Uvod u islam
Yüklə 3,08 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Duhovni temelji za sukob sila
- ZBOG ČEGA SU SUKOBI SILA NEOPHODNI
- Šeikova kće r koju je Jsdjelfo Isus
- Afrički musliman o tkriva Božju ljubav I silu Zovem se D.B. I imam 25 godina. Bfo sam musliman Iz obitelji koja je već mnogim
- Bio je to najljepši dan u mom životu I Taj Božji čovjek ml je govorio na jedan nježan način, ali sa silom i autoritetom. Nije me osudfo iako je u mom životu I srcu bilo mnogo
ŠTO JE SUKOB SILA Sukob sila je otvorena, javna konfrontacija između suprotnih snaga. U evangelizaciji muslimana uključene su dvije sile. Na jednoj strani je Duh Božji djelujući u svojoj moći kroz evanđelje koje kršćanin proklamira dok teži da proslavi Kristovo ime i djeluje po Božjim obećanjima. Na drugoj strani su nepreporođena srca ljudi zajedno sa zlim duhovnim silama. Ove sile djeluju kroz vjerovanja i tradicije. U prosječnom muslimanskom društvu oni imaju podršku drugih čimbenika, poput čvrste religijske, političke i društvene vlasti, utjecaja Kurana i preslike Muhameda. Zle sile prouzročile su oštri konflikt, proširile mržnju i netrpeljivost te zaslijepile ljude da vide duhovne istine. Vrste sukoba sila Izraz "sukob sila" ima u isto vrijeme i uzak i širok smisao. U užem smislu sukob sila je rasprava u umu i srcu osobe da li da prihvati Krista ili ostane lojalna svojoj vlastitoj religiji. Sveti Duh mami i konfrontira osobu. Ali ona se opire i vrlo često odbacuje R|jeĆ Božju, nesvjesna daje ono što joj se nudi vječni život. U širem smislu, sukob sila odnosi se na vidljive demonstracije koje dokazuju superiornost Krista nad starim gospodarim. Drugim riječima, postoji primarni i suptilni sukob u umovima muslimana koji se evangeliziraju kada uspoređuju islam i kršćanstvo. Tada postoji sekundarna ali otvorena i vidljiva opozicija sila. Kada ponudimo Krista muslimanima, Sotona nastoji zadržati svoj utjecaj na život te osobe. U isto vrijeme Sveti Duh želi tu osobu privući Kristu. Sve to je jaka duhovna borba za njezinu dušu. Neobično je važno da kršćanin zna kako se uključiti u taj sukob. Mora se znati uključiti u borbu tako da se sukob odigra na nivou koji može najviše utjecati na osobu koja je uključena. Mora naći način da manifestira Kristovu moć, ponekad odgovorom na neposredne potrebe, a ponekad znacima i čudima koje će potvrditi Rtfeč Božju. 1 U svom užem smislu sukob sila je:
Duhovni temelji za sukob sila Kako je ovo zaista široka tema, nije moguća opsežna diskusija. Ali demonstracija Božjih djela i njegove moći da ispuni potrebe ljudi u ime Isusa su važan katalizator u suzbijanju antagonizma i neprijateljskih osjećaja prema evanđelju, pomažući ljudima da učine korak prema Kristu. Biblija nam daje solidni temelj za takvu uporabu sukoba sila. Razmotrite sljedeće retke: 1. "Dar jezika nije znak za one koji vjeruju, nego za nevjernike" (1 Kor 14:22). Ovdje Riječ kaže da su jezici znak za one koji ne vjeruju. Oni su nešto čudesno. Muslimanima koji odbijaju Riječ i vjeru, jezici znače da Bog govori. Oni potvrđuju da je poruka koju osoba nudi istinita i da musliman koji sluša ide krivim putem. Razmatrajući kontekst ovog retka, ne bi se trebalo zaustaviti na jezicima, nego treba interpretirati tu poruku 1 ponuditi samu istinu {1 Kor 14:24-25). Ja kažem muslimanima da se želim moliti za njih na jezicima koje nisam učio. Objasnim im što to znači i onda molim.
2 U evanđelju po Luki u poglavlju 9 sukob sila u Isusovoj službi nalazi se u recima:
Bolesnima se može služiti kroz dar iscjeljivanja. Potrebama se može udovoljiti kroz poruku u jezicima ili kroz proročku poruku koja otkriva gryeh ili neizrečene misli. Takva čudesna djela mogu učiniti da nevjernici omekšaju svoj antagonizam prema evanđelju i s vremenom počnu vjerovati u Krista. Kada je u Isusovo ime istjeran zli duh ili je tabu prekinut; kada bolesni ozdrave, slijepi progledaju, gluhi pročuju i hromi prohodaju; Gospod je uzvišen, a ljudi će početi vjerovati. Moramo shvatiti da će islam i dalje imati prevlast u srcima i umovima muslimana sve dok se Kristova moćna sila jasno ne očituje, t^jihova tradicijska religija mnogih generacija nastavit će potraživati privrženost sve dok ne budu opresvjedočeni djelovanjem Duha Svetoga kroz silu evanđe(ja iskazanu u silnim djelima. Rješenje Duha u sukobu postaje tada dokaz nepobitnosti evanđelja. Neki muslimani boje se obraćenja na kršćanstvo jer očekuju Božju osvetu. Misle da bi ih mogao ubiti zbog odmetanja od islama. Ali kada jedan ili više muslimana prihvati Krista bez izvrgavanja Boljem gnjevu, i ostali uvide moćnu silu Isusa kao Gospodina i Spasitelja. Muslimani također dobivaju pozitivne dojmove o evanđelju kada otkriju da obraćenici na kršćanstvo više ne slijede islamske religijske običaje i ostaju bez posljedica. Mnogo im govore i svjedočanstva o nekim iskustvima poput slijedećih: 1) obraćenik koji se ne obraća nekom svecu, šeiku, merbutiji ili valiji, a ipak prima Božje blagoslove; 2) obitelj čije dijete ostaje živo i zdravo iako njegova obitelj prestaje posjećivati tradicionalne svetkovine svetaca (mauled); ili 3) osoba koja ne doživljava strašne posljedica unatoč tome što ne posti tijekom ramazana 3 Razmotrite Isusovo uskrsnuće kao sukob sila. Objasnite kako je to bio znak, čudo i Čudesno djelo. Odredili smo neke od osnovnih značajki sukoba sila u islamskom kontekstu. Istražimo sada razloge zbog kojih sukobi sila moraju biti dio evangelizacije muslimana.
Što sukob sila znači muslimanu? Koje posljedice uzrokuje konfrontacija duhovnih sila - kršćanin protiv muslimana - i za društvo i za svjedoka evanđelja? Je li sukob sila biblijski opravdan? Govori li Biblija o njemu i Što? Pozabavit ću se ovim pitanjima i potrebom za sukobima sila iz dvrje perspektive: čimbenici unutar muslimanske kulture i primjeri iz Biblije. Šeikova kćer koju je Jsdjelfo Isus Šeik M.F. je bio vrhovni religijski vođa u svojoj vrlo napučenoj muslimanskoj zemlji. Odjednom se razboljela njegova kćer. Odveli su je liječniku. No, liječnikovi rezultati su bili očajni. Krvna slika, rendgen i drugi detaljni nalazi su pokazivali rak. Obitelj su obavijestili da u njihovoj zemlji nije moguća dostatna medicinska pomoć. Savjetovali su ih da kćer odvedu u Francusku. U Francuskoj su djevojku odveli u najnapredniju bolnicu i stavili ju pod nadzor vrhovnog tima liječnika. No, ni to nije pomoglo. Izvještaji su bili samo još gori. Njezino se zdravlje vrio brzo pogoršavalo i ubrzo nije bila sposobna okaljati osnovne potrebe. Jedne noći dok je bila tišina u bolničkoj sobi i djevojka spavala, u sobu je ušao Isus. Ona se probudila I pitala sto se dešava. Isus joj je progovorio s ljubavlju i suosjećanjem. Rekao joj je: Ja sam Isus, došao sam da te Iscijelim i ostavim te na životu. Ali ja također želim biti i tvoj Gospođin i Spasitelj.' Dodirnuo ju je, i ona je osjetila kako sila prolazi njezinim tijelom. Djevojka je odmah počela slaviti Isusa. Ujutro je otac došao vidjeti svoju kćer. Mogao je vidjeti ogromnu promjenu u njezinom zdravlju, ali nije želio vjerovati u priču o Isusu. iduću noć, Isus je došao i ocu i potvrdio ono što je rekla kćer. Većina muslimana koji su čuli ovu priču smatraju da su i otac i kćer izgubili zdrav razum ili da su ih začarali kršćani. Sociološki razlozi Postoje dva glavna kulturna čimbenika unutar islama koji ukazuju na neophodnost sukoba sila. To su: a) narodni islam koji ste proučavali u Lekciji 6, i b) islamski koncept sile. Narodni islam Već ste naučili da su muslimani uključeni u nadnaravno, transem-pirijsko i u podzemni svijet u različitim stupnjevima i u različitim oblicima. Ove prakse demonstriraju potrebe, na koje nije odgovoreno ili se nisu ostvarile ortodoksnim vjerovanjima, religijom prema knjizi. Stoga ljudi pribjegavaju narodnoj praksi kao Stoje nošenje amajlije da bi dijete poživjelo, posjećivanje groba šeika da bi se pojavio prosac za kćer, odlazak vračevima da bi se saznalo tko je ukrao srebrnu ogrlicu, itd. U takvom kontekstu, predstavljanje Krista kao svemogućeg i punog ljubavi past će na plodno tlo. Stvoriti će pozitivne stavove i reakcije. To je ono što mislim kada kažem da narodni islam ukazuje na neophodnost sukoba sila kada evangeliziramo među muslimanima. 4 Ponovite Lekciju 6. Napišite u svoje bilježnice obilježja narodnog islama koja su povezana s neviđenim svijetom duhovnih sila i utjecaja.
Islamski koncept sile također ukazuje na potrebu za ovom vrstom duhovnog sučeljavanja. Ovaj koncept uključuje sljedeće ideje, od kojih ste neke već naučili. Ponovit ću ih i ukazati na to kako one potvrđuju potrebu za sukobom sila. Čimbenik trijumfalizma. Pobjeda nad neprijateljem i trijumfalizam koji slijedi glavne su teme Muhamedovih ratova i onih koji su slijedili sve do današnjih dana. Kako se sjećate, istražio sam te teme i njihove utjecaje na muslimane u Lekciji 3 („Tajne iza širenja islama"). Naveo sam neka islamska osvajanja tijekom prvog stojeća njegovog postojanja, koja su uključivala područja danas poznata kao Palestina, Jordan, Sirija, Libanon, Irak, Egipat, južni Egipat, sjeverni Sudan, Ubija, Tunizija, Alžir, Maroko, Iran, dio Pakistana i Španjolska. Istaknuo sam u Lekciji 3 da su se ovi uspjesi usadili u umove muslimana neizbrisive dojmove da je takav tryumfalizam Božji jedini način. U svim konfliktnim situacijama kada nema pobjede i prikaza sile, nema ni islama. Stoga, kod evangelizacije muslimana izazivanje sukoba sila vrlo je pogodno sredstvo iskazivanja Kristove moći nad svima i dokaza da njegova sila uvelike nadilazi Sotoninu. Dužnost džihađa. Sudeći aspekt islamske perspektive sile je koncept džihada ili svetog rata. Kao što ćete se prisjetiti iz Lekcija 3 i 4, sveti rat je religijska dužnost zapovjeđena u Suri 9:5 koja zahtijeva od odraslog muslimana da odgovori na svaki poziv u rat protiv nevjernika. Ratovanje se smatra legitimnim sredstvom izbavljenja svijeta od pogana i širenja islama. Raj se smatra automatskom nagradom za svakog muslimana koji pogine boreći se za Alaha. Pod tim uvjerenjem Muhamedove su snage pokoravale plemena, sela, gradove i države. Pobjeda je bila jedini ishod koji se mogao dozvoliti. Mnogi su muslimani mazohistički dočekivali smrt kada su se suočavali s vjerojatnim porazom. Ovi jaki čimbenici osnažuju Želju muslimana za trijumfom. Muslimani doista poštuju silu. Već sam ranye objasnio da za njih slabost nipošto nije vrlina već sramota. Znakovi Božjeg odobravanja su jednost, moć i pobjeda. Njihov je stav da su Bogu miliji ljudi koji imaju silu. Smatrali su ogromno širenje islama vrhunskim dokazom da je njihovu religiju izabrao Bog (Gibb 1932, 24). 5 Muslimanski koncept sile oblikovan je prvenstveno
Što ovaj koncept moći znači za misionara? lako muslimani znaju da Isus Krist nije nikada nosio mač ili vodio rat, imaju vrlo duboko štovanje spram njega. Poštuju superiornost njegovog karaktera i njegovu svetost. Ali iznad svega poštuju njegovu čudesnu moć, kvalitetu koju i Kuran i Hadis opširno opisuju. Za misionara islamsko poštovanje sile stvara most za svjedočenje koji otvara vrata služenju muslimanima. Činjenica da je Krist moćniji od duhova, da se bolesti mogu izliječiti u njegovo ime, daje stvarna duhovna pobjeda dostupna kroz njegovu vječnu pobjedu na križu, privući će njihovu pažnju. Elementi islama zadržavaju se i prenose kroz zajednicu religijskih vođa. Njezini članovi vode disciplinirani život posvećen molitvi, postu, učenju Kurana, davanju milodara i sličnim aktivnostima karakterističnim za vjernog muslimana (Vander Werff 1977, 225). Kojim se oružjem možemo boriti protiv ove duhovne opozicije? Jednostavan odgovor je da se sili mora suprotstaviti jača sila. Biblija nas uči da smo uključeni u borbu protiv duhovnih sila zla u nebeskom prostoru i protiv poglavara ovog tamnog svijeta (Ef 6:12). Samo moć Duha Svetog u nama i autoritet Isusovog imena mogu pobijediti te sile. Konačna pobjeda nije uopće upitna jer je Sotona pobijeđeni neprijatelj. On je bio proklet u Edenskom vrtu (Post 3:14-15). On je bio zbačen sa svoje uzvišene pozicije na nebu, događaj kojemu je i sam Sin Božji svjedok (Iz 14:12-14; Lk 10:18). Njegova namjera bila je osujećena i pobrkana za kusanja u pustinji (Mt 4:11). A na križu je Isus javno izložio Sotonu i njegove demone (Kol 2:15). Bilo je proglašeno uništenje Sotone. Njegov poraz je neosporan. Ali ako je Sotona bio poražen, kako to da je još uvijek prisutan? Zbog čega ima takvu slobodu djelovanja? Zbog čega ga još uvijek nazivaju "bogom ovog svijeta" i "gospodarom zračnog prostora" (Ef 2:2; 2 Kor 4:4)? Guy P. Duffield daje svoj komentar: Postoji velika razlika između donesene presude i izvršenja kazne. Nema sumnje u presudu donesenu protiv Sotone na Križu, ali zbog razloga najbolje poznatih Bogu, On je dozvolio neprijatelju određeni stupanj slobode. To što se Bog još nije kaznio Sotonu zasigurno ne znači nedostatak Božje moči. Vrijeme konačnog nestanka Sotone će doći; ono je već određeno (1983,507). Ali iako mi ne znamo sve razloge zbog kojih je Sotona još na slobodi, znamo što se može dogoditi u srcima muškaraca i žena koji ga već vide poraženog. Kada Bog liječi bolesne, oslobađa opsjednute i udovoljava potrebama nakon molitve u Isusovo ime, to muslimanima grafički objavljuje daje Isus veći od Sotone. Oni vide daje "snažni" prevladan još snažnijim (Mk 3:23-27). Zaista , poraz Sotone u sukobu sila može biti veliko ohrabrenje muslimanu koji ide prema evanđelju.
Biblijski razlozi Proučili smo sociološke čimbenike koji pokazuju zbog ćega se sukobi sila moraju koristiti kao integralni dio evangelizacije muslimana. Pogledamo sada neke jake biblijske razloge zbog čega moraju biti upotrebljavani, usredotočujući se na tri područja u kojima oni potvrđuju istinu: Božja ljubav, Kristove tvrdnje i Božje kraljevstvo. Svjedok Božjoj ljubavi Sukobi sila očituju Božju ljubav. On zadovoljava ljudske potrebe -istjeruje strah, liječi bolesne, oslobađa demonizirane, proviđa posao, nekome nalazi muža ili ženu i pomaže na druge načine. Oni pokazuju daje on Bog koji se brine o svom stvorenju. Oni dokazuju da mu je stalo do čovjeka, Potvrda Kristovih tvrdnji Sukobi sila potvrđuju Kristove tvrdnje. U jednoj od žustrih debata između Židova i Isusa, On im je rekao da su ryegova djela jasan dokaz da je onaj koji tvrdi daje (Iv 10:36-38). On navodi svoja djela kao dokaz svog božanstva, jer ona pokazuju da on ima božansku nadnaravnu moč. Njegova sposobnost da zapovijeda vjetrovima i valovima, da liječi bolesne i diže mrtve dokazi su da su njegove tvrdnje božanski poduprijete i opunomoćene.
a) Iz 7:6-13 b)Br 17:1-11
Očitovanje Kraljevstva u sili Sukobi sila pokazuju daje Božje kraljevstvo došlo među Jjude. Biblija i iskustvo crkve pokazuju da je napredovanje Božjeg kraljevstva uvijek izazivalo sukob sila i uvijek će tako biti. Primjeri iz Starog zavjeta. Mnogi sukobi sila su opisani u Starom zavjetu. To su bili važni sukobi u kojima je Bog Izraela pokazao svoju superiornu moć i snagu nad svim. Kao primjere zapazite sljedeće odlomke: Post 3:1-5; 6:1-4; Pnz 4:19; 17:2-7; 18:10; 1 Sam 28:13; 1 Kr 18:16-40; Job 1:6-12; 2:1-7; Ps 89:6,7; Iz 8:19; Dn 10:13-20. 10 Pročitajte priču o kovčegu saveza među Filistejcima 1 Sam 5:6 i odgovorite na sljedeća pitanja: a Što je potaknulo Filistejce da postave kovčeg pokraj Dagona? b Što se dogodilo nakon što su Filistejci pokušali udaljiti kovčeg iz Ašdoda? c što su Filistejci konačno naučili iz svog iskustva?
Kada je Bog identificirao Isusa kao "ljubljeni moj koga sam izabrao" (Mt 3:17), počeo je otvoreni rat. Nakon takve identifikacije bilo je neizbježno da Sotona izvrši protu-napad. Ali bio je brzo poražen. Čak su se i demoni pridružili borbi jer su i oni čuli Glas i bojali su se posljedica (Mk 1:24) (1983,163). Kada je Isus pročitao Iz 61:1-2 u sinagogi u Nazaretu, komentirao je: "Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo" (Lk 4:21). Drugim riječima, završni čin božanske drame već je počeo. Isus je započeo stvaranje svog kraljevstva. Što je to uključivalo? Isusova služba uvijek je bilo dvostruka: prvo, propovijedao je, a drugo, istjerivao je demone. Marko kaže da je Isus "putovao po Galileji, propovijedajući u sinagogama i izgoneći demone" (Mk 1:39). 11 Prema Mk 3:14-15; 6:7, 12-13 i Mt 10:1, kakva vrsta službe je bila
Služba Isusa i njegovih učenika prisilila je kraljevstvo mraka na obranu kako je Božje kraljevstvo napredovalo na dva fronta: u propovijedanju evanđelja i u demonstraciji Isusove božanske moći. John Bright kaže da su Kristova čudesna djela bila: tek predukus "sila budućeg svijeta" (Heb 6:5). U njima stisak Neprijatelja - koji je vezo čovjeka u okove bolesti, ludila, smrti i grijeha - počinje slabiti. Kada su farizeji optužili Isusa da istjeruju demone sotonskom moći, odgovorio je da bi u tom slučaju Sotonina kuća bilo podijeljena i ne bi mogla opstati; „Ali ako ja prstom Boljim izgonim demone, tada je k vama došlo kraljevstvo Božje." (Lk 11:20; Mt 12:28). U moćnim Isusovim djelima moć tog Kraljevstva prodrla je u svijet; Sotona se susreo sa svojim parom (Lk 10:18; Mk 3:27); kozmička završna bitka je započela (1963,218). Iskustvo rane crkve. Sukobi sila dogodili su se kada je nastala crkva. Priča o Ananiji i Safiri pokazuje da opozicija Božjem kraljevstvu nije prestala kada je Isus uzasao na nebo (Dj 5:1-11). Njihova zavjera izazvala je važan sukob sila u ranoj povijesti crkve. Nadolazeće kraljevstvo Božje i dalje će donositi konflikte i pobjedu. Što se dogodilo? Sveti Duh dopustio je mladoj crkvi mnoge pobjede nad neprijateljskim židovskim religijskim autoritetima. U svom međusobnom odnosu vjernici su bili otvoreni, velikodušni i imali su razumijevanja za potrebe drugih. Usprkos takvoj pozadini, An arija i njegova žena isplanirali su prevariti crkvu. Ali, kao stoje Petar istaknuo, oni nisu lagali samo ljudima i crkvi, nego i Bogu. Htjeli su „iskušati Duha Božjeg" (Dj 5:3-9). Koji su izazov učinili Ananija i njegova žena? Bila je to borba između Sotone koji je djelovao kroz taj par i Svetog Duha koji je djelovao kroz Petra i crkvu. Ovdje moramo naglasiti da Petar nije bio posrednik smrti. Već je bio prorok koji je otkrio grijeh i izrekao presudu. Kakav je bio ishod ove konfrontacije? Crkva se bojala lagati Svetom Duhu, a oni po strani bojali su se učestvovati u zavjeri protiv crkve. 12 Prema Dj 8:4-8, kakva je bilo reakcija ljudi na Filipove čudesne znake? Ukratko, duhovna sila je važna manifestacija kraljevstva Božjeg. Apostol Pavao identificira kraljevstvo kao nešto veće od puke priče; ono je pitanje moći (1 Kor 4:20). U stvari, božanska moć je njezin pečat. Današnji uzorak. Sukobi sila pojavljuju se i u današnje vrijeme. Nema promjene u prirodi konflikata bez obzira na napredak Božjeg kraljevstva. On vlada kao vječiti Kralj u svom kraljevstvu nad svemirom i srcima ljudi. Zbog toga i postoji nemilosrdna borba između njegovog kraljevanja i privremene vladavine Sotone, princa ovog svijeta. Svakim napretkom Božjeg kraljevstva Sotona i njegove sile su podvrgnuti novom napadu i trpe poraz. On očajnički pokušava i dalje vladati ljudskim srcima, mislima, vjerovanjima i običajima, kao i njihovim sustavima, institucijama, organizacijama i grupacijama. Afrički musliman otkriva Božju ljubav I silu Zovem se D.B. I imam 25 godina. Bfo sam musliman Iz obitelji koja je već mnogim generacijama muslimanska. Odrastao sam u islamskoj vjeri_ bez Ikakvog znanja o kršćanstvu,.. Moj otac je bio vrlo predani musliman koji je uvijek molio pet puta na dan, postio za svaki Ramazan« i čak tri puta išao na hadž u Meku. Oženio je 19 tena... Ja čak nKI ne poznajem svu svoju polu bradu i polu sestre-- Od rođen sam bio učen islamski put NaSa kuca je bila poput džamije s ocem poput imama. Otac bi vodk).. sa stapom pored sebe. Sva moja braća I ja bismo se poredali u red okrenuti prema kibli f, ako je tko učinio kakvu pogrešku, otac bi nas udario Stapom ili nam opalio pljusku. Uz teške batine i udaranja naučio sam se moliti na ispravan muslimanski način. Izgovarajući arapske riječi koje meni nisu Imale nikakvog smisla jer im nisam znao značenje«. U siječnju 1984, krenuo sam igrati nogomet.« Osoba s Biblijom me zaustavila i propovijedala mi Radosnu vijest nakon čega sam ja predao svoj život Isusu Kristu. Bio je to najljepši dan u mom životu I Taj Božji čovjek ml je govorio na jedan nježan način, ali sa silom i autoritetom. Nije me osudfo iako je u mom životu I srcu bilo mnogo grijeha I zla™ Iz onoga Sto mi je govorio i čitao, dvije stvari su ml bile vrlo upečatljive. Prva se tiče ljubavi I činjenice da me ovaj stranac zaista volio i bio zainteresiran za moju dobrobit i stanje moje vječne duše. I jos više od toga, ovaj čovjek mije rekao da me Bog voli i daše želi brinuti za mene. To mije bilo vrlo čudno jer me nikada nisu učili da me Bog voli. Smatrao sam da se Boga ne može poznavati i da on nije zainteresiran za moje probleme ili potrebe. Na Alaha sam gledao kao na nekog vrlo strogog gospodara koji je bio vrlo brz na tome da me kazni za moj grijeh, ali koji nije bas brinuo za mene kao pojedinca s obzirom da nisam bio vrijedan njegove pažnje; s obzirom da nikada nisam učinio ništa veliko za njega da bih zadobio njegovo divljenje ilf brigu. Yüklə 3,08 Mb. Dostları ilə paylaş:
|