tomino poimanje znanosti koje je obično previđeno, a i danas je sasvim prihvatljivo i primjenjivo na hipoteze i teorije. Naime, on drži da bi se pojave kretanje nebeskih tijela, vjerojatno, mogle tumačiti i nekim drugim postupkom nego li su se tada tumačile. - "Nepovredivost ljudskog dostojanstva u svim političkim zbivanjima", Bogoslovna smotra LXV (1995) br. 3-4, 373-385. (priopćenje sa znanstvenog skupa). Razmatraju se pojam i problematika ljudskog dostojanstva. Problem je veoma star, a sve od Platona preko Pica della Mirandola i Kanta raste mu aktualnost sve do naših dana. U svojoj analizi autor pokazuje da se na temelju navodne posvemašnje autonomije ne može posve garantirati ljudsko dostojanstvo. Potpuna autonomije, zapravo, čovjeka odvaja od njegova utemeljenja. Ljudsko dostojanstvo počiva na odnosu prema apsolutnom. Što se čovjek više bogu približava i što mu je, prema Platonu sličniji, time je zapravo veće ljudsko dostojanstvo. Sličnost ne dokida izvornost nego je tek omogućuje. - "Pojmovnik antitotalitarnih enciklika iz 1937. " OŽ LI (1996.) br. 1. str. 121-136 (izlaganje na znanstvenom skupu "Crkva za dostojanstvo čovjeka protiv totalitarizama XX stoljeća" 24-25. studenog 1995.). Istražuje se pojmovnik u antitotalitarnim enciklikama, objavljenima 1937. Jedna je o položaju Katoličke crkve u njemačkom Reichu (Mit brennender Sorge), dakle usmjerena je protiv nacionalsocijalizma u Njemačkoj, a druga, Divini Redemptoris, usmjerena je protiv komunizma, napose protiv onog u Rusiji. Istražuje se četrdeset pojmova i zaključuje da nisu jedino pojmovi ono što dominira, nego prema enciklikama valja se vratiti naravnom pravu i ujediniti inteligenciju, poštenje, odgoj i izobrazbu pa i istinsku duhovnost kako bi se čovjeku osvijestili pa i vratilo dostojanstvo. - "Ontologijski dokaz kod A. Bauera", OŽ LIV (1999.) br. 2, str. 167-174. (izlaganje sa znanstvenog skupa). Članak je skoro jednak onom objavljenom na engleskom: "Understanding and Criticism of the Ontological Argument in Antun Bauer", Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion, Zagreb FFDI, No. 1/1999, 166-177. - "Lijepo i transcendentno u Tome Akvinskoga", OŽ LIV (1999.) br. 3, str. 327-337. (stručni članak). U članku se zaključuje da prema Tomi svaki od uvjeta ljepote (integritas ili perfectio, proportio ili consonantia i claritas), a posebno ako su ostvareni sva tri u nekom biću, ostvaruju stupanj ljepote nekog bića. Što u nekom biću više dolazi do izražaja integritet (savršenost), proporcija i claritas, tim je ono ljepše i bolje, odnosno i istinskije u svojoj jedincatosti. Ono time više participira na bitku (esse) kao na punini sve zbilje i savršenosti. Ta pak nesubsistentna punina krije u sebi tajnu. Zato vrijedi: "Ipsum esse est similitudo divinae bonitatis", a stvari (res) "inquantum sunt, divinae bonitatis similitudinem gerunt". Što je svijet ljepši, time Boga više skriva, ali i otkriva. Jednom riječju Tomin govor o lijepom završava u metafizičkom. - "'Fides et ratio' - konsekvencije za filozofiju o Bogu", OŽ LV (2000.) br. 1, str. 61-70. (izlaganje sa znanstvenog skupa). Autor istražuje konsekvencije iz enciklike Fides et ratio za eventualnu filozofiju o Bogu. Naime, u Enciklici se odbacuje mišljenje o filozofiji kao službenici (ancilla) teologije, a zastupa se autonomnost filozofije, a glede teologa, njima ostaje problem kako će oni govoriti o Bogu i treba li im se poslužiti određenom filozofijom koju oni drže prikladnom. A to onda više nije filozofijski problem niti to ikako ograničava filozofiju u istraživanju. Tako je i filozofija o Bogu također autonomna, kao što je autonomna i filozofija religije. A one se jednom moraju susresti ukoliko se religiju u onom bitnom zaista želi istražiti. - "Hrvatski neoskolastici o ontologijskom argumentu" u Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Zagreb 1999., str. 347-362., recenzenti akademik Žarko Dadić i Ante Pažanin (izlaganje sa znanstvenog skupa). Autor istražuje stav glavnih predstavnika hrvatske neoskolastike (A. Bauer, J. Stadler, F. Šanc, S. Zimmermann i V. Keibach) o takozvanom ontologijskom argumentu ili dokazu kako ga je nazvao Kant. U izlaganju se polazi od pretpostavke da je studiranje stava nekog skolastičkog filozofa o ontologijskom argumentu veoma prikladan način da se pokažu temeljne odrednice njegove filozofije. Spomenuti autori su jednodušni u odbacivanju toga argumenta, i u tome se slažu s Kantom, ali su također, sasvim suprotno od njega, posve uvjereni u potrebu dokazivanju Božje postojanja i to aposteriornim dokazima. - "Procedere in infinitum i Putovi Tome Akvinskoga" u Anto Gavrić (uredio), Ljubav prema istinit, Zbornik u čast Tome Vereša O.P., Dominikanska naklada Istina, Zagreb 2000., str. 149-160. (izvorni znanstveni članak). Članak ima za temu procedere in infinitum u prva tri Tomina puta te ispituje kako se to ima shvatiti. Naime, tim pitanjem se nameće i pitanje kojim se pravom takva pitanje postavljaju kao i o obzoru u kojem ona nastaju i imaju smisao. U članku se upozorava na to da se mora razmisliti o samom pitanju i njegovu opravdanju. To jest, valja se pitati što se pretpostavlja kad se takva pitanja postavljaju. Rasprostire li se mogućnost propitivanja sve dotle dokle se rasprostire bivstvovanje ili pak i dalje do u ništavilo samo? Aristotel i Toma glede uzroka ne dopuštaju procedere in infinitum, jer u beskonačnostima nema prvog. - "Kršćaninovo suočavanje s prošlošću», Bogoslovska smotra LXX br. 3-4 (2000)., str. 853-864. (priopćenje sa znanstvenog skupa). U radu se propituje ljudski odnos prema prošlosti, a onda se to može primijeniti i na ono specifično kršćansko. Naime, ono, što je prošlo, za čovjeka nije posve prošlo nego mu zajedno sa sadašnjim i budućim naznačuje raspon otvorenosti prema sveukupnoj zbilji. Kao što minuli događaji nisu sasvim nestali, tako ni čovjekovo vrijeme nije navezano samo na vanjsko ili fizičko kretanje. Zato, u ispravno postavljanje prema vremenitom, pripada divljenje onom što se već zbilo kao i znatiželjno iščekivanje nadolazećeg. Doživljaji se ne pokapaju u memoriju nego se "spremaju" da bi služili za stjecanje iskustva, umijeća, znanosti i mudrosti, pa i duhovnosti. Memorija je veliko bogatstvo koje se može dobro upotrijebiti, ali i zloupotrijebiti. Kompjutorske nam mogućnosti o teme izričito svjedoče. - "Bog za mlade" u Josip Jelenić (uredio), Mladi u postmodernoj, FTI, Zagreb 2002., stranice 217-238. (rezultati izvornog znanstvenog istraživanja). U članku su objavljeni rezultati izvornog znanstvenog istraživanja o tomu kako studenti druge godine na KBF-u i na FFDI-u, (a prije studija teodiceje) prosuđuju govor o Bogu kod svojih kolega koje susreću većinom izvan fakulteta. Poimanje boga ili bogova je veoma različito te su ta poimanja poredana u određen grupe i analiziraju se kako bi i studij filozofije o Bogu počeo od konkretne životne sredine te se uzdigao do istinske filozofijske refleksije. - "A contingentia mundi u Stjepana Zimmermanna i Immanuela Kanta" u Život i djelo Stjepana Zimmermanna, Zbornik sa znanstvenog skupa, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2002., str. 125-138. (izvorni znanstveni članak). Prema Kantu sve tri vrste dokaza "iz spekulativnog uma" za postojanje Boga su nemoguće. Ontologijski dokaz zaključuje "posve a priori iz čistih pojmova" (iz pojma najrealnijeg bića) na postojanje najvećeg uzroka. Kako, prema Kantu bitak "očigledno nije realan predikat". Time je ontologijski dokaz onemogućen. Ostaju, dakle, još dva dokaza. Fizikoteologijski započinje od određenog iskustva osjetilnog svijeta (od svrhovitost u svijetu) i penje se "prema zakonima kauzaliteta do najvećeg uzroka izvan svijeta". Kozmologijski, pak, dokaz, o kojem je u referatu riječ, prema Kantu, čini jednako kao i fizikoteologijski, ali samo on započinje od "iskustva općenito". Zimmermann želi pokazati da se pojam i princip kauzaliteta može drukčije razumjeti nego je to učinio Kant. Zimmermann govori o objektivnoj kauzalnoj vezi i stoga o mogućnosti da se a contingentia mundi zaključi na nužnu Božju egzistenciju. - "Praeambula fidei -filozofijski ili teologijski problem?" u Anto Mišić (uredio), Oči vjere, Zbornik u čast Josipa Ćurića u povodu 75. Obljetnice života, FTI, Zagreb 2002., str. 247-264., recenzenti: Ivan Macan i Marijan Steiner (članak u zborniku). U članku se najprije raspravlja o tome što tradicionalno pripada u praeambula fidei te o dvojbama koje su s time u svezi. Nakon toga se iznosi pokušaj rehabilitacije filozofije u Dietricha von Hildebranda ukoliko je ona u stanju razmotriti istine koje čine praeambula fidei. Na kraju se usmjerava pozornost na encikliku Fides et ratio kako bi se vidjelo što danas Crkva drži o odnosu vjere i razuma te objave i filozofije. Na pitanje u čijoj su domeni istine koje pripadaju u praeambula fidei zauzima se stajalište da se filozofija ne smije odreći promatranje religije kao činjenice kao što se ni teologije ne smije odreći naravne racionalnosti u pristupu svijetu, ako želi ispravno prepoznati ono što je, i ako je, i ukoliko je nadnaravno objavljeno. - "Lav Šestov i asylum metaphysicum kod Platona" u Filozofska istraživanja, god. 22. Sv. 2-3, broj 85-86, Zagreb 2002., str. 557-568. (izvorni znanstveni članak). U članku se istražuje stajalište i kritika Lava Šestova Platonove filozofije. Iako je Šestov imao velike simpatije prema Platonu i njegovu je metafiziku puno više cijenio nego li Aristotelovu, ipak ni s njime nije zadovoljan. Kritizira Platonovu teoriju ideja i pokušava pokazati da je Platon tražio korijenje istine u onostranom, drugom svijetu te da mu tjelesne oči nisu izvorištem zadnjih istina. U tome slučaju katarza čini bit filozofije. Ako je Platon na početku govorio da su vidljive stvari sjene ideja, na kraju se, prema Šestovu, pokazalo da su zapravo ideje samo sjene vidljivih stvari, ali te su sjene imalo oštru i jasnu određenost, a to je onda davalo dojam istinske znanstvenosti. Platon nije imao jasan kriterij po kojem bi razlučio kojim očima dati prednost: tjelesnim ili duhovnim te je tako ostao bez onoga što se zove asylum metaphysicum. - "Bog u poimanju Karola Wojtyłe", u Defensor hominis, Zbornik radova na međunarodnom simpoziju "Čovjek u filozofiji K. Wojtyłe – Pape Ivana Pavla II," održanog 5. travnja 2003. u Zagrebu, str. 169-180. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se istražuje poimanje Boga koje pripada u filozofiju, zapravo u naravnu tologiju. Članak istražuje poimanje Boga u shvaćanju i naučavanju profesora i pisca Karola Wojtyle, kasnijeg pape Ivana Pavla II. Prvi dio članka istražuje nastanak pojma "bog" u spisima dok Wojtyla još nije bio papa nego profesor, a onda se traži njegov nauk o mogućnosti dokazivanja Božjeg postojanja. On tvrdi da ima mnogo dokaza i da su oni konvergentni. Svakako, Wojtyla drži da je odnos prema Bogu od životne važnosti za čovjeka, a na pomisao da postoji Bog ne upućuje samo postojanje našega kozmosa, a ni samo red koji u njemu vlada nego još više ushit duha nad ljepotom koja se pokazuje u svijetu. Filozofska refleksija treba čovjeku poslužiti da se ne zaustavi kod lažnih čovjekovih središta koji onda postaju i lažni apsoluti. - "Kant kao adversarius u naravnoj teologiji u Hrvata" OŽ 3(2004.) vol. 59, str. 261-279. (izvorni znanstveni članak). U članku se govori o onakvom Kantu kakav je prisutan kao adversarius u teodiceji ili filozofiji o Bogu kod pojedinih profesora filozofije na visokim crkvenim učilištima u Hrvata u 20. stoljeću. Uzimamo u obzir samo one udžbenike koji su naslovljeni "Teodiceja" ili imaju odrednicu koja upućuje na takav sadržaj. U našem naslovu smo naznačili da je riječ o naravnoj teologiji, to jest onoj teologiji koja, rečeno Kantovim izrazom, govori o spoznaji prabića umom bez objave, ali, za razliku od Kanta, uzima u obzir i iskustvo. Za Kanta se od iskustva, uzetog pojedinačno (kao u fizikoteologijskom dokazu u kojem se polazi od činjenice reda u svijetu) ili općenito (kao u kozmologijskom dokazu, u kojem se polazi od činjenice da uopće nešto postoji), nikako ne može doći do spoznaje Božjeg postojanja. Glavni spor s Kantom kod naših autora vodi se upravo oko mogućnosti da čovjek svojim naravnim spoznajnim sposobnostima, a polazeći od iskustva, dospije do sigurne spoznaje Božjeg postojanja. Obrađeni su autori: I. Kozelj, A. Bauer, J. Stadler, V. Keilbach, A. Kusić, J. Ćurić, B. Badrov. - "Kritika religije Ludwiga A. Feuerbacha - jasnoća koja previđa tajnu bitka" OŽ 4(2004.) vol. 59, str. 421-434. (izvorni znanstveni članak). U članku se istražuje korijen Feuerbachova shvaćanja religije i kritike religije, i to na tekstovima koji su odigrali najznačajniju ulogu u formiranju njegovih stavova i koji su mu kao piscu donijeli najviše uspjeha. Riječ je o tekstovima iz knjige Bit kršćanstva (Das Wesen des Christenthums), a istražuju se posebno tri pojma: čovjek, religija i bog. Čovjekovo odnošenje prema Bogu je toliko raznoliko koliko ima i pojedinih ljudi. Autor članka pokazuje da je odnos prema osobnom i transcendentnom Bogu može shvatiti kao zbiljski i osoban; a onda to nije samo odnošenje prema apsolutnoj tvorevini razuma ili samo prema razumu kao svom vlastitom predmetu. Iako Feuerbach priznaje da su spoznaja i razum sebi zapravo nepoznati, on s njima manipulira kao s nečim sasvim poznatim. Namjeravana jasnoća i određenost Feuerbachova izražavanja ukazuje samo na previđanje zagonetnosti zbilje. - "Novac kao teodicejski problem" u Novac i religije, zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa 2005. uredio I. Koprek, recenzenti Josef Bombelles i Ivan Macan, str. 169-184. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U članku se naznačuje teodicejski problem, a onda se propituje koja su zla vezana uz novac. Naime, ukoliko je novac lako prenosiv, čovjek još lakše upadne u napast da se na nepošten način obogati, može ga i skrivati na dulje vrijeme jer nije lako pokvarljiva robo te je i s te strane izazovan. Isto tako, lako se dijeli među zainteresiranima te i to povećava mogućnosti manipuliranja. Napredovanjem tehnike, napreduje i mogućnosti falsificiranja novca kao i falsificiranje potpisa, kartica i ostalog čime se banke služe. To su samo neki vidici koji mogu izazvati zla koja su vezana uz novac pa on tako postaje i teodicejski problem u smislu da se pojavljuje nova mogućnost zla u dinamičnom svijetu koji se razvija. Tako se postavlja i pitanje krivnje za upravo takav svijet. Postavlja se teodicejsko pitanje: Je li za takav svijet odgovoran samo čovjek i koliko? - "Religija kao otvaranje slobode" u Vjera i zdravlja, zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa 2005. uredio Mijo Nikić, recenzent Jure Zečević, str. 203-212. (izlaganje sa znanstvenog skupa). U ovom se radu konstatira da se u religiji pokazuje određena ontologija, bilo da je ona izgrađena kao znanost bilo da je predmnijevana. Zato je veoma važno kakvu netko ima ontologiju. To je važno kako za religiozne tako i za nereligiozne stavove. I jedni i drugi pretpostavljaju neki nauk o bićima i bitku. Tako je taj nauk kao prethodnica kako religije tako i ateizma. U članku se također pokazuje da je pitanje slobode hoćemo li prihvatiti mogućnost da nam najdublja tajna bitka govori kao osoba. Naime, osoba osobi najbolje otkriva svoje tajne i dopušta slobodan pristup k njima. Izgleda da je u takvoj slobodnoj komunikaciji čovjek najzdraviji. Nasilno prekidanje dijaloga s ljudima, a pogotovo napuštanje puta prema transcendentnom i osobnom biću, doživljava se kao bezizgledan i stresan čin – jer upućuje samo u nemogućnost svih mogućnosti. Isto tako, shvaćanje toga transcendentnog kao neprijateljskog, zlobnog i nakaradnog također može nezdravo djelovati na osobu. - "Mišljena i zbiljska cjelina", u Pobuna u apsurdu. Zbornik radova studentskog simpozija o filozofiji Alberta Camusa, Filozofski fakutet Družbe Isusove, Zagreb 2004., str.19-27. (prethodno priopćenje) U članku se istražuju uvjeti mogućnosti pomišljanja apsurda. - "Religija i život u Stjepana Zimmermanna" u Religije i život, zbornik radova simpozija održanog u Zagrebu 2006. Religijski niz, uredio Ivan Antunović, FTI, Zagreb 2006., str. 145-156. (izlaganje na znanstvenom skupu). U članku se istražuje shvaćanje odnosa religije i života u Stjepana Zimmermanna. On o tome govori nakon što je pokušao izvesti dokaze za Božje postojanje, nakon kojih, navodno, ne bi trebalo biti sumnje da Bog postoji, shvaćen prema monoteističkim religijama i to kao osobno i transcendentno biće. Da bi se vidjelo što Zimmermann zaista želi reći istražuje se poimanje objektivne religije i njezine sastavnice te subjektivna religija i njezina zbilja. Čovjeka čini religioznim ne toliko teoretsko i spoznajno konstatiranje pa i pristanak, nego više praktično i voljno priznavanje i vjerovanje te življenje prema spoznatom sadržaju i imperativu koji iz toga proizlazi. Istražuje se i odnos morala i religije te poimanje smisla života. Na ovom potonjem pitanju u Zimmermanna je "najintimniji dodir filozofija sa životom" a tu se dodiruju filozofija i religija. - "Smisleno govoriti o Bogu" u Obnovljeni život, 2/2006., str . 161-174. (izvorni znanstveni članak). U radu se analiziraju poteškoće oko smislenog govora o Bogu. Najprije se konstatira da ljudi upotrebljavaju religiozan govor. On je stariji od onog filozofijskog. Filozofija se mora njime pozabaviti jer njoj ništa nije tuđe što je činjenično. Istodobno se iznose prednosti i nedostaci i jednog i drugog govora te se pokušavaju istražiti uvjeti mogućnosti što primjerenijeg i smislena govora o Bogu. Pri tome se iznose argumenti da jedan govor ne isključuje drugi, nego se potpomažu ukoliko jedan drugoga ne želi posve podčiniti i obeskrijepiti, kako je to u novije vrijeme pokušavao učiniti filozofijski govor, primjenjujući na religiozni govor neprimjerene analize. - "Moć i nemoć filozofa u Instituciji Marka Marulića", Obnovljeni život 4(2006.) str. 395-408. (izvorni znanstveni članak). U radu se istražuje što bi u Marulića mogao značiti izraz "contra philosophos" (protiv filozofa) kad se upravo tvrdi da on nije protiv nikoga, nego je u određenom smislu i sam filozof i priznati humanist. Stoga autor istražuje što taj "contra" znači i u drugim kontekstima, kao protiv pogana, Židova, vračeva i krivovjeraca, te dolazi do zaključka da Marulić, u provom redu, želi raspraviti sa svima o istini koja oslobađa, a nikoga ne porobljuje. Onaj koji izabire neistinu, taj strada, a tko se dade pobijediti od istine istinske mudrosti, za njega je pobjednik. - "Ludwig Feuerbach u hrvatskih neoskolastika", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1-2 (2006) 63-64, str. 151-168. (izvorni znanstveni članak). Autor istražuje gledišta hrvatskih neoskolastika ili kršćanskih filozofa između Drugog svjetskog i Domovinskog rata o filozofiji Ludwiga Feuerbacha. Naime, Feuerbach je više nego Marxova inspiracija u kritici religije te je on tako preko marksizma kod nas bio pristan. Neposredni povod ovom istraživanju bila je dvjestota obljetnica Feuerbachova rođenja (rođen 1804. godine). Veći dio pristupnikovih radova je filozofijskog karaktera (što djelomice važi i za neke njegove knjige). Budući da je očigledno kako je opseg njegovih radova znatno veći od minimuma koji se zahtijeva za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika, nije nužno bodovati radove, već je dovoljno konstatirati da dr. sc. Nikola Stanković ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Dr. Stanković sudjelovao je referatima na velikom broju međunarodnih znanstvenih skupova. Među ostalima redovito sudjeluje i na simpozijima Jesphil-a (simpozij na kojemu se okupljaju isusovci koji se u Europi bave filozofijom). Nastavna djelatnost Od 1981. redovito predaje filozofiju (Filozofiju o Bogu i razne dijelove povijesti filozofije (više puta: Povijest antičke filozofije, Racionalizam i empirizam) te vodi seminare na različite teme: Aristotelova metafizika, Rani Platonovi dijalozi, Platonovi dijalozi srednjeg razdoblja, Predsokratovci, Summa contra gentiles, Bog novovjekovne metafizike, Bog u hrvatskoj filozofiji, Feuerbachova predavanja o religiji, itd. ) na Filozofsko-teološkom institutu, a od 1989. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Uz više diplomskih radova vodi kao mentor i magistarske radove (dvojica kandidata su već magistrirala a rad jednog je objavljen u cijelosti kao knjiga dok je drugi na temu magistarskog rada objavio znanstveni članak). Vodi i jedan doktorski rad. Drži i poslijediplomske kolegije. U najnovije vrijeme drži tečaj Mogućnosti metafizike. Nakon tih seminara neki studenti su objavili i svoje referate. Na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1994. do 1999. predavao je povijest filozofije, a onda je bio zamoljen da na Studiju teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Zagrebu predaju Teodiceju - filozofiju o Bogu, koju predaje do danas. To uspješno čini već više godina tako da svake godine dobiva poziv da kao gost predaje taj filozofijski kolegij na studiju teologije.
Član je Hrvatskog filozofskog društva, a član Upravnog odbora bio je od 1993. do prosinca 1995. (istodobno i potpredsjednik Hrvatskog filozofskog društva). Bio je također nadstojnik Filozofsko-teološkog instituta od 1992. do 1995. Jedan mandat je bio i prodekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu. Bio je član uredništva časopisa Metodički ogledi kao i član uredništva biblioteke Filozofski niz FFDI-a. Član je uredništva međunarodnog časopisa Disputatio philosophica. Kao član HFD-a sudjelovao je pri Ministarstvu prosvjete i športa u povjerenstvu za izradbu programa za srednjoškolski predmet Etika, a pri Hrvatskim studijima sudjelovao u izradbi plana i programa studija Filozofije (seminar 2) i Religijske kulture. Imenovan je 10. veljače 1995. članom Matičnog povjerenstva za polje filozofije i teologije. Ostavku je dao godinu dana kasnije (15. travnja) zbog tadašnjeg lošeg zdravstvenog stanja. Bio je u državnom povjerenstvu za prosudbu uvjeta dvaju fakulteta (Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu kao i Evangeličkog u Zagrebu). Također je član Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, te međunarodnog društva isusovaca, profesora filozofije na europskim učilištima (Jesphil). Predsjedao je Organizacijskom odboru dvaju međunarodnih simpozija u Cresu (1994. i 1995.) u okviru Dana Frane Petrića. Do danas je član organizacijskog odbora Dana Frane Petrića, a sudjelovao je s referatom na mnogim drugim simpozijima Hrvatskog filozofskog društva, Instituta za filozofiju, Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu pa jednom i na simpoziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Brinuo se oko organizacije više znanstvenih simpozija FFDI-a kao Filozofsko-teološkog instituta dok je bio nadstojnikom te iste institucije. Nastupao je i na tribinama Matice hrvatske u Križevcima, Katoličkog liječničkog društva u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, na tribini FTI-a, Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (najnovija tema: Smisleno govoriti o Bogu) na Teološko-pastoralnom tjednu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te nekim drugim tribinama (npr. u Beogradu s prof. Mirkom Đorđevićem o ruskoj filozofiji) i predstavljanju knjiga (Zagreb, Varaždin, Rijeka). Dr Stanković je recenzirao velik broj članaka za više časopisa: Filozofska istraživanja, Obnovljeni život, Bogoslovska smotra, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. Jedan članak recenzirao je i za časopis Crkva u svijetu. Napisao je i 23 članka za novi Filozofijski leksikon filozofiej koji se priprema u Leksikografskom zavodu «Miroslav Krleža». Recenzirao je i neke zbornike znanstvenih radova, primjerice Filodoksija i filozofija, itd. Dvije je godine je vodio tribinu FFDI Theatrum aeternum et philosophia perennis te i na toj tribini održao predavanja, na primjer: o Werfelu, Jobu i teodicejskom problemu i druga. Uz redovita predavanja i vježbe, vodio je i izvannastavne studentske diskusijske (kružoke), a sa studentima Filozofskog fakulteta Družbe Isusove pokrenuo je i Studentski simpozij. Održano ih je pet (2001. o Popperu, 2002. Filozofija religije, 2003. o Wittgensteinu, 2004. o Camusu te 2005. Znanost i filozofija). Radovi prvog, trećeg i četvrtog su već objavljeni u zasebnim zbornicima. Jednu je grupu studenata vodio u Pariz na studijsko putovanje. Studenti su izveli četiri njegova igrokaza: Eden, Put u bogorodilište, Pariški studenti filozofije te Ksantipina mislionica.
Budući da dr. sc. Nikola Stanković ima više od dvije knjige, te više od 12 radova, uključujući i više od sedam radova u časopisima i publikacijama međunardonog ranga, on ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, a budući da je referatima sudjelovao na više od sedam međunarodnih konferencija, održao mnogo više od 600 normativnih sati nastave na visokim učilištima, bio više od četiri godine u uredništvu znanstvenih časopisa, recenzirao više od deset znanstvenih članaka, bio recenzent dva studijska programa, obnašao čelne dužnosti na fakultetu i u strukovnoj asocijaciji, stekli su se i uvjeti da se izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Dr. sc. Kazimir Drilo Iz priložene dokumentacije nije jasno ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u neko znanstveno-nastavno zvanje, te se o njemu ne može dati mišljenje. Opći zaključak Dr. sc. Ivan Šestak ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta. Dr. sc. Nikola Stanković ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. O dr. sc. Kazimiru Drilu ne može se dati mišljenje ispunjava li on neki od uvjeta. U Zagrebu, 27. veljače 2007. Članovi Stručnog povjerenstva: Dr. sc. Lino Veljak, red. prof. Dr. sc. Hotimir Burger, red. prof. Dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof. dr. sc. Damir Boras, red. prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. (Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu)
Od 1950. godine stalno živi u Zagrebu, gdje se školovao, zaposlio i radio. Oženjen, otac kćerke. Aktivno se služi engleskim jezikom, sporazumijeva se na mađarskom. Nagrađen Godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva 1988. godine za uređivanje trojezičnog službenog glasila Univerzijade 87. Nositelj Spomenice domovinskog rata 91-93 i ordena Chevalier de l’Ordre National du Merite 2003. Osnovno i srednje obrazovanje (VII gimnazija) završio u Zagrebu. Godine 1965. upisao je studij Jugoslavenski jezici i književnosti te komparativna književnost, kojeg je apsolvirao. Godine 1967. završio je Novinarsku školu "Vjesnika". Studij novinarstva uz rad na Fakultetu političkih znanosti diplomirao 1988. godine, a 1991. magistrirao je na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin s temom Komunikološki aspekti kompjutorizacije dnevne redakcije kao temelj demokratizacije odnosa, na primjeru Večernjeg lista. Od 1. veljače 2006 godine zaposlen je na Sveučilištu u Dubrovniku gdje predaje predmete Osnove novinarstva, Uvod u komunikologiju, Mediji i manjine i Mediji i društvo na studiju „Mediji i kultura društva“. Predaje na doktorskim studijima „Komparativne politike“ i „Hrvatski politički sustav“ Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, diplomskom stručnom studiju „Upravljanje poslovnim komunikacijama“ VERN-a, te na studiju novinarstva Univerziteta u Podgorici. Predsjednik je Organizacijskog odbora Međunarodnog znanstvenog skupa „Dubrovački medijski dani“ koji se održava od 2005. godine. Direktor je Međunarodnog centra za obrazovanje novinara (ICEJ) od 1998. ICEJ je medijski centar kojeg je osnovalo Hrvatsko novinarsko društvo s ciljem da stručno osposobljava novinara te doprinosi razvijanju ključnih pitanja medija i novinarstva. Malović je od 1988. do 2006. predavao predmete Tisak i Etika novinarstva na Studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Bio je gostujući profesor Univerziteta u Beču, gdje je predavao predmet "Media in transition in post-socialist countries", poslijediplomskom studiju Odnosa s javnostima Univerziteta u Tuzli te predavač na Višoj školi novinarstva Media Plan u Sarajevu. Osim toga, sudjeluje kao trener u čitavom nizu seminara i radionica za stručno osposobljavanje novinara. Bio je član Koordinacijskog povjerenstva mreže medijskih centara Jugoistočne Europe (SEENPM). Osnivač je SEEMO (South East European Media Organisation), koju je inicirao International Press Institute iz Beča, te član Vijeća za medije Hrvatskog Helsinškog odbora. Bio je prodekan Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju 2000-2002, te voditelj Novinarske akademije EuropaPress Holdinga. U novinarstvu je od 1967. godine, kada je upisao Novinarsku školu Vjesnika. U Večernjem listu djelovao od 1968. do 1991. godine, gdje je bio novinar izvjestitelj te urednik. U razdoblju od 1985. do 1990. bio je zamjenik glavnog urednika. Radio je u službi informiranja Delegacije Međunarodne federacije organizacija Crvenog križa i polumjeseca u Hrvatskoj od 1992. do 1997. Bio je prvi glavni urednika časopisa BYTE. od 1992. do listopada 1994. godine. Registriran u registru znanstvenih istraživača u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa pod brojem 177813. Bio je član sljedećih udruga i radnih skupina:
ZNANSTVENA DJELATNOST Pristupnik je obranio 1994. doktorski rad Image hrvatskih medija u svijetu na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu te time stekao stupanj doktora društvenih znanosti, znanstvenog polja informacijske znanosti, grana komunikologija. Disertacija je zrelo znanstveno djelo koje je u teškim ratnim vremenima analiziralo kakav image hrvatskih medija u svijetu te na koji način utječu na stvaranje dojmova o Hrvatskoj. U zvanje docenta izabran je na Fakultetu političkih znanosti 1998. godine a u zvanje izvanrednog profesora 2003. godine. Do sada je bio autor, koautor i urednik 14 knjiga na temu medija, 11 poglavlja u knjigama, a objavio je i tridesetak znanstvenih i stručnih radova o medijima. Glavni je istraživač projekta „Mediji i društvo”, broj 0015018 kojeg je od 2002. do 2006. financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Koordinator je Tempus projekta Journalism Education and Training in Croatia (JETiC), koji od 2005. u suradnji sa Sveučilištem u Beču, Visokom školom novinarstva iz Lille-a, Sveučilištem u Zagrebu te Kaltenbrunner institutom u Beču razvija ICEJ-a u vrhunski centar za unapređivanje medija i novinarstva u Hrvatskoj. Sudjelovao je još u sljedećim istraživačkim projektima:
Aktivno je sudjelovao na više od 40 domaćih i stotinjak međunarodnih medijskih skupova, seminara, okruglih stolova ili radionica. A) Znanstveni radovi do prethodnog izbora (za izvanrednog profesora) Analitički ćemo prikazati i ocijeniti pristupnikove znanstvene radove i knjige koji ga prema mišljenju ovog povjerenstva kvalificiraju za izbor u zvanje redovitog profesora: Znanstveni radovi A1 do prethodnog izbora (za izvanrednog profesora) Knjige Stjepan Malović, Gary Selnow: The People, Press and Politics of Croatia, nakladnik Praeger Publishers, Westport, Connecticut, London, 2001, 245 stranica, 23,5 cm, Library of Congress Cataloging-in-Publication Data P95.82.C87M35 2001; 302.23'094972 –dc21; 00-064946; ISBN 0-275-96543-0 (alk.paper) Sažetak: Knjiga se sastoji od pet dijelova u kojima je razrađeno 14 poglavlja. Tome je dodan popis svih novinara poginulih na prostorima bivše Jugoslavije od 1991. do 1996. Osnovni okvir knjige su godine između 1990. i 2000., iako autori obrađuju odnose spram medija u bivšoj Jugoslaviji. Autori odgovaraju na pitanje kako su mediji uređeni u Titovoj državi, kako su se razvijali u novoosnovanoj Hrvatskoj državi te završavaju rezultatima izbora 3. 1. 2000. Ocjena: Knjiga je značajan prilog izučavanja povijesti novinarstva u Hrvatskoj te u bivšoj Jugoslaviji, ali se intenzivnije bavi proučavanjem medija u konfliktnim, ratnim i tranzicijskim uvjetima. Znanstvenom analizom društvenih mijenja i političkih procesa nakon prvih demokratskih izbora, međusobnog utjecaja politike na medije i obrnuto, medija na politiku, knjiga značajno pridonosi komunikološkom razumijevanju uloge medija u Hrvatskoj. Autori objašnjavaju temelje slobodnih društava i odnosa spram slobodnih medija. Polazište za objašnjenje otvorenog društva, kompleksnog odnosa vlasti i naroda, vladara i pojedinca, autori nalaze u tumačenju Lockea, Hobbesa, Miltona i Orwella i u sadržaju Prvog amandmana, zaključujući da «slobodno izražavanje nije proizvod slobodnog društva, već je slobodno izražavanje sam temelj slobodnog društva.» Kategorija: Rad spada u izvorno znanstveno stvaralaštvo jer daje značajan doprinos objašnjavanju odnosa medija i društva te analizira utjecaj medija na politička zbivanja - i obrnuto – u Hrvatskoj. Poglavlja u knjigama Stjepan Malović. „A Long Way to Freedom“, objavljeno u Exit from Censorship, nakladnici European Journalism Training Association, Council of Europe i Albanian Media Institute, Tirana 2001., 24. cm, 110 stranica Sadržaj: Uloge medija ne može se promatrati izolirano od političke sfere, što zbornik Exit from Censorship jasno i konkretno argumentira serijom tekstova, među kojima je i Malovićev o stanju medija u Hrvatskoj nakon tranzicije. Nova vlada spremna je prihvatiti slobodu medija u teoriji, ali u praksi to nije slučaj, naglašava autor i razrađuje tu tezu. Ocjena: Knjiga će pomoći novinarima da spoznaju značenje aktivne uloge u društvu, da preispitaju svoju djelatnost i pridonesu afirmaciji civilnog društva. Kategorija: Ovaj zbornik, pa time i Malovićev tekst, pruža osnovne temelje za istraživanje medija u Jugoistočnoj Europi, pa se može kategorizirati kao izvorni znanstveni rad. Stjepan Malović. „Internet: New Interactive Communication Channel for Civil Society“, objavljeno u Communication Culture in Transition, uredila Nora Schleicher, nakladnik Akademiai kiado, Budapest, 2000, 186 stranica, 24 cm, ISBN 963 05 7749 6 Sadržaj: Autor analizira Internet kao novi komunikacijski kanal izuzetno pogodan za razvitak civilnog društva zbog svoje demokratičnosti i otvorenosti. Na primjeru web stranica vlast.net i izbori.net autor razrađuje tezu koliko je važan Internet za širenje slobode govora i misli. Ocjena: Autor na primjeru aktualnih web stranica koje su pokrenuli studenti plastično ukazuje otvorenost i demokratičnost Interneta kao medija, ali je sveobuhvatna i utemeljena analiza Interneta kao novog medija i njegovih komunikacijskih vrijednosti posebna kvaliteta ovog teksta. Kategorija: Rad je pobudio šire međunarodno zanimanje pa je stoga i uvršten u zbornik kojem je jedan od nakladnika Mađarska akademija znanosti. Ali, nije samo aktualnost teme, već i analitičnost razlog da se rad vrednuje kao znanstveni. Znanstveni radovi A2 do prethodnog izbora (za izvanrednog profesora) Knjige Stjepan Malović, Gordana Vilović: Training for Better Journalism, Izvori, Zagreb 1999, tisak Logotip, 120 str, 29 cm, ISBN 953-203-011-5 Sažetak: U knjizi se opisuje i analizira stručno osposobljavanje mladih novinara u Hrvatskoj, posebno u Novinarskoj radionici Hrvatskog novinarskog društva, te ispituje što mladi novinari misle o svojoj profesiji i stanju medija u Hrvatskoj. Ocjena: Argumentirano i analitički se raščlanjuju oblici stručnog osposobljavanja novinara na primjeru Novinarske radionice u razdoblju od 1997. do 1998. godine. Posebno je značajno istraživanje obavljeno među polaznicima o tome koliko i kako je stručno osposobljavanje utjecalo na profesionalna znanja, ali i kako ih mogu primijeniti u novinarskoj praksi hrvatskih medija. Mladi novinari su vrlo otvoreno i kritički izrekli svoje stavove o tadašnjem stanju u hrvatskim medijima. Kategorija: Publikacija spada u izvorno znanstveno djelo koje je pridonijelo razvitku stručnog osposobljavanja mladih novinara, jer su na iskustvima Radionice i, pogotovo, provedenog istraživanja, unaprijeđeni oblici stručnog osposobljavanja mladih novinara. Osnivanje Međunarodnog centra za obrazovanje novinara je jedna od izravnih posljedica saznanja stečenih na istraživanju, a Novinarska akademija EuropaPress Holdinga temelji se uglavnom na rezultatima istraživanja te primijenjenim metodama. Stjepan Malović, Gordana Vilović. Znanja za bolje novinarstvo, Izvori, Zagreb 1999., tisak Logotip, 120 str, 29 cm, ISBN 953-203-010-7 Vrijede isti podaci kao i za Training for Better Journalism, jer se radi o verziji teksta na hrvatskom jeziku Stjepan Malović, Sherry Ricchiardi, Gordana Vilović: Etika novinarstva, Izvori, Zagreb, 1998.,Tisak Logotip, 224 str, 24. cm, ISBN 953-6157-98-5 Sažetak: knjiga se bavi pitanjima etike novinarstva i to u vremenu kada je hrvatsko novinarstvo upravo ta pitanja postavljalo kao temeljna za razvoj profesije. Strukturirana je u tri dijela. Prvi dio objašnjava, analizira i eksplicira procese primjene etike u novinarstvu. Drugi dio iznosi karakteristične primjere narušavanja etičkih načela u hrvatskim i američkim medijima. Primjeri iz Hrvatske uzburkali su duhove, jer je prvi put objavljeno dokumentirano kako se krše etička načela u medijima. U trećem dijelu se objavljuju najzanimljiviji dijelovi rasprave provedene među američkim i hrvatskim studentima, te mladim hrvatskim novinarima na temelju primjera iz drugog dijela. Rasprava je dala posebnu kvalitetu rasvjetljavanju stavova mladih ljudi o neetičnosti u medijima. U prilozima su objavljeni najznačajniji kodeksi različitih novinarskih društava i medijskih kompanija, te relevantne deklaracije i odluke svjetskih institucija. Ocjena: Nesumnjiv značajan doprinos rasvjetljavanju etičkih dvojbi i snažna analiza narušavanja etičkih načela u hrvatskim i američkim medijima, koja je postala temeljem za izučavanje etike u novinarstvu ne samo u Hrvatskoj, već je obavezna literatura na studijima novinarstva Sveučilišta u Sarajevu, Tuzli, te većini seminara i radionica na temu etike novinarstva. Kategorija: Djelo je izvorni znanstveni rad, kojem je posebna vrijednost što je spojio znanja, shvaćanja i gledišta na etiku novinarstva u Hrvatskoj i SAD. Yüklə 1,9 Mb. Dostları ilə paylaş:
|