Te u zagrebu filozofski fakultet

I Z V J E Š T A J

I. Sadržaj magistarskoga rada

Magistarski rad Dubravke Kolić pod naslovom Carsko kraljevsko Namjesništvo u Zadru 1814. -1918. ukupno ima 214 strana računalnoga ispisa, od čega 164 strane teksta, 46 strane priloga te 4 strane izvora i literature. Na kraju radnje je sažetak na hrvatskom i talijanskom jeziku i sadržaj.

Rad se sastoji od Uvoda (str. 2-5), popisa izvora i literature (str. 204-207), pet poglavlja: Političke prilike i razvoj javne uprave za vrijeme Prve austrijske uprave i Francuske uprave (str. 6-25) te Druge austrijske uprave (str. 26-74), Uredsko poslovanje (str. 75-99), Klasifikacijski sustavi (str. 101-137), Povijest arhivskoga fonda (str. 138-162) i Zaključak (str. 163-164). Radu su dodana 4 priloga: Razredbeni sustav Generalnog providurstva Dalmacije 1806.-1809. (str. 165-181), Popis predmetnih smotaka (Fascicolazione) iz 1848. godine (str. 181-188), Razredbeni sustav Vlade u Trstu (str. 189-193), Uzorak dijela sumarnoga inventara Vlade za Dalmaciju (str. 194-202) i popis upravitelja Dalmacije 1814.-1914. (str. 202).
Pristupnica u Uvodu postavlja vremenski okvir i obrazlaže značenje rada za arhivističku teoriju i praksu. Premda se u naslovu radnja vremenski ograničava na razdoblje Druge austrijske uprave (1814.-1918), središnje državne institucije u Dalmaciji analiziraju se u vremenu nakon propasti Mletačke republike (1797.) do pada Monarhije 1918. godine. Radnja se sadržajno odnosi na Vladu (I. R. Governo di Dalmazia 1797.-1852.) i na Namjesništvo (I. R. Luogotenenza per Dalmazia 1852.-1918.).
U prvome poglavlju Političke prilike i razvoj javne uprave za vrijeme Prve austrijske uprave i francuske uprave, nakon kratkoga prikaza povijesnoga konteksta za razdoblje 1797.-1814., pristupnica opisuje središnja tijela uprave u Beču i Dalmaciji. u njihovoj hijerarhijskoj i administrativno teritorijalnoj povezanosti najprije za razdoblje do 1805. te posebno za razdoblje francuske uprave 1805.-1813. godine. Uz tekstualnu obradu pristupnica daje grafički i shematski prikaz uprave u Dalmaciji za to razdoblje na razinama okruga, kotara i općina.
Razdoblje Druge austrijske uprave (1814.-1918.) u radnji se analizira u dvije vremenske cjeline, ono od 1814. do 1848. godine te zasebno razdoblje od 1848.do 1918. godine. Nakon kratkoga prikaza povijesnoga konteksta i prvih planova o uređenju Dalmacije do 1817. godine, u radnji se prema usvojenoj metodologiji prikaza hijerarhijskih struktura vlasti obrađuju tijela uprave na tri razine: središnja tijela uprave u Beču 1813-1848., Vlada odnosno Namjesništvo Dalmacije i, konačno, niže administrativno-teritorijalne upravne jedinice (okruzi, kotarevi). U obradi razdoblja nakon 1848. do 1918. kratko se analizira nadležnost i funkcije bečkih ministarstava. Držeći se iste metodologije, pristupnica prikazuje središnja tijela uprave u Dalmaciji za isto razdoblje, opisuje sastav i nadležnosti Predsjedničkoga ureda i podrobno analizira promjene nakon 1850. godine kada ministar Bach donosi Uredbu o novoj administrativno-političkoj organizaciji Dalmacije kojoj je na čelu namjesnik (Luogotente), a sastoji se od sedam prefektura. Reorganizacijom 1852. godine Namjesništvo postaje vrhovna upravna vlast u Dalmaciji za političku i redarstvenu upravu, trgovinu i obrt, poljoprivredu te poslove graditeljstva, a čine ga namjesnik, potpredsjednik i ured Namjesništva koji je nadležan za zapisnik, otpravništvo i pismohranu. Analizom Uredbe o uređenju i djelatnosti Namjesništva pristupnica detaljno analizira djelokrug rada namjesnika i pojedinih ureda namjesništva. Do posljednje reorganizacije namjesništva dolazi 1902. godine kada uz Predsjedništvo djeluje deset odjela.

Nakon raščlambe središnjih pokrajinskih zakonodavnih i upravnih tijela i njihovih nadležnosti, pristupnica analizira promjene nastale u organizaciji na nižoj upravnoj razini. Riječ je o uspostavi okružne i kotarske uprave 1850.-1854, zatim ukidanje okruga 1865. godine i osnivanje 12 političkih kotareva i, konačno, uspostavu općina 1862. koje su postale autonomnim upravnim jedinicama. Cjeloviti prikaz uprave od 1868-1918. pristupnica prikazuje i u zasebnoj tablici u kojoj navodi upravnu strukturu kotareva i općina. Posljednje poglavlje koje je posvećeno ustroju uprave obrađuje razdoblje Prvoga svjetskoga rata (1914-1918) i posvećeno je prvenstveno razmještaju (evakuaciji) Namjesništva u ratnim prilikama te problemima komuniciranja pojedinih razmještenih odjela Namjesništva.

Nakon opisa hijerarhijske strukture vlasti i nadležnosti pojedinih u drugom dijelu radnje pristupnica prvenstveno na temelju arhivskih do sada neobjavljivanih izvora posvećuje pitanjima uredskoga poslovanja. U uvodnom dijelu ovoga poglavlja daje pregled stvaranja prvih registraturnih sustava za administrativnih reformi i modernizacije uprave u vrijeme Marije Terezije i Josipa II. Te su administrativne reforme utjecale i na uredsko poslovanje u Dalmaciji nakon dolaska pod austrijsku upravu pa do 1848. godine. Od mletačkih kronološkog sustava odlaganja dokumenata po knezovima, prelazi se na sustav urudžbenih zapisnika, kazala i stvaranja predmetnih smotaka (svežnjeva). Pristupnica detaljno analizira nacrt Upute za rad Predsjedničkoga ureda u Beču iz 1835. godine koja ima sve elemente modernoga upravljanja zapisima (prijemni ured, razvrstavanje, urudžbiranje, prepisivanje i otprema dopisa, rokovnik, odlaganje spisa u pismohrani) s uvođenjem urudžbenih zapisnika te zasebnih kazala (predmetnih i imenskih). Uz opis poslova uredskoga poslovanja pristupnica analizira i poslove osoblja koje upravlja zapisima (tajnik, koncepisti, voditelji urudžbenoga zapisnika, otpravnik, pisar). Spomenuta Uputa iz 1835. godine predstavlja prvi primjer uredskih sustava velikih birokracija koje se razvijaju na području Monarhije i koje su udarile temelje modernim sustavima upravljanja zapisima. Pristupnica je analizom propisa o uredskom poslovanju pokazala koliko dobra i uredna administracija ovisi o stručnom osoblju i sustavima evidencija.

Treća cjelina posvećena je Klasifikacijskim/razredbenim odnosno registraturnim sustavima kao segmentu uredskoga poslovanja i instrumentu koji omogućava dobru organizaciju arhivskih zapisa koja se temelji na uređenom odlaganju spisa što je pretpostavka njihova pronalaženja i urednoga obavljanja poslova u upravi. Dok je administracija u Mletačkoj Dalmaciji bila veoma jednostavna: oslanjala se na nekoliko «ureda» (knežev ured, ured Sudbenoga dvora, Ured komornika) i na službu notarijata te je odražavala kronološki slijed tih «cjelina», austrijska uprava nakon pada Mletačke Republike počinje uvoditi rudimentarne klasifikacijske sustave. Pristupnica je na temelju analize spisa Dvorske komisije za Istru, Dalmaciju i Albaniju (1797.-1798.) ustanovila 16 kategorija odnosno sadržajnih cjelina. Analizom gradiva pristupnica je utvrdila kategorije u spisima Vlade za Dalmaciju (1798-1805) i opisala klasifikacijski sustav iz vremena francuske uprave (1806.-1813) koji uvodi sustav kategorija i rubrika, poznat kao «titolario» što se temelji se na funkcijama i djelatnostima stvaratelja gradiva. U Intendanci u Zadru poštuju se kategorije do 1811. godine, a kasnije su «Atti non titolati», dok primjerice intendanca u Dubrovniku i Okrug Hvar sve do 1813.godine upotrebljavaju «titolario».

U razdoblju Druge austrijske uprave postojala su dva razredbena sustava, jedan za predsjedničke spise a drugi za opće odjelne spise. Do 1822. godine predsjednički spisi su se odlagali isključivo kronološki, a klasifikacijski/razredbeni odnosno registraturni sustavi predsjedničkih spisa uvede se tek 1822. godine. Budući da nisu sačuvani nacrti tih sustava, pristupnica je rekonstruirale kategorije klasifikacijskoga nacrta predsjedničkih spisa za razdoblje 1822-1834. uvidom u gradivo. Godine 1834. uvode se potkategorije i rubrike. Kategorije se označuju rimskim brojkama, potkategorije arapskim brojevima u nazivniku a rubrike arapskim brojevima s desne strane. Za opće odjelne spise pristupnica iznosi da je postojao klasifikacijski sustav kao dio Uredbe o provizornoj organizaciji Vlade, no taj se spis zametnuo. Pristupnica zastupa tezu koju potkrjepljuje i dokazima da klasifikacijski sustavi na pokrajinskoj razini nije donosila Vlada u Beču već su oni rezultat rada pokrajinskih namjesničkih ureda. Nasuprot tome sustavi za kotarske i sudbene stolove donosila je središnja vlada u Beču. Za razdoblje 1848-1918. godine klasifikacijski nacrt je razradilo Namjesništvo te je on podijeljen na kategorije (označene rimskim brojevima), potkategorije (označene arapskim brojevima) i pojedine sadržajne cjeline (označene velikim slovom abecede). Taj sustav pristupnica tumači kao cjeline: funkcije (nadležnosti), djelatnosti i radnje. Pristupnica zastupa tezu da su u stvaranju klasifikacijskih sustava surađivala namjesništva različitih krunovina i nju potkrjepljuje sličnim klasifikacijskim nacrtom koji je primjenjivalo Namjesništvo u Trstu.

Četvrta cjelina radnje odnosi se na povijest arhivskoga fonda. U ovome dijelu radnje pristupnica raspravlja o preuzimanju gradiva Vlade i Namjesništva u Zadru u arhiv, podjelu gradiva između Italije i Kraljevine SHS na temelju Rapalskoga ugovora 1920. Nemarom tadanjih vlasti i kasnijom nebrigom znatan dio toga gradiva je stradao jer nisu bili osigurani uvjeti za njegovo čuvanje. Cjelovito je sačuvan jedino Katastar Dalmacije koji se i danas nalazi u Splitu (Državni arhiv u Splitu).. Dio gradiva Namjesništva za Drugoga svjetskoga rata bilo je evakuirano u Italiju i taj je dio vraćen 1947. godine.. Kako arhivski fond Namjesništva nikada nije bio arhivistički sređen, došlo je do oblikovanja više arhivskih fondova od gradiva koji su nastali radom pojedinih odjela Namjesništva ili radom pojedinih komisija. Pristupnica analizira te arhivske fondove i dolazi do zaključka kako je potrebno pristupiti stručnoj arhivističkoj obradi toga gradiva i oblikovanju arhivskih fondova odnosno podfondova prema suvremenim arhivističkim načelima. Arhivski fond Namjesništva najznačajniji i najvažniji je izvor za povijest Dalmacije od 1814. godine pa do 1918. i kao dio kulturne baštine traži arhivističku obradu koju takvo gradivo zaslužuje.

U zaključku magistarskog rada izložen je sažet prikaz rezultata istraživanja i prijedlozi sustavnoj obradi toga gradiva.