Te u zagrebu filozofski fakultet

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Sveučilišnom studijskom centru za stručne studije Sveučilišta u Splitu.

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 29. travnja 2008. imenovane smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika, na Sveučilišnom studijskom centru za stručne studije Sveučilišta u Splitu. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Narodnim novinama i Slobodnoj Dalmaciji od 13. veljače 2008., prijavila su se dva pristupnika – Katarina Krnić i Goran Rukavina. Pristupnici su uz prijavu na natječaj priložili potrebnu dokumentaciju (dokaz o državljanstvu, životopis, presliku diplome o odgovarajućoj stručnoj spremi, opis znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti, popis objavljenih radova te saopćenja na skupovima, preslike samih radova) i time udovoljili formalnim zahtjevima prijave na natječaj.

1. 
   Katarina Krnić
   

Pristupnica Katarina Krnić rođena je 3. siječnja 1978. u Svirču, na otoku Hvaru. Studij francuskoga jezika i književnosti i talijanskoga jezika i književnosti završila je 2002. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Od listopada 2002. do travnja 2003. honorarno radi kao profesor talijanskoga jezika na Veleučilištu u Splitu, a od studenog 2003. do svibnja 2004., također honorarno, kao profesor talijanskoga jezika u «ST Spektar» u Splitu. Od ožujka 2003. do travnja 2005. radi kao profesor talijanskoga jezika u zvanju stručnog suradnika na Odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu, a od svibnja 2005. u istome statusu na Sveučilišnom studijskom centru za stručne studije Sveučilišta u Splitu. U postupku vrednovanja nastavnog rada u tom studijskom centru njezin je nastavni rad pozitivno ocijenjen.
U periodu od 1998. d0 2005. pristupnica se je na različite načine stručno usavršavala: završila je drugi stupanj talijanskoga jezika u Coriju, Italija, te pohađala četrvti stupanj lingvističkog smjera talijanskog jezika na Università per stranieri u Perugi, stažirala je kao pripravnik-volonter na radnom mjestu profesora talijanskog jezika u IV gimnaziji u Splitu, sudjelovala je na seminaru „Impariamo giocando“ Centra za strane jezike u Splitu, te na seminaru Druge međunarodne konferencije o podučavanju stranih jezika, VEST, u Splitu, položila je stručni ispit za zanimanje profesora francuskog i talijanskog jezika te stručni ispit za turističkog vodiča na području županije splitsko-dalmatinske i šibensko-kninske na hrvatskom, francuskom i talijanskom jeziku.
Pristupnica ima pet stručnih radova. Među njima su dva prijevoda: prijevod s talijanskoga na hrvatski prvih četiriju poglavlja skripata Kardiologija autora Sergio Dalla Volta za potrebe studija zdravstva Veleučilišta u Splitu (2003.) te prijevod s hrvatskoga na talijanski i francuski sažetka knjige Kroz 4700 godina carine autora Nenada Grgurice, Naklada Bošković, Split 2007.) Ostala tri rada su prikazi udžbenika za učenje talijanskoga jezika (Progetto italiano 1, 2 i 3 (koje je u listopadu 2007. uredništvo časopisa Strani jezici Filozofskog fakulteta prihvatilo za objavljivanje u broju 1 za 2008. godinu).).

2. 
   Goran Rukavina
   

Pristupnik Goran Rukavina rođen je 8. listopada 1970. u Splitu. Francuski jezik i književnost kao prvi A predmet te Talijanski jezik i književnost kao drugi A predmet diplomirao je 1998. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U tijeku studija bio je demonstrator na Katedri za suvremenu talijansku književnost Odsjeka za talijanistiku. Period od 1991. do 1993. proveo je je na usavršavanju na Facoltà di lingue e letterature europee moderne u Veneciji (studij francuskoga jezika).

U periodu 2000.-2001. radi kao profesor talijanskoga jezika u I. Gimnaziji u Splitu te kao profesor francuskoga i talijanskoga jezika u II. Gimnaziji u Splitu. Tijekom 2001. honorarni je predavač francuskoga jezika na Veleučilištu u Splitu, a od 2002. radi kao profesor talijanskoga i francuskoga jezika u Gimnaziji dr. Mate Ujevića u Imotskome te kao profesor talijanskoga jezika u Ekonomskoj školi u Imotskome.
Pristupnik navodi da vlada francuskim, talijanskim, engleskim i španjolskim jezikom, da je specijalist uredskih aplikacija te da je stalni sudski tumač za francuski i talijanski jezik. Član je Državnog povjerenstva za natjecanja iz talijanskoga jezika, Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevodilaca a u postupku je prijema i u Društvo hrvatskih književnih prevodilaca.
Goran Rukavina autor je dva priručnika za učenje stranih jezika (Talijanski bez muke, Split, Knjigotisak, 2000. i Francuski bez muke, Split, Knjigotisak, 2002.) a ostale njegove stručne radove, kojih je deset, tvore prijevodi: prevodilac je dvaju udžbenika koji ulaze u obveznu ispitnu literaturu na Katedri za stilistiku Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (G. Molinié, Stilistika, Zagreb, Ceres, 2002. i G. Genette, Fikcija i dikcija, Zagreb, Ceres, 2002.) te još četiri knjige i četiri članka u stručnim časopisima ili zbornicima radova.
U periodu od 2003. do 2007. pristupnik je sudjelovao na deset stručnih skupova (šest u organizaciji Stručnoga vijeća talijanskoga odnosno francuskoga jezika Županije splitsko-dalmatinske, dva u organizaciji Zavoda za školstvo Republike Hrvatske, jedan u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske i jedan u organizaciji Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Na jednome je skupu održao javno izlaganje („Internet u školi“, skup Stručnog vijeća francuskoga jerzika Županije splitsko-dalmatinske, 2003.)

Mišljenje stručnog povjerenstva
Temeljem uvida u priložene materijale stručno je povjerenstvo ustvrdilo sljedeće:
1. Katarina Krnić
(a) Ima diplomu odgovarajuće visoke stručne spreme i stekla je stručni naziv profesora francuskoga jezika i književnost i talijanskoga jezika i književnosti, a ima i tri godine radnog iskustva u struci te time ispunjava uvjete iz članka 98. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
(b) Priloživši pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ispunila je opći uvjet Rektorskog zbora koji se odnosi na pristupnike koji su u postupku reizbora ili izbora u više zvanje.
(c) Ispunila je nužna dva od četiri uvjeta Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača: u suradničkom je zvanju, računajući razdoblje od tri godine prije datuma pokretanja izbora, izvodila nastavu na visokom učilištu ostvarivši više od 30 norma sati i objavila je više od dva stručna rada iz odgovarajuće struke.
Vidljivo je dakle da pristupnica Katarina Krnić udovoljava općim i minimalnim uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača.

2. Goran Rukavina
(a) Ima diplomu odgovarajuće visoke stručne spreme i stekao je stručni naziv profesora francuskoga jezika i književnosti i talijanskoga jezika i književnosti a ima i tri godine radnog iskustva u struci te time ispunjava uvjete iz članka 98. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djetalnosti i visokom obrazovanju.
(b) Ispunio je nužna dva od četiri uvjeta Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača: održao je jedno javno izlaganje na stručnome skupu iz područja struke iz koje se provodi postupak izbora i objavio više od dva stručna rada iz odgovarajuće struke.
Vidljivo je dakle da pristupnik Goran Rukavina udovoljava općim i minimalnim uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača.

ZAKLJUČAK:
Stručno povjerenstvo smatra da i pristupnica Katarina Krnić i pristupnik Goran Rukavina udovoljavaju uvjetima propisanim člankom 98. stavak 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 105/04, 174/04) i nužnim uvjetima Rektorkog zbora (NN 106/06) za izbor u nastavno zvanje predavača u znanstvenom području humanističkih znanosti, za polje filologija, za granu romanistika, a time i uvjetima natječaja koji je raspisao Sveučilišni studijski centar za stručne studije Sveučilišta u Splitu.

Članovi stručnog povjerenstva:

1. dr.sc. Sanja Grahek, izv. profesor (predsjednica povjerenstva)

2. mr. sc. Marija Paprašarovski, viši lektor (član povjerenstva)

3. dr.sc. Yvonne Vrhovac, red. prof. u miru (član povjerenstva)


FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta

Predmet: Ocjena doktorske disertacije Arijane Krišković pod naslovom Metonimija u engleskome i hrvatskome jeziku biomedicinskih znanosti: kognitivno-lingvistička analiza.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 31. ožujka 2008. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Arijane Krišković. Na temelju donesene odluke podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE
Doktorska disertacija Arijane Krišković pod naslovom Metonimija u engleskome i hrvatskome jeziku biomedicinskih znanosti: kognitivno-lingvistička analiza obasiže 362 stranice računalnoga ispisa i podijeljena je u trinaest poglavlja: 1. Uvod, 2. Metonimija prije teorije kognitivne lingvistike, 3. Teorijski aspekti metonimije u kognitivnoj lingvistici, 4. Neka otvorena pitanja u vezi metonimije, 5. Istraživanja metonimije, 6. Registri i znanstveni diskurs, 7. Metonimija u engleskome i hrvatskome jeziku biomedicinskih znanosti, 8. Metonimija koncepata, 9. Metonimijska polisemija, 10. Shematske metonimije, 11. Predikativne metonimije, 12. Rubne metonimije i 13. Zaključci. Bibliografija na kraju rada sadrži 254 jedinice te slijede sažetak rada na hrvatskome jeziku, sažetak rada na engleskome jeziku i kratak životopis.

U kratkome Uvodu navedeni su osnovni elementi teme istraživanja. To su metonimija sagledana sa stajališta kognitivne lingvistike i jezika struke, odnosno preciznije rečeno, analiza korpusa sastavljena od primjera metonimije iz znanstvenoga diskursa biomedicinskih znanosti na engleskome i hrvatskome jeziku. Zatim je prikazana struktura rada, metode i ciljevi istraživanja.

U drugome su poglavlju sažeto izneseni stavovi o metonimiji koji su postojali do razvoja kognitivne lingvistike. Metonimija se definirala kao govorna figura koja predstavlja odnos zamjene između riječi tj. govori se o intralingvističkom odnosu. Bit metonimije ležala je u bliskosti značenja, a odnosi temeljeni na bliskosti značenja bili su važan faktor značenjskih promjena.

Treće je poglavlje posvećeno temeljnim teorijskim pojmovima kognitivne lingvistike i shvaćanjima o metonimiji i to prvenstveno prema djelima Lakoffa i Johnsona (1980) i Lakoffa (1987). Istaknuta je postavka da jezikom upravljaju opći kognitivni procesi, tj. da je jezično i izvanjezično znanje suštinski povezano. Definirani su pojmovi koncepta i konceptualnih sustava, uspoređeni tradicionalni i kognitivni stavovi o kategorizaciji i objašnjeni pojmovi prototipa, kognitivnih modela i sheme. Kandidatkinja ističe da je i metonimija također dio našeg kognitivnog procesiranja konceptualnih kategorija pa su posebno istaknuta načela metonimijskog preslikavanja. Budući da je općeprihvaćeni stav kognitivnih lingvista da se metonimijsko preslikavanje odvija unutar jedne kognitivne domene, citirana su obilježja i vrste kognitivnih domena prema Langackeru (1987, 1991, 1999). Iako postoji više definicija i tipologija metonimije, detaljnije je prikazana klasifikacija metonimije prema Raddenu i Kövecsesu (1999) jer je upravo ona izabrana kao referentna za ovo istraživanje zbog svoje sistematičnosti i sveobuhvatnosti. Također se ističe nova teorija metonimije, temeljena na pojmu konceptualne integracije, teorija koja izaziva sve veće zanimanje među kognitivnim lingvistima pa su razložene osnovne ideje teorije i to po viđenju njezinih začetnika Fauconniera i Turnera.

U četvrtome poglavlju kandidatkinja ukazuje na otvorena pitanja u kognitivnom pogledu na metonimiju. Ona s pravom ukazuje na mnogoznačnost termina poput preslikavanja domena, isticanja domena i mentalne aktivacije domena u metonimiji. Ovom raspravom također obuhvaća pojavnosti poput stupnjeva metonimičnosti kako ih vidi Croft (2003), kao i različite metonimijske funkcije te se osvrće na postavke Panthera i Thornburgove (1999), koji zagovaraju pragmatičku tipologiju metonimijskih funkcija, koja uključuje referencijalne i predikativne funkcije na razini rečenice kao i ilokucijske metonimije na razini govornih činova.

Peto poglavlje obuhvaća najnovija istraživanja na području metonimije koja će pomoći u rasvjetljavanju različitih vidova i realizacija metonimije. Uključeni su radovi autora koji su metonimiju istraživali na razini gramatičkih odnosa, na primjer Langackera, Goossensa, Waltereita, Brdara, Brdar-Szabó, Panthera i Thornburgove. Obuhvaćeni su i radovi Voβhagena, Feyaertsa, Kövecsesa, Gibbsa i Imamovićeve koji se bave metonimijom na razini različitih konceptualnih odnosa, kao i proučavanje metonimije na različitim jezičnim razinama poput morfologije (Dirven, Buljan, Panther, Thornburg) te na razini frazema (Omazić i Ferčec, Gradečak-Erdeljić) ili u diskursu (Gibbs, Panther, Thornburg, Ruiz de Mendoza, Hernandez, Radden, Seto, Brdar, Brdar-Szabó, Barcelona).

Budući da je jezična građa za istraživanje u ovome radu prikupljena iz znanstvenih i stručnih članaka s područja biomedicine, u šestome se poglavlju kandidatkinja osvrće na teoriju registara i znanstveni diskurs te ističe bitne razlike između takozvanoga općeg jezika i različitih funkcionalnih stilova. Naglašava da se znanstveni diskurs poglavito sastoji od proučavanja jednoga ograničena lica stvarnosti i donošenja referencijalnih tvrdnji o objektu proučavanja i pritom ističe da karakteristike znanstvenoga stila uključuju gramatičke, značenjske i diskursne komponente.

Sedmo poglavlje prikazuje strukturu istraživanja metonimije u ovom radu. Broj od ukupno 731 primjera metonimije iz engleskoga i hrvatskoga jezika prikupljenih u ovome istraživanju sam po sebi govori da je metonimija česta pojava u znanstvenome diskursu i uglavnom je lako prepoznatljiva. Obrada građe kreće od kognitivnolingvističke tipologije metonimija: metonimija koncepata, metonimijska polisemija, shematska metonimija, predikativna metonimija i rubne metonimije. Najprije su obrađeni primjeri iz engleskoga jezika, a zatim hrvatskoga te se ukazuje na specifičnosti uporabe metonimije u svakome jeziku ponaosob. Kandidatkinja posebnu pozornost posvećuje onim primjerima u kojima je vidljiv utjecaj konceptulizacije engleskoga jezika na hrvatski jezik ili u nekim slučajevima dvojnost uporabe u hrvatskom jeziku.

Osmo poglavlje predstavlja analitički dio koji obuhvaća primjere prve skupine tj. metonimije koncepata, koje se smatraju prototipnim metonimijama i najbrojnije su u korpusu. U tim primjerima zastupljeni su opći konceptualni odnosi između ishodišne i ciljne domene, CJELINA - DIO i odnosi DIO – DIO unutar jedne cjeline. Oni rezultiraju nizom pojedinih konceptualnih metonimija. Na primjer, uporaba CIJELE KATEGORIJE UMJESTO JEDNOG ILI VIŠE DIJELOVA prisutna je i u engleskome i u hrvatskome jeziku. Kao posebnost medicinske terminologije u engleskome jeziku kandidatkinja ističe tipičnu uporabu cijele kategorije za pojedinu granu medicine (radiology, pathology) umjesto specifičnih značenja poput radiological methods, pathological findings. Analiza pokazuje da su za medicinske tekstove posebno karakteristični odnosi u domenama [verikalnosti], [konstitucije] i [istraživanja]. Kandidatkinja također ističe učestalost konverzija motiviranih metonimijom kao jednog od čimbenika pomoću kojih dolazi do obogaćivanja rječnika, pojavnosti koje nalazimo u oba jezika.

Deveto poglavlje posvećeno je primjerima iz druge skupine tj. metonimijskoj polisemiji. Metonimijski koncepti u polisemiji leksikalizirani su za uporabu u određenome kontekstu tj. neovisni su o pragmatičkim situacijama, a istovremeno su karakteristični za semantičke strukture koje mogu aktivirati jedno značenje u općem jeziku, a drugo u medicinskome nazivlju. Na primjer, pridjev značajan/engl. significant u medicinskoj terminologiji znači “statistički značajan”.

Deseto poglavlje posvećeno je analizi treće skupine primjera iz korpusa, tj. obuhvaćeno je nekoliko primjera shematske metonimije iz engleskoga i hrvatskoga jezika, kojima se oprimjeruje zastupljenost svih triju stupnjeva metonimičnosti u znanstvenome diskursu. Riječ je o konceptima u kojima je istaknuta njihova primarna poddomena radi razlikovanja s primarnom poddomenom u drugim konceptima u zajedničkoj nadređenoj domeni. U tome smislu iz navedene medicinske građe istaknuti su koncepti poput [HUMANS], [CHILDREN] ili [ŽENE], [MUŠKARCI], [PRIRODA].

Jedanaesto poglavlje pruža veoma zanimljiv uvid u kontrastivini dio ovoga rada. Obrađeni su primjeri predikativne metonimije, koji se javljaju u relacijskim odnosima u rečenici i predstavljaju još jedan dokaz da metonimija nema samo referencijalnu funkciju. U engleskome jeziku uočena je uporaba PREDIKATIVNOG PRIDJEVA UMJESTO GLAGOLA ILI IMENICE, dok u hrvatskome korpusu nema takvih primjera. Što se tiče uporabe glagolskih vremena, u znanstvenim tekstovima na engleskome jeziku uočava se metonimijska uporaba PRESENT SIMPLE TENSE ZA PROŠLU RADNJU, tj. za podatke iz znanstvene literature. U hrvatskome jeziku mnogo je teže uočiti neka pravila jer se za izražavanje radnje u prošlosti koristi perfekt, prezent i futur. Nadalje, metonimijska situacija MOGUĆNOST UMJESTO AKTUALNOSTI u jezičnoj građi na engleskome jeziku izražena je pridjevom likely + infinitiv ili glagolom tend + infinitiv. U hrvatskome je jeziku primijećena uporaba kondicionala prezenta za izražavanje mogućnosti u situacijama koje su u tekstu navedene kao stvarne činjenice.

Dvanaesto poglavlje obuhvaća primjere iz pete skupine, koja predstavlja rubne metonimije. Kandidatkinja rubnim metonimijama smatra, s jedne strane, kratice forme, a s druge strane, slučajeve interakcije metafore i metonimije. Kratice se ne smatraju pravom konceptualnom metonimijom, već samo metonimijom na razini forme. Međutim, kratice su česte u medicinskim tekstovima, a budući da ih poznaje i kognitivnolingvistička literatura, uključene su u rad. Drugu podskupinu rubnih metonimija čine slučajevi interakcije metafore i metonimije koji nisu jasni i jednostavni za objašnjenje. Naime, u osnovi njihove složene konceptualne strukture nalazi se metafora. Posebno su istaknuti primjeri metonimije koji se temelje na dvije konceptualne metafore relevantne za ovo istraživanje, a to su BOLEST JE NEPRIJATELJ i BORBA PROTIV BOLESTI JE RAT.

U zaključcima rada kandidatkinja osim rezimiranja prethodnih poglavlja ističe da kontrastiranjem uporabe metonimije u engleskome i hrvatskome jeziku možemo zaključiti da ona funkcionira po podudarnim konceptualnim načelima. Međutim, na temelju ovoga istraživanja vidi se da engleski jezik rabi metonimiju u više konceptualnih odnosa, dok hrvatski jezik preferira precizno, doslovno izražavanje, ali da je u znanstvenome diskursu biomedicine na hrvatskome jeziku metonimija ipak sve prisutnija zahvaljujući utjecaju engleskoga jezika kroz znanstvenu literaturu i nove izume.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Smatramo da je Arijana Krišković u ovome radu pokazala izvrsno poznavanje najnovije literature s područja kognitivne lingvistike i da je veoma dobro obradila pojavnost metonimije u znanstvenome diskursu biomedicine na engleskome i hrvatskome jeziku.

Doktorski rad Arijane Krišković predstavlja vrijedan doprinos razumijevanju mnogosložnosti pojave metonimije u znanstvenome diskursu. Detaljnim opisom, a pogotovo kontrastivnim dijelom, ukazuje se na različitosti reflektiranja metonimijskih odnosa u različitim jezicima, u ovome slučaju u engleskome i hrvatskome jeziku. Ovime kandidatkinja upozorava na nužnu obazrivost pri primjeni teorijskih postavki zasnovanih poglavito na engleskome jeziku.

Iz svega gore navedenoga jasno proizlazi da disertacija Arijane Krišković udovoljava uvjetima koji se postavljaju pred doktorski rad. Kandidatkinja je pokazala više nego zavidno poznavanje teorijske literature. Ukupan rezultat veoma je vrijedan izvorni znanstveni rad, koji će se zasigurno pokazati korisnim, pogotovo kod budućih kontrastivnih analiza pojavnosti metonimije, ali i metafore viđene s kognitivnolingvističkoga gledišta. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati našu ocjenu i uputi kandidatkinju na obranu disertacije.

U Zagrebu 3. lipnja 2008.

Povjerenstvo:

dr. sc. Mario Brdar, red. prof. Filozofskog fakulteta u Osijeku

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.

član povjerenstva

dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miru

član povjerenstva

Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 3. lipnja 2008.

dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet, Zagreb

dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet, Zagreb

Akademik Nenad Cambi

Odjel za arheologiju

Sveučilište u Zadru
U Zagrebu, 21.5.2008.
IZVJEŠĆE
Predmet: Ocjena doktorskog rada – Adnan BUSULADŽIĆ, Rimske vile u Bosni i Hercegovini
Fakultetsko Vijeći Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 31. ožujka 2008. donijelo je odluku da nas imenuje u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Adnana Busuladžića pod naslovom Rimske vile u Bosni i Hercegovini (klasa 643-02/08-04/32; ubroj: 3804-200-08-2, 19. svibnja 2008.)

Stručno povjerenstvo, u gore navedenom sastavu, podnosi Vijeću sljedeće Izvješće.

Rukopis ima 343 stranice pisane fontom 14 s dvostrukim proredom i dvije karte izvan teksta. Sadržaj se nalazi na početku teksta, gdje se vidi da je rad podijeljen na 39 poglavlja i da su mnoga od njih podijeljena na manja poglavlja.

Počinje uvodom koji se sastoji od nekoliko poglavlja (I – V.). Prvi di je I. Geografske pretpostavke i etnička slika prostora današnje Bosne i Hercegovine u predrimsko doba (str. 7-9). Tu se donose osnovni podaci o smještaju današnje Bosne i Hercegovine u prostor rimske provincije Dalmacije, te o narodima Dezitijatima, Autarijatima, Ardijejcima, Daorsima i ostalima. Slijedi poglavlje II. Ratovi i osvajanje (str. 9-12). Naslov se odnosi na rimska osvajanja, počevši od 156.g. pr.Kr. i prvog sukoba Rimljana i Delmata. Posebno obrađuje Oktavijanov pohod u Ilirik (35-33.g.pr.Kr.) zatim ustanke Ilira koji se nisu mirili s Oktavijanovim osvajanjima (16.g. pr.Kr, zatim 12.g.pr.Kr – Prvi panonski rat; 6.g.pos.Kr. – Drugi panonski rat ili ustanak dva Batona). Zatim dolazi nekoliko poglavlja (III. Pacifikacija, str. 12-13; IV. Proces romaniziranja, str. 13; V. Prilike u Bosni i Hercegovini u razdoblju kasne antike, str. 14-17).

Pravi Uvod (VI. str. 17-18) počinje nakon ovih tekstova gdje nas kandidat okreće svojoj pravoj temi, unutar rimskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini. Da bi bolje prikazao karakter rimskih vila u Bosni i Hercegovini raspravlja o rimskim vilama općenito. Tako slijedi poglavlje VII. Rimske vile – pojava i definicija (str. 19-23), s posebnim obzirom na kategoriju vila poznatu kao villa rustica, zato jer takve prevladavaju u ovim krajevima, iako se donose sve do danas u literaturi poznate vrste vila. Poglavlje VIII. Naslovljeno je Historijat istraživanja u Bosni i Hercegovini (sr. 23-26) gdje se daje pregled radova od Ćire Truhelke i Carla Patscha do danas, a vrlo je važno i poglavlje IX. Potvrđeni lokaliteti rimskih vila u Bosni i Hercegovini (str. 27-30).

Nakon ovog uvoda slijedi blok poglavlja o rimskim građevinskim tehnikama (X. Rimsko graditeljstvo, str. 30-33; XI. Konstrukcija i pojava žbuke, str. 33-34; XII. Proizvodnja opekarskih proizvoda, str. 34-36; XIII. Građevinske tehnike, str. 37-39; Drvo kao građevni materijal, str. 40-41; XV. Vrste građevinskog alata – čekić, sjekira, strugač za drvo, svrdlo, pila, dlijeto, nakovanj, str. 42-45) gdje se ukratko prezentiraju pojmovi iz rimskog graditeljstva koji se rabe kad opisujemo pojedine karakteristike rimskih gradnji, pa onda i vila. Poglavlje XVI. Odabir terena, blizina vode i orijentacija rimskih vila u Bosni i Hercegovini, (str. 46-50) obraća se ovom specifičnom terenu i donosi postavku o četiri geografske skupine vila u Bosni i Hercegovini: južnohercegovačkoj, centralnohercegovačkoj, centralnobosanskoj i podrinjskoj.

Poglavlja koja slijede (XVII. Osnovni dijelovi rimskih vila, str. 51-72) raščlanjuju arhitektonske odlike vila u Bosni i Hercegovini i organizirana su kao klasifikacija tih vila prema građevinskim kriterijima. Tako razmatra vise s hodnicima raznih tipova, s trjemovima, s peristilom, s apsidama. Mnoge su vile imale vlastita kupališta i autor nabraja objekte u Bosni i Hercegovini koji su imali razne oblike ermi, a u nekim su pronađena i dva kupališna objekta. U velikom broju vila mogu se jasno odrediti kuhinje, a pronađene su i ograde oko imanja. Pomoćni objekti, radionice i spremišta, nalaze se često. Fortifikacije su pak najznačajnije z veliku vilu u Mogorjelu, ali i vilu Donji Šepak u Podrinju. Sustav zagrijavanja posebno je poglavlje (XVIII. Str. 73-74) i ustanovljen je kod većeg broja objekata. XIX. Unutarnje uređenje vila (str. 75-79) tema je za sebe. Podrazumijeva arhitektonske ukrase, oslikavanje zidova i mozaike. Tragovi takvog unutarnjeg uređivanja pronađeni su na većem broju lokaliteta. Dovoljno je spomenuti vilu u Stocu s pet mozaika.

Poglavlje XX. Uloga rimskih vila u razvoju poljoprivrede na prostoru Bosne i Hercegovine, (str. 80-90) otvara novi dio disertacije, onaj o ekonomskoj ulozi vila. Počinje opisom poljoprivrednog alata (ašov, lopata, budak, motika, pijuk, sjekira, raonik, crtalo, gredelnica, otikač,srp, kosa, kosijer, torkular, mlin za mljevenje žita) i nalaza tih alata u Bosni i Hercegovini. Iduća velika tema su XXI. Tragova stočarstva u vilama u Bosni i Hercegovini (str. 91-95), gdje se opisuju nalazi zvona, češagija, škara, češljeva, potkova, te kostiju domaćih životinja. XXII. Uloga rimskih vila u razvoju zanatstva na prostoru Bosne i Hercegovine (str. 96-98) dodaje treću kariku u lanac privrednog života u antici. Tu se konstatira da je villa rustica glavni nosilac razvoja zanatstva u to vrijeme, a to se odnosi na proizvodnju predmeta nužnih za svakodnevni život i obavljanje poljodjelskih poslova.

Vrlo važan dio tog svakodnevnog života u vilama je keramika obrađena u poglavlju XXIII. Pokućstvo u rimskim kućama u Bosni i Hercegovini (str. 99-108) gdje se obrađuje posebno terra sigillata, kućna keramika, siva i crna keramika (terra nigra), mramorirana keramika, domaća keramika, obojena keramika, bizantska keramika; potom tipovi keramičkog posuđa i svjetiljke. Tu su zatim staklo, predmeti od bronce i kosti, predmeti od željeza, metalno posuđe, a nalazi se i novac (kao važan element za datiranje).

Poglavlje XXIV. Rimske vile u Bosni i Hercegovini u ranokršćanskom razdoblju (str. 108-112) govori o prisutnosti kršćana u rimskim vilama koji su potvrđeni na dosta lokaliteta, a i arhitektura nekih vila pokazuje kršćanske karakteristike. Poseban je pak problem odnos između vila i urbanih središta koji obrađuje u poglavlju XXV. Odnos rimskih vila prema urbanim naseljima, komunikacijama i vojnim objektima (str. 112-118). Ovdje se detaljno raspravlja o cestama, koje su povezivale Jadran sa zaleđem i Posavinom i kako su se vile koncentrirale blizu prometnica, ali i gradova u romaniziranim područjima. Vrlo je zanimljivo poglavlje XXVI. Pravne pretpostavke, organiziranje i funkcioniranje rimskog seoskog imanja, (str. 119-122). Sustav funkcioniranja rustičnih vila poznat je iz rimske pravne prakse (familia rustica), ali i iz preporuka i opisa poljodjelskih pisaca. Poznati su upravitelji tih vila po natpisima koje su ostavili. XXVII. Društvena i etnička struktura vlasnika vila u Bosni i Hercegovini (str. 123-130) ustanovljava se pomoću natpisa koji su ostali iz rimskog vremena. Prepoznajemo Italike (poput Papijā), Grke, istočnjake itd. Mnogi od njih bili su veterani koji su dobili zemlju u Bosni i Hercegovini. XXVIII. Pojava velikog posjeda na prostoru Bosne i Hercegovine u antičko i kasnoantičko doba (str. 130-134) je poglavlje u kojem se raspravlja o zaista velikim posjedima koji se mogu ustanoviti u Višićima, Mogorjelu, ali i na nekim drugim lokalitetima. Ti posjedi svjedoče o prisutnosti zaista bogatih ljudi senatorske klase u Bosni i Hercegovini.

S poglavljem XXIX. Tipološka klasifikacija rimskih vila u Bosni i Hercegovini (str. 135-137) počinje novi dio disertacije u kojem se analizira tipološke karakteristike vila, gdje autor prihvaća ustanovljenu tipologiju rimskih vila iz literature, a u poglavlju XXX. Analiza predložene tipologije (str. 138-154) prilagođavaju se pretpostavljeni tipovi iz literature konkretnim objektima nađenim na teritoriju Bosne i Hercegovine. Autor detaljno raspravlja o pojedinim istraženim objektima i njihovim značajkama. Poglavlje XXXI. Rimske vile u Bosni i Hercegovini u srednjovjekovnom periodu (str. 155-158) ukratko donosi pregled razvoja ovog arhitektonskog tipa nakon antike. Na njima je konstatirana prisutnost Slavena u ranom srednjem vijeku, da bi se nakon toga većina urušila.

Slijedi poglavlje XXXII. Završna razmatranja (str. 159-160) gdje se sumira sve do tada izneseno. A u poglavlju XXXIII. Popis lokaliteta s rimskim vilama u Bosni i Hercegovini (str. 161-165) donose se 150 registriranih rimskih vila u Bosni i Hercegovini abecednim redom, dok je poglavlje XXXIV. Katalog istraženih vila (str. 166-205) arheološki najvažniji i najvredniji dio rada, zapravo cilj cijele ove disertacije. Ovdje se obrađuju sve istraživane vile kao pojedinačni lokaliteti, svaka sa svojim nalazima i značajkama. Prilog ovom katalogu je XXXV. Tabela istraženih vila u Bosni i Hercegovini (str. 206-212) s brojem u katalogu, tipološkom odrednicom i datacijom.

Slijedi posljednji dio rada s prilozima i znanstvenim aparatom: XXXVI. Izvori, skraćenice i literatura (str. 213-256) s 535 bibliografskih jedinica; XXXVII. Table tlocrta i rekonstrukcija (str. 257-328) sastoji se od 37 tabli, a XXXVIII. Prilozi (str. 329-343) donosi 15 tabli sa slikama sitnog materijala. Zaključuju sve XXXIX. Karte (str. 344-345).

Ovo je sveobuhvatno djelo u kojem se prvi put na jednom mjestu daje pregled svih istraživanih i registriranih rimskih vila na teritoriju Bosne i Hercegovine, s detaljnom analizom njihovih arhitektonskih i ekonomskih karakteristika i pregledom sitnog materijala. Sve je potkrijepljeno epigrafskim podacima i navodima iz književnih izvora. Golema bibliografija pokazuje da su svi podaci iz Bosne i Hercegovine uklopljeni u spoznaje o rimskim vilama iz ostalih provincija rimskog carstva. U disertaciji se posebna pažnja posvećuje uspoređivanju nalaza iz Bosne i Hercegovine s nalazima iz ostatka carstva i ekonomski sustav rimske Dalmacije uspoređuje se s ekonomskim sustavom carstva. Ovo je sinteza spoznaja o brojnosti, tipologiji, kronologiji i stanju istraživanja rimskih vila u Bosni i Hercegovini. Riječ je o sustavnom i metodički ispravnom radu u kojem su ispunjeni svi zahtjevi koji se traže od doktorske disertacije, kao što su izvornost građe, znanstveni pristup, pregledno izlaganje građe i obrada novih znanstvenih činjenica. Kandidat je dokazao da se zna služiti literaturom, da poznaje znanstvenu metodologiju i da je dosljedan u istraživanju i prezentiranju podataka. Svojim je radom obogatio naše znanje o Bosni i Hercegovini u rimsko vrijeme i dodao je još jedan dio mozaiku o poznavanju rimske vlasti u provincijama carstva.

Stručno povjerenstv zahvaljuje Naslovu na povjerenju, donosi pozitivnu ocjenu doktorskog rada Adnana Busuladžića Rimske vile u Bosni i Hercegovini i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da rad prihvati i kandidata uputi na postupak obrane doktorske disertacije.
S poštovanjem
dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

Akademik Nenad Cambi
dr. sc. Krešimir Filipec, docent,

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Mirja Jarak, docent,

član povjerenstva

dr. sc. Željko Tomičić, znanstveni savjetnik

Instituta za arheologiju u Zagrebu

član povjerenstva
Zagreb, 5. svibnja 2008.