Te u zagrebu filozofski fakultet
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Marije Brala
Yüklə 1,31 Mb.
|
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Marije Brala za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Filozofskom fakultetu u Rijeci Na sjednici održanoj 31. ožujka 2008. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marije Brala, koja se javila na natječaj objavljen u «Novom listu» od 12. veljače 2008. i u «Narodnim novinama» od 13. veljače 2008., za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Uvidom u priloženu dokumentaciju te u skladu s odredbama čl. 32. i 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03, 105/04, 174/04); Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, br. 84/05); i Odlukama Rektorskog zbora o uvjetima u znanstveno-nastavna zvanja (Narodne novine 106/06) podnosimo sljedeće IZVJEŠĆE ŽIVOTOPIS Marija Brala rođena je 1970. godine u Rijeci, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Nakon toga, 1987. godine u okviru programa razmjene studenata odlazi u SAD, gdje godinu dana pohađa srednju školu 'James Lick High School', San Jose, California. Od 1988 do 1989 na Ekonomskom fakultetu u Beču završava Program za strane studente 'German Language for Economists. 1989 upisala je dodiplomski studij iz prijevoda (engleski, talijanski, hrvatski) na Fakultetu za prevoditelje i tumače (SSLMIT) Sveučilišta u Trstu, Italija, gdje je 1994. diplomirala sa 110 cum laude. U međuvremenu (1991. godine) na Okružnom sudu u Rijeci položila je stručni ispit za Ovlaštenog sudskog tumača za talijanski i engleski jezik. U razdoblju od 1997 do 2000. boravi na doktorskom studiju iz psiholingvistike na Istraživačkome centru za engleski i primijenjenu lingvistiku Sveučilišta u Cambridgeu, U.K. Unutar tog razdoblja dodatno se usavršavala u srpnju 1998. kao gostujući znanstvenik i suradnik Dr. Melisse Bowerman na Max Plank Institutu za psiholingvistiku, Nijmegen, Nizozemska. U srpnju 2000. doktorirala je s tezom 'English, Croatian and Italian Preposition from a Cognitive Perspective. When 'at' is 'on' and 'on' is 'in', a doktorat joj je nostrificiran od strane Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Rješenjem o potpunoj istovrijednosti stečene diplome doktora znanosti diplomi doktora znanosti u RH od 14. rujna 2001. Akademsku godinu 2004-2005 provodi na dodatnom usavršavanju iz područja simultanog i konsekutivnog prevođenja n Fakultetu za prevoditelje i tumače (SSLMIT), Sveučilište u Trstu, Italija. Prvo radno iskustvo pristupnica je stekla u školskoj godini 1993/1994, kada je radila kao učiteljica engleskog jezika u OŠ 'Dolac' u Rijeci. Od lipnja 2003 zaposlena je kao docent na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci ( u zvanje docenta imenovana 19. ožujka 2003.). Nositelj je dvaju kolegija: Uvod u lingvistički studij engleskog jezika te Semantika i pragmalingvistika. Sudjeluje i u poslijediplomskoj nastavi na sveučilištima u Rijeci i Zagrebu te na diplomskom studiju tumačenja (stručni magisterij) Fakulteta za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Trstu, Italija. Od 1. rujna 2005. pročelnica je Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih radova, članica je raznih znanstvenih i stručnih tijela i organizacija, voditeljica je projekta s potporom MZOŠ, a na dvama projektima (jednom domaćem i jednom inozemnom) angažirana je kao suradnica. Bila je pozvani predavač na šest inozemnih i jednom domaćem znanstvenom skupu. U posljednjih trinaest godina paralelno uz svoju nastavnu i znanstvenu djelatnost uspješno se bavi i prevođenjem. ( Znanstvena djelatnost, Stručna djelatnost). ZNANSTVENA DJELATNOST
Pristupnica je autorica ukupno 15 izvornih znanstvenih radova te jednog sveučilišnog udžbenika. Osam znanstvenih radova objavljeno je u inozemnim izdanjima, a sedam u hrvatskim izdanjima. Od ukupnog broja radova osam ih je u a1, a sedam u a2 kategorizaciji temeljem mjesta objavljivanja. Tri izvorna znanstvena rada trenutno su u tisku, dva kod uglednih inozemnih izdavača a jedan u domaćem izdanju (ti radovi nisu uključeni u tablični prikaz u prilogu, te nisu ni bodovani). Od posljednjeg izbora u zvanje objavila je ukupno devet znanstvenih radova te jedan sveučilišni udžbenik. U svojem znanstvenom radu Maja Brala bavi se trima temeljnim tematskim cjelinama. Prva se odnosi na semantiku prijedloga, koje analizira na međujezičnoj razini, unutar teorijskog okvira kognitivne lingvistike. Od radova iz ove skupine izdvojili bismo radove 1999a i 2002a iz razdoblja prije posljednjeg izbora te 2005a i 2007 b iz razdoblja nakon posljednjeg izbora. Budući da navedeni radovi iz novijeg razdoblja u okviru ove tematske cjeline zavrijeđuju posebnu pažnju, slijedi njihov kratki prikaz i ocjena: 'Crosslinguistic diversities and cognitive universals in the (semantic) domain of SUPERPOSITION' (2005a) rad je u kojem se autorica bavi prijedlozima iz domene 'suprapozicije'. Poznato je da se na jezičnoj razini sadržaj ove domene može ostvariti kroz jednu leksičku jedinicu (koja pokriva opće značenje što ga možemo parafrazirati kao 'više od') ili kroz dvije ili više leksičkih jedinica koje izražavaju koncepte poput 'više od +/- KONTAKT (primjerice razlika između engleskih prijedloga 'on' i 'above'). Analizirajući leksičku realizaciju domene 'SUPRAPOZICIJE' u engleskom i hrvatskom jeziku (on/over/above vs. na/(iz)nad/preko), u ovom radu autorica utvrđuje i pojašnjava obje navedene podjele. Znanstveni doprinos rada ostvaren je kroz doprinos iznalaženju odgovora na pitanje je li moguće premostiti razlike između međujezičnih različitosti u semantičkoj kategorizaciji s jedne te univerzalija ljudske konceptualizacije s druge strane i uspostaviti sustavnu vezu na toj međujezičnoj razini, koja se, posebice kada su u pitanju prijedlozi, odnosno njihovi prijevodni ekvivalenti, čini prilično arbitrarnom. Autorica sugerira i primjerom potkrepljuje svoj stav da komponencijalna analiza u kontekstu kognitivne semantike pruža brojne metodološke prednosti kada je u pitanju pronalaženje navedenoga odgovora. Pritom ukazuje na zanimljive, dosad nedovoljno istražene zakonitosti koje se iz prostornog prenose u jezičnu domenu. 'Spatial on' – 'in' categories and their prepositional codings across languages. Universal constraints (2007b) jedan je od autoričinih novijih radova koji se bavi temeljnim pitanjem veze između ontoloških kategorija kognitivnoga sustava i jezika. Polazeći od komparativno kontrastivne analize semantike triju središnjih prijedloga u engleskome jeziku (engleski 'on', 'in' i 'at') i njihove usporedbe s načinima izricanja navedenoga semantičkog sadržaja u čak 34 svjetska jezika (!), autorica nudi odgovor na uvodno pitanje, koje je moguće sažeti kao kombinaciju 'prelingvističkih' (primarno perceptivnih) i lingvističkih domena. Ovaj rad predstavlja originalan znanstveni doprinos istraživanju veze između jezika i uma utoliko što potonji problem sagledava kao prizmu ontoloških kategorija, Autorica to čini zanimljivim, metodološki inovativnim i dosljedno argumentiranim pristupom, koji omogućuje usporedbu semantičkih sadržaja na različitim razinama kategorizacije jezika u svrhu leksikalizacije pojedinih ontoloških kategorija. Druga tematska cjelina kojom se u svojem znanstvenome radu pristupnica bavi jest pitanje odnosa jezika i identiteta. Ta je tema središnji problem kojim se bavi u radovima 2007a, 2007c kao i u dvama radovima koja se trenutno nalaze u tisku. Kako iz ove skupine zbog svog znanstvenog doprinosa posebnu pozornost zavrijeđuju radovi 2007a i 2007c, slijedi kratak osvrt na njih: 'Crossing the gap between language and culture. New EFL dimensions in the Croatian context (2007a) rad je napisan u koautorstvu s Vodopija-Krstanović. Posebno je zanimljiv zato što objedinjuje teorijske spoznaje vezane uz pojedine kulture s jedne strane te metodičke spoznaje iz područja poučavanja drugoga/stranoga jezika. Baveći se pitanjem komunikacijske odnosno kulturološke kompetencije, autorice brojnim zanimljivim primjerima potkrepljuju svoju tvrdnju da je riječ o dvama uzajamno povezanim i međusobno uvjetovanim elementima jedne te iste, temeljne jezične kompetencije. U navedenome kontekstu autorice analiziraju HNOS (hrvatski nacionalni obrazovni standard), posebno se baveći onim elementima koji se u navedenome programu pokazuju spornima. Autorice ukazuje na nedostatke pristupa u kojem se kompetencija izvornoga govornika određuje kao ideal kojemu učenik stranog jezika treba težiti. One, naime, argumentirano pokazuju kako takav pristup isključuje ili barem znatno otežava mogućnost izgradnje interkulturalne osjetljivosti odnosno svijesti i koristeći praktične primjere iz nastavne prakse stranog jezika daju vrijedan doprinos spoznajama iz područja učenja/usvajanja drugoga i stranoga jezika. Stoga ovaj rad može znatno pomoći pri izradi kvalitetnijih programa za nastavu stranih jezika, ne samo u Hrvatskoj, nego i općenito. 'I am the Language I Speak': Bilingualism and Identity (2007c) predstavlja nastavak studije 'Bilingvizam i emocije' koju su prije nekoliko godina proveli Dewaele i Pavlenko. Riječ je o istraživanju provedenom među studentima engleskog jezika na Sveučilištima u Rijeci i Trstu s ciljem upoznavanja njihovih percepcija odnosa sebe (self) i jezika. Rezultati istraživanja pokazuju da ispitanici pokazuju dvoznačnu korelaciju između jezika i identiteta: 1) u smislu subjektivne percepcije osobnosti govornika ovisno o jeziku koji u određenom trenutku koriste; 2) u smislu navedene percepcije i psihološkog profila korisnika. Najdalekosežniji zaključak do kojega je autorica u ovome radu došla jest da jezik na kojemu ispitanici (dvo-/tro-jezični govornici) donose vrijednosne sudove o jezicima koje poznaju utječe na njihove sudove. Konačno, u trećoj se tematskoj cjelini pristupnica bavi teorijskim pitanjima prevođenja (radovi 2002b i 2003c) te strukture diskursa po jezično i kulturološki specifičnim odrednicama - radovi 2005b i 2006, čiji se znanstveni doprinos prikazuje u tekstu koji slijedi: 'Reference to space in children's discourse. Bridging the crosslinguistic gap' (2005b) Kao što je razvidno iz naslova rada, autorica u ovome članku analizira referentna domenu prostora u narativnom diskursu (djece), s posebnim osvrtom na pitanje međujezičnih razlika u tome segmentu narativne strukture. Autorica najprije analizira spoznaju da proces usvajanja uspješne komunikacije kod djece između ostaloga uključuje i usvajanje i jezičnih (i za određeni jezik specifičnih) mehanizama koji služe za uvođenje referenata u vremensko – prostorne okvire, kao i onih koji služe za održavanje uspješnih i točnih referencija tijekom diskursa, posebice u slučajevima kada sugovornici nemaju isto uzajamno znanje (engl. "mutual knowledge"), kao što je primjerice slučaj s pripovijetkama. Naime, pripovjedaštvo, kao posebna vrsta diskursa, podrazumijeva opisivanje događaja koji nisu u neposrednoj blizini slušateljeva vremena, prostora i sudjelovanja. Ova studija bavi se razvojem narativnih vještina (tzv. ‘story grammar’) na temelju analize pripovjedaka ispričanih od strane 5 – 10-godišnjaka. Rezultati dobiveni poticanjem naracije od strane navedenih subjekata uspoređeni su s rezultatima dobivenim od kontrolne grupe odraslih (izvornih govornika hrvatskoga i engleskoga). Rezultati ispitivanja odnosno rada u cjelini predstavljaju doprinos istraživanjima strategije diskursa, njihov razvoj kroz vrijeme, te mogući stupanj do kojeg strukture konkretnoga jezika koji se usvaja / uči mogu utjecati na dinamiku toga razvoja. 'The American media and the (perception of the ) war in Iraq (2006) Ovaj rad istražuje jezik kao 'krojač diskursa' ali i 'krojač misli' iz ideološke perspektive. Autorica, baveći se jezikom kojim različiti američki mediji izvještavaju o ratu u Iraku, istražuje pitanje odnosa struktura jezika odnosno diskursa s jedne, te mogućnost stvaranja i usmjeravanja političkih predrasuda te ideologizacije jezikom s druge strane. Osnovno teoretsko pitanje rada jest semantički i ideološki pomak, koji autorica analizira na stotinjak jezičnih primjera iz tekstova o ratu u Iraku objavljenih u američkim medijima. Analizom su obuhvaćeni: dvoje vodeće američke dnevne novine (the New York Times i the Washington Post), dva američka tjednika ('Newsweek’ i 'Time’), televizijske postaje (CNN, Fox Tv) te Internet ('socialist website’, blogovi vojnika iz Iraka). Fenomeni kojima se autorica bavi su: povijesna, ideološka i društvena pozadina, kontekst, polarizacija, ideološke kategorije te implicitno vs. eksplicitno iznošenje sadržaja. Osim metodoloških postupaka (kako) autorica analizira i ideološke implikacije (zbog čega) opisanih postupaka. Svojom originalnom analizom autorica vrlo jasno i učinkovito ukazuje na činjenicu da mediji, prekrajajući semantičke granice u jeziku, oblikuju ne samo javno mnijenje, već i politiku. Zaključak U najširem smislu, poveznica svih tematskih cjelina kojima se pristupnica u svojem znanstvenome radu bavi jest pitanje jezičnog relativizma, ali ne u starom Sapir-Whorfovom 'ruhu', već iz jedne nove, kognitivne odnosno psiholingvističke perspektive, koja je svoj pravi procvat u znanstvenoj zajednici velikim dijelom doživjela zahvaljujući radu istraživača s nizozemskog Max Plank Instituta za psiholingvistiku (na kojem je pristupnica i sama u više navrata boravila). 2) Projekti Dr. sc. Marija Brala je voditeljica jednog projekta s potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, suradnica na jednom projektu s potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, te suvoditeljica jednog međunarodnog projekta:
3) Sudjelovanje na znanstvenim skupovima Od posljednjeg izbora pristupnica je izlagala na 13 međunarodnih konferencija, od čega je pet konferencija održano je u inozemstvu, a osam u Republici Hrvatskoj (vidjeti priloženi popis radova). Dosad je po pozivu održala sedam predavanja iz područja jezikoslovlja, od čega šest na inozemnim i jedno na domaćem sveučilištu (također slijedi iz priloženog popisa radova) 4) Znanstvena društva Pristupnica je članica sljedećih dvaju znanstvenih društava:
5) Uredništvo znanstvenog časopisa Marija Brala je jedna od pokretača i glavna urednica za područje lingvistike časopisa ‘Views and Voices. Inquiries into the English Language and Linguistics’. Časopis Odsjeka za anglistiku Sveučilišta u Rijeci. Pristupnica je glavna urednica znanstvenog zbornika 'Space and Time in Language and Literature 2007' koji treba do kraja godine biti tiskan kod britanskog izdavača Cambridge Press. 6) Članstvo u znanstvenom ili programskom odboru znanstvenog skupa Predsjednica organizacijskog odbora triju međunarodnih konferencija:
Rijeci. Održana u Rijeci (rektorat Sveučilišta), 22.-23. travnja 2005. Predsjednica organizacijskog odbora. - 'Space and Time in Language and Literature 2007 (STLL 07)'. Međunarodna konferencija u organizaciji Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Održana u Rijeci (rektorat Sveučilišta), 21.-22. rujna 2007. Predsjednica organizacijskog odbora. - 'Alpine Adriatic Anglistics 2008' (AAA08)'. Međunarodna konferencija u organizaciji Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, unutar regionalnog programa suradnje Aple-Adria (suorganizator konferencije Odsjek za anglistiku, Sveučilišta u Klagenfurtu, Austrija). Konferencija će na temu 'Lokalni i globalni aspekti engleskoga jezika' biti održana u Rijeci (rektorat Sveučilišta), 25.-26. travnja 2008. Predsjednica organizacijskog odbora. 7) Gostujući znanstvenik Uz veći broj kraćih studijskih razdoblja provedenih na Katedri za lingvistiku Fakulteta za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Trstu, tijekom kojih je s prof. Francom Crevatinom istraživala načine izražavanja prostornih odnosa u afričkim kulturama, pristupnica je u akademskoj godini 2004-2005 na navedenoj instituciji istraživala pitanje odnosa jezika i identiteta. NASTAVNA DJELATNOST 1) Program i uvođenje novih programa U okviru bolonjske reforme u program dodiplomskog studija anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Marija Brala uvela je novi izborni kolegij: 'Osnove psiholingvistike'. U okviru bolonjske reforme u program diplomskog studija anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci uvela je novi redovni kolegij: 'Psihologija jezičnog procesiranja', te ponudila izborne kolegije: 'Kognitivna semantika', 'Značenje u jeziku'. Svi kolegiji prošli su zakonom propisani postupak priznanja odnosno dobivanja dopusnice od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. 2) Autorstvo internih skripata Na mrežne stranice Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci pristupnica je postavila skripta za kolegij 'Semantika i pragmalingvistika'. 3) Mentorstvo Diplomski radovi: dosad je dr. Brala mentorirala osam završnih radova na četverogodišnjem dodiplomskom studiju, svi studenti diplomirali su s ocjenom izvrstan. Trenutno mentorira još tri završna rada na četverogodišnjem dodiplomskom studiju. Doktorska disertacija novakinje mr. sc. Tihane Kraš na znanstvenom projektu dr. Brala pozitivno je ocijenjena u veljači 2008. i predana je na 'Research Centre for English and Applied Linguistics' Sveučilišta u Cambridgeu, Velika Britanija, gdje sada čeka obranu i promoviranje u zvanje doktora znanosti. Trenutno je mentorica Aniti Memišević na doktorskom radu 'Hrvatski prefigirani glagoli kretanja i njihov utjecaj na procesiranje engleskih prijedloga u hrvatsko-engleskih dvojezičnih govornika' (teorijsko područje: jezično procesiranje / neurolingvistika). A. Memišević svoju doktorski rad izrađuje pri Interdisciplinarnom poslijediplomskom sveučilišnom studiju 'Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost' Sveučilišta u Zagrebu. 4) Poslijediplomska nastava: U akademskoj godini 2001/2002 pristupnica je vodila kolegij 'Osnove kognitivne lingvistike' na poslijediplomskom znanstvenome studiju 'Književnost i društveno – humanistički kontekst' Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. U ak. god. 2003/2004. držala je kolegij 'Kognitivna semantika' na interdisciplinarnome poslijedilomskome znanstvenom studiju 'Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost' Sveučilišta u Zagrebu. U ak. god. 2004/2005 vodila je kolegij i vježbe 'Konsekutivno prevođenje hrvatski – engleski' te 'Konsekutivno prevođenje engleski-hrvatski', te kolegij i vježbe 'Simultano tumačenje hrvatski – engleski' te 'Simultano tumačenje engleski-hrvatski' na diplomskom studiju tumačenja (stručni magisterij) Fakulteta za prevoditelje i tumače, Sveučilišta u Trstu, Italija. U ak. god. 2006/2007 držala je kolegij 'Kognitivna semantika' na poslijediplomskom znanstvenom studiju kroatistike Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 5) Organizacija i operacionalizacija novih studija Kao pročelnica Odsjeka za anglistiku u razdoblju prelaska na bolonjski program studija dr. Brala sudjelovala je u kreiranju novog programskog i organizacionog ustroja preddiplomskog studija anglistike na riječkom Filozofskom fakultetu, osnivanju novog diplomskog studijskog programa nastavnog smjera na navedenom Odsjeku za anglistiku, nadzirala provedbu prelaska na ECTS sustav bodovanja, koordinirala implementaciju ishoda bolonjskih programa (putem anketiranja studenata) te provela niz drugih aktivnosti vezanih uz ponajprije bolonjski okvir, a potom i reformu dvopredmetniih studija unutar Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (odnosno prelazak sa sustava studiranja po A-B programa, na sustav studiranja po A-A programu). Trenutno je angažirana i kao jedan od pet članova radne skupine za izradu Strategije razvoja Filozofska fakulteta Sveučilišta u Rijeci i u sklopu te aktivnosti organizirala je odnosno pokrenula niz novih aktivnosti pri Odsjeku za anglistiku, u Rijeci, kao što je osnivanje Referentnoga centra za engleski jezik Sveučilišta u Rijeci, suradnja s odjelima za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Trstu, uspostavljanje institucionalne suradnje (ponajprije u smislu mobilnosti studenata i profesora) sa Sveučilištem u Klagenfurtu, Austrija, unutar okvira programa suradnje Alpe Adria te niz drugih djelatnosti. 6) Gostujući nastavnik: Od akademske godine 2001/2002 dr. Brala radi kao gostujući nastavnik na Fakultetu za prevoditelje i tumače, Sveučilišta u Trstu, Republika Italija. U akademskim godinama 2001/2002, 2002/2003, 2003/2004 te 2004/2005 kao gostujući nastavnik držala je vježbe iz prevođenja s talijanskog na hrvatski jezik (2 sata tjedno) na preddiplomskom studiju. U ak. god. 2004/2005 držala je i vježbe iz konsekutivnog prevođenja (hrvatski – engleski te engleski-hrvatski) te vježbe simultanog tumačenja (hrvatski – engleski te engleski-hrvatski) na diplomskom studiju tumačenja (stručni magisterij). STRUČNA DJELATNOST 1. Rad na popularizaciji struke S ciljem popularizacije znanstvenih pitanja odnosno spoznaja koje se tiču a) usvajanja prvog i prednosti ranog usvajanja / učenja drugoga jezika, te b) odnosa jezika i identiteta pristupnica je objavila sedam članaka i tri kolumne u hrvatskim dnevnim novinama (riječki Novi list), što je navedeno u priloženom popisu stručnih radova. 2. Prevoditeljske aktivnosti Od 1995 do danas pristupnica radi kao samostalni prevoditelj/tumač (reference: FIA, Formula 1, San Marino Grand Prix 1995-1998; Talijanska gospodarska komora; Hrvatska gospodarska komora; UN – IFOR i dr.) ZAKLJUČAK Pristupnica svojim znanstvenim, nastavnim i stručnim radom u potpunosti zadovoljava uvjete propisane čl. 32. i 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03, 105/04, 174/04); Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, br. 84/05) i Odlukama Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja (Nar. novine, br. 106/06) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polja filologije, grane anglistike. Stoga predlažemo Fakultetskom Vijeću da dr. sc. Mariju Brala izabere u navedeno zvanje i radno mjesto. U Zagrebu, 10. travnja 2008. Stručno povjerenstvo:
/dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. profesor/
/dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. profesor/
/ dr. sc. Branka Kalogjera, izv. profesor/ Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 3. lipnja 2008. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA FILOZOFIJU FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta Kandidat: dr. sc. Tomislav Janović Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 29. travnja 2008. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o ispunjavanja uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana ontologija na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru, te podnosimo Vijeću sljedeći IZVJEŠTAJ Na natječaj za izbor višeg predavača za nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija, na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru objavljen u Narodnim novinama 8. veljače 2008. godine pod točkom 5., prijavila su se dva pristupnika: dr. sc. Tomislav Janović i dr. sc. Luka Bogdanić. Drugi kandidat povukao se iz natječaja vlastitom molbom. Temeljem zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/2003), Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/2005), Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 129/2005) te uvidom u dokumentaciju koju je priložio kandidat dr. sc. Tomislav Janović uz svoju prijavu na natječaj ovo Povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće. Dr. sc. Tomislav Janović Životopis Rođen je 21. prosinca 1961. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu i Tucsonu (SAD). Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu upisao je i završio studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu završio i poslijediplomski studij iz suvremene filozofije te magistrirao 1994. godine. Nakon završenog doktorskog studija na Sveučilištu u Mainzu, Njemačka izradio je i 2006. godine obranio doktorsku disertaciju iz polja filozofije, grana ontologija (filozofija uma). Time je stekao kvalifikaciju «Doktor der Philosophie» koja je, temeljem rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 5. studenog 2007., priznata kao istovrijedna kvalifikaciji koja se u Republici Hrvatskoj stječe završetkom odgovarajućeg poslijediplomskog studija. Od 1992. do 1994. bio je zaposlen kao znanstveni novak (mlađi asistent) na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (glavni istraživač prof. dr. sc. Neven Sesardić). Od 1995. do 2001. radio je na tadašnjem Ministarstvu znanosti i tehnologije kao savjetnik za znanstvenoistraživačke projekte. Od 2001. godine zaposlio se kao viši predavač na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru (30% radnog vremena), te od 2002. kao asistent na Institutu za antropologiju u Zagrebu (70% radnog vremena). Trenutno je s punim radnim vremenom zaposlen na Sveučilištu u Zadru, Odjel za informatologiju i komunikologiju, gdje predaje kolegije «Uvod u društvene znanosti» i «Uvod u etiku», a od sljedeće akademske godine trebao bi predavati kolegije «Filozofija uma i komunikacija» i «Semiologija» na diplomskoj razini studija, te «Akademsko pisanje» na preddiplomskoj razini. Predavao je i izvan matičnog odjela (Odjel za filozofiju i Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru te Odjel za filozofiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu). U nastavno zvanje višeg predavača izabran je 2001. te ponovno izabran 2007. godine. U registru znanstvenika Republike Hrvatske zaveden je pod brojem 200803. Aktivno se služi engleskim i njemačkim jezikom, a pasivno talijanskim, latinskim i starogrčkim. Oženjen je i otac je troje djece. Znanstvena djelatnost Kao autor ili koautor pristupnik je objavio veći broj znanstvenih i stručnih radova iz različitih filozofskih disciplina i drugih društveno-humanističkih polja. Sudjelovao je na većem broju međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Surađivao je i na četiri znanstvenoistraživačka projekta. Slijedi analiza i bodovanje radova koji su relevantni za izbor. 1. «Adaptacionizam ili teorija optimizacije» Filozofska istraživanja 13/4[51] (1993), str. 917-938. U članku koji je nastao tijekom rada na znanstvenoistraživačkom projektu «Geni i ponašanje» autor se bavi kritikom tzv. «adaptacionističkog programa», dominantnog metodološkog usmjerenja u svim disciplinama koje se izravno ili neizravno oslanjaju na evolucijska objašnjenja. Riječ je o kritici koja je izvorno formulirana u nekoliko poznatih članaka Richarda Lewontina i Stephena J. Goulda s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošloga stoljeća – članaka koji su izazvali (još uvijek aktualnu) polemiku u kojoj podjednako sudjeluju znanstvenici i filozofi znanosti (na obje strane). Autor izlaže i podrobno analizira argumente kritičara adaptacionističkog pristupa te ispituje u kojoj mjeri su njihovi prigovori (eksplanatorna ispraznost, znanstvena zloupotreba itd.) održivi u svjetlu konceptualnih protuargumenata, ali i nespornih empirijskih uspjeha optimizacijskih modela u čitavom nizu disciplina: od čisto bioloških do sociobiologije i evolucijske psihologije. Od razmotrenih pitanja, najvažnija se tiču uloge i relativne važnosti prirodnog odabira, kao glavnog evolucijskog mehanizma, nasuprot genetskim, strukturnim i ekološkim ograničenjima te neselekcijskim silama (gensko odstupanje [«drift»], ontogenetska prilagodba, kulturni čimbenici itd.) u razvoju pojedinih fenotipskih svojstava organizama i populacija. Autor pokazuje da postoje jasni empirijski uvjeti pod kojima pretpostavka o optimalnosti može biti pogrešna, tj. da nije riječ o metafizičkoj pretpostavci, već o opovrgljivoj znanstvenoj hipotezi. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 2 a.a. x 1,5 (a1) x 1 (izvorni znanstveni rad) = 4,5 bodova 2. «Aktualno stanje kognitivnih znanosti», Treći program Hrvatskoga radija 48 (1995), str. 16-23. U radu se analiziraju filozofske pretpostavke razvoja kognitivnih znanosti, jednog od najutjecajnijih interdisciplinarnih istraživačkih programa današnjice. Autor daje pregled glavnih ontoloških stajališta u filozofiji uma (teorija identiteta, dualizam, epifenomenalizam, eliminativizam...) te promišlja njihov odnos prema kognitivističkoj istraživalačkoj paradigmi. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,5 a.a x 1 (a2) x 0,75 (pregledni rad) = 0,60 bodova 3. «William James između naturalizma i humanizma», u William James, Pragmatizam, Ibis-grafika, Zagreb, 2001, str. v-xxii, ISBN: 953-6666-06-5. Rad je predgovor prvom izdanju Jamesova Pragmatizma (1910.) na hrvatskom jeziku (u prijevodu samog autora), klasičnoga djela američke i svjetske filozofije. Autor daje pregled Jamesova života i rada te kritički izlaže njegova najvažnija filozofska postignuća: njegov introspektivni pristup umu, njegovu pragmatičku teoriju istine, njegov evolucijski inspirirani empirizam, njegovo rješenje problema slobodne volje, njegovo objašnjenje statusa religijskog iskustva itd. Lajtmotiv ove analize Jamesovih najvažnijih teorijskih zamisli jest Jamosova razapetost između evolucijskog naturalizma s jedne i ontološki razumljenog humanizma s druge strane. Autor u zaključku ističe aktualnost Jamesove misli danas. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) 1 a.a x 1 (a2) x 0,75 (pregledni rad) = 1,15 bodova 4. [koautor: Davor Pećnjak] «In Gene(s) We Trust?: Ciljevi i mogućnosti genetske tehnologije», u D. Polšek i K. Pavelić (ur.), Društveni značaj genske tehnologije, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 1999, str. 213-233, ISBN 953-6666-06-5. U radu autori analiziraju tehničke i normativne aspekte stvarnih i mogućih zahvata u ljudski genom. Nakon kratkog uvoda, u prvom odjeljku postavljaju pitanje zašto bi istraživački program humanog genetskog inženjerstva uopće trebao biti predmetom društvenog interesa. Razmatraju tri moguća razloga (1) nekontrolirano napredovanje istraživanja, (2) inertnost jednom pokrenutog istraživačkog programa, i (3) prednosti pravovremenog prebacivanja na alternativne programe. U drugom odjeljku bave se tehničkim aspektima genskog inženjerstva te na nekoliko primjera, stvarnih i hipotetičnih, ilustriraju prvi od tri navedena razloga. Pokazuju kako sva fenotipska svojstva ovise o kompleksnim interakcijama mnogobrojnih čimbenika koji određuju njihovu konačnu «vrijednost» te ukazuju na epistemološka ograničenja koja otežavaju predviđanje posljedica zahvata u nasljednu osnovu tih svojstava. U trećem odjeljku («Kloniranje i njegovi mogući ciljevi») autori se usredotočuju na najprimitivniju (neselektivnu) varijantu manipulacije genomom – kloniranje. Njihov je izbor logičan: dok je laboratorijsko kreiranje genoma budućeg organizma ad libitum (putem proizvoljnog kombiniranja gena za poželjna svojstva) još uvijek u domeni znanstvene fikcije, manipulacija cjelovitim genomom stvaranjem genski identičnih jedinki («kolonija» ili «klonova») već je neko vrijeme eksperimentalna praksa. U tom filozofski najzanimljivijem odjeljku navode pet hipotetičnih i, kako vjeruju, paradigmatskih slučajeva ljudskog kloniranja, rangiranih prema njihovoj intuitivnoj prihvatljivosti. Pokušavajući za moralne intuicije pronaći eksplicitno opravdanje, autori se pozivaju na kantijansko načelo autonomnosti preuzeto iz knjige Philipa Kitchera Lives to Come. Kriterij koji im se u tom pogedu čini obećavajućim (uzevši u obzir metaetički zahtjev univerzalnosti) proizlazi iz sljedećeg pitanja: imamo li razloga vjerovati da će se relevantni ciljevi onih koji su u poziciji da odlučuju o budućim životima, a koji sami ne trpe posljedice svojih odluka (ili ih trpe u neusporedivo manjoj mjeri), poklopiti s relevantnim ciljevima onih koji će trpjeti posljedice tih istih odluka? U slučajevima kada je odgovor na pitanje negativan ili nejasan autori smatraju da treba odustati od intervencije u genom i dati prednost tradicionalnim metodama utjecaja na buduće živote – mijenjanju okolišnih uvjeta. U zaključku kratko obrazlažu svoje stajalište upućujući na sljedeća dva nesrazmjera: (1) nesrazmjer između stvarnih potreba za uklanjanjem genski uzrokovanih nejednakosti na jednoj i potreba za uklanjanjem nejednakosti uvjetovanih okolišom (osobito socijalnim okolišem) na drugoj strani i (2) nesrazmjer između mogućnosti intervencije u okolišne uvjete i sadašnjih (tehničkih i financijskih) mogućnosti intervencije u ljudski genom.
5. [koautor: Davor Pećnjak] «Perceptual and Conceptual Content of Human Consciousness: A Perspective of the Philosophy of Mind», Collegium Antropologicum 25/2 (2001), str. 657-664. U radu autori razmatraju problem odnosa između zamjedbenog (perceptivnog) i pojmovnog (propozicijski izrazljivog) sadržaja svijesti. Aktualni odgovori na to pitanje mogu se, općenito uzevši, podijeliti u dvije skupine. Jedne teorije pretpostavljaju da je svaki oblik zamjedbe pojmovno posredovan, dok druge dopuštaju mogućnost postojanja perceptivnih reprezentacija koje ne uključuju pojmove kao svoje dijelove. Kao primjer ovih potonjih autori razmatraju Peacockeovu teoriju «perceptivnih scenarija» i postavljaju pitanje o uvjetima pod kojima bi se mogla provjeriti istinitost takvih teorija. U nastavku članka relativiziraju heurističku vrijednost razlikovanja između pojmovnog i zamjedbenog sadržaja pozivajući se na dvije daljnje distinkcije iz suvremene filozofije uma: na Dretskeovo razlikovanje između «svijesti o objektima» i «svijesti o činjenicama» («awareness of things vs. awareness of facts») te na Blockovo razlikovanje između «fenomenalne svijesti» i «svijesti koja omogućuje dostupnost» («phenomenal vs. access conciousness»). Prvi zaključak njihove usporedne analize tih distinkcija jest da pitanje o postojanju nepojmovog zamjedbenog sadržaja možda nije pitanje na koje je moguće dati, i na koje ima smisla tražiti, odgovor tipa «da/ne». Drugim riječima, moglo bi se ispostaviti da je pojmovna strukturiranost osjetilnog iskustva, odnosno propozicijska izrazljivost njegovih sadržaja, stvar stupnja, a ne isključivog određenja. Drugi zaključak, potkrjepljen Dennettovim primjerom fenomena «perceptivnog ispunjavanja» («perceputal filling-in»), jest da dvojbu konceptualno/perceptivno nije moguće razriješiti klasičnom metodom filozofije uma – kombinacijom pojmovne analize i introspekcije. U završnom dijelu rada, oslanjajući se na Blochovu interpretaciju Crickovih i Kochovih spekulacija o «neuralnom korelatu svijesti», autori razmatraju mogućnost pronalaženja empirijskog kriterija za razrješenje spora.
U članku autori se bave fenomenom empatije koju definiraju kao podsvjesnu («subpersonalnu») sposobnost «afektivnog razumijevanja» tuđih mentalnih stanja s obzirom na odgovarajući situacijski kontekst. U prvom, uvodnom dijelu daju pregled starijih i novijih teorija empatije, ističući aktualnost fenomenoloških i deskriptivno-psihologijskih analiza empatije s početka prošlog stoljeća i njihovu kompatibilnost s najnovijim interdisciplinarnim istraživanjima tog fenomena. Ta se istraživanja, prema analizi autora, usredotočuju na tri međusobno povezana aspekta empatije: 1) evolucijski (filogenetski); 2) razvojni (ontogenetski) i 3) neurobiološki aspekt. Tim aspektima autori pridružuju i četvrti, socijalno-etički, za koji pokazuju da je usko povezan s jednim od najzanimljivijih problema suvremene sociobiologije i evolucijske psihologije – objašnjenjem altruističnog ponašanja. Dok među suvremenim autorima ne postoje bitne razlike u tumačenju mogućih selekcijskih prednosti posjedovanja sposobnosti empatijskog uživljavanja u tuđa mentalna stanja, pitanje načina realizacije ove sposobnosti (s obzirom na dana neuroanatomska ograničenja) predmet je znanstvenih prijepora. Autori analiziraju dvije, kako ističu, načelne teorijske pozicije u odnosu na to pitanje: «teoriju teorije» («theory theory») i «teoriju simulacije» («simulation theory»). Prema prvoj skupini, ljudi, ali i neki drugi sisavci, posjeduju neku vrstu rudimentarnog pojmovnog sustava, «teoriju uma», koja im omogućuje snalaženje u svijetu društvenih odnosa. Prema drugoj teoriji, empatijsko razumijevanje ostvaruje se tako što empatizirajući sustav simulira mentalna stanja drugog sustava. U drugom dijelu rada autori razmatraju razvojne (ontogenetske) aspekte empatijske sposobnosti i njezinu ulogu u psihosocijalnom sazrijevanju, uspoređujući rezultate nekoliko novijih empirijskih studija posvećenih tom problemu (uključujući i studiju jednog od autora teksta). U trećem dijelu rada analiziraju ulogu empatije u komunikaciji, s osobitim obzirom na evolucijski stabilnu strategiju «prijetvorne» komunikacije – komunikacije koja ima cilj zavarati «sugovornika». Zagovaraju koncepciju komunikacije primjenljivu ne samo na slučajeve verbalnog, već i na slučajeve neverbalnog komuniciranja. U osnovi te koncepcije leži zamisao o empatijskom prepoznavanju «namjera» sudionika u komunikaciji na temelju određenih bihevioralnih indikatora («behavioral cues»). Prepoznavanje se odvija na dvostruki način («two pathway theory of communication»): afektivno (putem limbičkog sustava procesiranja neverbalnih indikatora) i kognitivno (putem kortikalnog sustava procesiranja verbalnih indikatora). U zaključnoj diskusiji autori razmatraju neke implikacije ove teorije, imajući u vidu kako evolucijska tako i ontogenetska ograničenja. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,5 x 1,5 a.a x 1,5 (a1) x 1 (izvorni znanstveni rad) x 0,20 (5 autora) = 0,70 bodova 7. [koautor: Davor Pećnjak] «Što leži u temeljima plastičnosti društvenog ponašanja?», u J. Hrgović i D. Polšek (ur.), Evolucija društvenosti, Jesenski i Turk, zagreb, 2004, str. 397-406, ISBN: 953-222-182-4. U radu autori razmatraju pitanje plastičnosti društvenog ponašanja u evolucijskom kontekstu. Argumentiraju u korist srednjeg puta između tzv. «modularne» i tzv. «holističke» hipoteze o funkcioniranju ljudskog mozga. Polaze od pretpostavke da se mozak pojedinačnog organizma, kao fizički medij obrade informacija i mjesto «odlučivanja» o vrsti reakcije na interpretiranu informaciju, može shvatiti kao sustav posredovanja između bihevioralne reakcije (kao instancije fenotipskog obilježja) i njegove biološke funkcije. Klasično poimanje biološke funkcije autori upotpunjuju razlikovanjem između «izravne» i «neizravne» biološke funkcije (Ruth Millikan). Naime, specijalizirane kognitivne mehanizme, instancirane u središnjem živčanom sustavu, zamišljaju kao individualizirane strukture koje ispunjavaju autentične biološke funkcije neizravnog tipa. Smatraju da se evolucijski razvoj tih struktura, kao i njihova iznenađujuća plastičnost, mogu najbolje objasniti u skladu s modularnom hipotezom evolucijske psihologije. U završnom dijelu, kao svoj prilog raspravi, nude jednostavan scenarij takvog razvoja. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 0,75 a.a. x 1 (a2) x 1 (izvorni znanstveni rad) = 1,13 bodova 8. «Etika globalizacije Petera Singera», u Peter Singer, Jedan svijet: Etika globalizacije, Ibis-grafika, Zagreb, 2005, str. v-xxvi, ISBN: 953-6927-25-X. Rad je predgovor hrvatskom prijevodu knjige Jedan svijet: Etika globalizacije Petera Singera (uredio i većim dijelom preveo sam autor) u kojem se kritički analizira Singerova utilitaristička poziciju u kontekstu aktualnih rasprava o distributivnoj pravednosti na globalnoj razini (Rawls, Goodin, Wellman). U prvom dijelu rada autor postavlja pitanje originalnosti Singerova projekta utemeljenja globalističke etike kao normativne teorije odlučivanja na globalnoj (transnacionalnoj) razini. Ukazuje na specifičnosti te razine odlučivanja u odnosu na odluke koje se donose uvažavajući isključivo interese srodničkih, plemenskih, etničkih, nacionalnih i drugih sub-globalnih skupina. Kritički komentira Singerovo isticanje američke vanjske politike kao glavne prepreke izgradnji globalne zajednice. U središtu autorova interesa u drugom dijelu rada je problem nepristrane obrane nepristranosti, tj. pitanje meta-etičkog opravdanja pretpostavke da naše moralne obveze sežu preko granica povijesno etabliranih oblika zajedništva (obitelji, lokalne zajednice, nacije itd.). Polazeći od Singerove interpretacije Sidgwickovih stupnjeva moralne pristranosti, autor ukazuje na neke slabe strane Singerova univerzalizma kao rješenja tog problema. Konkretno, smatra da bi bilo plodotvornije oblike pristranosti razlikovati ne prema njihovu objektu (kao što čini Singer, slijedeći Sidgwicka), nego prema njihovoj intrinzičnoj vrijednosti. U skladu s time, predlaže razlikovanje isključivih od uključivih pristranosti. U prvom slučaju, pristranost prema jednoj skupini inhibira svaku brigu za interese onih izvan te skupine, dok u drugom slučaju pristranost prema preferiranoj skupini nije inkompatibilna brizi za interese onih izvan te skupine. Razlika u odnosu na Singerovu koncepciju jasno se vidi u tretmanu nacionalne pristranosti (patriotizma/nacionalizma). Sukladno ovom stajalištu, u polemici o pitanju moralnog prvenstva u rješavanju problema ekonomskih i političkih nejednakosti autor se svrstava na stranu Wellmana i Goodina (neizravno i Rawlsa), a protiv Singera. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,5 a.a. x 1 (a2) x 1 (izvorni znanstveni rad) = 2,25 bodova 9. [koautori: Veljko Jovanović, Vladimir Ivković, Damir Nazor] «Mozak, kompleksni sustavi i ljudske zajednice: suvremena antropološka perspektiva» u M. Žebec et al. (ur.), Mozak i um: trajni izazov čovjeku, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2006, str. 139-148, ISBN: 953-6666-37-5. U članku autori razmatraju uvjete i mogućnosti primjene kibernetičkih modela u antropologiji te relevantnost tih modela za istraživanje mozga. Objašnjavaju pojam kompleksnosti i ističu prednosti kibernetičkog pristupa kompleksnim sustavima. Ukazuju na mogućnosti interdisciplinarne suradnje između istraživanja mozga i istraživanja ljudskih zajednica iz kibernetičke perspektive, polazeći od pretpostavki nelinearnosti i ireverzibilnosti. Smatraju da će znanstvene spoznaje u područjima u kojima se očekuje najveći napredak u dvadeset i prvom stoljeću (bio- i nano-tehnologija i znanost o mozgu) dovesti do dramatičnih promjena u razumijevanju i vrednovanju pojedinih fenomena vezanih za čovjeka i njegove djelatnosti. Ističu metodološku ulogu kibernetike u konstrukciji antropoloških i neuroloških modela koji će omogućiti objašnjenje i razumijevanje sustava različitih razina kompleksnosti: od bioloških do sociokulturnih. Bodovanje: 1 (etnologija/antropologija) x 1 a.a x 1 (a2) x 0,75 (pregledni rad) x 0,5 (4 autora) = 0,375 bodova 10. [koautori: Nikica Viličić, Vladimir Ivković, Veljko Jovanović] «Cybernetic Model (LOPI) Simulation of Demographic Dynamics of Croatian Population», Cybernetics and Systems 38/4 (2007), str. 323-347. Rad donosi rezultate višegodišnjeg istraživanja provedenog na Institutu za antropologiju u Zagrebu u okviru znanstvenog projekta «Populacijska struktura Hrvatske – antropokibernetički modeli». Svrha istraživanja bila je da se utvrdi stvarni doprinos i potencijalna korist kibernetičkog modeliranja u razumijevanju i predviđanju demografskih procesa. U uvodnom dijelu rada autori daju kratak pregled kibernetičkog pristupa biodemografiji i demografskoj antropologiji te formuliraju glavnu metodološku pretpostavku istraživanja: da se antropološki relevantni aspekti populacijskih promjena mogu izraziti kvantitativnim kibernetičkim relacijama. U drugom dijelu izlažu osnove antropokibernetičkog modela «LOPI» razvijenog na Institutu za antropologiju u Zagrebu. U trećem dijelu prikazuju rezultate provedenih simulacija tog modela (za razdoblje od 1700. do 2050. godine) na temelju dostupnih demografskih podataka za teritorij današnje Republike Hrvatske (broj stanovnika, natalitet, mortalitet). Rezultati pokazuju vrlo visok stupanj poklapanja (do 90%) vrijednosti dobivenih modelskim simulacijama sa stvarnim vrijednostima populacijske dinamike (za razdoblja gdje je usporedba moguća). U Raspravi autori propituju metodološke i epistemološke konzekvencije takvog poklapanja. Kao ključan problem nameće se pitanje «realističnosti» modela: u kojoj su mjeri dobiveni rezultati posljedica strukture samog modela, a u kojoj mjeri reflektiraju utjecaj uzročnih čimbenika (genetskih, ekoloških, demografskih, društvenih, povijesnih itd.). U završnom dijelu razmatraju mogućnosti daljnjih istraživanja u cilju usavršavanja prediktivne i eksplanatorne sposobnosti modela odnosno njegova doprinosa razumijevanju kompleksnosti emergentnih fenomena populacijske razine. Bodovanje: 1 (etnologija/antropologija) x 2 a.a. x 1,5 (a1) x 1 (izv. znan. rad.) x 0,5 (4 autora) = 1,50 bodova 11. [koautor: Davor Pećnjak] «Načelo vezanosti, Searle i nesvjesna intencionalnost», Prolegomena 6/1 (2007), str. 29-43. U tekstu se autori kritički osvrću na Searleovo (1992, 1995) «načelo vezanosti» («connection principle») – načelo prema kojemu su svojstvo intencionalnosti i svojstvo fenomenalnosti (svjesnosti) nužno koinstancirana. Svaka teorija uma koja uključuje neku varijantu tog načela polazi od pretpostavke da su sva intencionalna (a onda i mentalna) stanja ili svjesna ili potencijalno svjesna. Riječ je o stajalištu koje je polariziralo filozofe uma i u posljednjih petnaestak godina bilo predmetom zanimljivih rasprava. Moglo bi se reći da se prema stavu – bilo eksplicitnom bilo implicitnom – koji neki filozof uma zauzima prema načelu vezanosti može prepoznati opći istraživački program kojemu pripada. I za zagovornike i za protivnike načela vezanosti – doduše iz različitih razloga – osobiti izazov predstavlja objašnjenje intencionalnosti nesvjesnih mentalnih stanja. Autori ukazuju na neke nedostatke Searleova pokušaja da riješi taj problem – pokušaja kojemu u osnovi leži zamisao da nesvjesna mentalna stanja zadržavaju svoju aspektualnost («aspectual shape») za vrijeme dok su nesvjesna. Konkretno, pokazuju zašto pojam aspektualnosti ne može igrati eksplanatornu ulogu koju mu je Searle namijenio te zašto bi trebalo pronaći neki drugi, restriktivniji i konzistentniji kriterij pripisivanja intencionalnosti potencijalno svjesnim stanjima. Taj bi kriterij, prema shvaćanju autora, trebao biti kompatibilan s pučkopsihološkom intuicijom o postojanju dispozicijskih stanja koja igraju neizostavnu kauzalnu ulogu u našem mentalnom funkcioniranju i koja, kao takva, čine autentičan podskup svih nesvjesnih (tj. čisto neurofizioloških) stanja našeg mozga/uma. Bodovanje: 1,5 (filozofija/teologija) x 1,5 a.a. x 1 (a2) x 1 (izvorni znanstveni rad) = 2,25 bodova Pristupniku se može priznati 19,33 boda, a budući da zadovoljava i temeljno očekivanje za humanističke znanosti (doktorat i najmanje dva rada objavljena u časopisima klasificiranim kao a1 i jedan rad u časopisu klasificiranim kao a2), može se zaključiti kako dr. sc. Tomislav Janović ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Osim toga, pristupnik je referatima sudjelovao na 12 znanstvenih skupova, od toga 10 međunarodnih, među kojima su 3 bila održana u inozemstvu. Pristupniku je jedan referat prihvaćen na međunarodnom znanstvenom skupu koji će se održati u lipnju 2008. u Finskoj. Također, pristupnik je član organizacijskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa DECOS («Describing Complex Systems») koji će se održati početkom rujna 2008. u Zadru. Nastavna djelatnost Pristupnik ima bogato nastavno iskustvo. Od akademske godine 1998/1999. godine u zvanju višeg predavača drži nastavu na Sveučilištu u Zadru (nekadašnjem Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu), gdje je od 2007. u punom radnom odnosu (Odjel za informatologiju i komunikologiju). Dosad je na tom Sveučilištu držao kolegije «Suvremena filozofija», «Uvod u etiku», «Uvod u društvene znanosti», «Uvod u kulturnu antropologiju», «Poslovna etika», «Etika globalizacije» (sve na preddiplomskoj razini studija), i to s ukupno više od 1000 nastavnih sati. Akademske godine 2006/2007. držao je kolegije «Uvod u filozofiju uma» (zajedno s dr. sc. Davorom Pećnjakom) i «Teorije pravednosti» na studiju filozofije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (na preddiplomskoj razini studija). Akademske godine 2007/2008. u ljetnom semestru drži kolegij «Filozofija percepcije» na studiju filozofije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (na preddiplomskoj razini studija). Do sada je bio mentor 2 diplomska rada u sklopu studija prije reforme, a trenutno je mentor 7 završnih radova u sklopu reformiranih studija Sveučilišta u Zadru. Pristupnik je priložio potvrdu o provedenom institucijskom istraživanju kvalitete nastavnog rada, u kojoj stoji da je njegov nastavni rad pozitivno ocijenjen na svim ispitanim pokazateljima. Stručna djelatnost Pristupnik je objavio više popularnih članaka i prikaza knjiga, preveo nekoliko kraćih tekstova, zatim preveo i uredio jednu knjigu (William James, Pragmatizam, Ibis-grafika, Zagreb, 2001, str. v-xxii, ISBN: 953-6666-06-5) i veći dio druge knjige (Peter Singer, Jedan svijet: Etika globalizacije, Ibis-grafika, Zagreb, 2005, ISBN: 953-6927-25-X). Izlagao je na dvadesetak stručnih skupova, okruglih stolova, tribina i javnih predavanja, među kojima je jedan okrugli stol bio održan u inozemstvu. Treba naglasiti da je pristupnikova znanstvena, nastavna i stručna djelatnost izrazito interdisciplinarna. Osim filozofije, pristupnik se bavi i drugim društveno- humanističkim poljima, poglavito antropologijom i sociologijom, a u unutar filozofije bavi se različitim disciplinama, poglavito filozofijom uma, etikom, epistemologijom i filozofijom znanosti. MIŠLJENJE I PRIJEDLOG Uvidom u priloženu dokumentaciju dosadašnji znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnika zaslužuje pozitivnu ocjenu. Pristupnik je objavio znatan broj znanstvenih i stručnih radova, a već dulje vrijeme sudjeluje u izvođenju nastave na visokoškolskim institucijama. Uvidom u znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost, a u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/2003), Pravilnikom o uvjetima za izboru znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/2005) i Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 129/2005) povjerenstvo zaključuje da dr. sc. Tomislav Janović sveukupnim radom ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta. 1. Dr.sc. Tomislav Janović ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika jer: a) ima doktorat znanosti u području humanističkih znanosti, polje filozofija, grana ontologija (filozofija uma) i znanstvene radove koji ga afirmiraju kao priznatog znanstvenika, čime ispunjava uvjete čl. 32. st. 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. b) ima ukupno 11 znanstvenih članaka (više od minimalnih 16 bodova), od kojih najmanje dva u časopisima a1 i najmanje još jedan u časopisima a2, čime ispunjava temeljno očekivanje i bodovne uvjete propisane Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti.
a) ima uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u skladu sa čl. 92. st. 3 i 93. st. 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju; b) ispunjava više od potrebna dva od moguća četiri uvjeta za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta prema kriterijima Rektorskoga zbora: 1) u nastavnom zvanju u posljednjih pet godina sudjelovao je u izvođenju nastave na visokom učilištu više od potrebnih 90 normativnih sati; 2) u svom znanstvenom području stručno se usavršavao u međunarodno prepoznatoj instituciji u inozemstvu duže od potrebna tri mjeseca; i 3) kao autor ili koautor prezentirao je više od tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih je više od jedan bio na međunarodnom znanstvenom skupu.
dr. sc. Pavel Gregorić, docent dr. sc. Davor Lauc, docent dr. sc. Goran Švob, izv. profesor Dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. Dr. sc. Sanja Cvetnić, izv. prof. Dr. sc. Ivan Šimat,, red. prof. (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb) Zagreb, 20. svibnja 2008. FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Na sjednici Fakultetskog vijeća od 29. veljače 2008. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja donosimo slijedeće IZVJEŠĆE Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu uputila je 30. siječnja 2008. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica dr.sc. Libuše Jirsak i dr. sc. Leonida Kovač koje su se javile na natječaj objavljen u „Narodnim novinama“ od 27. prosinca 2007. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje navedeno kao u izreci ove odluke. Prijavi za Natječaj obje su pristupnice priložile svu potrebnu dokumentaciju. Dr. sc. Libuše Jirsak kasnije je, u dopisu od 2. 4. 2008., odustala od sudjelovanja na natječaju budući da je u međuvremenu realizirala radni odnos u Modernoj galeriji u Zagrebu. Temeljem toga sačinjeno je zatraženo mišljenje o jedinoj preostaloj kandidatkinji dr. sc. Leonidi Kovač. Podaci iz životopisa pristupnice Dr. sc. Leonida Kovač rođena je 1962. u Splitu, a osnovnu je školu i gimnaziju pohađala u Puli gdje je i maturirala na gimnaziji „Branko Semelić“ 1981., a iste je godine maturirala i na srednjoj glazbenoj školi „Ivan Matetić Ronjgov“. Na Filozofskoem fakultetu u Zagrebu upisala je 1981. studij arheologije (A1) i povijesti umjetnosti (A2) i diplomirala 1986. Kao studentica nagrađena je Nagradom Filozofskog fakulteta za najbolji seminarski rad (Samostanski kompleks Sv. Mihovila nad Limskom dragom) Magisterij znanosti pristupnica je stekla na Filozofskome fakultetu 1991. obranivši magistarsku radnju Nezakcijski kult: simboličke forme i njihove transformacije od 6. st.pr. Kr. do 6. st. Još je tijekom studija Leondia Kovač počela surađivati na znenstvenim projektima i bila od 1982. do 1986. vanjskom suradnicom Instituta za povijest umjetnsoti. Sudjelovala je na znanstvenom projektu „Hagiografija Bujštine“ (voditelj dr. sc. Anđelko Badurina) i „Povijesna jezgra grada Šibenika (voditeljice dr.sc. Jagoda Marković i mr.sc. Biserka Tadić). Nakon diplome zapošljava se 1987. u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu gdje stječe i status više konzervatorice. Godine 1993. napušta rad u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prelazi u Muzej suvremene umjetnosti gdje je u svojstvu više kustosice zaposlena i danas. Kvalifikacijski radovi
Yüklə 1,31 Mb. Dostları ilə paylaş:
|