Uvod u islam
Yüklə 3,08 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- PET PRAVACA Pravac 1: Društveno ekonomski skok
ISLAM POD PRITISKOM Iako je ova lekcija o promjeni u islamu, ne smijemo smatrati da je ta promjena jednolična ili progresivna. Upravo suprotno, otkriva se nejednaki model. Islam je prihvatio promjene u nekim područjima, a u drugima se jako opire. Koja su to područja? Rane promjene U uvodu u ovu lekciju dao sam dva primjera kako se islam mijenjao u prošlosti: poziv na molitvu, i pravac kible. Islam zna što Kuran naziva poništenjem, Što uključuje opoziv kuranskog retka stoga što je Muhamed kasnije primio drugačiji. Učenje novijeg retka poništava prethodni. U lekciji 2 govorili smo o poništenjima u Kuranu. (Kako biste se podsjetili, osvrnite se na taj materijal kako je i navedeno u Zadacima 2 i ponovite.) 1 Navedite u čemu je Kuran nestalan Ovaj rani period modifikacije završio je smrću Muhameda. Doktrinarna nefleksibilnost Islam nakon smrti Muhameda nikada nije prošao kroz važnije doktrinarne promjene. Bit islama ostala je ista od ustanovljavanja ume. Istina, pojavile su se mnoge sekte i pod-sekte, kao i različite legalne škole. Razlike medu njima uglavnom su u interpretaciji, praksi i primjeni, a ne doktrini. Drugim riječima, uzorci i ideali islamskog vjerovanja ustanovljeni su u samom početku, bez toleriranja promjene. Tako je i danas. Ukoliko usporedite praksu muslimana u Zapadnoj Africi s onom na Srednjem istoku mogli biste pomisliti da oni pripadaju različitim religijama. Ali ako proučite doktrinarnu bit tih dvrju grupa, ustanovit ćete da je to jedan, isti islam. Većina muslimanskog svijeta bila je u stanju tromosti i stagnacije sve do kasnog 19. stoljeća. Osim nekoliko pojedinaca (poput Džamal-Udin Afganija, Muhamed Abdua i Sajid Ahmed Kana) i pokreta (poput stranke Salafija, Vehabrja i Udruženja Mladih Muslimana), ostatak islamske umme bio je prepušten tijeku sudbine. Početkom 20. stojjeća, u muslimanskom su se svijetu događaji počeli odvijati nevjerojatnom brzinom. Otomansko Carstvo bilo je pobijeđeno i razoreno, kalifat ukinut, a revolucionarna vatra širila se od mjesta do mjesta. Posljednjih godina, odjednom se pojavilo mnoštvo novih pokreta. Neki od tih pokreta su društveni, drugi su religijski, pijetistički ili militantni. Kako sam već rekao u prethodnoj lekciji, div se probudio. Danas muslimanska uma više nije na periferiji svjetske povijesti i geopolitike, nego je u samom centru. Ova pozicija predstavlja veliki stres za islam jer islam je islam i ima određenu slabost. Ukoliko se suoči sa mnoštvom prejakih promjena, doći će do spektakularnih potresa, raskola i konfuzije. A potpuno je jasno da u cijelom svijetu postoje sile promjena. U prošlim stoljećima kada moderni sustavi komunikacije nisu postojali, islam je bio siguran i zadovoljan stvarima kakve su one bile. Danas uma ne može lako stajati nasuprot silnih promjena. Ne može svojoj djeci nametnuti zabranu protiv tih promjena. Ne može ih podvrgnuti intelektualnoj cenzuri. Ne može im zapovjediti povlačenje iz svijeta u kojem žive i koji utječe na njihovu generaciju. U stvari, islam nema takvog sustava koji bi to učinio. 2 U svoje bilježnice napišite glavni razlog zbog kojeg je islam danas pod pritiskom. Istina je daje naš planet postao globalno selo sviđalo se to umi ili ne. Ne može spriječiti ili usporiti događaje. Kako se islam suočava s ovom tranzicijskom krizom? Kako se nosi sa današnjom situacijom? U prošlosti su muslimani uvijek živjeli pod vladavinom šerijatskog zakona unutar sjedinjenog društva. Sada su izloženi drugim filozofijama i sve se vise miješaju s ljudima drugih religija. Kakva nova iskustva imaju i kako reagiraju na njih? Iako se o ovim pitanjima može raspravljati s mnogo strana, želio bih se usredotočiti na pet glavnih pravaca kojima se uma kreće danas.
Trenutačno je u tijeku rekonstrukcija u svim područjima muslimanske kulture, društva i etike. Uz to se ekonomski sustavi svih muslimanskih nacija mrjenjaju. Jednostavno nisu ono što su bili sredinom 20. st. Čak i u Saudijskoj Arabiji, jednoj od islamskih zemlji koja se najviše opire promjenama, događaju se veliki preokreti u privredi, ali i među ljudima na društvenom planu. Islamske nacije izvele su "društveno ekonomski skok" u modemi svijet. Kako ja to vidim, taj skok i prouzročava i bio je prouzročen dvama važnim utjecajima.
Sekularizacija se može definirati kao proces hodanja u pravcu svjetskog i svjetovnog nasuprot religijskog i duhovnog. Kako u islamu nema razdvajanja između države i religije, kao ni podjele između svjetovnog i duhovnog, ovaj proces je odvratan i odbojan ortodoksnim muslimanima. Noviji primjeri sekularizacije uključuju Tursku i Tunizija. 1920-tih i 1930-tih mnoge su se promjene zbile u Turskoj. Ukinut je kalifat, islam se prestao poučavati u školama, prihvaćenje kršćanski kalendar, poligamija je zakonom zabranjena i usvojen je europski kodeks koji se odnosi na civilni, kriminalni, ugovorni i trgovački zakon. Tijekom predsjedavanja Habiba Bourguibe (izabran 1957), Tunizija je postala jedna od arapskih zemalja najudaljenijih od islama. U ustavu i zakonima zemlje petak je postao radni dan, a poligamija zabranjena. Štoviše, pokret za prava žena napredovao je, a ramazanski je post službeno obeshrabren. Noćni klubovi, kino dvorane i konzumacije alkohola su postali dozvoljeni. Tehnologija je odigrala važnu ulogu u procesu sekularizacije. Točno je da je tehnološki napredak san društva u razvoju. Problem je u tome što tehnologija nikada ne dolazi sama. Slijede je drastične promjene poput urbanizacije, depersonalizacije, modernizacije, te brige o uspjehu, postignućima i imetku. Iako većina muslimana podržava napredak u tehnologiji, to nije slučaj s onim što ona donosi. Dozvolite da vam dan jedan primjer. Urbanizacija se može definirati kao proces prijelaza iz sela u grad. Pojavljuje se kada mase ruralnih stanovnika sele u mjesta koja im mogu omogućiti posao, bolje uvjete stanovanje i moderni stil života. Što se više Uudi seli, veliki gradovi sve više rastu i dosežu milijunsku populaciju. Urbanizacija obično vodi do slabljenja porodičnih veza. Izvan sela pojedinac gubi bliski obiteljski kontakt i nije više dio društvene grupe u kojot) je godinama živio. Postaje neovisan. Mora sam donositi važne odluke. Takvo je ponašanje strano u većini muslimanskih društava gdje odluke donosi grupa. Grupu sačinjava uža obitelj, žira obitelj, pleme i slično. Urbanizacija postavlja teško pitanje islamskom društvu. Kakav će islam biti u sljedećoj generaciji kada urbanizacija dosegne vrhunac? 3 Spojite opisni izraz (desno) svake fraze koja ga definira ili daje primjer (lijevo) .... a Bliski obiteljski kontakt
b Neovisno razmišljanje .... c Odluke koje donosi grupa .... d Naglasak na svjetskom i svjetovnom ..,, e Preseljenje iz sela u velike gradove Danas je tako jednostavno otići u prodavaonicu kruha na Srednjem istoku i kupiti kruh. Ali kruh se u prošlosti nije mogao kupiti na Srednjem istoku. Samo jednu generaciju unatrag, ljudi su kupovali žito od farmera. To se žito moralo čistiti, Žena bi ga raširila po stolu, pozvala susjede da joj pomognu, te ga satima čistile. Susjede bi se međusobno posjećivale i radile zajedno, te razmjenjivale svoje novosti. Govorile bi o svojoj obitelji, kako se muževi odnose prema njima, o svom intimnom životu i si. Tako su se one družile. Očišćeno žito bi se zatim nosilo u seoski mlin, gdje su se družili muškarci. Kasnije bi se opet skupljale žene, mijeseći tijesto i pekući ga iza kuća ili na krovovima. Opet, žene su uživale u druženju i posjetama jedna drugoj. Sada je sve to prošlost. Jednostavno odete i kupite kruh. Takva promjena vodi smanjenju društvenog kontakta, međuljudskih odnosa, te slabljenju grupnih veza. Sljedeće važno područje je uloga žene u današnjem islamu. U mnogim islamskim društvima žena ima ulogu koja joj ntje namijenjena u Kuranu ili Hadisu. Žene su uposlene i rade zajedno s muškarcima u mnogim područjima muslimanskog svijeta. Voze vlastite automobile u Amanu i Ankari. Voze motocikle u Kasablanci i Kairu. Reguliraju promet u Tunisu i Tangieru. Javno puše u Ibadanu i Istanbulu. Idu ulicom bez koprene u Bagdadu i Bandugu. Tko bi ikada mogao pomisliti da će mlada muslimanka, obrazovana u Oxfordu, postati pretmjerkom u jednoj muslimanskoj državi, kao što se dogodilo u Pakistanu? Ona je prva žena muslimanka koja vlada u modernoj povijesti. Ukratko, sekularizacija naglašava modernizaciju i napredak. To uzrokuje odvojenost muslimana od religijskih normi s kojima su upoznati. Materijalni prosperitet Materijalni prosperitet drugi je važan čimbenik koji uzrokuje društveno ekonomski skok, a i prouzročen je njime. Ljudi danas više imaju i žele više. Zapadna roba i luksuzni proizvodi osvajaju tržište atraktivno izloženi u trgovinama i prezentirani u TV reklamama. Materijalni prosperitet obećava ne samo udobnost nego i nešto neopipljivo. On znači uspjeh, a uspjeh znači moć i samopouzdanje. Utjecaj svega toga jak je za bilo koju grupu, a posebice za muslimane. Osima materijalnog prosperiteta, tu je i napredak modernih sredstava komunikacije. Pomislite, na napredak u ovom području tijekom druge polovine dvadesetog sto(jeća. Razmotrimo televizor, na primjer. Nema načina da se shvati promjena koju je učinila ta inovacija. Navečer možete sjediti u svom domu i gledati vijesti na TV-u. Događaji se dešavaju tisućama kilometara dalje od vas, a vi to gledate, čujete i gotovo osjećate. Možete vidjeti što drugi ljudi imaju, kako žive, kako izgledaju njihovi domovi, ulice, tvornice i uredi. Imate veliko, interkulturalno izlaganje. Lov na prosperitet i materijalna postignuća zahtijeva i žrtvu. Zahtijeva više obrazovanje, više radnih sati, manje vremena s obitelji, mnogo manje nego u prosječnom muslimanskom društvu. To vodi obliku života nepoznatom u Kuranu , vanjskim simptomima poput zlata, svile, alkohola i prostitutki - sve što Kuran zabranjuje. 4 U svoje bilježnice napišite ukratko kako sljedeće stvari utječu na muslimansko društvo. a tehnološki izumi poput televizora b luksuzni predmeti načinjeni na Zapadu c uključenost u lov na prosperitet d žene koje rade van kuće e ljudi koji se sele sa sela u grad Pravac 2: Religijska stagnacija Drugi pravac kojim ide uma danas je onaj koji ja nazivam religijskom stagnacijom. Ono što ja podrazumijevam pod tim je kako grupa konzervativnih muslimana na primjer reagira na promjene koje se događaju u njihovom svijetu. Oni postaju oprezni na bilo kakvu promjenu, bilo dobru ili lošu. Oni vide bilo kakvu transformaciju kao odvajanje od poznatih tradicijskih načina. U isto vrijeme ne žele se uključiti u bilo kakvu religijsku, društvenu ili političku aktivnost kojom bi se suprotstavili promjenama. Drugim rrječima, ovi ljudi miruju, zadovo^ni su statusom quo. Većina ruralnih muslimana kao i oni koji su dio tradicijske religijske hijerarhije i strukture, poput lokalnih šeika i imama, pripadaju ovoj grupi. 5 Danas u islamskim nacijama, oni koji bi izabrali religijsku stagnaciju i oduprli se promjeni su:
Pravac 3: Religijska promjena Drugi muslimani uzimaju pak drugi pravac. Oni odbijaju sekularizaciju i materijalizam prve grupe i religijsku stagnaciju druge grupe. Ovi ljudi izabiru put religijske promjene. Ali to je jedini nazivnik medu njima: promjena. Od tuda idu različitim stazama. Razvoj i liberalizacija, sinkretizam i fundamentalizam tri su glavna puta. Razvoj i liberalizacija Oni koji zagovaraju razvoj i liberalizaciju žele reinterpretirati tvrda vjerovanja i prilagoditi tradicijsku praksu duhu vremena. Mnogi muslimani koji su se obrazovali na Zapadu pripadaju ovoj kategoriji. Oni su bili izloženi analitičkim i kritičkim metodama istrage i proučavanja. Medu vjerovanjima i praksom koje oni žele prilagoditi su i ona u svezi s Kuranom, Muhamedom, Hadisom i narodnim običajima. 1. Kuran. Gledišta o prijevodu i kriticizam Kurana se mijenjaju. Prvo pogledajmo što se događa u području prijevoda. Stoljećima je prevođenje Kurana sa arapskog na druge jezike bilo zabranjeno. Islam se nije trudio ponuditi neku shvatljivu verziju Kurana ljudima koji ne govore arapski. Sada se situaciju mijenja. Sada vidimo mnoštvo prijevoda Kurana na razne jezike. Točno je da većina njih koristi oprezni naslov „Interpretacija Kurana" umjesto "Prijevod", ili "Značenje" Kurana umjesto samo "Kuran". Što to znači? To znači slabljenje nepokolebljivog vjerovanja arabizma o Kuranu (da je arapski, i samo arapski, sredstvo božanske objave). Ovo vjerovanje čvrsto se držalo sve do najnovijeg vremena. Prema muslimanskoj tradiciji Muhamed je rekao: "Volim Arape iz tri razloga: stoga Sto sam ja Arapin, stoga što je Kuran na arapskom, i stoga što je jezik koji se govori u Raju arapski.". Oni koji su na putu religijske promjene žele se maknuti od mišljena da je arapski jedini mogući jezik Kurana. Promjena je donijela neke prednosti muslimanima. Svakako da se novi prijevodi Kurana danas koriste kao literarno oruđe u sirenju Islama i pomažu u obraćenju ne-muslimana. Prije nekoliko godina tiskana je paralelna verzija Kurana na arapskom i engleskom, te je distribuirana ljudima koji govore engleski kao poklon pokojnog kralja Saudijske Arabije Khaleda. Drugo, pogledajmo stanovišta koja se odnose na kriticizam Kurana. To je sljedeće područje promjene, a nekoliko se glasova pridružilo diskusyi. U ranyim godinama 20. St. Dr. Taha Husein ohrabrivao je svoje studente da kritiziraju Kuran kao književni uradak. Jednom je izjavio da je i on mogao biti autor Kurana. A u svojoj knjizi Pred-islamska poezija kaže da Abraham i Išmael, osobe iz Kurana nisu niti postojale. Dr. E. Hefni Nessef imao je slične opaske. U svojoj knjizi Mojsije i faraon kaže da ne vjeruje u kuranske priče o Mojsiju, Josipu i drugima. Prema njemu, Mojsije nije bio prorok, nego je bio čovjek velike mašte, sanjar i imao magičnu moć. Točno je da Nessef to sve kaže pod izlikom kritiziranja biblijskih priča, ali na taj način diskreditira i Kuran. Bivši predsjednik Tunizije, Bourguiba također je bio uključen u kriticizam. U jednom je svom govoru rekao da Kuran sadrži kontradikcije i izvještaje protivne razumu (Youssef 1979,19). 1947. g., Dr. Muhammad A. Khalaf - Allah usudio se dovesti u pitanje točnost kuranske narative. On je smatrao da su priče u Kuranu uključene samo zbog poticaja, a ne kao sredstvo povijesnih informacija. Njegova namjera bila je braniti Kuran od ne-muslimana koji su dovodili u pitanje njegov božanski izvor na osnovi povijesnih netočnosti. Muslimanski su, pak, religijski vode smatrali Khalaf- Allahovu tezu napadom na Kuran. Proglašen je izdajicom, neznalicom i lašcem. N. A. Muhei - Dinoff tvrdio je da je nekoliko autora sastavilo Kuran nakon Muhamedove smrti. Po njemu zbog toga u Kuranu ima toliko mnogo kontradikcija. Spisi Muhei - Dinoffa naveliko su distribuirani u muslimanskoj Somaliji (Youssef 1979, 20). 6 Prema mišljenju Khalaf- Allaha, Kuran je:
2. Muhamed. Osim o Kuranu i vjerovanja o Proroku su prilagođivana. Pukovnik Gadaffi iz Libije rekao je u jednom od svojih govora: "Prorok je samo imao ulogu da nam donese Kuran.... Stoga je ono što kaže Kuran naša dužnost,., ali Što se tiče Muhamedovih hadisa, to su osobne ideje i izreke, te ih nismo dužni slijediti... Muhamed nije bio genij." (Youssef 1979,16). Neki muslimanski poznavatelji danas kažu da ne treba gledati dalje od Muhamedove čiste duše i mašte da bismo našli izvor Kurana. Drugi kažu da je on bio samo primjer ponašanja. Takve su izjave potpuno neprihvatljive muslimanskoj ortodoksiji. Oni zaostaju u priznavanju uzvišenog mjesta koje Muhamed zauzima u tradicionalnom islamu. 3, Hadis. Iz različitih liberalnih islamskih tabora muslimani danas čuju poziv na napuštanje hadisa i pridržavanje samo Kurana. Takve ideje zvuče reakcionarno ili čak fundamentalistićki. Ali nisu takve u stvarnosti. Ukoliko bi se usvojile, to bi dovelo do nezamislivih posljedica. Jedna ilustracija će objasniti što mislim. Muslimanska je molitva po svom sadržaju, obliku i detaljima više izvučena iz hadisa nego Kurana. Muslimanski konzervativci smatraju prijedlog o napuštanju hadisa vrlo ozbiljnim napadom na islam. 4. Muslimanski običaji. Pos^ednjih godina neki dijelovi muslimanskih običaja postali su meta liberalnog kriticizma. Ne govorim o narodnim običajima, nego o tradicionalnom sustavu koji muslimani primjenjuju generacijama. Ramazanski post je primjer takve mete. Svjetske okolnosti nisu iste kao kada je počeo islam. Sada postoji fantastična globalna transportna mreža, a islam se proširio na mnoga mjesta u cijelom svijetu. Kako može musliman držati ramazanski post od izlaza do zalaza sunca u Arktičkom Krugu? Tj, kako netko može držati post prema zapisanim pravilima? Islam zahtijeva apstinenciju od jela, pića i drugih zadovoljstava tijekom ramazana od zore do sumraka, tj. od trenutka kada osoba može raspoznati bijeli konac od crnog do onoga kada ih više ne može raspoznati. U Arktičkom Krugu, gdje sunce nikad ne zalazi tijekom ljeta, i nikad ne izlazi zimi, kako musliman može držati ramazan? Ramazan je na udaru i zbog drugih razloga. Predsjednik Tunizije Bourguibe ohrabrivao je svoju zemlju sa 100% muslimanskim stanovništvom da ne posti, tijekom ramazana zbog ekonomskih razloga. I neki drugi muslimanski običaju su upitni. Qnosem Amin (1863.-1908.) snažno se zalagao za emancipaciju žena, te proglasio njihovo pravo na obrazovanje, poslove i glas u politici. Bio je također i neobičan zastupnika slobode izražavanja. "Prava sloboda sastoji se u mogućnosti pojedinca da izrazi svoje mišljenje, propovijeda bilo koju vjeru, propagira bilo koj u doktrinu.... U zaista slobodnoj zemlji nitko se ne bi trebao plašiti ostaviti rodni kraj, odbaciti vjerovanje u Boga i tvjegove proroke, ili pobijati zakone i običaje svoga naroda" (Sharabi 1970, 94). Prije nekoliko godina, bio sam u hotelskoj kafeteriji u jednom europskom gradu. Tamo sam čuo čovjeka kako govori arapski sa svojih dvoje djece. Prišao sam mu i predstavio se. Nakon što smo se rukovali zamijetio sam da pije alkoholno piće. Nisam to komentirao, ali se on odmah počeo ispričavati zbog pića. Odgovor je bio sljedeći: "Ovo mi je jedina prigoda. Pijem samo kad sam na putu. Znate da ne mogu piti u svom gradu u Kuvajtu". 7 Završite sljedeću rečenicu: Neki muslimani običaj ramazana smatraju uputnim stoga što pravila o tom običaju napisana u Kuranu
Liberalizacija i razvoj nisu jedni put kojim se neki kreću. Sinkretizam je drugi put. Pod tim terminom podrazumijevam sintezu koja se pojavila između islama i drugih svjetonazora. Na svojim putovanjima u različite dijelove svijeta islam je usvojio i asimilirao neke od filozofija, tradicija i običaja koji postoje među različitim narodima, te ih ugradio kao dio svog sustava. Neki muslimani ne vide opasnost po islam od takvih asimilacija. „To su","oni kažu „promjene u formi, ali duh islama ostaje nepromijenjen." U takvim slučajevima islam ističe svoju sposobnost apsorbiranje određenih ideologija i običaja koji su mu strani, a ipak se i dalje naziva islam. Na primjer, dogodila se sinteza između islama i komunizma u centralno azijskim republikama bivšeg Sovjetskog Saveza, u Somaliji, Afganistanu i Južnom Jemenu. Tamo nije došlo do raskola između socijalističko - komunističkog pristupa životu i religijskih principa i običaja islama. I islam i komunizam su preuzeli ideološki pristup socijalnim problemima pozivajući se na skup doktrina. Komunisti su pribjegli marksističko - lenjinističkoj filozofiji, a muslimani Kuranu i islamskim načelima. Ovaj očiti paralelizam ne znači da je islam u tim državama isti kao u Saudijskoj Arabiji. Ali činjenica da ove dvije suprotne ideologije mogu koegzistirati vrijedna je pažnje. Druga vrsta sinkretizma je ona islama sa kršćanstvom. Primjeri za to već postoje. Mene posebno zanimaju Išavi iz Nigerije, koji su prihvatili kršćanske ideje i dodali ih svom islamu. Što to može donijeti u budućnosti? Je li moguće da će negdje, nekad, islam asimilirati znatan dio kršćanske doktrine? Hoće li značajni pokušaji približavanja doći s kršćanske strane? Nedavno sam primio dokument koji sadrži prijedlog kršćanskog misionara. On želi započeti pokret gdje muslimani mogu nastaviti kazivati vjerovanje u svoja dva dijela (izjavljujući da je Muhamed Božji poslanik), primjenjivati islamske običaje, držati islamski pogled na Kuran i slično, a da ih se gleda kao da primjenjuju formu kršćanstva. To pokazuje da je za neke staza sinkretizma privlačna. 8 Sinkretizam se pojavio kada su određena obilježja religije ili ideologije:
Fundamentalizam Povratak fundamentalizmu treći je glavni izbor danas. Fundamentalizam je insistiranje na striktnom i doslovnom pridržavanju ranih načela i običaja islama. Također, zagovara rigoroznu primjenu Kurana i sunne. Oni koji zagovaraju ovaj izbor vjeruju da će islamska ideologija riješiti sve probleme: socijalne, rasne, ekonomske i druge. Napadaju sve druge grupe, muslimanske i ne-muslimanske, optužujući ih da su iskvareni. Svijet bi se po njima trebao riješiti takvih grupa. Tako oni striktno dijele sve ljude na dvije grupe: "Kuća islama" i "Kuća rata". Dva osnovna cilja fundamentalizma su: a) nametnuti rigorozne islamske ideje i običaje U udima unutar određenog muslimanskog društva; i b) nametnuti islam ljudima van muslimanskog društva i to svim mogućim sredstvima. Muhamed Saied Al-Ashmawi kaže: "Islamski fundamentalizam koji slijedi političke linije želi pretvarati religiju u politiku, šerijatski zakon u stranku, te gurnuti islam u rat Gleda u prošlost i zamrzava svoju poziciju... neprijatelj je svakog progresa; odbija se pomaknuti".(1987,130). Islamski fundamentalizam vidljiv je kroz porast i intenziviranje religijskih običaja. Nosi se tradicionalna muslimanska odjeća. Džamija se prenosi na ulice, ljudi šire prostirke i mole se na otvorenom. Više se naglašava ramazanski post, i šerijatski zakon kao zakon zemlje. Fundamentalizam ima različite oblike i različiti intenzitet. Mi ćemo razmotriti dva: ideju islamske države i islamski terorizma. Islamska država Neki muslimanski fundamentalisti danas zagovaraju stvaranje "Islamske države".Dozvolite mi da započnem izrekom da mnogi muslimani smatraju ideju takve države neopravdanom, stranim konceptom koji nema osnove niti u Kuranu niti u Hadisu. "Ne postoji takvo nešto kao što je religijska država ili islamska vlada. Jedino Stoje opravdano je država koja izvodi svoju vlast iz islama." (Manassa u.d., 10). Ostali muslimani su uvjereni da je islamska država potpuno legitimna, neophodna, ispunjenje islama. Tradicionalno muslimani misle o sebi kao 0 umi, zajednici koja je ujedinjena zajedničkim vjerovanjem. Većina njih misli da nikakva separacija ili čak distinkcija ne bi trebala postojati između države i religije slično kao na Zapadu. U Medini je Muhamed sebi priskrbio sve poznate ogranke vlade i vlasti. On je bio vrhovni sudac i državnik, religijski vođa i vladar, general 1 vrhovni zapovjednik, zakonodavac i sudac. Iako su četvorica kalifa
Ortodoksni islam daje tri razloga zbog čega nakon prva četiri kalifa više nije postojala islamska država: 1. Pokvareno vodstvo. Većina vladara koji su došli na vlast nakon Alija, četvrtog kalifa, nisu bili dobri muslimani.
Je li idealna islamska država opcija za muslimane danas? To je pitanje. Da bismo na ryega odgovorili, prvo moramo razumjeti barem neke komponente koje bi takva država imala. Trebala bi biti obilježena sljedećim. Prvo, vlada bi neophodno morala biti islamska - nikako sekularna. Riječ "sekularan" podrazumijeva "bez religije", što je neprihvatljivo. Gdje ima muslimana, tamo oni moraju vladati i to prema Kuranu i sunni. Stoga je vlada islam izražen u politici. Prema tome, nemoguće je razdvajati državu i religiju. Idealna islamska država je sveobuhvatni, integrirani sustav. Drugo, uma ne bi smjela imati rasnih ili nacionalnih distinkcija. To je jedna zajednica preko rasnih i nacionalnih barijera. Geopolitičke granice ne bi stoga trebale biti od ikakve važnosti. Ultimativna odanost članova zajednice daje se islamu. Da bi se bolje razumjela ta odanost možemo usporediti položaj islama u svijetu s onim komunističke ideologije. Na svom vrhuncu komunizam je bio zajednički nazivnik svih marksističkih stranaka i zemalja u cijelom svijetu, bilo u Europi, Africi, Aziji ili Latinskoj Americi. Treće, načela ume bili bi islamska ideologija, a njezin zakon šerijatski. Neki čak idu i dalje te kažu da s obzirom da je zakon već jasno definiran, nitko danas nema pravo donositi zakone. U tom slučaju, ne bi bilo potrebe za zakonodavnom granom. Četvrto, sila bi bila odobrena kao sredstvo uspostavljanja kontrole. Uporaba sile bi čak postala obvezatna da bi vođe mogle osvojiti vlast nad različitim granama vlade, sve dovesti pod vlast muslimanske vjere, te ustanoviti šerijat kao zakon. Peto, morala bi se naći rješenja za sve društvene probleme. Niti jedno područje života, političko, socijalno ili ekonomsko ne bi bilo izostavljeno. 9 Zaokruži slovo ispred svake fraze koja se slaže sa funđamentalističkim konceptom idealne islamske države.
Sada se moramo pitati je li moguće postići ovakvu idealnu islamsku državu? Nakon Muhameda došlo je do napuštanja idealnog islamskog političkog poretka. Hassan Al Turabi vrlo je iskren u opisu: Kalifat je započeo kao izabrana savjetodavna institucija. Kasnye je degenerirao u nasljednu ili uzurpatorsku, autoritativnu vladu. Ovaj pseudo-kalifat pravnici su generalno osudili... (Espozito 1983, 243). Još ozbiljnije, dvadeseto nam je stoljeće donijelo mnoštvo slogana, mota, i tema koje upotrebljavaju islamske zajednice. Izrazi poput samovlada, neovisnost, demokracija, socijalizam, popularna vladavina, parlament, džamahirija (država masa), i narodna republika su neki od tih. Takvi koncepti potpuno su strani idealima islamske države pod Muhamedom i njegova prva četiri nasljednika. Meni se čini da su ideologije islamske države van praktične primjene u današnje vrijeme. Evo nekoliko ilustracija: Čak niti Saudijska Arabija nema legislativni kodeks koji bi točno odgovarao šerijatu. Nema eksplicitnog ni implicitnog dokaza ni u Kuranu ni u sunni kako bi muslimani trebali izabrati svog vladara. Otvorena borba i bitka za moć označili su ranu povijest ume. Sva četiri kalifa nakon Muhameda su ubijena za vrijeme službovanja, a i mnogi kalifi nakon njih doživjeli su istu sudbinu. Idealna islamska država ne može biti demokratska. Nema spomena demokracije, višestranačkog sustava, ili manjinsko / većinskog koncepta niti u Kuranu niti u sunni ili bilo gdje u islamskoj povijesti. Neki misle da bi se medžlis sura (savjetodavno vijeće) moglo oformiti. Ali, oni objašnjavaju da vladar ne bi bio podložan savjetima tog vijeća. Političke mogućnosti za moderne islamske žene praktički ne postoje. Žene su igrale važnu ulogu u političkom životu ranog islama. Danas nema mjesta za žene u javnom životu Saudijske Arabije ili Libije, dvjema zemljama koje tvrde da su najsličnije idealnoj islamskoj državi. U nekoliko muslimanskih zemalja islamu je samo izražena neiskrena naklonost. Državni vođe mogu govoriti o islamu, ali u stvari su religijske strukture odvojene od politike. Takav fenomen zapadnjačkog stila je nepoznat ideologiji islamske države. 10 Po vašem mišljenju, koje bi bile najveće prepreke za islamske fundamentaliste koji žele uspostaviti idealnu islamsku državu? Islamski terorizam Povratak fundamentalizmu danas poprima drugačiji oblik, oblik islamskog terorizma. Ibn Taymiya, koji je živio u dvanaestom stoljeću, mislio je da ukoliko je religija odvojena od moći, državu će preplaviti konfuzija i neredi. Po njemu su inovacije bile neprihvatljive. On je naglašavao solidarnost muslimanske nacije koja se poklapa s primjerom osnivača islama (salafija). Frustracije uzrokovane nemogućnošću izgradnje islamske države mogu dovesti do onog što Amir Al Taheri naziva islamskim terorizmom ili svetim terorizmom. "Bilo da muslimanski intelektualci to prihvaćaju ili ne, realnost traži prisustvo fenomena koji se može opisati kao "islamski terorizam""{1989, 27). To ne znači da je islam teroristička religija ili religija terorista. Islamski terorizam je fenomen koji se događa kad muslimanski fundamentalisti pokušavaju svim snagama primijeniti šerijat doslovno i podrediti ostale religije islama. Kada im se planovi ne ostvare zbog unutarnjih i vanjskih faktora, oni se okreću terorizmu. Fundamentalisti koji izabiru put terorizma imaju kompleks superiornosti. Oni su vrlo svjesni toga da su muslimani. Posebice su ponosni na svoj identitet. Vjeruju da je islam jedina religija koja ima pravo postojanja. Žele preuzeti sve Sto im stoji na putu - civilnu vlast, religijsku vlast, političku moć ili vojne snage. Oni obično misle da bi trebali ispraviti sve greške društva te nametnuti svima fundamen-talistički islam. Džemaat i muslimanski separatisti dvije su od nekoliko fundamentali-stičkih grupa koje bismo mogli spomenuti. Džemaat (arapska ryeč za "skupinu") pokušava nametnuti šerijat svima kao jedini i legitimni zakon zemlje. Oni ga primjenjuju doslovno u vidu kodeksa o odijevanju i ponašanju. Oni također nameću islam ne-muslimanima ili sakupljaju religijske poreze od njih ukoliko se ne žele obratiti na islam. Muslimanska Braća u nekim zemljama Srednjeg istoka i džihadske grupe u Egiptu pripadaju toj kategoriji. San muslimanskih separatista je da imaju neovisnu naciju za sebe. Oni odbijaju da njima vladaju ne-muslimani. Muslimanskih separatista ima i na mjestima kao što su Filipini i Tajland. Kakve oblike ima islamski terorizam? Mnoge. Ubjjanje je vrlo uobičajen oblik. Čak ni vladari ne mogu izbjeći smrtnu presudu koju im dosude fundamentalisti. Trojica od prva četiri kalifa ubijeni su od strane muslimana koji ih nisu smatrali dovoljno dobrim muslimanima. Predsjednika Egipta Enver Sadata ubili su muslimani fundamentalisti stoga Stoje bio "ljaga na licu islama"! Između prvih kalifa i Sadata, stotine muslimanskih vladara je ubijeno zbog istog razloga. Spominjem ubojstva vladara stoga što je to očit čin prkosa vlasti. Ali ljudi svih klasa i zanimanja mogu se suočiti s oštrim mačem islamskog terorizma. Otmice su jedan od novijih oblika prijetnje i likvidacije koje koriste muslimanski fundamentalisti. U posljednje vrijeme islamski teroristi prinuđuju posade aviona ili velikih brodova oružjem, putnicima prijeteći ubojstvom. 1985.g. otet je bio zrakoplov Trans-World Airlinesa pri čemu je poginuo član Assemblies of God kršćanske organizacije. Terorizam se događa i unutar muslimanskog društva. Živi primjer za to je slučaj Mone, muslimanske djevojke iz Libanona. Kao mlada žena odbila je nekoliko prosaca želeći nastaviti obrazovanje. Upisala se na američko sveučilište u Bejrutu i postala odličan student. Ali jednoga dana 1985. g., dok se vraćala kući iz posjete prijateljici, okružila ju je grupa članova hisbulaha ("Božja stranka"). Jedan od njih bacio joj je u lice kiselinu. Njegovi kolege vikali su na nju što ne nosi muslimansku odjeću i govorili da pripada "kući rata", a ne "kući islama". Kada je Mona došla k svijesti, našla se u bolnici okružena članovima obitelji i lica zamotanog u zavoje. Nakon mnogih mjeseci liječenja i plastičnih operacija u Libanonu i Francuskoj, Moni je rečeno da će morati živjeti s unakaženim licem. Njezina priča živo ilustrira što su sve teroristi u stanju učiniti. Islamski terorizam je ekstremni oblik muslimanskog fundamentalizma, iako ima sankcijama unutar Islama. At-Taheri kaže: "Iako muslimanski fundamentalisti imaju razlike u vjerovanju koje se odnose na osnovna pitanja, svi njihovi pokreti dovode nas do vjerovanja da se oni generalno slažu kako je „likvidacija" drugih dio njihovog svetog rata." (1989, 45). 11 Što vi mislite da je glavni razlog što se islamski teroristi smatraju opravdanim za svoje akcije? Pravac 4: Odbacivanje religije S obzirom na pritisak protiv islama danas neki su muslimani odgovorili potpunim odbacivanjem svoje religije. Ova opcija je vrlo privlačna stoga što ti muslimani tada imaju nekoga za okriviti što su im nade i ambicije razbijene. Što se dogodilo da su oni krenuli tim pravcem? Mnogi muslimani su se proteklih desetljeća susreli s ogromnom konfuznom i gorkim razočaranjima glede religijskih simbola, institucija i vođa. Iranska revolucija može poslužiti kao živi primjer. Mnogi Iranci pod strogom vladavinom Šaha iščekivali su islamsku revoluciju da ih oslobodi tiranije njihovog vladara, Nadali su se slobodnijem načinu života. Stotine tisuća i milijuni pohrlili su u susret revoluciji. Odlazili bi na ulice demonstrirajući i izazivajući Šaha i njegovu vojsku. Šah je pao, vlast su preuzeli muslimanski religijski vođe, a islamska republika ustanovljena je usred bučnog slavlja i povlađivanja masa. Ipak, ubrzo nakon toga Iran je prolazio kroz razdoblje anarhije. Dešavala su se ubojstva na sve strane i zla djela koja su činili agenti Homeinija nadmašila su zločine učinjene za vrijeme Šaha. Mnogi Iranci bili su šokirani. Postali su obeshrabreni i razočarani islamom. Počeli su se stidjeti što su muslimani, te odbacivati islam i prihvaćati zoroa-strijanizam, iransku pred islamsku religiju, Yüklə 3,08 Mb. Dostları ilə paylaş:
|