Politika cena kao faktor optimizacije funkcionisanja elektroenergetskog sistema



Yüklə 1,2 Mb.
səhifə2/30
tarix26.10.2017
ölçüsü1,2 Mb.
#14748
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   30

1

UVODNA RAZMATRANJA

Obraćajući se svetskoj konferenciji za energiju u Montrealu 1990.g. komesar Cardoso e Cunha je rekao:

“Energija predstavlja politiku u njenom najplemenitijem obliku. Ona ima uticaj na sve nas, naš svakodnevni život, osvetljenje, zagrevanje naših domova, snabdevanje fabrika i daje nam slobodu kretanja. Međutim, pri svemu tome, mi trošimo svetska bogatstva i zagađujemo okolinu. Pravi izazov je obezbeđivanje energije na efikasan način, bez zagađivanja i uz umerene troškove.”

Električna energija, na koju se početkom ovog stoleća gledalo kao retku stvar koja se koristila samo za specifične potrebe, danas je toliko široko u upotrebi, sa takvim varijetetima načina korišćenja i sa takvom efikasnošću, da bi njen nedostatak ili pak redukcija imala značajne ekonomske negativne efekte. Njen status esencijalnog proizvoda, često dopunjen idejom o javnom dobru vezano za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije, ne podrazumeva sa druge strane da bi se jednog dana ova roba mogla isporučivati potrošačima besplatno. Električna energija nije i neće nikad biti dar prirode, nego industrijski proizvod koji za svoju proizvodnju zahteva ogromna kapitalna ulaganja. Ukoliko bi se ona i učinila besplatnim dobrom, troškovi koji bi nastali njenim neracionalnim trošenjem uveliko bi premašili koristi koje bi društvo moglo da ima po tom osnovu.

Obzirom da su interesi potrošača, proizvođača i države u ovoj oblasti su veoma različiti, pitanje koje se otuda postavlja je po kojoj ceni treba da se prodaje električna energija, u smislu ostvarenja osnovnog cilja optimizacije ove proizvodne funkcije, a to je pouzdano snabdevanje potrošača po najnižim mogućim troškovima.

Elektroenergetika je mlada privredna grana, koja je puni svoj zamah dobila u prvoj polovini ovoga veka. Postojanje prirodnog monopola, potreba za koncentracijom ogromnog kapitala za izgradnju elektroenergetskih kapaciteta kao i za elektrifikaciju nacionalne teritorije, uslovljena velikom ekspanzijom električne energije, uticala je na to da se država aktivno uključi u ovu oblast i to bilo direktno kao investitor odnosno vlasnik ili posredno kao regulator koji će uz pomoć propisa pokušati da ispravi sve imperfektnosti tržišta koje postoji u ovoj oblasti te na taj način zaštiti javni interes.

U uslovima državnog vlasništva nad sredstvima elektroprivrednih preduzeća, politika cena električne energije je služila kao jedan od makroekonomskih instrumenata uz pomoć koga je država vodila određene ekonomske, razvojne i socijalne politike. Preko cena električne energije štitio se standard stanovništva, stimulisao razvoj određenih industrijskih grana, podizala konkurentska pozicija privrede i slično.

Krajem 20-og veka, elektroenergetika, pogotovu u razvijenim zemljama, doživela je određenu zrelost (izvršena je ne samo elektrifikacija celokupne nacionalne teritorije, nego su one putem interkoneksije međusobno povezane, postoji dovoljna raspoloživost proizvodnih kapaciteta, stope potrošnje su dovedene na zadovoljavajući nivo koji je približno jednak stopama rasta društvenog proizvoda). Otuda su u ekonomskim akademskim krugovima ovih zemalja počele da se preispituju postojeće teorije vezane za politiku cena električne energije. Prodor privatnog kapitala u ovu oblast, pojava nezavisnih proizvođača električne energije, nova tumačenja vezana za teoriju prirodnog monopola i drugo, uticali su na to da se tradicionalne troškovne teorije, koje su do sada bile dominantne, sve više odbacuju u korist teorija konkurencije. Suština svih tih teorijskih preispitivanja je insistiranje na ekonomskoj efikasnosti odnosno na traženju novog mesta i uloge države u oblasti energetike.

Talas privatizacije, u kome je prisutan sistematičan transfer aktivnosti od strane javnog ka privatnom sektoru, pokazuje znake široke rasprostranjenosti i potpomognut je preko uticaja i sugestija najznačajnijih međunarodnih finansijskih institucija kao što su Svetska banka i Međunarodni monetarni fond, te se može konstatovati da je on postao najznačajnija ekonomska činjenica našeg doba.

Neophodnost za većim i jačim uključivanjem jugoslovenske privrede u međunarodne tokove, obzirom na ulogu i značaj koji elektroprivreda ima za nacionalnu ekonomiju, nameće potrebu za preispitivanjem dosadašnje politike cena električne energije i njene regulacije. Pod regulacijom podrazumevamo skup mera ekonomske politike i mehanizama za njeno sprovođenje koji su institucionalno kontrolisani.


1.1Cilj istraživanja


Osnovno pitanje vezano za elektroprivrednu delatnost je kako pomiriti konflikt između pouzdanosti snabdevanja, sa jedne strane, i efikasnog poslovanja u smislu minimizacije troškova, sa druge strane. Suština ovog problema zasniva se na činjenici da je danas električna energija esencijalno dobro bez koga je nemoguće zamisliti savremeni život, za čije obezbeđenje je potrebno izdvojiti ogromna kapitalna sredstva. Prirodu ovog konflikta u velikoj meri usložnjava infrastrukturni karakter elektroprivrede kao i postojanje prirodnog monopola u pojedinim njenim segmentima.

Najbolji mehanizam (regulator) koji bi mogao da reši ovaj problem je tržište, ali zbog njegove imperfektnosti koja postoji u ovoj delatnosti, proističe potreba za pronalaženjem drugog najboljeg rešenja.

Danas u svetu ne postoji jedinstven model koji je dao najbolji odgovor na ovo pitanje. Putevi i načini njegovog rešavanja razlikuju se od zemlje do zemlje. Raznim organizacionim i vlasničkim strukturama, kao i odgovarajućom politikom cena električne energije, i u skladu sa tim prilagođenom regulativom, pojedine zemlje su pokušale da reše ovaj konflikt1.

Cilj ove disertacije je da istraži teorijska i praktična svetska iskustva vezana za rešavanje ovog problema, da paralelan prikaz tradicionalnih načina i novih tendencija u ovoj oblasti nastalih prodorom privatnog kapitala i uvođenjem konkurencije, kao i da sagleda mogućnost njihove primene u domaćoj elektroprivredi, uzimajući u obzir iskustva drugih zemalja, a uvažavajući pri tom sve specifičnosti i uslove u kojima se ova delatnost trenutno nalazi. Važniji zadaci ovoga rada su da:



  • istraži strukturalne, vlasničke, i regulatorne promene koje su se desile u elektroprivrednoj delatnosti u poslednjih nekoliko godina;

  • ukaže na načine na koje pojedine zemlje pokušavaju da izvuku maksimalne koristi iz funkcionisanja elektroenergetskog sistema, kao i na probleme i dileme koje se u tom delu javljaju;

  • iznese teorijska i praktična iskustva regulacije cena električne energije i načina njihovog formiranja koje su u svetu zastupljene;

  • da kritički osvrt na dosadašnju politiku cena električne energije koja je kod nas vođena;

  • pruži teorijsku i analitičku osnovu, neophodnu kreatorima ekonomske politike, za stvaranje jednog efikasnijeg elektroprivrednog sistema



Yüklə 1,2 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   30




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©muhaz.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

gir | qeydiyyatdan keç
    Ana səhifə


yükləyin